Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž- 473/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Vukelić Aničić predsjednice vijeće, Filke Pejković sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Svjetlane Pražić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica: 1) ŠE, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao nasljednice pok. KE iz [adresa] i 2) LE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Tomislavu Mikiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tužene Općine Posedarje, Trg Martina Posedarskog 1, Posedarje, OIB: 26599619939, uz sudjelovanje umješača na strani tužene RE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Tolić iz Zadra, radi utvrđenja prava vlasništva, rješavajući žalbu tužiteljica izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2643/2023-13 od 12. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 19. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljica ŠE i LE te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2643/2023-13 od 12. veljače 2025. u točkama I i dijelu toč. II izreke u odnosu na dosuđeni parnični trošak umješaču na strani tužene u iznosu od 1.187,50 eur.
II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljica ŠE i LE za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke je odlučeno da se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljica na utvrđenje da su tužiteljice suvlasnice svaka u ¼ , kat. čest. [katastarska čestica] zgr. u naravi kuća stojna s avlijom, površine 88 m2 te da se naloži tuženiku da tužiteljicama izda tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva na navedenoj nekretnini u roku od 15 dana jer da će u protivnom tu ispravu zamijeniti presuda.
2. U točki II izreke naloženo je tužiteljicama da umješaču na strani tužene RE naknadi parnični trošak u iznosu od 1.187,50 eur u roku od 15 dana dok je preostali zahtjev umješača za naknadu troškova parničnog postupka odbijen kao neosnovan.
3. Protiv citirane presude žalbu podnose tužiteljice zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP), predlažući da se pobijana presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti te traže naknadu troškova žalbenog postupka. Tužiteljice smatraju da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbu čl. 129. i čl. 12. Zakona o nasljeđivanju kada je utvrdio da tužiteljice nisu dokazale da su nasljeđivanjem iza prednika pok. KE (pok. UE), stekli pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini.
4. Također tužiteljice tvrde da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da je BE bio jedini vlasnik predmetne nekretnine jer da su vlasnici predmetne nekretnine bili prednici tužiteljica jer da je pok. PE pok. UE djed prvobitnih tužitelja preminuo 1916., da je imao sina iz prvog braka s ŽE BE koji je preminuo 1935. bez supruge i djece, te sina iz drugog braka KE koji se rodio 1916. i preminuo 2008. i kojeg su naslijedile tužiteljice pa da stoga jedan od zakonskih nasljednika BE zvanog Š nije mogao prodati cijelu predmetnu nekretninu jer da je bio suvlasnik predmetne nekretnine kao nasljednik u 1/3 dijela te da stoga niti baka BE VE nije imala ovlaštenje prodati tuđu stvar pa da je ugovor o kupoprodaji kojim je VE ili mlt. BE prodaje nekretninu trećim osobama ništetan u cijelosti odnosno da ne proizvodi pravne učinke.
5. Tužiteljice nadalje osporavaju utvrđenje suda prvog stupnja da predmetna nekretnina nije bila predmetom ostavinskog postupka iza pok. KE koji je umro 2008. oca prvobitnih tužitelja pa da stoga nisu niti stekli nasljedno pravo u odnosu na predmetnu nekretninu, jer da se predmetna nekretnina nije mogla evidentirati kao ostavinska imovina jer se je nezakonito upisala tužena kao vlasnik još 2000.
6. Umješač na strani tužene u odgovoru na žalbu u cijelosti osporava navode iz žalbe tužiteljica te navodi da je prednica umješača ĐE vodila parnični postupak pod poslovnim brojem P-1840/99 u kojem postupku se tužena upisala kao vlasnik predmetne nekretnine ali da je ta presuda stavljena izvan snage pravomoćnim rješenjem Općinskim sudom u Zadru pod poslovnim brojem P-1840/99 i da je u tom postupku između ĐE i [adresa] zaključena sudska nagodba pod poslovnim brojem P-830/2012 temeljem kojeg je Općina Posadarje priznala pravo vlasništva u ½ dijela predmetne nekretnine u korist ĐE a nakon čega je tu jednu polovinu prodala umješaču RE.
