Poslovni broj: Ovr-2682/2025-5
Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Gundulićeva 27
21000 Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
I
Z A K LJ U Č A K
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Stipi Masli, a temeljem prijedloga sudske savjetnice Ane Vukasović-Lončar, u ovršnoj pravnoj stvari ovrhovoditelja 1. HR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. HRH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zast. po pun. Marini Britvić, odvjetnici u Splitu, protiv ovršenika MIŠKO PAPUNDEK d.o.o. za građenje, trgovinu i usluge, OIB:47353825623, Split, Svetog Nikole Tavelića 59, zast. po pun. Vedranu Miliću, odvjetniku u Splitu, radi pravnih sredstava ovršenika u postupku izravne naplate, 19. studenog 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ovršenika koja su zaplijenjena na temelju Zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja podnesenog kod Financijske agencije 19. rujna 2025. temeljem osnove za plaćanje – presude zbog ogluhe Općinskog suda u Splitu, posl. br. P-326/2025 od 28. svibnja 2025., kao neosnovan.
II. O naknadi troškova odlučit će se u daljnjem tijeku postupka.
i
z a k l j u č i o j e
Upućuje se ovršenik, u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ovog Zaključka pokrenuti parnični postupak radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku koji se vodi u ovoj pravnoj stvari, a zbog žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 10. Ovršnog zakona.
O b r a z l o ž e n j e
1. Kod ovog suda je 8. studenog 2025. zaprimljen prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, a koji sadržajno predstavlja i prijedlog za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava ovršenika.
2. Ovršenik u svom prijedlogu navodi da je tek kada su mu zaplijenjena novčana sredstva sukladno podnesenom zahtjevu za izravnu naplatu saznao za vođenje parničnog postupka pred Naslovnim sudom pod posl.br. P-326/2025 i postojanje navedene presude zbog ogluhe. Izvršenim uvidom u spis, ovršenik je utvrdio da se u spisu predmeta nalaze potvrde o nepreuzimanju elektroničkog sudskog pismena, prema kojima bi ovršeniku tužba s pozivom na davanje odgovora na tužbu i navedena presuda zbog ogluhe bile dostavljene u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava. Pozivajući se na odredbu članka 133. stavka 1. Zakona o parničnom postupku i odredbu članka 13. Pravilnika o elektroničkoj komunikaciji, a obzirom da ovršenik nema dodijeljeno pravo pristupa informacijskom sustavu elektroničke komunikacije sa sudovima pa nema elektronički pretinac i nikada nije zaprimio obavijest o dostavi pismena iz konkretnog parničnog postupka u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, ni navedena presuda zbog ogluhe, a ranije ni tužba s pozivom za davanje odgovora na tužbu, kako smatra ovršenik, nisu uredno i zakonito dostavljene ovršeniku. Dakle, ovršenik smatra da mu se nije mogla obavljati dostava putem informacijskog sustava jer je time onemogućen u sudjelovanju u konkretnom parničnom postupku i očitovanju o tvrdnjama i traženju ovrhovoditelja u tom postupku. Dalje ovršenik navodi kako je razvidno da za niti jedno pismeno u tom postupku pa tako ponajprije tužbu s pozivom na davanje odgovora na tužbu, nije pokušana dostava ovršeniku putem pošte, iako je to u opisanoj situaciji potrebno prema odredbi članka 133. stavka 6. Zakona o parničnom postupku. Štoviše, navodi da je iz spisa istog parničnog predmeta razvidno da ovršeniku dostava niti jednog pismena u postupku pa tako ni tužbe s pozivom na davanje odgovora na tužbu i presude zbog ogluhe nije obavljena ni putem e-oglasne ploče suda, jer ovršenik