Poslovni broj Gž-1741/2025-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Nataše Peršić Brleković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EMP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Frani Štura, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, zastupan po punomoćniku Draženu Lončaru, odvjetniku iz Zagreba, radi činidbe, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5090/2024-9 od 20. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 11. studenog 2025.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba tužiteljice te se ukida presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5090/2024-9 od 20. veljače 2025. i predmet vraća na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50 OIB 02535697732 da tužitelju EMP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], dostavi podatke o prometima tekućeg računa [broj bankovnog računa] otvorenom kod tuženika, deviznog računa [broj bankovnog računa] otvorenom kod tuženika, te deviznog uloga temeljem računa oročenja u stranoj valuti broj [broj bankovnog računa] otvorenom kod tuženika, i to u vremenskom razdoblju od 1. siječnja 2005. godine do 16. prosinca 2015. godine iz kojih će biti vidljivo tko je bio ovlaštenik po navedenim računima, tko je vršio uplate na navedene račune i u kojim iznosima, te temeljem kojih pravnih poslova, kao i tko je s navedenih računa dizao novac i u kojim iznosima, te temeljem kojih pravnih poslova.

II. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju trošak parničnog postupka, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim počev od dana presuđenja pa do isplate u visini zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom počev od 20. veljače 2025. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv citirane presude tužiteljica je pravovremeno podnijela žalbu, pobijajući presudu suda prvog stupnja u cijelosti pozivom na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev u cijelosti usvoji uz naknadu troškova tužiteljici, podredno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

2.1. U žalbi tužiteljica u bitnome ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da tužiteljica ne bi bila aktivno legitimirana zahtijevati od tuženika dostavu traženih podataka. Navedeno iz razloga jer da je pravna prednica tužiteljice, pok. EM, za života bila klijent tuženika pa da se obveza čuvanja bankarske tajne ne odnosi na tužiteljicu odnosno njezinog prednika SM, koji je kao univerzalni sukcesor u trenutku smrti pok. EM, stupio u poziciju klijenta banke budući da ne postoji obveza čuvanja bankarske tajne u odnosu na klijenta banke već samo u odnosu na treće osobe. Žaliteljica smatra pogrešnim prihvaćanje mišljenja Hrvatske narodne banke u dopisu od 12.10.2017. te osporava zaključak prvostupanjskog suda da bi tužiteljica svoj zahtjev mogla staviti jedino i isključivo u ostavinskom ili nekom drugom postupku pokrenutom protiv trećih osoba, a ne samostalno. Tužiteljica ukazuje i na odredbu članak 186.b stavak 1. ZPP-a tvrdeći da ima imovinskopravni interes za tzv. manifestacijski zahtjev jer da traži podatke koji su joj nužni kako bi se utvrdilo je li određena treća osoba neovlašteno raspolagala imovinom pravne prednice tužiteljice.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužiteljice je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik dostavi sve podatke o prometu po bankovnim računima koje je pok. EM imala otvorenim kod tuženika, u razdoblju prije njezine smrti (od 1.1.2005. do 16.12.2015.).

6. Po provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

- da među strankama nije sporno da je pravni prednik tužiteljice SM zakonski nasljednik iza pok. EM, svoje majke, u ½ dijela,

- da ostavinsku imovinu iza pok. EM čine, između ostalog, novčani iznos na tekućem računu [broj bankovnog računa] i na deviznom računu [broj bankovnog računa] te devizni ulog temeljem računa oročenja u stranoj valuti broj 20503156209, sve otvoreno kod tuženika,

- da je među strankama sporno ima li pravni prednik tužiteljice, a sada tužiteljica, pravo na podatke o tome tko je bio ovlaštenik po navedenim računima prije smrti pok. EM, tko je vršio uplate i u kojim iznosima te temeljem kojih pravnih poslova kao i tko je s navedenih računa podizao novac, i u kojim iznosima i temeljem kojih pravnih poslova,

- da je prema odredbi članka 234. stavak 1. ZPP-a treća osoba dužna po nalogu suda podnijeti ispravu koju je po zakonu dužna pokazati ili podnijeti, odnosno ispravu koja je po svojem sadržaju zajednička za tu osobu i stranku koja se na ispravu poziva, a u pogledu prava treće osobe da uskrati podnošenje drugih isprava da se na odgovarajući način primjenjuju odredbe članka 237. i 238. ovoga Zakona,

