Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Malom Lošinju

Riva Lošinjskih kapetana 14

51550 Mali Lošinj

Poslovni broj: P-71/2023-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, (OIB:54566384631), Stalna služba u Malom Lošinju, po sucu toga suda Gordani Holer kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice OE, (OIB: [osobni identifikacijski broj]) zastupana po punomoćniku Lani Andreis Nikolić, odvjetnici iz Zagreba, Ulica Jurja Žerjavić 16 protiv tuženika Grada Malog Lošinja, (OIB:72167903884), Mali Lošinj, Riva lošinjskih kapetana 7, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne rasprave održane 15. listopada 2025., 19. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tužiteljica OE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnica dijela kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]-Grad, površine 95 m2, koji je na skici lica mjesta sadržanoj u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka Darka Goleka od 07. srpnja 2025. označen slovima D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-N- S-T-U-V-Z-D te označen žutom bojom, u naravi betonirani put i zelenilom obraslo zemljište te dijela kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]-Grad, površine 19 m2, koji je na skici lica mjesta sadržanoj u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka Darka Goleka od 07. srpnja 2025. označen slovima B-C-D-Z-V-U-T-S-N-O-P-R-B te označen svjetloplavom bojom, u naravi zelenilom obraslo zemljište temeljem dosjelosti, što je tuženik GRAD MALI LOŠINJ, Riva lošinjskih kapetana 7, 51550 Mali Lošinj, OIB 72167903884 dužan priznati i trpiti uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na ime tužiteljice OE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], jer će u protivnom isto zamijeniti ova presuda, sve u roku 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku, GRAD MALI LOŠINJ, Riva lošinjskih kapetana 7, 51550 Mali Lošinj, OIB 72167903884 naknaditi tužiteljici OE, [adresa], 51550Mali Lošinj, OIB: [osobni identifikacijski broj], prouzročeni parnični trošak uvećan za zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana", odbija se.

II. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

Obrazloženje

1. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice da ju sud utvrdi vlasnicom dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – grad, opisane kao put i to u površini od 104 m2.

2. Nakon provedenog geodetskog vještačenja, tužiteljica je tužbeni zahtjev specificirala sukladno nalazu vještaka podneskom od 27. kolovoza 2025. na način kako je to navedeno u toč.I. izreke ove presude.

3. Iz navoda tužbe tužiteljice proizlazi da je ona vlasnica nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – grad, a koja nekretnina je upisana kao kuća površine 58 m2 i dvor površine 368 m2, te da je vlasnica nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – grad, opisane kao dvorište površine 36 m2, da je navedene nekretnine stekla temeljem kupoprodajnog ugovora sklopljenog **.**.1974. sa AE.

4. Dalje proizlazi da nekretnine koje su vlasništvo tužiteljice graniče sa nekretninom k. č. br. [katastarska čestica], odnosno spornom nekretninom koja je u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – grad opisana kao put površine 200 m2.

5. Tužiteljica dalje tvrdi da navedeni put u naravi nije put, niti javno dobro, nego da je okućnica njenih nekretnina, a da se kao put koristi samo dio te nekretnine u širini od 80-ak cm, kao i da se prijepor nalazi na dvije terenske razine, od kojih se dio nekretnine koji je put nalazi na razini nižoj od dijela nekretnine koji da je okućnica tužiteljičine kuće.

6. Dalje tvrdi da je do upisa sporne nekretnine kao javnog dobra i puta došlo prilikom pogrešne katastarske izmjere.

7. Tužiteljica je također navela da je u neprekinutom samostalnom posjedu prijeporne nekretnine dulje od 40 godina, te da je dosjelošću stekla vlasništvo tog dijela nekretnine.

8. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio navode tužbe i tužbeni zahtjev, osporio da bi tužiteljica bila isključivi posjednik prijeporne nekretnine, te naveo da je 1999. tužiteljica od tuženika zatražila da joj prijepornu nekretninu proda ili da u zakup kako bi ju mogla koristiti.

