REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

10 000 Zagreb

Posl.br. Pn-2014/2019-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu Borni Pešeku, u pravnoj stvari tužitelja ČJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa pun. Tomislav Miličević, odvj. u OD Miličević i Šupuković d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika GJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa pun. Lidija Horvat, odvj. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 06. listopada 2025. u prisutnosti pun. tužitelja i pun. tuženika, 19. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.565,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 29. rujna 2018. pa do 31. prosinca 2022. godine prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 31. prosinca 2024. godine po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II Odbija se kao neosnovani tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 122,64 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 29. rujna 2018. pa do 31. prosinca 2022. godine prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 31. prosinca 2024. godine po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

r i j e š i o  j e

I Dopušta se preinaka tužbe od 02. studenog 2021., specificirana podneskom od 14. travnja 2023.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.155,25 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 19. studenog 2025. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 11. ožujka 2018. u [adresa] u [adresa] u caffe Bar „Mozaik“, stradao kao žrtva fizičkog napada. Za nezgodu je odgovoran tuženik, koji je fizički napao tužitelja uslijed čega je tužitelj zadobio tjelesne ozljede. Tužitelj je u štetnom događaju zadobio ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, a radi čega mu je pružena pomoć u kliničkom bolničkom centru „Zagreb“. Tužitelji je kao posljedica predmetnog napada zaostao ožiljak na području glave koji u naravi predstavlja naruženje, a za koji tužitelj potražuje naknadu u niže navedenom iznosu. Tužitelj potražuje naknadu štete zbog povrede prava na osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te za tuđu pomoć i njegu iznos od 18.000,00 kuna. Tužitelj se 28. rujna 2018. obratio tuženiku odštetnim zahtjevom, koji se o istom nije očitovao. Stoga predlaže da sud donese presudu kojom će tuženiku naložiti tužiteljici na ime naknade štete isplatiti iznos od 18.000,00 kuna zajedno sa zateznim zakonskim kamatama, uz naknadu parničnog troška. Kao dokaze svojim navodima prilaže medicinsku dokumentaciju, presudu Općinskog suda u Novom Zagrebu posl.br. K- 370/18, predlaže pribavu kaznenog spisa br. K-370/18, saslušanje tužitelja, uviđaj i rekonstrukciju, medicinsko i financijsko vještačenje.

1.1. Na pripremnom ročištu od 16. lipnja 2020. tužitelj je predložio saslušanje svjedoka ĐJ, NJ, KJ i EJ, dok je tuženik predložio svoje saslušanje i pribavu nalaza i mišljenja iz kaznenog predmeta Općinskog suda u Novom Zagrebu posl.br. K-370/18. Tužitelj se nije protivio pribavi navedenog predmeta, međutim protivio se da se iz istog koristi nalaz i mišljenje liječnika vještaka.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, te osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva i odgovornost za eventualno nastalu štetnu radnju. Navodi da je u tužbi pogrešno opisano činjenično stanje, te smatra da sam tužitelj snosi određeni dio odgovornosti za nastali štetni događaj u kojemu je zadobio tjelesne ozljede. Stoga predlaže sudu da nakon provedenog dokaznog postupka odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te obveže tužitelja da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka.

2.1. Podneskom od 16. srpnja 2020. tuženik navodi da iz nalaza i mišljenja vještaka dipl.ing Zdravka Kovačića od 16. ožujka 2020. i nalaza i mišljenja prof.dr.sc. ČJB dr.med. od 06. svibnja 2020., a radi se o vještačenjima provedenim kaznenom predmetu Općinskog suda u Novom Zagrebu posl.br. K- 370/18, nedvojbeno jasno proizlazi da je tuženik tempore criminis bio bitno smanjeno ubrojiv i njegove sposobnosti da shvati značenje svojeg postupanja, kao i mogućnost da vlada svojom voljom bile bitno smanjene, te u prilog dostavlja navedene nalaze i mišljenja.

