Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-3882/2025
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Mladena Genca, predsjednika vijeća te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Mirjane Laljek, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog HV, kojeg brani Mirela Džoja Petrlić, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ivana Mandić i Mirela Džoja Petrlić iz Osijeka, zbog prekršaja iz članka 63. stavka 1. točke 3. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“, br. 40/16.), rješavajući o žalbi okrivljenog HV, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, Vijeća za prekršaje, KLASA: 413-01/22-26/632, URBROJ: 513-02-7002/26-25-37 od 2. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 19. studenoga 2025.,
r i j e š i o j e
Prihvaćanjem žalbe okrivljenog HV, a u povodu žalbe i po službenoj dužnosti, ukida se pobijano rješenje o prekršaju i predmet vraća prvostupanjskom tijelu državne uprave koje vodi prekršajni postupak na ponovni postupak i odlučivanje.
Obrazloženje
1. Rješenjem o prekršaju prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak, okrivljeni HV proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 7.500,00 eura, zbog prekršaja iz članka 63. stavka 1. točke 3. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, činjenično opisanog u izreci pobijanog rješenja.
2. Predmetnim rješenjem o prekršaju na temelju članka 70. stavka 1. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske Unije i članka 76.a stavka 5. Prekršajnog zakona od strane fizičke osobe HV oduzeta je roba, i to: aluminijski profili, 8471 kg, prema Potvrdi o privremenom oduzimanju KLASA: 471-01/22-16/1378, URBROJ: 513-02-7069/1-22-2.
3. Navedenim rješenjem o prekršaju okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 25,00 eura.
4. Protiv pobijanog rješenja o prekršaju okrivljenik je putem braniteljice podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava, kako iz sadržaja žalbe proizlazi.
5. Žalitelj u žalbi u bitnome navodi da je platio novčanu kaznu i troškove postupka određene rješenjem o prekršaju od 21.3.2022. Okrivljenik ističe da je u ovom prekršajnom postupku nastupila zastara prekršajnog postupka, sukladno članku 13. stavku 2. Prekršajnog zakona. Podredno, ukoliko sud utvrdi da u konkretnom predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, okrivljeni se očituje da je tijekom postupka priznao da je točno da nije podnio carinsku deklaraciju za robu navedenu u optužnom prijedlogu, međutim, do navedenog propusta je došlo omaškom, odnosno propustom špeditera. Naime, okrivljenik je prevozio robu različitih pošiljatelja te je nakon vaganja utvrđeno da je špedicija „PAM“ Ltd. propustila unijeti u carinsku deklaraciju robu s jednog od CMR-ova, što su u svome e-mailu kasnije i priznali. Vozač je provjerio robu navedenu u CMR obrascima i ona je u cijelosti količinom i vrstom odgovarala robi koja se nalazila u kamionu, zbog čega nije sumnjao da je carinska deklaracija bila nepotpuna. Nakon toga je navedena špedicija pripremila traženi T2L dokument, ali carina isti nije prihvatila te je roba oduzeta.
Nadalje, prvostupanjsko tijelo je počinilo apsolutno bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona jer je odluka nerazumljiva te nema razloga o odlučnim činjenicama. U izreci prvostupanjskog rješenja odluka o oduzimanju predmeta nije valjano obrazložena, a obrazloženje nije razumljivo niti prihvatljivo. Prvostupanjsko tijelo nije dalo odgovarajuću argumentaciju, već je samo paušalno navelo okolnosti zapljene te citiralo određene odredbe zakonodavstva. Prvostupanjsko tijelo nije primijenilo načelo razmjernosti iz čl. 51.a Prekršajnog zakona, budući ne obrazlaže razloge iz kojih se može očekivati počinjenje novog prekršaja niti razmjernost između počinjenog prekršaja i oduzimanja robe. Okrivljeni je u postupku dokazao da nije postojao cilj niti namjera za počinjenje prekršaja. Praksa Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda RH (Gabrić protiv Hrvatske, Boljević protiv Hrvatske i Dagostin protiv Hrvatske) ukazuje da za oduzimanje predmeta nije dovoljno da je mjera zakonom propisana kao obavezna, već se mora primijeniti načelo razmjernosti iz čl. 16. st. 2. Ustava RH. U svezi navedenog, prvostupanjsko tijelo nije u potpunosti i točno utvrdilo sve odlučne činjenice niti je dalo valjane razloge za svoju odluku.
1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
2. Žalba je osnovana.
3. Ispitujući pobijano rješenje o prekršaju po službenoj dužnosti u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) te u okviru žalbenih navoda okrivljenika, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Sud) utvrdio je da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak počinilo apsolutno bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, jer pobijano rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama.