- da se prema odredbi članka 157. stavak 3. točka 8. Zakona o kreditnim institucijama ("Narodne novine" broj, 159/13, 19/15, 10215, 15/18, 70/19, 47/20, 146/20, 151/22 i 145/24, dalje: ZKI) obveza kreditne institucije da čuva bankovnu tajnu ne odnosi na slučaj ako je priopćavanje povjerljivih podataka potrebno za provedbu ovrhe ili stečaj nad imovinom klijent, ostavinskog ili drugog imovinskopravnog postupka, a to pisano zatraži ili naloži nadležni sud ili javni bilježnik u obavljanju poslova koji su im povjereni na temelju zakona,

- da je pravno mišljenje Hrvatske narodne banke od 12. listopada 2017. broj 560-810/2017-MC, da bi u slučaju davanja podataka nasljednicima o stanju i prometima po računima ostavitelja prije njegove smrti, takvo postupanje kreditne institucije predstavljalo povredu zakonske obveze čuvanja bankovne tajne s obzirom da ti slučajevi nisu predviđeni iznimkama navedenim u članku 157. stavku 3. ZKI, te da se jedina primjenjiva zakonom predviđena iznimka u traženja podataka o računima i prometu po svim računima ostavitelja nalazi u članku 157. stavku 3. točki 8. ZKI, prema kojoj odredbi bi takve povjerljive podatke kreditna institucija mogla dostaviti samo za provedbu ostavinskog ili drugog imovinskopravnog postupka, ako to pisano zatraži ili naloži nadležni sud ili javni bilježnik u obavljanju poslova koji su im povjereni na temelju zakona,

- da su prema odredbi čl. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) ugovorne strane u izvršenju svojih prava i obveza po ugovorima o tekućim računima, deviznim računima i slično, dužne postupati u skladu s prisilnim propisima kakav je Zakon o kreditnim institucijama,

- da u ovom slučaju nema zakonske osnove po kojoj bi tuženik bio dužan dostaviti podatke koje je zatražio tužitelj, koji se odnose na vrijeme prije smrti pok. EM.

6.1. Temeljem prednjih utvrđenja sud prvog stupnja pozivom na odredbu čl. 157. stavak 3. točka 8. ZKI zaključuje da tužiteljica nije aktivno legitimirana zahtijevati od tuženika u ovom postupku tražene podatke, slijedom čega odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev i obvezuje tužiteljicu na naknadu parničnog troška tuženiku temeljem odredbe čl. 154. stavak 1. u svezi članka 155. ZPP-a u iznosu od 2.000,00 eur odmjerenim prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23 – dalje Tarifa).

7. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, pa tako niti apsolutno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju neosnovano upire tužiteljica u žalbi s obzirom da presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ju je moguće pravno ispitati.

8. Međutim, osnovano žaliteljica ukazuje na ostvarenje relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi članka 186.b stavak 1. ZPP-a koja je utjecala na donošenje zakonite i pravilne presude pa je zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno te se odluka prvostupanjskog suda za sada ne može prihvatiti.

9. Neosnovani su i pravno neutemeljeni žalbeni navodi tužiteljice da status nasljednika iza pok. EM, sada pok. SM, pravnom predniku tužiteljice, daje za pravo da stupi u pravnu poziciju ostaviteljice kao klijenta banke, odnosno klijenta tuženika. Naime, sukladno odredbi čanka 4. stavak 4. ZN-a nasljedno se pravo stječe u trenutku ostaviteljeve smrti. Prema odredbi članka 5. stavak 2. i 3. ZN-a, ostaviteljevom smrću prelazi njegova ostavina na nasljednika, čime postaje njegovo nasljedstvo. Ostavina se sastoji od svega što je bilo ostaviteljevo u trenutku njegove smrti, osim onoga što se ne može naslijediti zbog svoje pravne naravi ili po zakonu.

9.1. Pravo klijenta banke iz ugovora o tekućem ili kakvom drugom računu, upravo zbog tajnosti takvog poslovanja, kao i zaštite trećih osoba s kojima je poslovao, po svojim pravnim učincima, prema pravnom shvaćanju ovog suda, izjednačeno je sa osobnim pravom koje se ne prenosi na nasljednika, već se nasljeđuju samo ona novčana sredstva na računu ostavitelja u trenutku njegove smrti. Bankovni račun se otvara na ime određene osobe i novčane se transakcije po tom računu smatraju transakcijama vlasnika toga računa te nakon smrti ne postaju transakcije njezinog nasljednika, što također govori u prilog tome da se radi o osobnom pravu koje se ne nasljeđuje. Upravo zbog toga nakon smrti klijenta banke, njegovi bankovni računi se zatvaraju i njegovi nasljednici ne mogu poslovati kao vlasnici bankovnih računa ostavitelja, iz čega proizlazi da nasljednik ne stupa u pravnu poziciju ostavitelja u pravnim poslovima s bankom pa se ne može smatrati ni klijentom banke kako to pogrešno tvrdi tužiteljica u žalbi. Nasljednik je za banku treća osoba, u odnosu na koju je banka dužna čuvati bankarsku tajnu prema odredbi članka 156. ZKI. Predmet nasljeđivanja u slučaju smrti vlasnika bankovnog računa su novčana sredstva na tom računu, koja su postojala u trenutku njegove smrti te nasljednik temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju može dobiti podatke o prometu po tom računu nakon smrti ostavitelja.

