Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-9032/2024

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: predsjednice vijeća Gordane Korota te članova vijeća Roberta Završkog i Kristine Gašparac Orlić, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog HD, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj po branitelju Borisu Grguriću, odvjetniku iz Ogulina, protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu od 19. rujna 2024., broj: Pp-2570/2023, na sjednici vijeća održanoj 19. studenog 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog HD i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), okrivljeni HD je dužan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu 60,00 EUR (šezdeset eura) u roku 1 (jednog) mjeseca od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenik je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji činjenično pobliže opisanog u izreci te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju 15 dana, a koja se neće izvršiti ukoliko u roku kušnje od šest mjeseci ne počini jedan ili više prekršaja za koji mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom. Istom presudom okrivljenik je, temeljem članka 138. i članka 139. Prekršajnog zakona, obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu 30,00 eura.

2. Protiv te presude okrivljenik je pravodobno putem branitelja podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede materijalnog prava te zbog odluke o sankcijama. Žalitelj navodi u bitnom, da nije kriv, a da je opis prekršaja potpuno promašen jer je jasno da u točno određeno vrijeme (navedeno je „u 17,00 sati“) nije mogao više puta nazivati telefonom. Detaljno ponavlja svoju obranu koju je iznio u postupku, ističući da je brata nazvao i rekao mu da ne donosi majci alkoholna pića jer joj to šteti, a kada je brat došao to mu je ponovio bez ikakvog vrijeđanja i psovanja, a ova prijava je isforsirana od strane brata. Žalitelj analizira provedeni postupak, izvedene dokaze i zaključke suda, ukazujući da nema nikakvih dokaza da bi došlo do bilo kakvog prekršaja, da je svjedokinja SD izričito navela da je njegov brat sam oštetio svoj mobitel kako bi to iskoristio za prijavu, niti su policijski službenici utvrđivali učestalost njihove komunikacije. Želi da se sve nesuglasice riješe redovnim putem bez uporabe sile, nema razlog zbog kojeg bi izazivao sukob s bratom, dodajući da je nekažnjavan i da skrbi o invalidnom sinu, predlažući da ga se oslobodi optužbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. U odnosu na procesne povrede, prvenstveno valja navesti da žalitelj tek paušalno navodi da bi bila počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, bez konkretiziranja u čemu se ista sastoji, a kako ovaj sud nije utvrdio bitne povrede odredaba prekršajnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, takav žalbeni navod se u cijelosti otklanja. Ipak, i u odnosu na tako općenito naznačenu bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka ovaj sud je utvrdio da pobijana odluka ima, sukladno članku 185. Prekršajnog zakona sav potreban sadržaj, a njeno obrazloženje sadrži obrazloženu ocjenu sadržaja navoda obrane okrivljenika, kao i provedenih dokaza. Ista se temelji na zakonitim dokazima, sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, te u presudi ne postoji bitna proturječnost i nelogičnost između razloga presude i sadržaja optužnog prijedloga a prvostupanjski sud je jasno i nedvosmisleno obrazložio svoj zaključak o krivnji. Iz spisa je vidljivo da je okrivljenik upoznat s optužnim prijedlogom, da su mu pozivi uredno dostavljeni i da mu je omogućeno da iznese svoju obranu kao i da angažira branitelja, pa je evidentno da je okrivljeniku bilo omogućeno da se brani i da sudjeluje u postupku, slijedom čega nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona, konkretno nije povrijeđeno pravo obrane koje bi bilo od utjecaja na pravilno i zakonito donošenje presude.

6. Što se tiče činjeničnog stanja, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te je zadovoljavajuće obrazložio odluku o krivnji okrivljenika.

6.1. Naime, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud u postupku ispitao okrivljenika i sve dostupne svjedoke: okrivljenikovu suprugu SD, njegovog brata oštećenika JD i dvoje policijskih službenika (KD i PD) koji su iskazivali o svojem postupanju i zapažanjima nakon samog događaja, te je pročitao dokumentaciju u spisu. Na temelju slobodne ocjene provedenih dokaza, sukladno članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, prvostupanjski sud je odluku temeljio na analizi iskaza ispitanih osoba, nalazeći da postupanje okrivljenika na način opisan u izreci pobijane presude ispunjava zakonsko biće djela.

