P-8909/2023-16

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vedrani Kufrin, u parničnom predmetu tužitelja OO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Mirelli Paoli Badovinac, odvjetnici u Zagrebu, protiv tužene HO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Matei Gadža, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Gajski, Grlić, Prka i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi predaje u posjed, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. listopada 2025. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnice tužitelja Mirelle Paole Badovinac, odvjetnice, tužene osobno, punomoćnice tužene IO, odvjetnice i punomoćnika tužene ĆO, odvjetnika, a po objavi presude dana 19. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Nalaže se tuženoj HO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], predati u posjed tužitelju OO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], sljedeće pokretnine :

- dron O Mavic Air 2 crveno/sive boje u koferu sa svom pripadajućom opremom;

- upaljač S.T.Dupont zlatni, serijski broj: 82BKC29 koje je tužena otuđila iz nekretnine u vlasništvu tužitelja upisane kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], označene kao zk.č.br.7880/6, KUĆA BR. 94 I DVORIŠTE U [adresa], površine 668 m2, povezano s vlasništvom posebnog dijela nekretnine i to 12. Suvlasnički dio: 153,3/683,8 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-12) u naravi četverosobni dvoetažni stan br. 6 na drugom katu desno i potkrovlju, spremište br. 6 u podrumu, ukupne korisne površine 163,71 čm, u elaboratu obojano ljubičastom bojom, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi troškove ovog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, u roku od 15 dana. ".

II. Nalaže se tužitelju OO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tuženoj HO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 19. studenog 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužene za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 53,09 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 19. studenog 2025. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako se tužena nalazi trenutno u posjedu nekretnine tužitelja upisane kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, ZK odjel Zagreb, k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška],zk.č.br.7880/6, 12. Suvlasnički dio: 153,3/683,8 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-12) u naravi četverosobni dvoetažni stan br. 6 na drugom katu desno i potkrovlju, spremište br. 6 u podrumu, ukupne korisne površine 163,71 čm, u elaboratu obojano ljubičastom bojom. Tužitelju je mjerom opreza u kaznenom postupku određeno da se ne približava tuženoj na udaljenost manju od 200 metara, dok mu tužena mirnim putem ne želi predati njegove stvari, odjeću, obuću, dokumentaciju i slično, stoga isto traži ovim postupom. Tužitelj trpi teško nadoknadivu štetu, sve obzirom da se radi o tuženici koja je već uzela dio dokumentacije predlagatelja osiguranja te mu onemogućuje da stupi u posjed svojih stvari i dokumentacije. Kao dokaz za ovakvo postupanje dostavlja se potvrda MUP-a. Tužitelj stoga predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženoj da tužitelju vrati pokretnine navedene u tužbi od 28.8.2023. uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama.

1.1. Rješenjem ovog suda poslovni broj P-8909/2023-6 od 8. listopada 2024. pozvan je tužitelj da u roku od 8 dana od dana primitka tog rješenja ispravi i dopuni tužbu na način da će ista sadržavati tužbeni zahtjev koji će biti određen i u kojem će tužitelj navesti svoj određeni zahtjev u pogledu pokretnih stvari čiju predaju u posjed traži na način da iste budu opisane po njihovim osobinama koje ih razlikuju od istovrsnih stvari u smislu čl. 161. st. 2. ZV, odnosno da stvari koje se traže budu dovoljno individualizirane. Potrebno je dakle stvari koje se potražuje tužbom detaljno opisati po osobinama i karakteristikama, odnosno detaljno ih označiti kako bi sud i stranke znali što je predmet spora i kako bi sudska odluka bila podobna za ovrhu. Tim rješenjem tužitelj je upozoren da će se smatrati da je tužba povučena ako ne bude vraćena u roku određenom u toč. II. ovog rješenja i ispravljena u skladu s dobivenom uputom suda, a ako bude vraćena bez ispravka odnosno dopune, odbacit će se.

