REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-1075/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A Z B O G O G L U H E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu tog suda Ivani Čuk Prpić, na temelju pisanog prijedloga više sudske savjetnice Teodore Gregurić Šoštarić, u pravnoj stvari tužitelja GREOS d.o.o., OIB: 70217304077, Višnjevac, Ulica Eugena Kvaternika 6, protiv tuženika L.L.Logistika j.d.o.o., OIB: 07418646366, Augusta Šenoe 1, Mošćenica (Grad Petrinja), radi isplate iznosa od 3.000,00 eura, 19. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.000,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 27. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenju je referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 11. travnja 2025. navodi da je 21. ožujka 2025. izvršio uplatu iznosa od 3.000,00 eura tuženiku, a sve na temelju ponude tuženika broj 2025-00007 od 19. ožujka 2025. za kupnju 561 komada rabljenih drvenih europaleta . Uplata da je izvršena prema narudžbi i na temelju komunikacije ostvarene putem e -maila i WhatsApp prepiske između NG kao radnika tužitelja i GG kao direktora tuženika, pri čemu je tužitelj zaprimio fotografije robe i dogovorio preuzimanje u Zagrebu, Radnička cesta. U komunikaciji od 19. do 25. ožujka da je tužitelj iskazao namjeru da preuzme robu u četvrtak 27. ožujka 2025., no da je tuženik 26. ožujka 2025. otkazao ponudu i obvezu isporuke robe, navodeći da će uplaćena sredstva biti vraćena tužitelju. No, da tuženik unatoč pisanim traženjima, usmenim pozivima i poslanim opomenama nije izvršio povrat novčanih sredstava tužitelju, a također da niti jednom prilikom nije naveo rok u kojem se isto obvezuje učiniti. Tužitelj da je naknadno saznao da je tuženiku u razdoblju u kojem je zahtijevao dodatnu uplatu iznosa za isporuku robe, iako isto nije bilo predmet ranijeg dogovora, bio blokiran poslovni račun, što da tužitelju ukazuje na postojanje nepoštenog poslovanja i eventualne namjere izbjegavanja povrata uplaćenih sredstava tužitelju. Stoga tužitelj predlaže da se tuženiku naloži isplata iznosa od 3.000,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

2. S obzirom da tuženik, iako je sukladno odredbi članka 133. stavka 5. u vezi s člankom 143. c Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj: 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje u tekstu: ZPP) obveznik komunikacije sa sudom u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, prema podacima dostupnim u eSpisu nije korisnik ovog sustava, valjalo je tužbu s prilozima uz rješenje ovog suda poslovni broj P-1075/2025-2 od 22. travnja 2025. dostaviti poštom na adresu navedenu na tužbi, a za koju je provjerom u sudskom registru utvrđeno da je istovjetna adresi upisanoj u predmetnom upisniku, sukladno odredbi članka 133. stavka 6. ZPP-a. Međutim, dostava je vraćena uz naznaku da je tuženik "obaviješten, ali nije podigao pošiljku". Potom je sud navedena pismena pokušao dostaviti tuženiku uz rješenje poslovni broj P-1075/2025-4 od 19. svibnja 2025., međutim ni ta dostava nije uspjela te je vraćena uz naznaku "obaviješten, ali nije podigao pošiljku". Slijedom navedenoga, dostava tuženiku radi davanja odgovora na tužbu, kao i ostalih pismena tijekom postupka, izvršena je putem oglasne ploče suda, u skladu s odredbom članka 133. stavka 7. ZPP-a. S obzirom na to da se smatra da je tuženiku dostava obavljena 17. lipnja 2025., odnosno osmog dana od dana stavljanja pismena na e-oglasnu ploču suda, zadnji dan roka za odgovor na tužbu bio je 17. srpnja 2025. Međutim, tuženik u zadanom roku nije podnio odgovor na tužbu niti je na bilo koji način osporio tužbu i tužbeni zahtjev.

3. Sud je izvršio uvid i pročitao sljedeće isprave: e-mail korespondenciju stranaka (listovi 3, 8-12 i 14 spisa), ponudu broj 2025-00007 od 19. ožujka 2025. (list 4 spisa), WhatsApp korespondenciju stranaka (listovi 5-7 spisa), dopis tužitelja- opomenu pred pokretanje sudskog postupka od 1. travnja 2025., bonitetni izvještaj preuzet s portala BON.HR (list 15 spisa), potvrdu o provedenom nalogu za plaćanje u iznosu od 3.000,00 eura od 21. ožujka 2025. (list 29 spisa) i izvod s poslovnog računa (list 30 spisa).

4. Odredbom čl. 331.b st. 1. ZPP određeno je da će se, ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijeti presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe): 1) ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni; 2) ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi; 3) ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate te 4) ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika opravdani razlozi spriječili da podnese odgovor na tužbu.

5. Uvidom u e-mail od 19. ožujka 2025. (listovi 3-4 spisa) sud je utvrdio da je tuženik dostavio tužitelju Ponudu broj 2025-00007 za 561 komad europaleta klase A u iznosu od 5.960,63 eura (cijena s PDV-om).

6. E-mailom od 26. ožujka 2025. (list 8) tuženik je obavijestio tužitelja da ništa od utovara zbog mijenjanja datuma oko preuzimanja robe, ali da će se izvršiti povrat uplaćene akontacije na žiro račun s napomenom: storno uplata akontacije.

