Poslovni broj: XXXII Pn-159/2021
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U RIJECI
Frana Kurelca 3, 51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Martini Maršić Lukić, u pravnoj stvari tužitelja HČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici MČ iz [adresa], protiv tuženika RČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 7. listopada 2025. godine, u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja, na temelju članka 335. stavka 6. Zakona o parničnom postupku, izvan ročišta, dana 19. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku RČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju HČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], novčanu naknadu na ime naknade štete u iznosu od 5.133,45 EUR (slovima: pet tisuća sto trideset tri eura i četrdeset pet centi) sa zakonskom zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče od dana 20. travnja 2021. godine do isplate, i to od 20. travnja 2021. godine do 30. lipnja 2021. godine po stopi od 5,75 % godišnje, od 1. srpnja 2021. godine do 31. prosinca 2021. godine po stopi od 5,61 % godišnje, od 1. siječnja 2022. godine do 30. lipnja 2022. godine po stopi od 5,49 % godišnje, od 1. srpnja 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi od 5,31 % godišnje, od 1. siječnja 2023. godine do 30. lipnja 2023. godine po stopi od 5,50 % godišnje, od 1. srpnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi od 7,00% godišnje, od 1. siječnja 2024. godine do 30. lipnja 2024. godine po stopi od 7,50 % godišnje, od 1. srpnja 2024. godine do 31. prosinca 2024. godine po stopi od 7,25% godišnje, od 1. siječnja 2025. godine do 30. lipnja 2025. godine po stopi od 6,15% godišnje, od 1. srpnja 2025. godine do isplate po stopi od 5,15 % godišnje, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku RČ naknaditi tužitelju HČ troškove parničnog postupka u iznosu od 2.240,53 EUR (slovima: dvije tisuće dvjesto četrdeset eura i pedeset tri centa), sa zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče od 19.
Poslovni broj: XXXII Pn-159/2021
studenog 2025. godine do isplate po stopi od 5,15% godišnje, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu poviše dosuđenog iznosa, zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova o d b i j a kao neosnovan.
i
r i j e š i o j e
U preostalom dijelu poviše dosuđenog iznosa od 5.133,45 EUR, a do prvotno zatraženih 11.487,16 EUR / 86.550,00 kn, tužbeni zahtjev je povučen.
Obrazloženje
1. Podneskom od 7. listopada 2025. godine, tužitelj precizira tužbeni zahtjev istaknut u tužbi podnesenoj 20. travnja 2021. godine, zahtijevajući da sud po provedenom dokaznom postupku donese presudu kojom će tuženika obvezati na isplatu 5.133,45 EUR, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na ovaj iznos od dana 20. travnja 2021. godine kao dana podnošenja tužbe do isplate, s time što traži i naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.