1.2. Tužitelj je podneskom od 15.10.2024. ispravio tužbu, ali ne na način kako mu je sud naložio u rješenju od 8. listopada 2024. Uvidom u toč. I. 1., 3., 4. i 5. tužbenog zahtjeva od 15.10.2024. utvrđeno je da je isti u tom dijelu neodređen jer određene pokretne stvari čiju predaju tužitelj traži nisu opisane po njihovim osobinama koje ih razlikuju od istovrsnih stvari u smislu čl. 161. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, odnosno određene stvari koje se traže nisu dovoljno individualizirane tako da otpadne sumnja o predmetu zahtjeva. Imajući u vidu naprijed navedeno, kao i činjenicu da je tužitelj u danom mu zakonskom propisanom roku vratio tužbu sudu, ali bez ispravka odnosno dopune kako to propisuju naprijed navedene zakonske odredbe, to je temeljem odredbe čl. 109. st. 4. ZPP rješenjem ovog suda poslovni broj P-8909/2023-8 od 20. studenog 2024. odbačena tužba tužitelja u dijelu u kojem je neodređena, odnosno u kojem se po istoj ne može postupati, a koji se odnosi na toč. I. 1., 3., 4. i 5. tužbenog zahtjeva od 15.10.2024. Navedeno rješenje je pravomoćno. U nastavku postupka sud je nastavio postupati po tužbi, odnosno tužbenom zahtjevu od 15.10.2024. u dijelu u kojem tužitelj traži predaju u posjed drona DJI Mavic Air 2 crveno/sive boje u koferu sa svom pripadajućom opremom (toč. I. 2. tužbenog zahtjeva od 15.10.2024.) i upaljača S.T.Dupont zlatnog, serijski broj: 82BKC29 (toč. I. 6. tužbenog zahtjeva od 15.10.2024.) jer je u tom tijelu isti određen, odnosno u tom dijelu su pokretne stvari čiju predaju tužitelj traži opisane po njihovim osobinama koje ih razlikuju od istovrsnih stvari u smislu čl. 161. st. 2. ZV, odnosno stvari koje se traže su dovoljno individualizirane tako da otpadne sumnja o predmetu zahtjeva pa je predmet ovog postupka predaja u posjed navedenih pokretnih stvari- drona DJI Mavic Air 2 crveno/sive boje u koferu sa svom pripadajućom opremom i upaljača H zlatnog, serijski broj: 82BKC29.

