REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-558/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Tomislavu Mariniću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika DR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku mr. Draženu Matijeviću, odvjetniku u Osijeku, radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-649/2022-2 od 2. studenoga 2022., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-280/20-12 od 2. ožujka 2022., u sjednici održanoj 19. studenoga 2025.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti tužiteljici iznos od 64.973,57 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako je pobliže navedeno pod točkom I/ izreke te je odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak (točka II/ izreke).
2. Drugostupanjskom presudom preinačena je presuda suda prvog stupnja tako da je tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen u cijelosti (točka I. izreke), naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 14.062,50 kn (1.866,41 Eur) te trošak žalbe u iznosu od 1.562,50 kn (207,38 Eur) (točke II. i III. izreke).
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-739/2023-2 od 25. listopada 2023. dopustio tužiteljici podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pravnih pitanja: "1. Predstavljaju li potraživanja trećih osoba koja su nastala za vrijeme trajanja bračne zajednice dug oba bračna druga ako su sredstva koja je jedan bračni drug uložio u nekretninu u kojoj su stranke živjele posebna imovina jednog bračnog druga?
2. Od kada teče zastara tražbine za povrat sredstava uloženih u tuđu nekretninu ako su uložena sredstva realizirana putem kredita?"
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje u tekstu: ZPP) zbog pravnih pitanja zbog kojih je dopuštena te u reviziji predlaže preinačenje pobijane presude na način da se potvrdi presuda suda prvog stupnja, podredno ukidanje nižestupanjskih odluka i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu joj troškova parničnog postupka.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija tužiteljice je neosnovana.
7. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, u povodu revizije revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz članka 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.
8. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena u ovom stupnju postupka sporno je, je li predmetna tražbina tužiteljice u zastari, obzirom je drugostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev zbog zastare.
9. Tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno:
- da su tužiteljica i tuženik bivši bračni drugovi (bračna zajednica trajala je od 22. srpnja 2000. do srpnja 2008., a formalno je brak razveden 18. veljače 2009.) i da su za vrijeme trajanja braka živjeli u obiteljskoj kući u [adresa],
- da je otac tuženika i raniji svekar tužiteljice, 2005. kupio nekretninu u [adresa], koja u naravi predstavlja dva stana te da je jedan od tih stanova upisan kao vlasništvo tuženika, a drugi kao vlasništvo njegovo sestre RR,
- da je tužiteljica 19. travnja 2007. kod Slavonske banke d.d. podigla kredit u iznosu od 18.000 CHF s rokom otplate od 10 godina, koji kredit je otplaćivala u razdoblju od 9. lipnja 2007. do 26. siječnja 2016., kada ga je i otplatila, a novac od tog kredita utrošen je za dovršetak nekretnine u [adresa],
- da je tuženik stan u [adresa] prodao 28. veljače 2008. za iznos od 60.000,00 Eur, a isplata prodajne cijene u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 436.729,98 kn da je izvršena na njegov bankovni račun 4. ožujka 2008.,
- da je tužiteljica i nakon prestanka bračne zajednice kredit u cijelosti sama isplatila.
9.2. Prvostupanjski sud je na temelju činjeničnih utvrđenja ocijenio da postoji obveza tuženika platiti tužiteljici dosuđeni iznos po pravilima o stjecanju bez osnove, na temelju odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje u tekstu: ZOO), kao i zatezne kamate u smislu čl. 29. ZOO, sve u vezi s čl. 250. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 116/03, 17/04, 107/07, 57/11 - dalje u tekstu: ObZ), dok prigovor zastare ocjenjuje neosnovanim, obrazlažući da je tražbina tužiteljice dospjela na naplatu tek isplatom cijelog iznosa kredita (26. siječnja 2016.), a da od tog trenutka do podnošenja tužbe (2. kolovoza 2016.) nije protekao zastarni rok iz čl. 225. ZOO.
10. Drugostupanjski sud ocjenjuje pravilnim zaključak suda prvog stupnja da se u konkretnom slučaju radi o stjecanju bez osnove, međutim, smatra da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio prigovor zastare.
10.1. Prema ocjeni drugostupanjskog suda zastara tražbine na ime stjecanja bez osnove tuđim radom ili ulaganjem sredstva počinje teći prestankom korištenja rezultata toga rada i sredstava, pa je u konkretnom slučaju zastara počela teći od trenutka razvoda, odnosno tada je počeo teći i rok tužiteljici da ono što je uložila u posebnu imovinu tuženika zahtijeva nazad. Obzirom je tužiteljica tražila isplatu tek podnošenjem tužbe u ovom predmetu (2. kolovoza 2016.), kada je već protekao petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO, to drugostupanjski sud smatra da je osnovan prigovor zastare.
11. Odredba čl. 1111. st. 1. ZOO propisuje da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.
12. Odredbom čl. 225. ZOO propisano je da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, dok je odredbom čl. 215. st. 1. ZOO propisano da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.
13. U konkretnom slučaju tužiteljica je podigla kredit te su sredstva iz kredita utrošena u izvođenje radova na nekretnini koja je bila u vlasništvu tuženika i koju nekretninu je tuženik prodao 28. veljače 2008., u kojem trenutku je njegova imovina povećana.
14. Prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-751/2014 od 16. listopada 2019., Rev-567/2012 od 30. ožujka 2016., Rev-559/07 od 12. prosinca 2007. itd.) zastara zahtjeva tražbine zbog stjecanja bez osnove do kojeg je došlo ulaganjem tuđeg rada i sredstava počinje teći od prestanka korištenja tim radom i sredstvima odnosno od dana kada je stjecatelj bez osnove stekao mogućnost da ubire korist od izvršenih ulaganja tj. kad se njegova imovina povećala. Ako je riječ o ulaganju u nekretninu, to je dan kada se osoba koja je izvršila ulaganje prestala koristiti tom nekretninom. Pri tome nije odlučna činjenica kada je vjerovnik saznao za povećanje niti kada je vraćen kredit. To je ujedno i odgovor na drugo postavljeno pitanje. U konkretnom slučaju to znači, obzirom se tužiteljica predmetnom nekretninom nije koristila, da bi zastara zahtjeva tražbine s naslova stjecanja bez osnove počela teći od dana kad je tuženik stan prodao (odnosno ubrao korist od izvršenih ulaganja). Međutim, obzirom su stranke bile u braku, a zastara ne teče između bračnih drugova (čl. 235. točka 1. ZOO), to je u konkretnom slučaju zastara za predmetno potraživanje počela teći kad je brak razveden, kao što to pravilno zaključuje i sud drugog stupnja.
15. U odnosu na prvo postavljeno pitanje („predstavljaju li potraživanja trećih osoba koja su nastala za vrijeme trajanja bračne zajednice dug oba bračna druga ako su sredstva koja je jedan bračni drug uložio u nekretninu u kojoj su stranke živjele posebna imovina jednog bračnog druga?“) valja navesti da je pravilno drugostupanjski sud ocijenio da se u konkretnom slučaju ne radi o imovini koja bi bila bračna stečevina pa o odgovoru na to pitanje ne ovisi odluka u ovom sporu obzirom na to da je tužbeni zahtjev odbijen zbog zastare tražbine. Također valja navesti da je to pitanje i suprotno činjeničnom utvrđenju nižestupanjskih sudova, obzirom je tijekom postupka utvrđeno da stranke nisu živjele u nekretnini u koju je tužiteljica uložila sredstva iz kredita, već su živjeli u obiteljskoj kući.
16. Obzirom prema ocjeni revizijskog suda ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena to je na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 19. studeni 2025.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković
