REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-602/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Awaze A/S, Virumgardsvej 27, Virum, Kraljevina Danska, OIB 87687957339, kojeg zastupa punomoćnik Marko Zagorac, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženice ZM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici Arsen Stipinović, Dušan Miočić, Iva Glavota i Dajana Miškulin Frelin, odvjetnici u Rijeci, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-428/2024-2 od 24. lipnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-118/2023-9 od 15. travnja 2024., u sjednici održanoj 19. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužitelja i slijedom toga preinačava se presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-428/2024-2 od 24. lipnja 2024. i sudi:
Prihvaća se žalba tužitelja i slijedom toga preinačava se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-118/2023-9 od 15. travnja 2024. i sudi:
„Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Marija Bradića iz Delnica pod poslovnim brojem Ovrv-13/2023 od 10. veljače 2023., kojim je naloženo tuženoj da namiri tužitelju iznos glavnice u iznosu od 750,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1. lipnja 2018. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na račun ovrhovoditelja [broj bankovnog računa], država: Danska, naziv banke: DEN DANSKE BANK, SWIFT:
DABADKKK, u roku od osam dana od dana dostave rješenje o ovrsi, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 211,64 EUR / 1.594,60 HRK uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije svog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na račun IBAN [broj bankovnog računa], model HR99, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi.“.
II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime parničnih troškova ukupan iznos 1.251,50 Eur-a u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja koja je potvrđena presudom suda drugog stupnja ukinut je platni nalog kao u izreci ove presude.
2. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-4994/2024 od 29. siječnja 2025. dopušteno je tužitelju podnijeti reviziju protiv presude suda drugog stupnja zbog pitanja:
„Ako su ugovorne strane, u skladu s člankom 11. Zakona o obveznim odnosima u svezi s člankom 368. Zakona o obveznim odnosima, kao učinak raskida ugovora odredile obvezu jedne ugovorne strane da drugoj ugovornoj strani isplati unaprijed utvrđeni iznos na ime njenog ulaganja, mora li onda ta druga ugovorna strana u sudskom postupku dokazivati visinu odnosno postojanje tog svog potraživanja ili je smisao takvog učinka raskida ugovora tu drugu ugovornu stranu „osloboditi obveze dokazivanja svojih ulaganja u slučaju raskida ugovora i potraživanja u smislu čl. 368 ZOO-a?“.
3. Na reviziju nije odgovoreno.
4. Revizija je osnovana.
5. Sukladno odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) ovaj sud pobijanu odluku ispituje samo u onom odijelu u kojem je protiv presude dopušteno podnijeti reviziju i samo zbog pitanja zbog kojeg je reviziju bilo dopušteno podnijeti.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 750,00 Eur-a po osnovi nepravovremenog raskida Ugovora o posredovanju u uslugama smještaja kojeg su tužitelj (ranije naziva Novasol As) i tužena sklopili 23. siječnja 2018.
7.1. Među strankama nije sporno:
- da su tužitelj i tužena kao vlasnica nekretnine za odmor 23. siječnja 2018. sklopili
Ugovor o posredovanju u uslugama smještaja;
- da je tužena dopisom kojeg je tužitelj primio 5. travnja 2018. raskinula predmetni Ugovor za 2018.;
- da je čl. 6. i čl. 7. Općih uvjeta tužitelja propisano da se Ugovor između vlasnika smještajne jedinice i tužitelja može raskinuti u pismenom obliku putem elektroničke pošte ili preporučene poštanske pošiljke najkasnije do 31. svibnja tekuće godine za narednu godinu te da je u slučaju nepravovremenog raskida suradnje vlasnik dužan podmiriti naknadu za operativne i marketinške troškove u visini od 750,00 Eur-a;
- da su obje stranke u trenutku sklapanja Ugovora bile upoznate sa činjenicom da je za iznajmljivanje nekretnine potrebno ishodovati rješenje o odobrenju pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu kojeg se tužena obvezala dostaviti tužitelju do 1. svibnja 2018., ali je raskinula Ugovor prije navedenog roka.
7.2. Dakle nije sporno da je tužena ugovor raskinula protivno citiranim odredbama Općih uvjeta jer bi slijedeći ugovorom preuzete obveze raskid ugovora do 31. svibnja 2018. obvezivao stranke tek u 2019.
8. Člankom 11. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje: ZOO) propisano je:
„Sudionici mogu svoj obvezni odnos urediti drukčije nego što je ovim Zakonom određeno, ako iz pojedine odredbe ovoga Zakona ili iz njezina smisla ne proizlazi što drugo.“.