2. U odgovoru na tužbu tužena je osporila osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva. Navodi kako iz predmetne potvrde proizlazi da je brat tužitelja, ZO, dana 5. srpnja 2023. u 18:36 sati, pozvao policiju navodeći kako na adresi tužene ima namjeru podignuti osobne stvari tužitelja, s obzirom na to da isti ima zabranu prilaska tuženoj, a kojom prilikom je utvrđeno da je, uz pristanak tužene te u prisustvu iste, brat tužitelja preuzeo njegove osobne stvari te da na njegov daljnji zahtjev, tužena nije dopustila da preuzme računalo te razne papire „za koje OO tvrdi da su njegovi“. Predmetna potvrda nije dokaz da se u posjedu tužene nalaze stvari u vlasništvu tužitelja te da mu tužena iste odbija predati, već, naprotiv, da je tužena već predala osobne stvari tužitelja te da je to učinila svojevoljno. Iz potvrde MUP-a ne proizlazi da su stvari tužitelja u posjedu tužene, već ista samo potvrđuje da tužitelj “tvrdi” da se njegove stvari nalaze u njezinom posjedu. Tvrdnja tužitelja da su nekakvi papiri njegovi nije i ne može biti dokaz postojanja tražbine. Tužitelj tužbom traži da naslovni sud donese presudu kojom se tuženoj nalaže vratiti tužitelju pokretnine, i to „kompletnu zimsku odjeću“, „preostalu obuću“, „kompletnu dokumentaciju, a što uključuje sve pravne postupke završene i aktualne“ te „svu dokumentaciju od porezne uprave“, bez da je pritom precizirao na što se navedeno odnosi. Dakle, sve i da se u posjedu tužene nalaze stvari koje tužitelj navodi u predmetnoj tužbi, iste ne bi mogla predati jer nisu određeno navedene u tužbi, odnosno nejasno je koje su stvari uopće obuhvaćene tužbom. Tužitelj, osim što nije specificirao sve stvari koje traži od tužene, uz tužbu nije dostavio niti jedan dokaz iz kojeg proizlazi da su stvari koje traži njegovo vlasništvo ili da ih ima pravo posjedovati, odnosno da se iste nalaze u posjedu tužene, a što bi tužitelj pogotovo trebao učiniti iz razloga što se potraživani predmeti navodno nalaze u stanu na adresi u [adresa], u kojem tužitelj nema prijavljeno prebivalište, već prijavljeno prebivalište ima na sasvim drugoj adresi, u [adresa] na otoku Krku. U odnosu na jedini dostavljeni „dokaz“, zemljišnoknjižni izvadak za nekretninu upisanu u zemljišnu knjigu k.o. 999901, GRAD ZAGREB, u ZK uložak: [broj ZK uloška], tužena ističe kako je točno da je predmetna nekretnina vlasništvo tužitelja, no da je ona u posjedu iste još od 2006., dok na adresi nekretnine ima prijavljeno prebivalište od 2010., za razliku od tužitelja, koji na navedenoj adresi nema prijavljeno niti prebivalište niti boravište. Stvari koje je tužitelj taksativno naveo u tužbi, a koje su dovoljno specificirane da bi se moglo utvrditi o čemu je riječ, za razliku od nekretnine, predstavljaju zajedničko vlasništvo tužitelja i tužene, dok je tužena tužiteljeve osobne stvari već predala, a kako to proizlazi iz potvrde MUP-a koju je sam tužitelj dostavio uz tužbu. Predmetnom tužbom obuhvaćeni su „ključevi od nekretnine Tužitelja na adresi [adresa], a u kojoj nekretnini živi tužena. Tužena ukazuje, a kao što je razvidno i iz same potvrde na koju se tužitelj poziva, kako je isti obiteljski nasilnik, kojem je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 5. srpnja 2023. poslovni broj: Kir-1243/2023, izrečena mjera opreza zabrane približavanja tuženoj na udaljenost manju od 200 metara, kao i mjera opreza zabrane uspostavljanja i održavanja izravne ili neizravne veze s tuženom. Slijedom navedenog potpuno je nevjerojatno da tužitelj tužbom traži ključeve predmetnog stana jer bi prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, naslovni sud poništio učinke rješenja kojim je tužitelju izrečena mjera opreza zabrane približavanja tuženoj, odnosno istom bi omogućio pristup tuženoj. Tužena u svom posjedu nema stvari tužitelja - „šalove, obuću, dokumentaciju“ te smatra da je podnošenje ove tužbe eklatantni primjer obijesnog parničenja, odnosno, da tužitelj, u situaciji u kojoj egzistira mjera opreza zabrane prilaska oštećenoj i uspostave bilo kakvog izravnog i neizravnog kontakta s tuženom, koristi pravosudni sustav kako bi nastavio maltretirati i uznemiravati tuženu. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Tijekom provedbe dokaza sud je izvršio uvid u potvrdu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, IV. Policijske postaje Zagreb broj: 511-19-30/3-K-779/23 od 18.7. 2023. (stranica 5-6 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (stranica 7-9 spisa), rješenje Županijskog suda u Zagrebu posl. br. I 1243/2023 od 5.7.2023. (stranica 16-21 spisa), garanciju za upaljač Darvel od 11.6.2018. (stranica 34 spisa), proveo dokaz saslušanjem tužitelja i tužene kao stranaka.

4. Nije sporno da su stranke bivši bračni drugovi koji su zajedno sa njihovim malodobnim djetetom LO živjeli u stanu u [adresa], koji stan je u vlasništvu tužitelja, sve do 2. srpnja 2023., kada je tužena prijavila tužitelja za obiteljsko nasilje te su tom prilikom policijski službenici pritvorili tužitelja povodom podnesene prijave i tužitelj je napustio posjed predmetnog stana radi odlaska u pritvor. Nije sporno niti da je tužena zajedno sa mldb. zajedničkim djetetom stranaka nastavila živjeti u tom stanu do 15.1.2024. kada je iselila iz stana, a tužena je potom sa zajedničkim djetetom stranaka nastavila živjeti u drugom stanu koji joj je kupio njezin otac. Nije sporno da je tužitelju vraćen posjed stana u [adresa]. Sporno je da li su stvari koje u konačnici tužitelj potražuje da mu tužena vrati (dron i upaljač) u vlasništvu tužitelja i da li su iste u posjedu tužene.

5. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; u daljnjem tekstu ZPP), sud je utvrdio kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Iz potvrde Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, IV. Policijske postaje Zagreb broj: 511-19-30/3-K-779/23 od 18. srpnja 2023. proizlazi kako je dana 2. srpnja 2023. u 15:42 sata navedena PP zaprimila dojavu od strane NN osobe navodeći kako ju na adresi u [adresa], na drugom katu napada suprug, a također je istoga dana u 15:43 sata OO pozvao intervenciju policije navodeći da ga napada supruga. Prilikom postupanja policijskih službenika na navedenoj adresi zatečeni su OO r. **.**.1983.g., MO r. **.**.1982.g. te njihovo zajedničko dijete mlt. LO rođen 2014. godine, a slijedom čega je OO uhićen zbog osnove sumnje u počinjenje prekršaja iz čl. 10. t. 1. i t. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji na štetu žrtve MO u nazočnosti djeteta te je u zakonskom roku sproveden prekršajnom sudu u Zagrebu, a nakon čega je navedeni sud na osnovi čl. 181. st. 1. t. 3. Prekršajnog zakona donio pravomoćnu presudu kojom se optužba odbija, obzirom na odustanak tužitelja od optužnog prijedloga jer je tijekom daljnjeg kriminalističkog istraživanja proizašla sumnja da bi iz predmetnog događaja proizašla kao posljedica tjelesna ozljeda žrtve nasilja, radi čega se ne može voditi prekršajni postupak, već kazneni, slijedom čega je protiv istoga od strane PP, dana 4. srpnja 2023. podnesena kaznena prijava Općinskom kaznenom državnom odvjetništvu u Zagrebu pod brojem iz zaglavlja, zbog osnove sumnje da je OO počinio kaznena djela "Nasilje u obitelji" iz čl. 179. a Kaznenog zakona i "Teška tjelesna ozljeda" iz čl. 118. st. 2. KZ-a na štetu MO te kazneno djelo "Povrede djetetovih prava" iz čl. 177. st. 1. i 2. KZ-a na štetu djeteta LO. Iz potvrde proizlazi kako je brat tužitelja, ZO, dana 5. srpnja 2023. godine u 18:36 sati, pozvao intervenciju policije navodeći kako na adresi u [adresa] ima namjeru podignuti osobne stvari tužitelja, s obzirom na to da isti ima zabranu prilaska tuženoj, a kojom prilikom je postupanjem policijskih službenika utvrđeno da kako je, uz pristanak tužene te u prisustvu iste, brat tužitelja preuzeo tuženikove osobne stvari u zasebne vrećice koje je iznio iz stana uz njezin pristanak te da na njegov daljnji zahtjev, tužena nije dopustila da preuzme računalo te razne papire „za koje OO tvrdi da su njegovi“. Nadalje, ZO je naveo kako je HO promijenila bravu na ulaznim vratima stana te kako se ne može pristupiti u isti, a nakon čega je završila intervencija policije bez utvrđenog prekršaja i/ili kaznenog djela.

7. Iz izvatka iz zemljišne knjige za nekretninu označenu kao ZK odjel Zagreb, k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], zk.č.br.7880/6, 12. Suvlasnički dio: 153,3/683,8 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-12) u naravi četverosobni dvoetažni stan br. 6 na drugom katu desno i potkrovlju, spremište br. 6 u podrumu, ukupne korisne površine 163,71 čm, u elaboratu obojano ljubičastom bojom, proizlazi da je ista u vlasništvu tužitelja.

8. Iz rješenja poslovni broj Kir-1243/2023 od 5. srpnja 2023. proizlazi kako je tim rješenjem, između ostalog, tužitelju određena mjera opreza, i to zabrana približavanja tuženoj na udaljenost manju od 200 metara, kao i mjera opreza zabrane uspostavljanja i održavanja izravne ili neizravne veze s tuženom.