nema dodijeljeno pravo pristupa informacijskom sustavu elektroničke komunikacije sa sudovima te nisu bili ispunjeni uvjeti za dostavu putem e-Komunikacije sukladno citiranoj odredbi članka 133. stavka 5. Zakona o parničnom postupku. Kod opisanog pravnog i činjeničnog stanja stvari, sukladno članku 210. stavku 2. u vezi sa člankom 65. Ovršnog zakona, ovršenik predlaže Naslovnom sudu žurno donijeti rješenje kojim se Financijskoj agenciji nalaže odgoditi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava ovršenika na račun ovrhovoditelja do pravomoćne odluke Naslovnog suda o ovršenikovom prijedlogu za ukidanje sporne presude zbog ogluhe i potvrda pravomoćnosti i ovršnosti iste presude u parničnom postupku koji se kod Naslovnog suda vodi pod posl. br. P- 26/2025. Ovršenik smatra da je u prijedlogu za ukidanje sporne presude zbog ogluhe i potvrda pravomoćnosti i ovršnosti iznio i ukazao na sve povrede počinjene u konkretnom parničnom postupku, a koje su dovele do toga da se ovršeniku ne dostavi uredno i zakonito niti jedno pismeno u ovom parničnom postupku i da ovršenik za isti parnični postupak sazna tek podnošenjem sporne presude zbog ogluhe od strane ovrhovoditelja na izravnu naplatu Financijskoj agenciji. U slučaju da pravomoćnom odlukom Naslovnog suda u navedenom parničnom postupku bude prihvaćen prijedlog ovršenika za ukidanjem sporne presude zbog ogluhe, odnosno potvrda pravomoćnosti i ovršnosti iste presude zbog ogluhe, ovršenik predlaže Naslovnom sudu donijeti rješenje kojim se Financijskoj agenciji nalaže izvršiti povrat svih zaplijenjenih novčanih sredstava po predmetnoj osnovi. Ovršenik ističe kako bi mu provedbom predmetne ovrhe nastupila u najmanju ruku teško nadoknadiva šteta, imajući u vidu značajan iznos navodnih potraživanja ovrhovoditelja koja bi se naplatila temeljem presude zbog ogluhe. Navodi kako se sasvim lako i izgledno može naći u situaciji da ovrhovoditelji bez valjane pravne podloge steknu značajna novčana sredstva prijenosom s računa ovršenika, čime bi ovršenik pretrpio veliku imovinsku štetu, koja bi bila još pogubnija za ovršenika ako ista sredstva ne bi mogao vratiti od ovrhovoditelja. Zaključno ovršenik navodi da ovrhovoditelji pokušavaju iskoristiti nastalu situaciju i nezakonito naplatiti potraživanja koja ne postoje te koja ovršenik nije u obvezi platiti ovrhovoditeljima.
3. Sud je zaključkom pozvao ovrhovoditelje očitovati se na prijedlog ovršenika. U svom prijedlogu ovrhovoditelji osporavaju navode i prijedloge ovršenika iznesene u prijedlogu od 8.11.2025. u cijelosti kao činjenično neistinite i pravno neosnovane. Prvenstveno ističu da za donošenje rješenja o odgodi izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava ovršenika na račun ovrhovoditelja moraju istovremeno biti ispunjena najmanje dva uvjeta propisana odredbom čl. 65. st. 1. u vezi sa odredbom čl. 210. Ovršnog Zakona i da uvjet koji u svakom slučaju mora biti ispunjen je taj da ovršenik mora učiniti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje. U odnosu na opisani uvjet, ovrhovoditelji navode kako da se radi o apsolutno paušalnim navodima koji nisu potkrijepljeni bilo kakvim dokazima. Nadalje, ovrhovoditelji dostavljaju elektronički zapis HZMO-a iz kojeg je vidljivo da su oboje zaposleni u hotelu Lav u Podstrani na neodređeno vrijeme sa punim radnim vremenom pri čemu oboje sa visokim mjesečnim primanjima. Ujedno navode da su oboje suvlasnici stana i parking mjesta na adresi [adresa] (E-24 i E- 53, Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]). Ovrhovoditelji ističu da ne postoji bilo koji razlog zbog kojeg ovršenik ne bi bio u mogućnosti vratiti zaplijenjena