9. Odredbom čl. 368. ZOO-a propisano je:
„(1) Raskidom ugovora obje su strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete.
(2) Ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala.
(3) Ako obje strane imaju pravo zahtijevati vraćanje danog, uzajamna vraćanja obavljaju se po pravilima za ispunjenje dvostranoobveznih ugovora.
(4) Svaka strana duguje drugoj naknadu za koristi koje je u međuvremenu imala od onoga što je dužna vratiti, odnosno nadoknaditi.
(5) Strana koja vraća novac dužna je platiti zatezne kamate od dana kad je isplatu primila.“.
10. Prema ocjeni ovog suda odredba čl. 368. ZOO-a kojom se uređuju međusobni odnosi stranaka i njihove međusobne obveze kada dođe do raskida ugovora su dispozitivne naravi, što znači da stranke mogu svoje odnose ugovorom unaprijed urediti i drugačije što znači, poštujući načelo ravnopravnosti stranka u dvostrano pravnom odnosu (čl. 3. ZOO-a) kao i načelo savjesnosti i poštenja (čl. 4. ZOO-a) osloboditi se nekih obveza ili pak uspostaviti neke obveze koje ne proizlaze iz odredbe čl. 368. ZOO-a.
11. Stoga su ugovorne stranke, pod ovom uvjetima ravnopravnosti, savjesno i pošteno mogle ugovoriti obvezu primaoca usluge Agencije platiti unaprijed ugovorom određeni iznos troškova ako dođe do raskida ugovora suprotno ugovorenim uvjetima.
12. Imajući sve gore navedeno u vidu odgovor na pitanje zbog kojeg je dopušteno podnijeti reviziju glasi:
„Ako su ugovorne strane, slobodnom voljom, poštujući načelo ravnopravnosti ugovornih strana ugovornom odnosu kao i načelo savjesnosti i poštenja u skladu s člankom 11. Zakona o obveznim odnosima u svezi s člankom 368. Zakona o obveznim odnosima, kao učinak raskida ugovora odredile obvezu jedne ugovorne strane da drugoj ugovornoj strani isplati unaprijed utvrđeni iznos na ime njenog ulaganja, druga ugovorna strana ne mora u sudskom postupku dokazivati visinu odnosno postojanje tog svog potraživanja, već obveza nastupa samim raskidom ugovora suprotno uvjetima koji su ugovorom određeni za raskid ugovora.“.
13. Kako u postupku nije istican prigovor pomanjkanja ravnopravnosti stranaka ili pomanjkanje savjesnosti i poštenja, to je zbog pogrešnog pravnog shvaćanja suda drugog stupnja, reviziju tužitelja trebalo prihvatiti, preinačiti presudu suda drugog stupnja način da se prihvaća žalba tužitelja i preinačava presuda suda prvog stupnja tako da se udovoljava tužbenom zahtjevu, zbog čega je sukladno odredbi čl. 391. st. 7. ZPP-a odlučeno kao u izreci.
14. O parničnom trošku odlučeno je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i čl. 2. ZPP.
14.1. Trošak tužitelja odnosi se na zastupanje po kvalificiranom punomoćniku, a obračunat je u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 - dalje: Tarifa). Tužitelju je priznat sljedeći parnični trošak: za zastupanje na ročištima za glavnu raspravu održanima 6. ožujka 2024. i 18. ožujka 2024. na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi od po 150,00 Eur-a (Tbr. 9/1 Tarife), za pristup na ročište 7. rujna 2023. u iznosu 37,50 Eur- a (Tbr. 9/5 Tarife), za sastav jednog obrazloženog podneska od 26. travnja 2023. u iznosu 150,00 Eur-a (Tbr. 8/1 Tarife) za sastav prijedloga za dopuštenje revizije 225,00 Eur-a (Tbr. 10/5 Tarife), za sastav revizije 225,00 Eur-a (Tbr. 10/5 Tarife), što ukupno iznosi 937,50 Eur-a. Navedenom iznosu dodan je iznos 234,37 Eur-a PDV (Tbr. 46 Tarife), kao i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu 26,54 Eur-a (Tbr. 2/1 Uredbe o tarifi sudskih pristojbi - „Narodne novine“, broj 37/23 - dalje: Uredba), te sudske pristojbe na reviziju u iznosu 53,09 Eur-a (Tbr. 3/1 Uredbe), pa ukupni parnični trošak tužitelja iznosi 1.251,50 Eur-a, koliko je tužitelju dosuđeno, s obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u parnici (točka II. izreke ove presude).
Zagreb, 19. studenog 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Ante Perkušić