9. Tuženik navodi da je dio prijeporne nekretnine već uključen u okućnicu tužiteljice kod formiranja građevne čestice, te da je određeno da će ostali dio nekretnine i nadalje ostati u funkciji javne površine kao autohtono raslinje.

10. Također, tuženik navodi da se prijeporni dio nekretnine nalazi izvan tužiteljičine okućnice.

11. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, sud je proveo dokaze uvidom u tužbu (list 1 do 4), izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – grad (list 8), izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – grad (list 9), izvod iz katastarskog plana (list 10), kupoprodajni ugovor sklopljen između FE kao prodavatelja i O OE (list 11), izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – grad (list 12 do 15), fotografije sa lista (list 16 do 18), kopije katastarskog plana (list 19 do 23), izjava ŽE od 22. travnja 2017. (list 24 do 25) Prijepis iz zapisnika na str.685 p.lista 957 k. o. [katastarska općina] – grad (list 26), kopija katastarskog plana (list 27 do 29), rješenje Upravnog suda u rijeci poslovni broj Us l-87/2021-5 od 7. ožujka 2022. (list 32 do 35), odgovor na tužbu (list 42 do 43), dopis Grada Malog Lošinja tužiteljici od 26. kolovoza 1999. (list 44), dopis tužiteljice gradu [adresa] sa lista 45, Urbanistički uvjeti parcelacije u svrhu formiranja okućnice objektu izgrađenom na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (list 46), kopija katastarskog plana (list 47 do 48), podnesak tužiteljice od 7. travnja 2023. (list 49 do 50), fotografiju sa lista 51, proveo očevid na licu mjesta i vještačenje po stalnom sudskom vještaku Geodetu Darku Goleku, izvršio uvid u nalaz i mišljenje vještaka Darka Goleka od 7. srpnja 2025. (list 69 do 87), račun vještaka Goleka broj 15/2025 od 17. srpnja 2025. (list 88), podnesak tužiteljice od 27. kolovoza 2025. (list 91 do 92), podnesak tužiteljice od 16. rujna 2025. (list 93), saslušao svjedoke KE, BE (list 97 do 99), saslušao tužiteljicu (list 99 do 100), troškovnik tužitelja (list 101).

12. Sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP, "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01/ 113/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 ,155/23) koje je činjenice uzeo kao dokazane, sud je odlučio prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

13. Među strankama nije sporno, a to je sud utvrdio uvidom u zk. ul. [broj ZK uloška] i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – grad, da je tužiteljica uknjižena kao vlasnica nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] (kuća 58 m2 i dvor 368 m2, te k. č. br. [katastarska čestica] (dvorište 36 m2) – (list 8 do 9).

14. Nije sporno, a to je utvrđeno uvidom u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – (list 12 do 14), da je sporna nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] upisana kao javno dobro – put površine 200 m2.

15. Provedenim očevidom na licu mjesta i geodetskim vještačenjem po vještaku Darku Goleku, sud je utvrdio da se prijeporna nekretnina nalazi u [adresa] u [adresa], da se nalazi izvan kameno – betonskim zidom ograđenog dvorišta kuće tužiteljice kbr.18, da dio prijepora koji je na skici vještaka (list 79) označen žutom bojom i slovima D-E-F-G-H-I-J-K-M-N-S-T-U-V-Z-D u naravi čini betonirani put i zelenilom obraslo zemljište ukupne površine 95 m2, a da je dio prijepora na skici vještaka označeno svijetlo plavom bojom i slovima B-C-D-Z-V-U-T- S-N-O-P-R-B u naravi zelenilom obraslo zemljište površine 19 m2.

16. Vještak je ukupnu površinu prijepora utvrdio na 120 m2.

17. Sukladno nalazu vještaka, tužiteljica je definirala svoj tužbeni zahtjev kako je navedeno u toč.I. izreke presude.

18. Sud je u cijelosti prihvatio točnim, istinitim i stručnim nalaz vještaka Goleka, obzirom da istinitost utvrđenja vještaka nije dovedena u pitanje drugim dokazima, a i stranke nisu nalazu prigovorile.