9. Tužitelj je iskazao kako je sa tuženom bio u braku od 2010. pa do 2023., kada je bračna zajednica prestala. Dana 2. srpnja 2023. supruga je pozvala policiju, tada ga je lažno prijavila za obiteljsko nasilje, njega je policija odvela u pritvor gdje je proveo ukupno 4 dana te je ujedno i dobio mjeru zabrane prilaska i kontaktiranja tužene. U to vrijeme oni su zajedno živjeli u stanu u [adresa] na adresi [adresa]. Budući da je odveden u pritvor bez osobnih stvari, zapravo nije ništa imao osim odjeće na sebi u kojoj su ga odveli, angažirao je brata da iz navedenog stana uzme njegove stvari. Brat je u stan došao sa svjedokom i u pratnji policije te su uspjeli uzeti samo dio njegovih stvari, a tužena je tom prilikom rekla da ništa više od stvari ne želi dati, kontaktirala je i svog odvjetnika. Ona je nakon toga promijenila bravu na ulaznim vratima tog stana, a on je imao i dalje određenu mjeru zabrane prilaska tuženoj. U međuvremenu je ona također renovirala stan u koji je namjeravala useliti te je i uselila u taj drugi stan pa je napravljena putem njihovih odvjetnika primopredaja ključeva za stan u [adresa], a nakon toga je on ušao u stan u [adresa] pratnji javnog bilježnika Jakića. Nije mu poznat datum kada je ta primopredaja izvršena, no otprilike to je bilo 6 mjeseci nakon spornog događaja iz srpnja 2023. Stan je bio u velikom neredu i on je išao pospremati ga te je tom prilikom uočio da nedostaju njegove stvari koje je popisao, a koje je prvotno i potraživao tužbom u ovom postupku. Vezano za dron i upaljač koje u konačnici potražuje da mu se vrate navodi kako te stvari imaju sentimentalnu vrijednost jer mu je otac poklonio upaljač za jedan rođendan. Upaljač je bio u kutiji u radnoj sobi na biblioteci, kada je ušao u stan ta kutija je bila prazna i upaljača nije bilo. Dron je također bio u pripadajućem koferu uz rub radnog stola na kojem se nalazilo računalo, a kada se vratio u stan nije bilo niti drona, a niti kutije. Glede drona navodi da se radi o marki DJI Mavic Air 2, sive boje je bio njegov pripadajući platneni kofer, a dron je bio crveno sive boje i nalazio se prije njegovog izlaska u tom koferu, a u koferu su osim drona bili i pripadajući punjač, duple baterije i sav pripadajući pribor odnosno konektori za mobitele. Torba je bila dimenzije cca 30x20x15. Zlatni upaljač marke S.T. Dupont je po sebi imao ugravirane kocke, on je pozlaćen, njegove dimenzije su cca 6x3 cm, a debljina mu je 1 cm. Nakon sastavljanja primopredajnog zapisnika za stan u [adresa] nitko nije ulazio u stan, on je prvi koji je ušao u stan u pratnji javnog bilježnika Jakića o čemu posjeduje zapisnik o posvjedočenju činjenica. Prije tog događaja u srpnju 2023. u stanu su živjeli tužena i on i njihovo malodobno dijete LO koji je u to vrijeme imao 8 godina, a sada je star 10 godina. Razlog zbog kojeg od tužene traži povrat te dvije stvari je taj što su te stvari nedvojbeno bile u stanu kada je on iz njega otišao obzirom da ga je policija privela, a ona je jedina bila u stanu sve do primopredaje ključeva za stan, a osim toga on je napravio popis stvari te je utvrdio što od njegovih stvari u stanu nedostaje. Na pitanje gdje je živio u razdoblju od 8 mjeseci prije predmetnog događaja iz srpnja 2023. odnosno da li je svakodnevno živio u stanu u [adresa], a obzirom da je naveo da je bio u postupku razvoda sa tuženom, tužitelj odgovara kako je pretežno živio u tom stanu, nekada je boravio u svojoj kući na Krku, a kada bi bio u Zagrebu, živio je u tom stanu.