2. U prilog tužbenom zahtjevu navodi kako je 5. kolovoza 2013. godine fizički napadnut od strane tuženika dok se nalazio u caffe baru "Kockica". Naime, tuženik se kao gost lokala tog dana ponašao neprimjereno napadno i vrijeđao prisutne, a kada ga je tužitelj kao vlasnik lokala, zamolio da prestane i izađe, nakon prvotnog naguravanja, tužitelja je fizički napao i udario šakom u glavu, zbog čega je pao na pod preko kamene vaze te zadobio otvoreni prijelom potkoljenice desne noge, tj. tešku tjelesnu ozljedu. U tom smislu navodi da je tuženik zbog predmetnog događaja pravomoćno osuđen presudom Općinskog suda u Rijeci posl. br. K-551/13 od 3. prosinca 2014. godine, zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci. Tvrdi da je podvrgnut hitnom operativnom zahvatu, za vrijeme hospitalizacije primao je lijekove Efloran i Zepilen, te je otpušten na kućnu njegu s preporukom mirovanja i uzimanja lijeka Clexane daljnja četiri tjedna. Opisuje i da je upućen na fizikalnu terapiju, a na pregledu 28. studenog 2013. godine utvrđeno je da je i dalje prisutna otečenost desne potkoljenice, kao i bolnost i utrnulost noge, s bolnim i reduciranim kretnjama. Navodi i sadržaj daljnjih medicinskih nalaza i tegoba koje su u njima opisane ističući da mu je tuženik povrijedio pravo osobnosti narušivši mu tjelesno i duševno zdravlje. Tužitelj opisuje da je sve do kraja veljače 2014. obavljao specijalističke preglede u KBC Rijeka, trpio je bolove zbog kojih nije mogao spavati, sjediti ili duže stajati, dok je za vršenje osnovnih higijenskih potreba kao što su presvlačenje ili tuširanje trebao tuđu pomoć. Tvrdi da i danas trpi fizičke i psihološke posljedice nezgode te još uvijek osjeća bol, posebno kod duljeg opterećenja, a što sve utječe na njegovu sposobnost sudjelovanja na tržištu rada i mogućnost svakodnevnog izvršavanja obiteljskih i radnih obaveza. Navodi i kako je
Poslovni broj: XXXII Pn-159/2021
zbog ozljeđivanja mjesec dana trpio strah, a osim toga smanjena mu je i životna aktivnost, dok u vremenu od tri mjeseca nije mogao izvršavati svoje poslovne aktivnosti u caffe baru "Kockica".
3. Osim toga, tužitelj u daljnjem tijeku postupka osporava tvrdnje tuženika da bi u vrijeme štetnog događaja imao distrofiju mozga i tjemena, koja bi utjecala na njegovu sposobnost rasuđivanja i inteligencije, ukazujući da to nije utvrđeno u kaznenom postupku, odnosno nije utvrđeno da bi tuženik postupao sa smanjenom ubrojivošću ili neubrojivošću, a kada i to i bilo točno, ne bi oslobađalo tuženika obveze naknade štete u parničnom postupku. Stav je tužitelja da fotografije izgleda tuženika ne predstavljaju nikakav dokaz pogodan za otklanjanje odgovornosti, a jednako vrijedi i za CT snimke koje ne datiraju u vrijeme štetnog događaja. Protivi se i prijedlogu tuženika za mirovanjem (u naravi prekidom) ove parnice do okončanja postupka povodom zahtjeva za obnovu kaznenog postupka, navodeći kako nema podataka o tome da bi se ikakav ponovljeni kazneni postupak vodio. Iako početno iznosi prigovore nalazu i mišljenju vještaka traumatološke struke, tužitelj od prigovora odustaje, zaključno navodeći kako su navodi tuženika usmjereni isključivo ka otklanjanju bilo kakve odgovornosti za prouzročenu štetu, te predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva uz obvezivanje tuženika na naknadu prouzročenog parničnog troška.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu i kasnijem tijeku postupka u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Navodi da je u vrijeme izvršenja kaznenog djela bio teško bolestan, imao je distrofiju mozga, tjemena i posebno desne strane glave, što je vidljivo na fotografijama te CT nalazima iz 2016., 2020. i 2021. godine. Tuženik opisuje da je 2005. godine hospitaliziran na Odjelu psihijatrije KBC Rijeka radi PTSP-a, gdje su mu u akutnom stanju davali injekcije zbog kojih je nastupila distrofija mozga, tjemena i desne strane glave, a time i bitno smanjena moć rasuđivanja, inteligencije i hoda. Tvrdi da je tako bolestan funkcionirao sve do odlaska na odsluženje kazne u Zatvor u Puli, gdje se počeo liječiti i fotografijama dokumentirati svoje liječenje, a zatim nakon izlaska iz Zatvora, to je učinio i CT snimkama mozga. Predlaže postupak staviti u mirovanje (u naravi prekinuti) do okončanja ponovljenog kaznenog postupka.