6.2. Činjenica da je sud prvog stupnja odluku temeljio prvenstveno na iskazu žrtve nasilja JD koji je ispitan kao svjedok, ne dovodi do nezakonitosti presude, jer pravilo koje bi se temeljilo na formalnoj ocjeni dokaza ne postoji, već se činjenice utvrđuju po načelu slobodne ocjene dokaza kojom je iskaz navedenog svjedoka ocijenio uvjerljivim. Sud prvog stupnja svoju je odluku temeljio prvenstveno na svjedokovu iskazu u kojem je navedeni potvrdilo činjenice odlučne za postojanje djela prekršaja, valjano obrazloživši razloge zbog kojih je sud prvog stupnja prihvatio njegovo svjedočenje te zbog čega nije prihvatio obranu okrivljenika i svjedočenje okrivljenikove supruge SD.

6.3. Kako prvostupanjski sud nije imao dvojbi glede činjenica odlučnih za postojanje zakonskog bića djela prekršaja, sud prvog stupnja nije došao u situaciju vrednovati činjenice „in favorem“, odnosno primijeniti pravno načelo „in dubio pro reo“, niti je postupio nezakonito, kada je na temelju slobodne ocjene dokaza donio odluku o krivnji žalitelja. Sud može temeljiti osuđujuću odluku samo na iskazu jednog svjedoka (žrtve nasilja koja je u pravilu zainteresirana za ishod postupka) u slučaju kada postoje međusobno protivne obrane okrivljenika i iskaz svjedoka, s obzirom da pravilo koje bi se temeljilo na formalnoj ocjeni dokaza ne postoji, već se činjenice utvrđuju po načelu slobodne ocjene dokaza.

6.4. Što se tiče žalbenih navoda koji se odnose na vrijeme počinjenja djela, ovaj sud ističe da vrijeme počinjenja prekršaja u pravilu (pa tako i kod ovog prekršaja) ne predstavlja zakonsko obilježje prekršaja. Naime, nesporno je da je komunikacija telefonom prethodila oštećenikovu dolasku u posjet majci na adresu događaja o čemu obojica sudionika suglasno iskazuju, a da se sukob pred kućom odigrao u 17,00 sati. Okolnost da nisu navedena i vremena kada su se odvijali telefonski razgovori koji su prethodili neposrednom kontaktu i tijekom kojih razgovora je okrivljenik vrijeđao svojeg brata, ne dovodi do nejasnoće niti do nepostojanja djela prekršaja, pri čemu se ističe da vrijeme počinjenja nije bitan element kod djela stavljenog okrivljeniku na teret, u smislu da bi o vremenu počinjenja ovisila primjena neke od odredbi prekršajnog zakonodavstva koja se odnosi na obveznu primjenu blažeg zakona, odredaba o zastari i sl.

7. Ponašanje okrivljenika koji postupa na način opisan u izreci pobijane presude svakako ispunjava zakonska obilježja prekršaja, dakle predstavlja neprihvatljivo ponašanje koje ispunjava obilježja psihičkog nasilja i uznemiruje člana obitelji, pri čemu treba uzeti u ukupnu obiteljsku situaciju i činjenicu da su odnosi među braćom poremećeni zbog imovinskih odnosa u vezi kojih se vode sudski postupci. U tom kontekstu žaliteljevo ponašanje predstavlja nasilje, a ne čin zrele komunikacije i odgovornog ponašanja.

8. S obzirom na sve navedeno, žalbeni navodi žalitelja da je uslijed pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja došlo i do pogrešne primjene materijalnog prava, su također neosnovani.

9. Razmotrivši odluku o uvjetnoj osudi, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja. Za prekršaj iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji je uz novčanu kaznu propisana kao teža kazna, kazna zatvora u trajanju do najviše 90 dana. Primjenjujući prema okrivljeniku mjeru upozorenja - uvjetnu osudu, na način da je izrečena kazna zatvora u duljini trajanja 15 dana, čije se izvršenje odgađa za vrijeme roka kušnje od šest mjeseci, evidentno je da je prvostupanjski sud uzeo u obzir sve olakotne okolnosti na strani okrivljenika. Prvostupanjski sud je za svoju odluku dao valjane i opravdane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, držeći takvu sankciju primjerenu prirodi i težini prekršaja, svim utvrđenim okolnostima na njegovoj strani i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja

10. Paušalni iznos troškova ovog žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/2013.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura), pa je iznos od 60,00 eura bliži minimalno mogućoj visini paušalne svote, čime po ocjeni ovog suda neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

11. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 19. studenog 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v. r

ND, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja, oštećenika i tužitelja.