19. Tužiteljica tvrdi da je vlasništvo nekretnine stekla dosjelošću, a primjenom odredbe čl.159. i čl.160 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje ZV, "Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 146/08, 38/09, 153/09,143/12, 152/14).

20. Dalje tvrdi da je prijeporna nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] u dijelu čije vlasništvo traži, njena okućnica a ne put, odnosno da nije javno dobro.

21. Takove navode tužiteljice sud nije utvrdio točnim niti istinitim.

22. Ovo iz razloga što se sud sam prilikom očevida na licu mjesta uvjerio, a to proizlazi iz nalaza vještaka, da dio prijeporne nekretnine u naravi čini betonirani put, a i sama tužiteljica je u svom iskazu (list 99 do 100) izjavila da se putem obilježenim plavom bojom na skici vještaka, koriste i treće osobe (obitelj Cappelli), te još tri kuće koje se nalaze s desne strane tog puta.

23. Već iz iskaza tužiteljice proizlazi utvrđenim da ona nije jedini posjednik prijeporne nekretnine, a niti da je ta nekretnina izgubila svojstvo puta u dijelu koji je na skici vještaka označen svijetlo plavom bojom i slovima B-C-D-Z-V-U-T-S-N-O-P- R-B.

24. Dalje je tužiteljica iskazala da taj put koristi unuka pok. gospođe A, te i neki F koji su kupili kuću od izvjesne gospođe Ž.

25. U odnosu na dio prijeporne nekretnine označen žutom bojom na skici vještaka geodeta i slovima D-E-F-G-H-I-J-K-M-N-S-T-U-V-Z-D, tužiteljica je iskazala da je na tom dijelu nekretnine sadila žižule, oleandre, aloa veru, a da je zemljište sada zarašteno.

26. Slijedom navedenog, utvrđeno je da se prijeporna nekretnina i dalje koristi kao put od strane više osoba, te da nije izgubila svojstvo javnog dobra – javnog puta.

27. Nije sporno, a što iskazuju i svjedoci EE i BE, da se i tužiteljica koristi predmetnim putem, kao i da povremeno koristi i da je koristila i dio prijepora označen žutom bojom.

28. Međutim, iz provedenih dokaza sud nije utvrdio da bi tužiteljica bila pošteni posjednik i isključivi posjednik prijeporne nekretnine.

29. Člankom 18. st.3. ZV propisano je da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

30. Uvidom u dopis kojeg je tužiteljica dostavila tuženiku 9. srpnja 1999., utvrđeno je da je tim dopisom tužiteljica zatražila od tuženika da joj proda prijepornu nekretninu ili da u zakup kako bi ju mogla oplemeniti autohtonim biljem i urediti, a obzirom, da je zemljište zapušteno i predstavlja odlagalište smeća.

31. Iz takovih navoda tužiteljice proizlazi da 9. srpnja 1999. na prijeporu ona nije imala posađeno autohtono bilje, a niti je nekretninu koristila, nego da je nekretnina bila zapuštena.

32. Iz dopisa tuženika upućenog tužiteljici 26. kolovoza 1999. utvrđeno je da je tuženik odbio tužiteljici prodati prijepornu nekretninu upravo iz razloga što je nekretnina javno dobro, što je dio iste već priključen kući tužiteljici 1981., a u svrhu formiranja okućnice, te da je tada određeno da preostali dio nekretnine ostane u funkcije javne površine ozelenjele autohtonim raslinjem.

33. Navodi tuženika iz dopisa od 26. kolovoza 1999. (list 44), proizlaze istinitim i iz Urbanističkih uvjeta parcelacije u svrhu formiranja okućnice objektu izgrađenom na k. č. br. [katastarska čestica], a što je nesporno kuća tužiteljice.