3. U provedenom dokaznom postupku sud je pročitao presudu (kazneni nalog) Općinskog suda u Novom Zagrebu posl.br. K-370/18 (list 5-8), medicinsku dokumentaciju (list 9), odštetni zahtjev (list 10), spis Općinskog suda u Novom Zagrebu posl.br. K-370/2018 i Presudu od 18. rujna 2020. (prileži spisu), saslušao tužitelja (list 36-37), tuženika (list 37-38), svjedoka ĐJ (list 40-41), te je izveo dokaz medicinskog vještačenja po vještaku prim.dr.sc. Maji Mušura dr.med. (list 46-47), te je isti saslušan usmeno na ročištu od 08. travnja 2022. (list 74-75), te su uz suglasnost stranaka pročitani iskazi svjedoka KJ, NJ KJ i GJB iz kaznenog predmeta Općinskog suda u Novom Zagrebu posl.br. K-370/2018.

3.1. Prilikom ocjenjivanja dokaza sud nije u obzir uzeo nalaz i mišljenje vještaka dipl.ing Zdravka Kovačića od 16. ožujka 2020. i nalaz i mišljenje prof.dr.sc. ČJB dr.med. od 06. svibnja 2020. s obzirom se tužitelj protivio da se navedeni nalazi i mišljenja koriste.

3.2. Isto tako, sud nije proveo ostale predložene dokaze s obzirom isti nisu bili potrebni za utvrđenje relevantnih činjenica u ovom postupku.

4. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatom naknade imovinske i neimovinske štete.

5. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 11720/03., 55/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022. i 114/2022., dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Među stranka nije sporno da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu posl.br. K-370/2018-29 od 18. rujna 2020. tuženik proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom u pokušaju. Nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija.

7. Sporna je odgovornost tuženika, osnova i visina tužbenog zahtjeva, kao i da li je tužitelj svojim ponašanjem doprinio nastanku štetnog događaja.

8. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu posl.br. K- 370/2018-29 od 18. rujna 2020. tuženik je proglašen krivim što je dana 11. ožujka 2018. u prijepodnevnim satima u Zagrebu, za vrijeme dok je boravio kao gost u caffe baru Mozaik na adresi [adresa], nakon što je u alkoholiziranom stanju zabunom sa šanka uzeo mobitel marke Samsung tip J3 crne boje drugog gosta ČJ i pospremio ga u džep misleći da je njegov, a kada ga je u više navrta ČJ zatražio da mu vrati mobitel i s njim se verbalno sukobio, pristajući da ga teško tjelesno povrijedi, staklenom čašom koju je uzeo sa šanka, udario ČJ u predjelu čela neposredno iznad nosa, uslijed čega se čaša razbila, a ČJ zadobio tjelesne povrede po licu i čelu u vidu reznih rana i dubokih linearnih ogrebotina, dakle, u namjeri da drugog teško tjelesno ozlijedi, poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela teške tjelesne ozljede, čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – teško tjelesnom ozljedom u pokušaju – opisano u čl. 118. st. 1. u svezi čl. 34. KZ/11, a kažnjivo po čl. 118. st. 1. KZ/11.

9. Na pravni odnos stranaka primjenjuje se članak 1045. Zakona o obveznim odnosima NN br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015. i 29/2018., dalje: ZOO) kojim je propisano da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Pravo na naknadu neimovinske štete temelji se na članku 1100. ZOO-a kojim je propisano da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu.

10. Članak 12. stavak 3. ZPP-a propisuje da je u parničnom postupku sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim. Tuženik tvrdi da postoji doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja. Kako je građanska odgovornost šira od kaznene odgovornosti, sud je radi utvrđenja eventualnog doprinosa tužitelja nastanku štetnog događaja izveo dokaz saslušanjem stranaka i svjedoka.