7. Nadalje umješač u odgovoru na žalbu tvrdi da se iz povijesnog zemljišno knjižnog izvatka na listu 96-101 spisa vidi da je kupio 1/2 dijela nekretnine od ĐE koja je tu nekretninu stekla nasljeđivanjem iza smrti roditelja NE i UE, dok je prethodno UE jednu polovinu nekretnine nasljedio iza smrti VE udovice pok. BE pa da stoga je očigledno da tužiteljice nisu zakonske nasljednice jedne polovine predmetne nekretnine. Tvrde da su te činjenice potvrdili i saslušani svjedoci CE, GE i ĆE.
8. Nastavno tvrdi umješač na strani tužene da su tužiteljice u vrijeme podnošenja tužbe znale za postojanje prava suvlasništva ĐE jer da je izvršena zabilježba spora koji se vodio pod poslovnim brojem P-1840/99 i da je zabilježba tog spora upisana rješenjem pod poslovnim brojem Z-3786/05 od 11. svibnja 2005. i da je stoga vlasništvo umješača zaštićeno navedenom zabilježbom spora a koji spor je okončan u korist ĐE jer je u tom postupku zaključena nagodba u kojoj je tužena priznala pravo suvlasništva u ½ dijela ĐE.
9. Stoga smatra umješač na strani tužene da sud prvog stupnja pogrešno utvrđuje da su tužiteljice zabilježbom spora u ovom postupku pod poslovnim brojem Z- 13138/2012 os 18. prosinca 2012. ostvarile učinak da pravomoćna presuda u ovom postupku djeluje protiv svih osoba koje su se upisale nakon zabilježbe spora na suvlasničkom djelu tužene i da bi se učinak te pravomoćne presude u ovoj pravnoj stvari mogao odnositi samo na uknjižbu suvlasnice ĐE koja je upisana kao suvlasnica nakon zabilježbe ovog spora, a što ima utjecaja i na uknjižbu umješača na strani tužene jer da sud prvog stupnja nije vodio računa kako je izloženo da je izvršena zabilježba spora koji se vodio između ĐE i [adresa] pod poslovnim brojem Z-3786/05, pod poslovnim brojem P-1840/99 koji je pravomoćno okončan u korist ĐE.
10. Smatra umješač na strani tužene da je druga suvlasnica IE stekla pravo suvlasništva 25. siječnja 2011. na temelju presude suda prvog stupnja pod poslovnim brojem P-2698/08 od 10. lipnja 2010. protiv Općine Posadarje te se uknjižila kao suvlasnica i da je tu jednu polovinu prodala TE.
11. Žalba tužiteljica nije osnovana.
12. Ispitujući po službenoj dužnosti da li je sud prvog stupnja počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a i to bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke.
13. Nisu osnovani žalbeni navodi tužiteljica da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je pogrešno utvrdio da tužiteljice nisu dokazale da su vlasništvo predmetne nekretnine stekle nasljedstvom. Naime, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio iz sadržaja predmeta pod poslovnim brojem P-1840/99 da je donesena presuda 16. veljače 2020. kojom je utvrđeno da je tamo tužiteljica ovdje tužena temeljem ugovora o prijenosu osobnih sredstava od 1. srpnja 1974. stekla pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na nekretninama koje su navedene u izreci između kojih je i sporna nekretnina u odnosu na tamo tužene između kojih se navodi i ME pok. UE, i ĐE žena K,a i tužiteljice tijekom postupka tvrde da su zakonske nasljednice navedenog ME pok. UE. Tom presudom su tamo tuženi dužni priznati i trpjeti da tužitelj u tom postupku Općina Posadarje izvrši uknjižbu prava vlasništva što je tužena u ovom postupku i učinila.
14. Stoga primjenom odredbe čl. 126. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje ZV) u kojem je propisano da stjecanjem prava vlasništva odlukom suda ili drugog tijela ne prestaju stvarna prava koja su drugim osobama pripadala na odnosnoj stvari, osim onih za koje je to određeno tom odlukom ili posebnim zakonom ili koja po naravi te stvari ne mogu dalje postojati.