10. Tužena je iskazala kako je točno da je 2.7.2023. pozvala policiju radi intervencije odnosno prijave obiteljskog nasilja, budući da ju je tužitelj "zakucao" u zid te je pritom zadobila tjelesne ozljede. Postoje 3 optužnice koje su potvrđene glede kaznenih postupaka koji se vode u odnosu na obiteljsko nasilje tužitelja nad njom i nad njihovim djetetom. Jedan kazneni postupak se vodi, a u njemu su 3 optužnice te je medicinski vještak u tom kaznenom postupku potvrdio da je njezin iskaz sukladan medicinskoj dokumentaciji odnosno ozljedama koje je zadobila prema istoj. Tužitelj uopće nije bio prijavljen na toj adresi na [adresa], on ima 4 nekretnine u svom vlasništvu, odnosno imao je u to doba, a isto tako i 6 vozila. Napominje kako je tužitelj boravio po svuda, u svojoj kući na Krku, u Petrovini, na Murteru te u Beču, njega gotovo niti jedan vikend nije bilo kući. Glede drona koji je predmet tužbe navodi kako je taj dron tvrtka tužitelja kupila, odnosno dron uopće nije njegov, već je to dron od tužiteljeve tvrtke. Dron je koristio za potrebe fotografiranja za tvrtku, snimanja zemljišta u Jastrebarskom, nekretnine na Krku. Ona se ne sjeća kada je taj dron zadnji puta vidjela u [adresa], a nakon što je tužitelj napustio posjed stana u [adresa], ona nije vidjela taj dron u stanu te tvrdi da dron nije ostao u tom stanu. Glede upaljača koji je predmet tužbe navodi kako je taj upaljač tužitelj dobio za jedan Božić kao poklon od roditelja, upaljač mu je poklonjen strgan, a tom prilikom je tužiteljev brat od roditelja dobio novu Louis Vuitton torbu. Istovremeno dok je ona uređivala drugi stan za svoje useljenje u isti tužitelj je podnio tužbu za iseljenje nje i njihovog djeteta iz stana u [adresa]. Također navodi kako je čitava hrpa njezinih stvari ostala u tužiteljevim nekretninama i ona ga to nije tražila da joj vrati. Ona je njemu ostavila kuhinju, čitav namještaj, zavjese u stanu u [adresa] te po drugim nekretninama, a sve navedeno je ona platila. Ona nema motiv da bi uzimala te stvari. Prije tužbe joj se tužitelj ni na koji način nije obraćao za povrat ovih stvari. Zaključno ističe kako navodi tužitelja da je na sebi imao samo odjeću u kojoj je priveden nisu istiniti budući da je tužitelj prilikom uhićenja sa sobom u pritvor ponio i svoj zlatni lanac, Rolex sat, dokumentaciju i kartice od tvrtke, sve novce i ključeve. Još navodi da su tužiteljev brat i svjedok prilikom preuzimanja stvari tužitelja šetali po stanu i ona doista ne zna što su oni sve uzeli, a stan ima 240 m[2] . Na pitanje da li je bila u posjedu nekretnine u [adresa] od srpnja 2023. pa do primopredaje ključeva, odgovara kako je bila u posjedu te nekretnine zajedno sa djetetom od srpnja 2023. pa i znatno prije pa do 15.1.2024., a to je bilo prije primopredaje ključeva. Na pitanje da li je u razdoblju od 15.1.2024. pa do primopredaje ključeva nekome dala ključeve od stana u [adresa] odgovara kako ih je u nekom trenutku dala odvjetniku, možda par dana prije primopredaje.

11. Sud prihvaća iskaze tužitelja i tužene u pretežitom dijelu, dakle u dijelovima u kojima su oni suglasni kako međusobno, tako i sa dokumentacijom u spisu, budući su u tom dijelu isti sudu logični, životni i uvjerljivi, a osim toga, isti imaju neposredna saznanja o odlučnim činjenicama. Sud nije prihvatio iskaz tužitelja u dijelu u kojem on navodi da su pokretne stvari koje u konačnici potražuje tužbom u posjedu tužene jer je iskaz tužitelja u tom dijelu ovom sudu neuvjerljiv. Također, sud nije prihvatio iskaz tužene u dijelu u kojem ona navodi da je dron koji tužitelj potražuje u vlasništvu tužiteljeve tvrtke, a ne tužitelja jer je iskaz tužene u tom dijelu ovom sudu neuvjerljiv.