10. Međutim, za sada se ne može prihvatiti kao pravilan zaključak prvostupanjskog suda da u okolnostima konkretnog predmeta tuženik ne bi bio dužan postupiti sukladno odredbi čl. 157. st. 3. točka 8. ZKI prema kojoj se obveza kreditne institucije da čuva bankovnu tajnu ne odnosi na slučaj ako je priopćavanje povjerljivih podataka potrebno za provedbu ovrhe ili stečaja nad imovinom klijenta, ostavinskog ili drugog imovinskopravnog postupka, a to pisano zatraži ili naloži nadležni sud ili javni bilježnik u obavljanju poslova koji su im povjereni na temelju zakona.

10.1. Naime, osnovani su žalbeni navodi da je tužiteljica tužbeni zahtjev postavila kao samostalni manifestacijski zahtjev prema tuženiku u smislu odredbe članka 186.b stavak 1. ZPP-a, kao jedinoj osobi koja raspolaže traženim podacima, a koji su tužiteljici nužni kako bi se utvrdilo je li neka treća osoba neovlašteno raspolagala imovinom pravne prednice tužiteljice, posljedično čemu ovisi i pokretanje postupka radi zaštite prava i interesa tužiteljice.

10.2. Odredbom članka 186.b stavak 1. ZPP-a normirana je tzv. samostalna manifestacijska tužba o kojoj se odlučuje meritorno nakon čega taj parnični postupak završava. Tom je zakonskom odredbom propisano:

„Tužitelj koji za to ima imovinskopravni interes može tužbom zatražiti od suda da naloži tuženiku koji je prema sadržaju pravnoga odnosa dužan položiti račun ili dati pregled neke imovine i obveza, odnosno tuženiku za koga je vjerojatno da nešto zna o utajenoj ili prikrivenoj imovini – da, pod prisegom ili bez prisege, položi račun ili preda potpuni pregled imovine ili obveza, odnosno priopćiti što mu je o utajenoj ili prikrivenoj imovini poznato, te izjavi da su položeni račun, predani pregled imovine i obveza, odnosno dani podaci o utajenoj ili prikrivenoj imovini potpuni i točni.“

10.3. U odnosu na tu tužbu tužitelj mora dokazati pretpostavku postojanja imovinskopravnog interesa za njeno podnošenje. Tužitelj mora obrazložiti i dokazati svoj imovinskopravni interes kako bi se prije svega, spriječila moguća zlouporaba prava na podnošenje predmetne tužbe sudu, posebice u situaciji traženja podataka o utajenoj ili prikrivenoj imovini. Nepostojanje imovinskopravnog interesa predstavlja procesnu smetnju za daljnje vođenje postupka čiji nedostatak kod samostalne manifestacijske tužbe dovodi do odbijanja tužbenog zahtjeva. Kada se radi o traženju podataka o utajenoj ili prikrivenoj imovini, tu se kao tužitelji mogu pojaviti i one osobe koje imaju imovinskopravni interes na podnošenje te manifestacijske tužbe a koje nisu u izravnom pravnom odnosu s tuženikom. Dakle, aktivnu legitimaciju u samostalnoj manifestacijskoj tužbi ima (i) onaj tužitelj koji ima imovinskopravni interes zahtijevati da mu tuženik priopći što mu je o utajenoj ili prikrivenoj imovini poznato, a da pritom ne mora biti u izravnom pravnom odnosu s tuženikom.

11. Stoga će u ponovnom postupku prvostupanjski sud, imajući u vidu prednje navedeno, ocjenom svih provedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, utvrditi ima li tužiteljica u konkretnoj pravnoj stvari imovinskopravni interes za podnošenje samostalne manifestacijske tužbe te će potom donijeti novu odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva kojom će odlučiti i o troškovima ovog žalbenog postupka.

12. Slijedom izloženog, valjalo je uvažiti žalbu tužiteljice i primjenom odredbe članka 370. i članka 166. stavak 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci 19. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Lidija Oštarić Pogarčić