15. Stoga, navedenom presudom tužena je postala vlasnicom predmetne nekretnine u cijelosti iako nadalje iz tog predmeta proizlazi da je dozvoljeno ponavljanje postupka samo u odnosu na ĐE koja je zaključila sudsku nagodbu i kojoj je od strane Općine Posedarje priznato pravo vlasništvo ½ dijela na predmetnim nekretninama.
16. Stoga, navedenom presudom prestalo je pravo vlasništva tamo tuženih ME pok. UE označenog kao 60. tuženog pa se stoga tužiteljice ne mogu pozivati na osnov nasljeđivanja iza pok. ME pok. UE kad je upravo u odnosu na njega tom presudom prestalo pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini.
17. Stoga za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari nisu odlučne činjenice koje utvrđuje sud prvog stupnja da je suvlasnički udio u ½ dijela SE pok. UE prešao na njegovog sina iz prvog braka BE u cijelosti jer da je VE rođena L nakon smrti sina ME pok. UE koji je preminuo 1960. a koji je bio djed prvobitnih tužitelja u ovom postupku 1920. prodala predmetnu nekretninu OE, jer iz navedene presude pod poslovni brojem P-1840/99 proizlaze suprotna utvrđenja da je tužena stekla pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini. U tom postupku je utvrđeno da se radi o jednoj zgradi s jednom etažom koju je držala kao gostionicu mještanka OE zajedno sa ostalim parcelama u kompleksu prešla u vlasništvu tadašnjeg poduzeća Turist hotel, da je Turist hotel nadogradio i primijenio ga svrhi pa da je tako još izgradio jednu etažu restorana s kuhinjom, da je 1974. objekt prenesen na mjesnu zajednicu Vinjarac nakon čega je došlo do reorganizacije jedinica lokalne sumouprave te da je isti objekt prešao u vlasništvo tužitelja u tom postupku ovdje tužene kao sljednika mjesne zajednice Vinjarac.
18. Stoga se, a protivno žalbenim navodima tužiteljica, prihvaća utvrđenje suda prvog stupnja da tužiteljice nisu stekle predmetnu nekretninu nasljeđivanjem.
19. Stoga se ne mogu prihvatiti kao osnovani žalbeni navodi tužiteljica da VE baka BE nije imala ovlaštenje predati tuđu stvar i da je taj ugovor ništetan jer prodajom tuđe stvari ugovor nije ništetan već obvezuje ugovaratelje.
20. S obzirom na izloženo ne može se prihvatiti utvrđenje suda prvog stupnja o utvrđenom rodoslovlju od KE pok. UE prije nego što se tužena uknjižila kao vlasnica, pa stoga sud prvog stupnja iz dokaznog postupka pravilno utvrđuje da tužiteljice nisu dokazale da su zakonske nasljednice iza KE jer je njegovo pravo vlasništva prestalo pravomoćnom odlukom suda prvog stupnja pod poslovnim brojem P-1840/99 a koja presuda nije stavljena izvan snage jer je postala u odnosu na pok. KE pravommoćna.
21. Slijedom obrazloženog žalbu tužiteljica kao neosnovanu je trebalo odbiti i presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu potvrdu jer je i odluka o troškovima parničnog postupka utemeljena na pravilnoj primjeni odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a te sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 - dalje Tarifa). Stoga je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki I izreke ove presude. Presuda suda prvog stupnja u dijelu točke II izreke kojim je odbijen kao neosnovan preostali zahtjev umješača za naknadu troškova parničnog troška iznad dosuđenog iznosa u točki II izreke kao nepobijan ostaje neizmijenjen.
22.- Tužiteljicama nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer je primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a jer je utvrđeno da tužiteljice nisu uspjele u žalbenom postupku pa je stoga odlučeno kao u točki II izreke ove presude.
U Rijeci 19. studenog 2025.
Predsjednica vijeća
Kristina Vukelić Aničić