5. Naime, pojašnjava da je 1. lipnja 2022. u predmet posl. br. K-551/2013 uložio zahtjev za obnovu postupka iz razloga što je za izdržavanja kazne saznao da je u vrijeme izvršenja djela bio nebrojiv, odnosno smanjeno ubrojiv zbog mehaničke ozljede mozga uzrokovane medikamentima. Istaknuo je da je u tom razdoblju optužen da bi počinio više kaznenih djela u opisanom stanju, da je protiv njega u tijeku još jedan kazneni postupak zbog prijetnje susjedi gdje je upravo određeno provođenje psihijatrijskog vještačenja radi utvrđivanja njegove ubrojivosti u vrijeme počinjenja djela, te bi to vještačenje želio priložiti ovome predmetu, kao i zahtjevu za obnovu postupka.
6. U tijeku postupka sud je proveo dokaze uvidom u cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu te su pročitane sve priložene isprave, proveden je uvid u zdravstveni karton tužitelja i kazneni predmet što se protiv tuženika vodio pred ovim sudom pod posl. br. K-551/2013, saslušane su parnične stranke, a radi utvrđivanja opsega štete provedeno je i medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku prof. dr. sc. Antonu Tudoru, specijalistu ortopedije, subspecijalistu traumatologije, nakon čega je glavna rasprava zaključena sukladno članku 304. Zakona o parničnom
Poslovni broj: XXXII Pn-159/2021
postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), obzirom da tužitelj nije imao daljnjih dokaznih prijedloga, a i prema utvrđenju ovoga suda predmet je raspravljen u dovoljnoj mjeri za donošenje odluke.
7. Pritom, treba ukazati da je tužitelj tijekom prethodnog postupka predlagao saslušanje niza svjedoka očevidaca štetnog događa (CČ, ĐČ, VČ, ŽČ, EČ, ZČ, GČ, ĆČ, DČ, PČ i VČ), no od tih dokaznih prijedloga je odustao, a i sud ih je smatrao nepotrebnim obzirom da odgovornost tuženika proizlazi iz pravomoćne kaznene presude, a sud je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti tuženika kao počinitelja kaznenog djela na štetu tužitelja vezan pravomoćnom presudom, sukladno članku 12. stavku 3. ZPP. Osim toga, i tuženik je tijekom prethodnog postupka predlagao dokaze pa je tako tvrdio da će psihijatrijsko vještačenje koje se provodi u drugom predmetu gdje mu se sudi zbog kaznenog djela prijetnje navodno počinjene na štetu susjede, potvrditi da je i u vrijeme počinjenja kaznenog djela na štetu tužitelja, bio ubrojiv, odnosno smanjeno ubrojiv. Međutim, tuženik do zaključenja glavne rasprave nije dostavio psihijatrijsko vještačenje na koje se poziva, već je nakon glavne rasprave održane 8. studenog 2022. godine zauzeo pasivan stav u ovoj parnici ne odazvavši se na nijedno slijedeće ročište. Iz tog razloga, prijedlog tuženika za prekidom ove parnice do pravomoćne odluke o zahtjevu za obnovom postupka nije cijenjen osnovanim, obzirom da tuženik nije dostavio uvjerljive dokaze o tome da bi zahtjev za obnovom kaznenog postupka mogao biti usvojen, odnosno da ga je kazneni sud usvojio. U tom smislu, irelevantni su navodi tuženika kojima osporava svoju odgovornost za nastali štetni događaj jer je ona pravomoćno utvrđena u kaznenom postupku, a parnični sud je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti tom odlukom vezan. Osim toga, tužitelj je u tijeku postupka, nakon provedenog medicinskog vještačenja povukao dio tužbenog zahtjeva poviše iznosa od 5.133,45 EUR, pa je u tom dijelu doneseno rješenje kao u izreci.
8. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
9. Naime, u ovom postupku sud je iz očitovanja stranaka i dostavljenih isprava utvrdio slijedeće:
- da je tuženik dana 5. kolovoza 2013. godine u Rijeci, u ulici Drage Gervaisa, u vremenu od 20,00 do 20,30 sati, dok se nalazio u caffe baru „Kockica“, ponašao se neprimjereno i napadno u kafiću, vrijeđajući prisutne, a kada ga je vlasnik lokala tužitelj HČ zamolio da prestane i izađe iz objekta, nakon prvotnog naguravanja, tužitelja fizički napao, pa pristajući da ga teško tjelesno ozlijedi, udario ga šakom u glavu, uslijed kojeg udarca je tužitelj pao na pod preko kamene vaze te zadobio otvoreni prijelom potkoljenice desne noge što u naravi predstavlja tešku tjelesnu ozljedu, i zbog čega je tuženik presudom Općinskog suda u Rijeci posl. br. K- 551/2013 od 3. prosinca 2014. godine, proglašen krivim zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 1. KZ te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, s time što su žalba tuženika kao Poslovni broj: XXXII Pn-159/2021
okrivljenika i državnog odvjetnika u pogledu odluke o kazni odbijene presudom Županijskog suda u Rijeci posl. br. Kž-311/2015 od 7. lipnja 2017. godine,
- da je tužitelj presudom Općinskog suda u Rijeci posl. br. K-551/2013 od 3. prosinca 2014. godine upućen ostvarivati imovinskopravni zahtjev u parnici,
- da je zahtjev ovdje tuženika za obnovom kaznenog postupka odbačen rješenjem Općinskog suda u Rijeci posl. br. K-551/2013 (Kv-884/2022) od 10. kolovoza 2023. godine, s obrazloženjem da iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatrijske struke Elizabete Dadić Hero proizlazi da je tuženik u vrijeme počinjenja djela bio smanjeno ubrojiv, no do smanjene ubrojivosti je dovela tuženikova konzumacija alkohola uz razvijeni poremećaj osobnosti, pa su tvrdnje tuženika o tome da bi 2003. godine pretrpio "distrofiju" mozga koja je utjecala na njegovu ubrojivost ocijenjene deplasiranim obzirom da psihijatrijsko vještačenje provedeno na temelju medicinske dokumentacije i pregled osuđenika (ovdje tuženika) potvrđuju stupanj ubrojivosti tuženika, protiv koje odluke je tuženik izjavio žalbu koja nije riješena,
- nije prijeporno niti da se nakon spornog događaja tužitelj obraćao liječnicima zbog narušenog zdravstvenog stanja te poduzimao mjere u svrhu liječenja.
10. Među strankama sporno je dakle postojanje odgovornosti tuženika, kao i visina tužbenog zahtjeva. Naime, tuženik u tijeku postupka u cijelosti negira svoju odgovornost za štetni događaj, no što je neosnovano s obzirom da je pravomoćnom kaznenom presudom utvrđena njegova odgovornost za kazneno djelo počinjeno na štetu tužitelja. Tuženik nijednim provedenim dokazom nije uspješno osporio svoju odgovornost. Naime, tuženik nije dostavio psihijatrijsko vještačenje na koje se poziva, a nije predložio niti provođenje nekog drugog, odgovarajućeg dokaza koji bi doveo u sumnju njegovu odštetnu odgovornost. Upravo protivno, ovaj je sud u tijeku postupka utvrdio da je kaznena presuda kojom je tuženik proglašen krivim i osuđen zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede i dalje na snazi, a zahtjev tuženika za obnovom postupka nepravomoćno je odbijen kao neosnovan. Osim toga, tuženik je tijekom trajanja parnice zauzeo pasivan stav i nije se odazivao ročištima niti dostavljao dokaze kojima bi osporio postojanje svoje već utvrđene odgovornosti.
11. Odredbom članka 19. stavka 1. i 2. ZOO, propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom te da se pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Nadalje, člankom 1046. ZOO-a propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).