11. Tužitelj je iskazao da je toga dana došao u kafić "Mozaik" u Novom Zagrebu vidio je dvojicu prijatelja koji su bili za šankom i naručio sam im piće. U njihovom društvu je bio tuženik i još jedan njihov prijatelj te i njima naručio piće. S njima je onda bio u društvu, stavio je mobitel na šank. Vidio je kako je u jednom momentu tuženik stavio u džep njegov mobitel. Nakon par sekundi zamolio ga je da mu vrati mobitel da bi mu tuženik rekao da kakav mobitel da o čemu priča. Još jednom ga je zamolio da mu da mobitel na što on nije reagirao, da bi svjedok koji je bio tamo ĐJ rekao tuženiku da vrati mobitel da ga je uzeo i da ga vrati. Ponovno mu je rekao da vrati mobitel da nije u Bosni, okrenuo se i osjetio udarac u glavu. Kada je tuženiku to sve rekao okrenuo se i osjetio udarac u glavu, bila je to čaša. Cijelo mu je lice bilo zakrvavljeno, još je i tuženik vikao na njega i prijetio mu da će ga ubiti. Izašao je van iz kafića da ne krvari po kafiću. Navodi da nije ničim izazvao tuženika u smislu da je bio bezobrazan, da je zamahnuo rukom da bi ga udario, da bi vikao na njega, da bi mu prijetio, samo ga je zamolio da mu vrati moj mobitel. Netko iz kafića je zvao hitnu, on je odvezen u bolnicu i imao je posjekotine na licu a sa policijom je naknadno razgovarao. Navodi da je u kaznenom postupku davao iskaz, postupak se vodio protiv tuženika. Navodi da i dan danas osjeća posljedice, ima često glavobolje, mora popiti 2 do 3 Ibruprofena od 600 miligrama kad ga boli glava. Po ljeti ga znaju ožiljci svrbiti pa se i svrbi dosta je to neugodno. Navodi da inače ima rijetku bolest očiju, na desno oko vidi 10 posto a udarac je dobio iznad lijevog oka tako da je imao i sreću da se to desilo tako kako se desilo. U trenutku kad je došao u kafić tuženik je bio pijan i vidno nesvjestan tko je tužitelj i gdje se nalazi. Kad je rekao nije ti ovo Bosna prije svega je mislio da živimo tu u Zagrebu i da se u kafiću ne ponašamo kao tuženik tako životinjski u smislu da se tučemo, razbijamo čaše i ostalo. Nije mislio da bi to bila uvreda.

12. Tuženik je iskazao da je noć prije pio cijelu noć, u tom cafe baru Mozaik koji je noćni klub i kafić. Dočekao je u tom kafiću jutro. Dok nije došao tužitelja popio je pola litre viskija, pio je i rakiju a ujutro u 9 sati kada je došao tužitelj pio je kavu i čini mu se viski. Ne sjeća se da ih je tužitelj sve počastio. Kod sebe je imao dva mobitela i valjda je nehotice, zabunom uzeo od tužitelja mobitel, mislio je da je njegov. Mislio je da ga tužitelj zafrkava kad ga je tražio mobitel, stvarno je mislio da se radi o njegovom mobitelu obzirom da je dva mobitela imao u džepu no naljutilo ga je to kada ga je tužitelj nazvao seljačinom i da se tako može ponašati u Bosni. Tužitelja stvarno nije htio ozlijediti niti ga je ozlijedio namjerno. Kako se nazdravljalo tako je digao ruku sa čašom i bacio ju i očito je to staklo poletilo prema tužitelju. U tom momentu tužitelj je stajao metar i pol do dva od njega na šanku. Tužitelju je počela curiti krv, čak mu je dodavao papir, išao s njim do WC-a, Hitna je odvela tužitelja, tuženik se javio u policiju, pokazao u policiji dva mobitela da bi zajedno sa inspektoricom otišao u auto odnosno otišli su doma gdje je bio njegov auto i nazvali broj od tužitelja i uspostavilo se da je stvarno taj treći mobitel od tužitelja bio u njegovom autu ispod sjedala. Odmah su taj dan vratili taj mobitel tužitelju. Navodi da se protiv njega vodio kazneni postupak povodom ovog događaja. Navodi da ne može reći da je tužitelj mislio njega udariti, niti da bi na njega nasrnuo nije bilo nikakve svađe prije toga, niti je tužitelju prijetio da će ga ubiti, stvarno mu je žao što se ovo desilo. Glede povoda da udari tužitelja navodi da mu isti nije dao povod, zasmetalo mu je to što ga je nazvao Č i da se tako ovdje ne ponašaju. Navodi da je odrastao ovdje, završio osnovnu i srednju školu u Klari, pa ga to uvrijedilo. Glede kaznenog postupka navodi da nije osuđen zbog krađe mobitela, u ostalom izjavio je da mu je žao što se to desilo. Navodi da je pio cijelu noć i jutro prije štetnog događaja, da bi ujutro popio kavu, čak i čaj i opet viski. Noć prije štetnog događaja je popio dvije boce viskija, a ujutro je popio sam pola litre viskija. Navodi da nije nikada takvo nešto niti slično napravio. Tko ga zna da kad i popije nije nasilan. Ovo se stvarno desilo refleksno, već se je ispričao i nije bila namjera. Nakon što je vidio krv na licu tužitelja nije mu prijetio, još mu je rekao da mu to nije ništa, dao mu je maramicu da se obriše. Na kraju navodi da je inače porijeklom iz Bosne i zato ga je to zasmetalo.