sredstva od ovrhovoditelja. Uostalom, ističu kako je ovršenik pravna osoba kojem je glavni predmet poslovanja građenje i koji je upravo i bio investitor u gradnji dvije zgrade na adresi [adresa], a u kojim zgradama su i ovrhovoditelji suvlasnici stana i parking mjesta dok je sam ovršenik vlasnik stana koji se prostire na cijeloj etaži 3. kata te je i vlasnik tri parking mjesta. Dalje navode da ovršenik predstavlja uspješnog poduzetnika i da su apsolutno nerazumni navodi istoga da bi zaplijenjeni iznos od ukupno 17.000 eura za takvog investitora predstavljao značajna novčana sredstva i veliku imovinsku štetu. Nadalje, ovrhovoditelji smatraju da nije ispunjen ni jedan od taksativno navedenih razloga za odgodu ovrhe odnosno odgodu izdavanja naloga bankama propisan odredbom čl. 65. st. 1. točke od 1 do 11. u vezi sa odredbom čl. 210 Ovršnog zakona. U odnosu na podnošenje prijedloga za ukidanje presude, ovrhovoditelj ističe da nigdje nije propisana mogućnost podnošenja prijedloga za ukidanje presude te da ukinuti presudu imaju ovlast isključivo Županijski sudovi, Vrhovni sud RH i drugi viši sudovi, po uloženim pravnim lijekovima, stoga ukidanje presude uopće ne može biti predmet odlučivanja označenog parničnog postupka. U odnosu na razloge koje ovršenik navodi za ukidanje presude zbog ogluhe, ovrhovoditelji navode da su sva pismena u parničnom postupku uredno dostavljena ovršeniku o čemu svjedoče i potvrde o nepreuzimanju elektroničkog sudskog pismena izdana od strane Općinskog suda u Splitu iz čega proizlazi da je dostava u parničnom postupku izvršena na zakonit i pravilan način. Ovrhovoditelji posebno skreću pažnju na neistinitost i zlonamjernost navoda ovršenika da bi ovrhovoditelji pokušavali iskoristiti nastalu situaciju i nezakonito naplatiti potraživanja koja ne postoje te koja ovršenik ne bi bio u obvezi platiti ovrhovoditeljima te ističe da je tražbina ovrhovoditelja utvrđena pravomoćnom i ovršnom gore naznačenom presudom zbog ogluhe proizašla iz predugovornog kupoprodajnog odnosa ovrhovoditelja kao kupaca i ovršenika kao prodavatelja, i to upravo stana na adresi [adresa] za koji je i dostavljen zk izvadak. Obzirom da je ovršenik kasnio, i to punih 11 mjeseci sa predajom predmetnog stana u posjed kupcima, ovdje ovrhovoditeljima, a za koji slučaj kašnjenja se sam ovršenik člankom 7. Predugovora obvezao isplatiti ugovorene penale, ovrhovoditelji smatraju da su neosnovani navodi ovršenika da bi se radilo o potraživanju koje ne postoji i koje isti nije u obvezi isplatiti i da je do parničnog i ovršnog postupka došlo isključivo jer je ovršenik odbio mirnim putem isplatiti ovrhovoditeljima ono što im pripada i na što se sam ovršenik obvezao u Predugovoru od 1.6.2021. Kao dokaz kašnjenja predaje predmetnog stana u posjed kupcima prilaže se dopis ovršenika. Slijedom navedenog, ovrhovoditelji predlažu odbiti prijedlog ovršenika.
4. Člankom 210. stavcima 1. i 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24, dalje: OZ) propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. ovoga Zakona, prema odredbi članka 209. stavka 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).
5. Vezano uz prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe, čl. 65. st. 1. OZ propisani su razlozi zbog kojih sud, na prijedlog ovršenika, može u potpunosti ili djelomično odgoditi ovrhu (objektivne pretpostavke), uz uvjet da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno kako bi se spriječilo nasilje (subjektivne pretpostavke). Dakle, sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, za odgodu ovrhe potrebno je kumulativno ispunjenje obiju pretpostavki, i subjektivnih i objektivnih.