12. Člankom 1100. stavkom 1. i 2. ZOO-a propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi će računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.
Poslovni broj: XXXII Pn-159/2021
13. Po ocjeni ovoga suda odgovornost tuženika nedvojbeno je utvrđena u kaznenom postupku, a te navode tuženik s uspjehom nije doveo tijekom trajanja ove parnice, dok je radi utvrđivanja opsega tj. visine šteta provedeno vještačenje po prof. dr. sc. Antonu Tudoru.
14. Vještak je nakon provedenog uvida u medicinsku dokumentaciju i pregleda tužitelja utvrdio da je tužitelj po štetnom događaju od 5. kolovoza 2013. godine pregledan kao hitni slučaj u KBC Rijeka gdje mu je utvrđen otvoreni prijelom desne potkoljenice prvog stupnja te je odmah operiran i učinjena je osteosinteza potkoljenice po AO metodi, da bi nakon neophodne rehabilitacije i rashodavanja uz pomoć štaka, bio otpušten na kućnu njegu 12. kolovoza 2013. godine s preporukom kretanja uz pomoć dvije štake bez opterećivanja operirane noge. Vještak u nalazu detaljno opisuje tijek liječenja tužitelja zaključno do kontrole kirurga od 28. veljače 2014. godine kada je utvrđena lokalna urednost nalaza, a rtg snimka potvrdila je prijelom u sanaciji. Tužitelju je tom prilikom preporučen nastavak naučenih vježbi kod kuće uz kontrolu za 6 mjeseci. Pregledom tužitelja na desnoj potkoljenici vještak je utvrdio postojanje više uzdužnih poslijeoperativnih ožiljaka. Također, utvrdio je i značajnu ograničenost gornjeg nožnog zgloba, djelomičnu ograničenost donjeg nožnog zgloba, a tužitelj se žali i na šepanje kod napora, posebno hoda po kosinama, uz i niz stepenice te po neravnom terenu, kao i nemogućnost da bez bolova naglo promjeni smjer kretanja na desnoj nozi.
15. Stav je vještaka da je kod tužitelja životna aktivnost smanjena u omjeru od 10 %, jer u tom omjeru mora ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu, najviše zbog smanjene pokretljivosti posebno desnog gležnja. Smetnje koje osjeća tužitelj manifestiraju se uglavnom kod napora, hodu po stepenicama i općenito uzbrdicama i nizbrdicama, posebno po neravnom terenu, dok mu u svakodnevnom životu problem predstavljaju i kretnje kod kojih postoji potreba nagle promjene pravca kretanja, pri čemu nemogućnost promjene pravca može dovesti do opasnih situacija (npr. kad bi to morao učiniti kao pješak u prometu). Vještak je procijenio i duljinu i trajanje fizičkih bolova ocijenivši da su bolovi jakog intenziteta kod tužitelja trajali dva dana, bolovi srednjeg intenziteta naredna dva tjedna, bolovi slabog intenziteta jedan mjesec, a povremeni bolovi koje tužitelj povremeno trpi i danas, kao i u budućnosti, supsumirani su pod ocjenom duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti. Primarni strah je prema vještaku bio jakog intenziteta i kratkog trajanja, bio je vezan uz samo ozljeđivanje, dok je sekundarni strah sukladno vještaku, trajao dva dana i vezan je uz vrijeme trajanja primarnog zbrinjavanja tužitelja i spoznaju o težini ozljede i načinu daljnjeg liječenja. Naglasio je da dopušta mogućnost da je strah srednjeg intenziteta trajao daljnjih jedan mjesec, a strah slabijeg intenziteta, što uključuje i zabrinutost oko definitivnog ishoda liječenja, daljnja dva mjeseca. Tuđu pomoć i njegu procjenjuje potrebnim u mjeri od četiri sata dnevno u trajanju od jednog mjeseca, narednih mjesec dana u trajanju od dva sata dnevno, a kroz slijedeća dva mjeseca u trajanju od jednog sata dnevno.