34. Dakle, tužiteljica je još 1981.(list 46), te najkasnije 1999. imala saznanje da joj ne pripada pravo posjeda prijepornog dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica].

35. Uvidom u kupoprodajni ugovor sklopljen 1. lipnja 1974. (list 11), između AE i tužiteljice, sud je utvrdio da je tužiteljica od AE kupila kuću u [adresa], površine 40 m2, te da joj prema tom ugovoru pripada trajno pravo korištenje dvorišta kraj kuće u površini od 50 m2.

36. Nije sporno da sadašnja nekretnina tužiteljice k. č. br. [katastarska čestica] čini u naravi kuću površine 58 m2 i dvor 368 m2, a da nekretnina tužiteljice k. č. br. [katastarska čestica] čini dvorište površine 36 m2.

37. Dakle, tužiteljica u posjedu i vlasništvu ima daleko veću površinu od površine koju je kupila od AE.

38. Kada se navodi tuženika iz odgovora na tužbu cijene u kontekstu sa sadržajem navedenih dopisa i Urbanističkih uvjeta parcelacije, sud sa sigurnošću utvrđuje da je do povećanja površine tužiteljičine nekretnine – okućnice došlo uslied pripajanja dijela prijeporne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] nekretnini tužiteljice k.č.br.

1972/1, a prilikom formiranja okućnice tužiteljica.

39. Iz navedenih Urbanističkih uvjeta parcelacije utvrđeno je da je tužiteljica još 1981. imala saznanje da je ostali dio nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] ostao i nadalje u statusu javne površine.

40. Da je tužiteljica o tome imala saznanje utvrđeno je i iz činjenice da je ona, a kako sama navodi da je to bilo cca 10 godina nakon što je kupila kuću, a kupila ju je 1974., ogradila svoje dvorište.

41. Provedenim geodetskim vještačenjem i očevidom suda na licu mjesta, izravnim zapažanjem suda, utvrđeno je da prijeporni dio nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] nije ograđen, da se nalazi izvan ograđenog dvorišta tužiteljice, pa i iz toga proizlazi utvrđenim da je tužiteljica već u vrijeme ograđivanja njenog dvorišta znala da joj ne pripada niti posjed niti vlasništvo dijela prijeporne nekretnine koji se nalazi izvan ograđenog dvorišta, odnosno da joj ne pripada pravo posjeda dijelova nekretnine označenih na skici vještaka geodeta plavom i žutom bojom.

42. Činjenica da je tužiteljica povremeno na tom žutom dijelu nekretnine znala držati stol, stolice i sjediti, a da joj nitko nije prigovorio, nije dokaz da je na taj način posjed tužiteljice bio pošten pored već utvrđenih i navedenih činjenica.

43. Sud je iz naprijed navedenog utvrdio da prijeporna nekretnina i nadalje predstavlja javno dobro, da nije bila u poštenom i isključivom posjedu tužiteljice niti njenih pravnih prednika, a niti da je pošteni posjed tužiteljice na prijepornoj nekretnini trajao duže od 40 godina (čl. 159.st.1. i st.4. ZV).

44. Naime, čl.159. st.1. ZV propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom te stvari, a st.4. propisano je da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županije, i jedinica lokalne samouprave i jedinice lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koja ne traže za sebe dobitak nego za služe za dobrotvorne ili druge i opće korisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten ili barem pošten samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz st.2 i st.3. istog članka.

45. Stoga je sud tužbeni zahtjev tužiteljice utvrdio neosnovanim i isti odbio.

46. Mada je tuženik u cijelosti uspio u postupku nije postavio određenih zahtjev za naknadu troškova postupka, te je riješeno da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

Mali Lošinj, 19. studeni 2025.

S u d a c

Gordana Holer

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka otpravka presude. Žalba se podnosi u 3 (tri) primjerka putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.

DN:

1. Punomoćniku tužitelja – Lana Andreis Nikolić, odvjetnik

2. Tuženiku – Grad Mali Lošinj