7. Iz e-mail korespondencije između parničnih stranaka (listovi 9-14 spisa) razvidno je da je tužitelj u više navrata i to 28. ožujka 2025., 1. travnja 2025. i 7. travnja 2025. pozivao tuženika da izvrši povrat uplaćenog predujma u iznosu od 3.000,00 eura, dok je tuženik 28. ožujka 2025. i 7. travnja 2025. odgovorio će tužitelju biti vraćen predujam odnosno da će dobiti povrat sredstava.

8. Ugovorom o kupoprodaji prodavatelj se obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu (čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima /Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023., dalje u tekstu: ZOO/).

9. Budući da za sklapanje predmetnog ugovora o kupoprodaji zakon ne zahtijeva pisani oblik, stranke su sklopile ugovor o kupoprodaji prihvatom ponude tuženika od strane tužitelja, koji je u konkretnoj situaciji izjavljen konkludentno, odnosno djelomičnim plaćanjem cijene, sve sukladno odredbi čl. 262. st. 2. ZOO-a.

10. Sukladno odredbi članka 438. stavka 1. ZOO-a, kupac je dužan platiti cijenu u vrijeme i na mjestu određenom u ugovoru, a u nedostatku ugovorne odredbe ili drukčijih običaja plaćanje se obavlja u trenutku i u mjestu u kojem se obavlja predaja stvari (stavak 2.).

11. Iz isprava u spisu, a prije svega e-maila tuženika od 26. ožujka 2025. (list 8 spisa), razvidno je da su stranke ugovorile plaćanje kupoprodajne cijene u dijelovima, pri čemu je utuženi iznos od 3.000,00 eura uplaćen prije predaje stvari (tzv. predujam) te se tom uplatom unaprijed ispunjava dio obveze iz prethodno sklopljenog ugovora. Tako predujmljena svota prešla je u vlasništvo tuženika, s time da se pri ispunjenju ugovora trebala uračunati u ispunjenje obveze tužitelja kao davatelja predujma.

12. Također, iz WhatsApp prepiske između parničnih stranaka te e-mailova je razvidno da tužitelj nije preuzeo robu u dogovoreno vrijeme, slijedom čega je tuženik odustao od isporuke i obvezao se uplaćeni iznos uplatiti na žiro račun tužitelja.

13. Odredbom čl. 368. st. 1. ZOO-a određeno je da su raskidom ugovora obje strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete, dok je stavkom 2. istoga članka određeno da strana koja je ispunila ugovor potpuno ili djelomično ima pravo na povrat onoga što je dala, s tim da je strana koja vraća novac, sukladno stavku 5. istoga članka, dužna platiti zatezne kamate od dana kad je isplatu primila.

14. S obzirom na to da je sud utvrdio da je tužitelj isplatio tuženiku iznos od 3.000,00 eura na ime kupoprodajne cijene te da je tuženik naveo da će mu taj iznos vratiti nakon raskida ugovora, a iz stanja spisa proizlazi da tuženik to nije učinio, to je valjalo tuženiku naložiti da tužitelju vratiti utuženi iznos. Iako na temelju članka 368. stavka 5. ZOO-a tužitelj ostvaruje pravo na zatezne kamate od dana kad je tuženik primio isplatu, sukladno odredbi članka 2. ZPP-a, tužitelju su prema njegovu traženju, dosuđene zatezne kamate od 27. ožujka 2025. do isplate. U odnosu na stopu zatezne kamate, valja istaknuti da tužitelj navodi samo da potražuje zakonske zatezne kamate na utuženi iznos od 27. ožujka 2025. do isplate, dok ne navodi stopu po kojoj se zatezne kamate trebaju platiti. S obzirom da zahtjev za plaćanje kamata nije određen u smislu odredbe članka 186. stavka 1. ZPP-a, a sud je utvrdio da na temelju odredbe članka 368. stavka 5. ZOO-a tužitelj ostvaruje pravo na zatezne kamate, iste je dosudio po nižoj stopi, dakle stopi koja je određena člankom 29. stavkom 2. ZOO-a za ostale odnose, iako se u konkretnom slučaju radi o potraživanju proizašlom iz trgovačkog ugovora.

15. Ocjena je ovog suda da su ispunjene pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe s obzirom da su tuženiku tužba i poziv za podnošenje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, a tuženik je u pozivu za podnošenje odgovora na tužbu upozoren da će sud donijeti presudu zbog ogluhe ako tuženik ne odgovori na tužbu, a budu ispunjene pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe. Nadalje, osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a činjenice na kojima tužitelj temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je tužitelj podnio. Osim toga, ne postoje niti općepoznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da su tuženika opravdani razlozi spriječili da podnese odgovor na tužbu.

16. Stoga je valjalo, s obzirom da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, na temelju odredbe čl. 331.b st. 1. ZPP-a, u ovoj pravnoj stvari donijeti presudu zbog ogluhe te je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

17. Iako je tužitelj postavio zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka, ne ostvaruje pravo na naknadu s obzirom da je zastupan po zastupnici po zakonu. Slijedom navedenoga, valjalo je odlučiti kao u točki II. izreke presude.

U Zagrebu 19. studenoga 2025.

Sudac:

Ivana Čuk Prpić

Nacrt odluke izradila:

Teodora Gregurić Šoštarić, viša sudska savjetnica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku 15 (petnaest) dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Presuda zbog ogluhe može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 353. st. 1. i 2. ZPP)