16. Prema tome, provedenim medicinskim vještačenjem kojemu stranke nisu imale primjedbi jer ih tuženik nije istaknuo, a tužitelj je od istaknutih primjedbi odustao, utvrđeno je da tužitelj pravilno ukazuje kako je zbog štetnog događaja – tjelesne ozljede koju mu je nanio tuženik 5. kolovoza 2013. godine, pretrpio štetu koja se ogleda u povredi prava osobnosti i to – prava na tjelesno i duševno zdravlje, kao i imovinsku štetu koja se sastoji u troškovima tuđe pomoći i njege.
Poslovni broj: XXXII Pn-159/2021
17. Sud prihvaća ocjenu vještaka o pretrpljenim fizičkim bolovima (jakim u trajanju od dva dana, srednjim u trajanju od 14 dana i slabim u trajanju od mjesec dana) te cijeneći dužinu trajanja i intenzitet istih, ovaj sud smatra da tužitelju pripada pravična novčana naknada s naslova pretrpljenih fizičkih bolova u iznosu od zatraženih 1.222,40 EUR. Pritom, sud je prihvatio nalaz vještaka koji je obrazložio da je bol jakog intenziteta tužitelj trpio 2 dana po ozljeđivanju, vezano uz faze neposredno prije i nakon operativnog zahvata kojem je bio podvrgnut, bolove srednjeg intenziteta od 14 dana vezano uz kasnije, neposredne faze po operacijama, početku aktivnije mobilizacije i funkcijskog opterećenja, kao i okolnosti što je slabe bolove trpio u trajanju od daljnjih mjesec dana vezano uz sanaciju prijeloma i kasnije postoperativne faze. Pritom, strankama se ukazuje da prema mišljenju vještaka, procjena bolova što ih je tužitelj trpio obuhvaća manje od četvrtine razdoblja aktivnog liječenja tužitelja, pa je jasno da je riječ o primjerenoj ocjeni opsega i duljine trajanja bolova, koja je i sudu razumljiva, logična i jasno obrazložena.
18. Imajući u vidu ranije citirane članke 1046. i 1100. stavak 1. i 2. ZOO, a s obzirom na utvrđenje medicinskog vještaka o pretrpljenom primarnom strahu u trajanju samog događaja tj. ozljeđivanja, sekundarnom strahu jakog intenziteta koji je trajao dva dana, dok ozljeda tužitelja nije operativno zbrinuta i dok tužitelj nije spoznao težinu ozljede i način daljnjeg liječenja, kao i strahu srednjeg intenziteta koji je trajao po vještaku jedan mjesec, i potom je reduciran u strah slabijeg intenziteta uslijed zabrinutosti oko definitivnog ishoda liječenja u trajanju od daljnja dva mjeseca, to ovaj sud ocjenjuje da je tužitelj na ime straha pretrpio štetu zbog koje bi ovaj sud odredio pravičnu novčanu naknadu za strah u iznosu od zatraženih 1.251,21 EUR. Sud prihvaća kao objektivno mišljenje vještaka o jačini i trajanju doživljenog straha jer je vještak jasno i u tom dijelu obrazložio razloge svog mišljenja potkrijepivši svoj stav medicinskom dokumentacijom tužitelja, a što i ovaj sud drži objektivnim. Naime, vještak je pojasnio da je ozljeđivanje, izlaganje operativnom zahvatu, neizvjesnost oko tijeka i ishoda liječenja, posljedica izloženosti traumatskoj situaciji, ozbiljnoj i teškoj tjelesnoj ozljedi - vanjskom prijelomu desne potkoljenice kojeg je izazvao tuženik. Dugotrajnost liječenja tužitelja, otvoreni prijelom ekstremiteta nužnog za hod kojeg je doživio, operativni zahvat i dugotrajna rehabilitacija uz svijest o smanjenoj pokretljivosti i strah od nemogućnosti daljnjeg samostalnog obavljanja posla kojeg je do tada radio, kod svakog prosječnog čovjeka izazvali bi ozbiljnu i trajnu uznemirenost i strah za vlastito zdravlje i ishod liječenja, u etapama i stupnjevima kako to vještak opisuje, tim više što je tužitelj nesreću doživio kao radno aktivni i zdravi šezdesetogodišnjak, koja je dotad sam vodio poslovanje kafića, brinuo se o poslovanju i vlastitim potrebama, a nesreću je doživio iznenada, na svom radnom mjestu.