13. Svjedok VJ u svom iskazu navodi da u taj kafić Mozaik dolazi već 20 godina. Taj dan je došao prije podne u taj kafić, sjeo za šank, poznaje i tužitelja i tuženika iz viđenja u tom lokalu. Zna da tuženika zovu G. On je već tad kad je on (svjedok) došao bio vidno pripit. Došao je ČJ na piće, pozvao je na rundu, on je zvao one koji su bili na šanku. Čuo je da su se tužitelj i tuženik nešto porječkali, nešto su raspravljali, što točno ne može se sjetiti. Čuo je samo ČJ kako je rekao da je GJ prešao sve granice i u jednom momentu ga je GJ udario po glavi sa čašom. On (svjedok) je nakon toga otišao. Udaljio se iz kafića. Inače od njih je bio udaljen sa šankom negdje 3 metra. Sve je mogao čuti i vidjeti. U kafiću su bili ta GJB koja je trebala doći kao svjedok i jedan čovjek po imenu KJ. Vidio je samo kada je tužitelja tuženik udario s čašom po glavi da mu je raskrvario glavu. Bio je na policiji, dao je izjavu i to na Kaznenom sudu u Novom Zagrebu. Po njegovom mišljenju nije primijetio da bi tužitelj izazvao tuženika da ga udari. Misli da tužitelj nije isprovocirao tuženika zbog toga što mu je rekao da je tuženik iz Bosne.

14. Svjedok KJ u svom iskazu u bitnome navodi da se kritične zgode vratio s puta i negdje u 7,00 ili 8,00 sati otišao u caffe bar Mozaik s bratom NJ. Tamo su zatekli GJ koji je očito bio ondje još od noćnog izlaska. Negdje oko 10 ili 11 sati u bar je ušao ČJ koji je po ulasku u caffe bar naručio piće za šank i svoj mobitel stavio na šank. Kako ga je stavio na šank tako ga je GJ uzeo sa šanka i stavio u svoj džep, ne zna zašto. Na to je ČJ tražio da mu GJ vrati mobitel, što ovaj nije učinio. Na to je ČJ rekao da je prešao granice tolerancije, a GJ ga je pitao kakve granice, te je ČJ valjda u šali rekao bosanske, što je GJ valjda pogrešno protumačio, pa je staklenom čašom udario ČJ u glavu. Navodi da se družio s GJ i vidio da GJ nosi i po dva mobitela. Isto tako s njime je izlazio van i nikada ga do te nedjelje nije vidio tako pijanog. GJ i ČJ sjedili su u neposrednoj blizini jedan do drugoga udaljeni možda kakvih pola metra do metar, odnosno nisu bili udaljeni 5 metara pa da bi GJ gađao čašom ČJ. Nikakve daljnje prepirke ni ničeg nije bilo osim tog jednog udarca, niti da bi nešto upućivalo da bi GJ još ozljeđivao ČJ, a da bi ga netko u tome sprečavao.