4. Neosnovani su žalbeni navodi koji se odnose na nastup zastare prekršajnog progona. Naime, člankom 14.c Prekršajnog zakona propisano je da se na zastaru prekršajnog progona i zastaru izvršenja prekršajnopravne sankcije primjenjuje rok zastare propisan za vrijeme počinjenja prekršaja. Prema članku 13. stavku 1. Prekršajnog zakona, prekršajni progon zastarijeva nakon četiri godine, dok je člankom 13. stavkom 2. istog Zakona propisano da prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine za prekršaje za koje je ovlašteni tužitelj obvezan izdati prekršajni nalog.
5. Člankom 239. stavkom 1. točkom 2. Prekršajnog zakona propisano je da je ovlašteni tužitelj obvezan izdati obavezni prekršajni nalog za prekršaje za koje je kao kazna propisana samo novčana kazna do 663,61 eura za fizičku osobu. S obzirom na to da je za prekršaj za koji se okrivljenik tereti propisana novčana kazna u rasponu od 390,00 do 13.260,00 eura, očigledno je da se ne radi o prekršaju za koji je ovlašteni tužitelj bio dužan izdati obavezni prekršajni nalog. Stoga se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba članka 13. stavka 1. Prekršajnog zakona, pa zastara prekršajnog progona nastupa 13. ožujka 2026.
6. Međutim, osnovani su žalbeni navodi koji se odnose na zakonitost i obrazloženost odluke o oduzimanju robe. Iz spisa predmeta proizlazi da je postupak vođen ponovno nakon ukidbene odluke ovog Suda broj Ppž-8516/2023 od 23. studenoga 2023. Unatoč tome, iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak odluku o oduzimanju robe utemeljilo isključivo na pozivanju na odredbu članka 70. stavka 1. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, kojom je propisano obvezno oduzimanje robe koja je predmet prekršaja, uz dodatno citiranje članka 76.a stavka 5. Prekršajnog zakona. Takvo obrazloženje nije prihvatljivo. Prema ustaljenoj praksi Europskog suda za ljudska prava, Ustavnog suda Republike Hrvatske i Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, sama činjenica da je posebnim zakonom propisano obvezno oduzimanje predmeta nije dostatna za izricanje te mjere. Sud je dužan ispitati i obrazložiti postojanje konkretnih razloga iz članka 76.a stavka 1. Prekršajnog zakona, uz primjenu načela razmjernosti.
7. U konkretnom slučaju prvostupanjsko tijelo nije navelo niti jedan konkretan razlog koji bi opravdao oduzimanje predmeta prekršaja, već se ograničilo na citiranje zakonskih odredbi. Navođenje da se radi o robi komercijalne naravi, s obzirom na količinu i masu aluminijskih profila, predstavlja samo utvrđenje jedne činjenične okolnosti, ali samo po sebi ne predstavlja razlog koji bi opravdao primjenu mjere oduzimanja predmeta.
8. Izostankom obrazloženja konkretnih razloga iz članka 76.a stavka 1. rekršajnog zakona, pobijano rješenje nema razloge o odlučnim činjenicama, čime je ostvarena apsolutno bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona. Budući da utvrđena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka onemogućava kvalitetno ispitivanje ostalih žalbenih navoda okrivljenika, ovaj Sud se nije upuštao u njihovu ocjenu.
9. U ponovljenom postupku prvostupanjsko tijelo otklonit će nepravilnosti i manjkavosti na koje je ukazano ovom odlukom te utvrditi sve relevantne činjenice konkretnog slučaja. Posebno će ispitati postoje li razlozi za oduzimanje predmeta iz članka 76.a stavka 1. Prekršajnog zakona, odnosno je li oduzimanje nužno radi sprječavanja ponovne uporabe predmeta za počinjenje prekršaja ili radi zaštite opće sigurnosti, javnog poretka, zdravlja ljudi ili drugih zaštićenih vrijednosti, te će o tome dati jasno i konkretno obrazloženje. Dakle, potrebno je obrazloženjem nedvosmisleno podvesti odluku pod odgovarajući stavak članka 76.a Prekršajnog zakona i dati konkretne razloge zašto predmet spada u tu kategoriju Ovdje ponovo treba ukazati da je pogrešno samo paušalno citirati zakonsku odredbu ili se pozivati na obligatornost propisanu u posebnom zakonu.
10. Slijedom navedenog, na temelju članka 206. stavka 1. Prekršajnog zakona, trebalo je pobijano rješenje o prekršaju ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom tijelu državne uprave na ponovni postupak, u kojem će, vodeći računa i o ostalim žalbenim navodima, uključujući i navode o plaćanju dijela izrečene novčane kazne, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.
U Zagrebu 19. studenoga 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Mirjana Laljek, v.r.
Mladen Genc, v.r.
Rješenje se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Osijek, Vijeću za prekršaje u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenika, braniteljicu i ovlaštenog tužitelja.