19. Osim toga, kao objektivnu, obrazloženu i utemeljenu na dokazima, sud je ocijenio i tvrdnju vještaka o prisutnom smanjenju opće životne aktivnosti tužitelja od 10 %. Naime, vještak je obrazložio da tužitelj zbog ozljede mora ulagati i dalje pojačane napore radnjama svakodnevnog života, najviše zbog smanjene pokretljivosti posebno desnog gležnja, s time što je pregledom utvrđena značajno ograničena pokretljivost gornjeg nožnog zgloba, a djelomično ograničena pokretljivost donjeg nožnog zgloba. Vještak je nadalje i obrazložio i aktivnosti svakodnevnog života u kojima se očituje otežano obavljanje radnji, pa tako tužitelj osjeća tegobe kod napora, hoda po stepenicama, općenito po uzbrdicama i nizbrdicama ili neravnom terenu, kao i kod svih kretnji kod kojih postoji potreba nagle promjene pravca kretanja (npr. kao pješak u
Poslovni broj: XXXII Pn-159/2021
prometu i slično). Kada se k tome ima u vidu da je tužitelj u vrijeme ozljeđivanja imao svega 60 godina, da je još bio radno aktivan te je vodio vlastiti ugostiteljski objekt, da je dakle u obavljanju poslova svog radnog mjesta morao biti stalno na nogama pa su mu poslije nezgode u poslovima morali pomagati žena, djeca i obitelj jer se brzo umarao, nije mogao sam podignuti gajbu pića i slično, kao i da danas također hoda usporeno, to ovaj sud drži da tužitelju za umanjenu opću životnu aktivnost od 10 %, pripada pravična novčana naknada od traženih 1.493,13 EUR. Osim toga, vještak je opisao i da je kod tužitelja prisutno nekoliko dužih postoperativnih ožiljaka noge, što je naruženje lakog stupnja ponekad vidljivo trećima, posebno u toplijim mjesecima kad se nose kratke hlače, na plaži i slično, za što tužitelj opravdano traži naknadu od 497,71 EUR.
20. Prema tome, tužitelju na ime nastale neimovinske štete za povredu prava osobnosti, primjenom članka 1100. ZOO, kao i pravnog shvaćanja zauzetog na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20) održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod posl. br. Su-IV-47/2020-5, pripada pravična novčana naknada od 4.464,45 EUR.
21. S druge strane, vještak je utvrdio da je tužitelj imao potrebu za nestručnom pomoći i njegom u trajanju od 4 sata dnevno za određene svakodnevne aktivnosti u i oko kućanstva (oblačenje, svlačenje, higijena, pripremanje obroka, i slično) u trajanju od jednog mjeseca, a dalje je takva potreba postojala u vremenu od mjesec dana u trajanju od oko 2 sata dnevno uslijed slobodnijeg režima, a kroz slijedeća dva mjeseca u trajanju od jednog sata dnevno. Tužitelju je prema tome bilo potrebno ukupno 240 sati nestručne pomoći i njege po cijeni od po tužitelju predloženih 2,79 EUR po satu, a što i sud smatra minimalnom cijenom te usluge i zbog čega je tuženik obvezan isplatiti tužitelju s tog osnova ukupno 669,00 EUR koliko je tužitelj zatražio. Iznos satnice nestručne pomoći i njege sud je ocijenio po slobodnoj ocjeni, s time što valja istaknuti kako je cijena od 2,79 EUR za jedan sat nestručne pomoći kako to navodi i tužitelj, prevladavajuća u sudskoj praksi, obzirom da je riječ i o općepoznatoj činjenici, pa za utvrđivanje ove okolnosti nije potrebno provođenje vještačenja.