15. Svjedok NJ u svom iskazu u bitnome navodi da je kritičnog dana sa svojim bratom ušao u caffe bar Mozaik negdje oko 7 ili 8 sati. Tamo su naišli na GJ koji je izgledao kao da je popio. U jednom trenutku ušao je ČJ koji je po ulasku u kafić naručio piće za nas na šanku. Za šankom smo tada stajali GJ, ČJ, moj brat i ja, a bio je i HJ. ČJ je stavio svoj mobitel na šank, a odmah nakon toga ga je GJ uzeo i stavio u svoj džep. Poznavajući GJ znam da on to nije učinio namjerno. ČJ je tražio da mu vrati taj mobitel i onda mu je u jednom trenutku rekao da je prešao granice tolerancije, na što je GJ pitao kakve tolerancije, a ČJ mu je rekao bosanske i tada je GJ čašom udario ČJ u glavu.

16. Svjedok EJ u svom iskazu u bitnome navodi da je kritične zgode došla u svoju smjenu u caffe bar Mozaik. Jutarnja smjena započinje od 6 sati, te je dolaskom u smjenu u kafiću zatekla GJ, koji je bio na šanku i koji je očito još ostao iz noćne smjene. Navodi da su dečki cugali na šanku i negdje u to vrijeme su došli KJ i NJ. Oni su sjedili i pili piće i nakon toga u lokal je ušao ČJ. Po ulasku u lokal ČJ joj je rekao da mu da piće kao i dečkima na šanku. Tada su na šanku bili KJ, NJ, ČJ, GJ i ĐJ. Nadalje navodi da se u jednom trenutku okrenula u frižider po piće, tako da nije ništa čula, osim da je u jednom trenutku ČJ rekao "prešao si granicu". Nakon toga je vidjela da je GJ uzeo čašu i ČJ tu čašu razbio na lice. Navodi da se ne sjeća, ali je moguće da je na upit GJ kakvu granicu, jedan od njih odgovorio bosansku. Navodi da nije vidjela nikakav mobitel na šanku, niti da bi GJ uzimao mobitel sa šanka, jedino što zna da je ČJ nakon toga spominjao gdje mu je mobitel.

17. Sud je iskaze stranaka i svjedoka prihvatio kao istine i vjerodostojne jer u bitnome iskazuju jednako te nisu u suprotnosti s ostalim izvedenim dokazima.

18. Odredbom čl. 1050. st. 1. ZOO-a propisano je da osoba koja zbog mentalnog ili intelektualnog oštećenja ili kojih drugih razloga nije sposobna za rasuđivanje ne odgovara za štetu što ju drugome prouzroči, d Stavkom 2. istog članka propisano je da tko drugom prouzroči štetu u stanju prolazne nesposobnosti za rasuđivanje, odgovoran je za nju, osim ako dokaže da nije svojom krivnjom dospio u to stanje.

19. Odredbom članka 1092. st. 1. ZOO-a propisano je da oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu. Stavkom 2. istog članka propisano je da kad je nemoguće utvrditi koji dio štete potječe od oštećenikove radnje ili propusta, sud će dosuditi naknadu vodeći računa o okolnostima slučaja. Odredbom članka 1106. ZOO, propisano je da se odredbe o doprinosu oštećenika vlastitoj šteti i sniženju naknade koje vrijede za imovinsku štetu na odgovarajući način primjenjuju i na neimovinsku štetu.

20. Iz gore provedenih dokaza sud je utvrdio da je dana 11. ožujka 2018. u jutarnjim satima tuženik boravio kao gost u caffe baru Mozaik na adresi [adresa], te nakon što je u alkoholiziranom stanju, a u koje stanje alkoholiziranosti se sam doveo, zabunom sa šanka uzeo mobitel tužitelja, misleći da je njegov, a kada ga je tužitelj u više navrta zatražio da mu vrati mobitel i s njim se verbalno sukobio, u kojem sukobu je tužitelj rekao tuženiku da je prešao sve granice, a na upit tuženika da kakve granice, odgovorio mu bosanske, što je zasmetalo tuženiku, nakon čega je tuženik pristajući da tužitelja teško tjelesno povrijedi, staklenom čašom koju je uzeo sa šanka, udario tužitelja u predjelu čela neposredno iznad nosa, uslijed čega se čaša razbila, a tužitelj je zadobio tjelesne povrede po licu i čelu u vidu reznih rana i dubokih linearnih ogrebotina, dakle tužitelja je tjelesno ozlijedio, uslijed čega je isti pretrpio štetu.