5.1. U odnosu na objektivni razlog za odgodu ovrhe, stav je ovog suda da je ovršenik podnošenjem predmetnog prijedloga ispunila objektivnu pretpostavku za odgodom ovrhe iz odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a. Po mišljenju ovog suda nisu ispunjeni subjektivni uvjeti za odgodu ovrhe, jer ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje već samo paušalno navodi da bi mu provedbom ove ovrhe nastupila teško nadoknadiva šteta, imajući u vidu značajan iznos navodnih potraživanja ovrhovoditelja i kako se sasvim lako i izgledno može naći u situaciji da ovrhovoditelji bez valjane pravne podloge steknu značajna novčana sredstva prijenosom s računa ovršenika, čime bi pretrpio veliku imovinsku štetu, koja bi bila još pogubnija za ovršenika ako ista sredstva ne bi mogao vratiti od ovrhovoditelja. Ovršenik mora biti svjestan da odgoda ovrhe u ovom slučaju znači samo odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava na račun ovrhovoditelja, ali ovršenik i dalje ne može s tim sredstvima slobodno raspolagati. Naime, pljenidba novčanog iznosa ne predstavlja nužno nenadoknadivu štetu za ovršenika, iako je po prirodi stvari ovrha uvijek otegotna za ovršenika. Nadalje, što se tiče štete koju bi ovršenik trpio predmetnom ovrhom treba poći od stajališta da svaka isplata na neki način oštećuje onoga koji je na tu isplatu obvezan. Ukoliko bi pak zauzeli suprotno stajalište, tada bi konzekventno, svako izvršenje ovršne isprave kojom se određuje isplata, bilo dovedeno u pitanje, a to svakako nije bila intencija zakonodavca prilikom stipuliranja čl. 65. st. 1. OZ-a. Ujedno, bitno je naglasiti da vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno o tome je li imovina ovrhovoditelja dostatna za naknadu (povratnu) isplatu ovršeniku onog iznosa koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikova računa i prenesen ovrhovoditelju. Zbog navedenog, ispitivanje treba usmjeriti i na imovinske prilike ovrhovoditelja i mogućnost ovršenika da u postupku protuovrhe namiri svoju tražbinu od ovrhovoditelja. Da bi se radilo o nenadoknadivoj šteti ili teško nadoknadivoj šteti mora se raditi o šteti koju ovršenik protuovrhom ili restitucijskom parnicom i ovrhom koja bi se nastavno provela ne bi mogao nadoknaditi od ovrhovoditelja te se opasnost nastupanja te štete mora konkretizirati na razini vjerojatnosti, osim ako ona nije očita sama po sebi. U tom smislu, ovaj sud smatra da ovršenik nije dokazao postojanje subjektivnog kriterija nužnog za odgodu.
5.2. Kako u smislu čl. 65. OZ-a moraju kumulativno biti ispunjene obje zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe, ovaj sud smatra da nije osnovan prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe, odnosno da nisu ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe pa je prijedlog ovršenice za odgodom ovrhe valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
6. U odnosu na prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim valja na odgovarajući način primijeniti odredbe članaka 50. i 53. OZ., pa je tako člankom 53. OZ propisano kako ovršenik može zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja. Ovršenik se u svom prijedlogu poziva na žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 10.
6.2. Obzirom da ovršenik ističe žalbene razloge sadržane u čl. 50. st. 1. toč.7. i 10., to sud nema ovlasti proglasiti pljenidbu nedopuštenom već može jedino ovršenika uputiti u parnicu pa je temeljem čl. 52. st. 3. u vezi s čl. 210. st. 1. i 2. OZ-a odlučeno kao u izreci zaključka.
U Splitu, 19. studenog 2025.
S U D A C
Stipe Masle
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja stranka može izjaviti žalbu u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka istog. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.
Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek temeljem članka 11. stavka 5. OZ-a. Ako je protiv zaključka podnesen pravni lijek, sud će odluku o nedopuštenosti pravnog lijeka donijeti zajedno s odlukom kojom se utvrđuje, odnosno završava postupak ovrhe.
DNA:
- pun. ovrhovoditelja,
- pun. ovršenika,
- FINA-i,
- u spis.