22. Zatezne kamate na neimovinsku štetu tužitelju sukladno članku 1103. ZOO pripadaju od podnošenja tužbe. Tužba u ovom postupku podnesena je 20. travnja 2021. godine, a šteta je u to vrijeme svakako dospjela jer je tužitelj liječenje okončao prema nalazu vještaka 28. veljače 2014. godine, pa upravo od tog dana tužitelju pripadaju zatezne kamate na iznos dosuđene neimovinske štete, kako je to tužitelj i zatražio konačno postavljenim tužbenim zahtjevom. Podnošenjem tužbe tuženik je postao svjestan i zahtjeva tužitelja za naknadom imovinske štete, pa tuženiku teku zatezne kamate na dosuđeni iznos imovinske štete također od dana podnošenja tužbe (jednako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi posl. br. Rev-3197/2015 od 8. svibnja 2019. godine i Rev-464/24 od 4. travnja 2024. godine).
23. Tuženik koji je u cijelosti izgubio spor obvezan je naknaditi tužitelju troškove sukladno članku 154. stavku 1. u vezi članka 155. ZPP. Tuženik je stoga sukladno označenoj vrijednosti predmeta spora od 5.133,45 EUR, kao i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/2023, u daljnjem tekstu: Tarifa), obvezan naknaditi tužitelju trošak zastupanja koji se sastoji od nagrade za sastav tužbe od 200,00 EUR (Tbr. 7/1 Tarife), a ista nagrada od po 200,00 EUR pripada mu i za obrazloženi podnesak od 16. svibnja 2022. godine
Poslovni broj: XXXII Pn-159/2021
kojim se očituje na odgovor na tužbu tuženika, potom podnesak od 18. siječnja 2024. godine kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka i podnesak od 7. listopada 2025. godine kojim postavlja konačni tužbeni zahtjev (Tbr. 8/1 u vezi Tbr. 7/1 Tarife). Za podnesak od 22. studenog 2021. kojim obavještava sud o radnjama poduzetim u svrhu utvrđivanja adrese stanovanja tuženika opravdano traži 50,00 EUR. Tužitelj je u pravu i kada traži naknadu za zastupanje profesionalnog punomoćnika na ročištima održanim 6. lipnja 2022. godine, 8. studenog 2022. godine i 7. listopada 2025. godine u iznosu od po 200,00 EUR za svako ročište (Tbr. 9/1 u vezi Tbr. 7/1 Tarife), dok zatraženi trošak pristupa objavi presude tužitelj nije imao. Na ovako dobiveni iznos od 1.450,00 EUR valja obračunati i zatraženi porez na dodanu vrijednost od 362,50 EUR, pa tužitelju na ime odvjetničkog zastupanja sveukupno pripada 1.812,50 EUR, dok mu za provedeno medicinsko vještačenje pripada 428,03 EUR. Zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu nije postavljen određeno u skladu s člankom 164. stavkom 2. ZPP pa je taj dio zahtjeva odbijen.
24. Iz iznesenih je razloga tužitelju ukupno dosuđeno 2.240,53 EUR, na koji mu pripadaju zatezne kamate od dana presuđenja, sukladno članku 151. stavku 3. ZPP, dok je u preostalom dijelu, zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan, pri čemu su svi dvojni kunski i eurski iznosi spomenuti u ovoj presudi izračunati prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 kn za 1 EUR.
U Rijeci, 19. studenog 2025.
S u t k i n j a :
Martina Maršić Lukić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje županijski sud.
Poslovni broj: XXXII Pn-159/2021