20.1. Iako nije sporno da je tuženik bio u alkoholiziranom stanju, te stoga smanjeno ubrojiv, isti se sam doveo u to stanje, pa sukladno odredbi čl. 1050. st. 2. ZOO-a postoji odgovornost tuženika za štetni događaj.

20.2. Međutim, jednako tako, sud smatra da su sukladno odredbi čl. 1092. st. 1. ZOO-a, a u vezi odredbe čl. 1106. ZOO-a ispunjene i pretpostavke za primjenu pravila o doprinosu tužitelja odgovornosti za štetu. Naime u postupku je temeljem iskaza stranaka i svjedoka, te uvida u kazneni predmet i presudu Općinskog suda u Novom Zagrebu posl.br. K-370/2018-29 od 18. rujna 2020. sud utvrdio da je tokom verbalnog sukoba tužitelj rekao tuženiku da je prešao sve granice, a na upit tuženika da kakve granice, odgovorio mu bosanske, što je zasmetalo tuženiku nakon čega je tuženik ozlijedio tužitelja. Stoga je ocjena ovoga suda da je tužitelj provocirajući tuženika doprinio štetnom događaju i to u omjeru od 10%, slijedom čega ima pravo na naknadu štete sniženu za navedeni doprinos. Prema ocjeni suda odgovornost tuženika je veća i iznosi 90 %. Sud pritom smatra da je odgovornost tuženika veća jer takva provokacija tužitelja ne može i ne smije biti opravdanje za nanošenje tjelesne ozljede. Osim toga, odgovornost tuženika je prema ocjeni suda veća i zbog toga što je tuženik tužitelja udario staklenom čašom u predjelu čela neposredno iznad nosa gdje je bilo sasvim izvjesno da bi tužitelj mogao pretrpjeti tešku ozljedu u vidu razdora lica.

21. Na okolnost osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva sud je pročitao medicinsku dokumentaciju te proveo medicinsko vještačenje po sudskom vještaku prim.dr.sc. Maji Mušura dr.med.

22. Vještak u svom nalazu i mišljenju navodi da je u predmetnom štetnom događaju tužitelj zadobio ozljede mekih tkiva (kože i potkožja) na licu. Iako u blizini važnih organa i osjetila, ove posjekotine nisu ih ozlijedile i ostavile trajne posljedice sa funkcionalnim oštećenjima. Tužitelj nema smanjenje životnih aktivnosti kao posljedicu predmetnog ozljeđivanja. Tužitelj je trpio bolove srednjeg intenziteta 1 dan, a slabijeg 7 dana. Primarni strah je bio jak i kratkotrajan u momentu ozljeđivanja. Sekundarni strah jakog intenziteta trajao je 1 dan, srednjeg 2 dana a slabijeg još 5 dana. Zaostalo je naruženje srednjeg stupnja, vidljivo povremeno, u neposrednoj blizini i osobnom kontaktu, vidljivi su opisani ožiljci na licu. Tijekom preporučenog mirovanja kod kuće (5 dana) tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć po 2 sata dnevno za nabavku i pripremu hrane.

22.1. Tužitelj nije imao prigovor na nalaz i mišljenje, dok je tuženik istom prigovorio. Navodi da se vještakinja nije očitovala o točnom mehanizmu nastanka ozljeda, no svejedno navodi kako se radi o natučenju glave te ranama razderotina nosa, čela i lica, a sporan je mehanizam nastanka ozljeda, odnosno da li je tuženik refleksno bacio čašu na tužitelja s udaljenosti od metar i pol do dva pa je došlo do povlačenja oštrog predmeta po površini kože pri čemu bi nastale rezne rane ili je pak do ozljeda došlo djelovanjem tupe sile na tijelo udarcem pa bi nastale razderotine. Naime, iz iskaza stranaka proizlazi da je došlo do povlačenja predmeta po površini kože uslijed kojeg mogu nastati rezne rane, a ne rane razderotine kao što vještakinja navodi u svom nalazu i mišljenju.

23. Na ročištu od 08. travnja 2022. vještak se očitovao na prigovor tuženika. U odnosu na prigovor tuženika navodi da je nalaz donesen na osnovu med. dokumentacije priložene spisu i osobnog pregleda tužitelja. Predmet med. vještačenja iz ORL područja je ocjena trajnih posljedica dok je sam mehanizam nastanka istih predmet utvrđivanja u sud. postupku a i po potrebi vještačenja sudsko medicinskog vještaka. Naime, klasifikacija ozljede tužitelja donesena je na osnovu otpusnog pisma iz Hitne službe u kojem je postavljena dijagnoza natučenija glave i rane razderotine po licu na osnovu toga je postavljena i klasifikacija ozljede kao razderotina jer očito je kirurg u obradi rane osim rezne rane na površini kože i natučenja okolnih tkiva čime je postavljena dijagnoza VLC što znači Vulnus lacero contusus što znači da je ista osim elemenata posjekotine imala i elemenata nagnječenja tkiva na osnovu toga ocjenjene su i trajne posljedice tužitelja kao i pretrpljene bolove, strah i naruženja. U klasifikaciji ozljeda postoji mogućnost izolirane rezne rane koja se u tom slučaju dijagnosticira kao Vulnus Cizum što znači da je to pravili rez bez drugih oštećenja što u ovom nije slučaj. Na kraju navodi da zadatak vještaka nije bilo odrediti na koji način je došlo do ozljede, bacanjem ili udarcem.

23.1. Nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti je prihvaćen jer je jasan, logičan, sukladan medicinskoj dokumentaciji, te dodatnog saslušanja vještaka kojim je otklonio prigovore tuženika.

24. Nakon provedenog vještačenja, tužitelj je podneskom od 02. studenog 2021. povećao tužbeni zahtjev tako da potražuje iznos od 20.250,00 kuna, dok je podneskom od 14. travnja 2023. tužbeni zahtjev specificirao u eurima, pa tako potražuje iznos od 2.687,64 EUR.

24.1. Tuženik se podneskom od 08. studenog 2021. protivio preinaci tužbenog zahtjeva.

25. Sud je preinaku dopustio sukladno odredbi čl. 190. st. 2. i st. 3. ZPP-a jer tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka budući je konačna visina tužbenog zahtjeva utvrđena tek nakon provedenog medicinskog vještačenja, te je odlučeno kao u točki I izreke rješenja.

26. Temeljem odredbe čl. 19. ZOO-a, a u vezi čl. 1100. ZOO-a tužitelj ima pravo od tuženika zahtijevati naknadu neimovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje.

27. Člankom 1100. st. 2. ZOO-a propisano je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koji nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Sve navedeno su kriteriji koji utječu na ocjenu suda je li pravo osobnosti povrijeđeno u toj mjeri da zbog toga oštećeni ima pravo na isplatu pravične novčane naknade.

28. Dakle, imajući u vidu ozljede koje je tužitelj pretrpio, intenzitet i trajanje fizičkih bolova i straha, kao i duševne bolove koje je trpio, te nastalo naruženje, opisani u točki 22. obrazloženja, utvrđeno je da mu je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. S obzirom na to da je utvrđeno kako je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, ispunjene su pretpostavke iz čl. 1100. st. 1. ZOO-a da se tužitelju dosudi pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu. Pritom trajanje i jačina fizičkih bolova i straha, nastalo naruženje, kao i težina povrede prava osobnosti, opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade kojom se ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Nadalje, s obzirom da je tužitelju pretrpio i bolove i strah, kao i nastalo naruženje, sud je utvrdio da je opravdano dosuditi jedan iznos za svu nastalu štetu. Prilikom određivanja pravične novčane naknade sud je imao na umu sve ozljede koje je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju, zaostalo naruženje, te posljedice koje dan danas osjeća u vidu glavobolja zbog kojih pije lijekove, te svrbeža ožiljka. Pritom je sud imao u vidu i inflatorna kretanja što je općepoznata činjenica i zbog čega su troškovi života od srpnja 2019. do studenog 2025. jako porasli. Stoga je sud utvrdio da tužitelju s obzirom na ranije opisane bolove, strah i trajne posljedice pripada iznos od 2.600,00 EUR na ime neimovinske štete.

29. U pogledu nenovčane imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege, sukladno provedenom vještačenju utvrđeno je da je tužitelju ista bila potrebna ukupno 10 sati (u opsegu 2 sata dnevno po 5 dana). Prema slobodnoj ocjeni, u skladu s člankom čl. 223. ZPP-a utvrđeno je da cijena sata pružanja pomoći i njege iznosi 3,32 EUR iz čega proizlazi da visina štete za pružanje tuđe njege i pomoći iznosi 250,00 EUR.

30. Stoga ukupno tužitelju zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu pripada iznos od 2.850,00 EUR. Navedeni iznos valjalo je umanjiti za 10% doprinosa tužitelju štetnom događaju pa je stoga tužitelju dosuđen iznos od 2.565,00 EUR, dok je zahtjev tužitelja u iznosu od 122,64 EUR odbijen kao neosnovan, te je odlučeno kao u točki I i II izreke presude.

31. Sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, pored glavnice duguje i kamate.

32. Tužitelju je dosuđena zatezna kamata na dosuđeni iznos neimovinske i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege od 29. rujna 2018. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate sukladno odredbi čl. 1103. ZOO-a.

33. Odluka o kamati se temelji na čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 78/2015., dalje: ZIDZOO) po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dan nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

34. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 5. ZPP-a i sukladno vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 138/23, dalje u tekstu: OT), vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Naime, s obzirom na visinu tužbenog postavljenog zahtjeva (2.687,64 EUR) i iznos koji je tužitelju dosuđen (2.565,00 EUR), isti nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva.

34.1. S obzirom na vrijednost predmeta spora (2.687,64 EUR) tužitelju je priznat trošak sastava tužbe (Tbr. 7.1. Tarife) 100 bodova, trošak zastupanja na ročištu 16. lipnja 2020., 18. ožujka 2021., 06. srpnja 2021., 08. travnja 2022., 06. listopada 2025. (Tbr. 9.1. Tarife) po 100 bodova, ukupno 500 bodova, pristup na ročište 03. studenog 2020., 18. travnja 2023., 16. srpnja 2024. (Tbr. 9.5. Tarife) 25 bodova, ukupno 75 bodova, trošak sastava podneska od 07. listopada 2020., 02. studenog 2021. (kojim specificira tužbeni zahtjev), 14. travnja 2023. (Tbr. 8.1. Tarife) 100 bodova, ukupno 300 bodova, trošak sastava podneska od 06. kolovoza 2024. (Tbr. 8.3. Tarife) 50 bodova, trošak odštetnog zahtjeva (Tbr. 32.1. Tarife) 100 bodova, sveukupno 1.125 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR iznosi 2.250,00 EUR, a uvećano za PDV od 25% ukupno iznosi 2.812,50 EUR. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe tužbu u iznosu od 70,34 EUR, trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 73,33 EUR, trošak predujma za vještačenje u iznosu od 199,08 EUR, pa je tužitelju valjalo odrediti trošak u ukupnom iznosu od 3.155,25 EUR zajedno sa zatraženom zateznom kamatom tekućom od donošenja odluke do isplate po stopi iz članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 126/2021., 114/2021., 156/2022. i 155/2023.), a sve sukladno odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 06/2024.), te je odlučeno kao u izreci.

34.2. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 06. rujna 2021. (kojim traži produljenje roka za uplatu predujma za med.vještačenje), podneska od 02. studenog 2021. (kojim obavještava sud o uplaćenom predujmu), podneska od 08. studenog 2021. (kojim dostavlja potvrdu o uplaćenoj sud.pristojbi na tužbu) s obzirom se radi o podnescima koji nisu bili potrebni za vođenje postupka, te trošak pristupa na ročište za objavu s obzirom trošak nije niti nastao.

U Zagrebu 19. studenog 2025.

Sudac:

Borna Pešek

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužitelj po pun.

2. tuženik po pun.