12. Prema odredbi čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje: ZV) vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Prema odredbi čl. 162. st. 1. ZV, da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu. Stavkom 2. te odredbe propisano je da vlasnik mora stvar koju zahtijeva opisati po njezinim osobinama koje je razlikuju od istovrsnih stvari, pa ne može zahtijevati stvari kao što su gotov novac pomiješan s drugim gotovim novcem, vrijednosne papire na donositelja pomiješane s istovrsnima, ako ne postoje okolnosti iz kojih tužitelj ipak može dokazati svoje pravo vlasništva i iz kojih je tuženik morao znati da tu stvar ne smije prisvojiti.

13. Dakle, kod prave vlasničke tužbe tužitelj mora dokazati svoje vlasništvo i tuženikov posjed stvari-faktičnu vlast prema čl. 162. st. 1. ZV, a mora dokazati i identitet stvari koju traži prema čl. 162. st. 2. ZV. Da su pokretnine u odnosu na koje tužitelj traži da mu ih tužena vrati (preda u posjed) - dron i upaljač u vlasništvu tužitelja, tužitelj je po stajalištu ovog suda dokazao. Osim što navedeno proizlazi iz iskaza tužitelja u dijelu u kojem tužitelj vrlo detaljno i iscrpno opisuje navedene stvari po njihovim osobinama te navodi kako mu je upaljač poklonio otac, također i sama tužena u svom iskazu navodi kako je taj upaljač tužitelj dobio za jedan Božić kao poklon od roditelja. Također, prema odredbi članka 116. stavak 1. ZV vlasništvo pokretne stvari stječe se predajom te stvari stjecatelju u samostalan posjed na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije. Pa stoga kada su upaljač tužitelju poklonili njegovi roditelji i predali mu ga u samostalan posjed s ciljem na to njihovo vlasništvo nad upaljačem pređe na tužitelja kao stjecatelja, nedvojbeno je tužitelj stekao vlasništvo nad tom stvari. Navodi tužene da mu je upaljač poklonjen "strgan" su irelevantni za utvrđenje da je upaljač u vlasništvu tužitelja. Također, irelevantni su navodi tužene da je dron kupljen od strane tužiteljeve tvrtke te je isti u vlasništvu tužiteljeve tvrtke, a ne tužitelja, budući da je irelevantno tko je kupio dron, imajući u vidu odredbu članka 116. stavak 1. ZV pa sud u cijelosti prihvaća navode tužitelja da je i dron u njegovu vlasništvu te da ga je imao u samostalnom posjedu. Identitet stvari koje traži prema čl. 162. st. 2. ZV tužitelj je dokazao jer su stvari opisane po njihovim osobinama koje ih razlikuju od istovrsnih stvari u smislu čl. 162. st. 2. ZV, odnosno stvari koje se traže su dovoljno individualizirane tako da otpadne sumnja o predmetu zahtjeva. Teret dokazivanja činjenica na kojima se temelji tužbeni zahtjev prema odredbi članka 219. stavku 1. ZPP je na tužitelju. U ovom predmetu tužitelj nije dokazao da se sporne stvari nalaze kod tužene, odnosno da ih ona posjeduje. Sama činjenica da je tužena, a nakon što je tužitelj priveden radi obiteljskog nasilja jedno vrijeme nastavila živjeti u stanu u [adresa], posjed kojeg stana je tužitelj napustio nakon policijske intervencije ujedno ne znači da su njegove stvari ostale u tom stanu, odnosno da su u posjedu tužene, osobito kada tužena tvrdi da ih nema u svom posjedu, da ih ne zadržava i da nema interesa za takvo što. Povrh toga, sud smatra da tužitelj nije dokazao da su predmetne stvari čiji povrat u konačnici potražuje ovom tužbom uopće ostale u stanu u [adresa], ponajviše kraj činjenice da iz iskaza tužene proizlazi da je tužitelj boravio na više lokacija, i to u svojoj kući na Krku, zatim u Petrovini, na Murteru te u Beču, kao i da ga gotovo niti jedan vikend nije bilo kući, da sam tužitelj u svom iskazu na pitanje gdje je živio u razdoblju od 8 mjeseci prije predmetnog događaja iz srpnja 2023., odnosno da li je svakodnevno živio u stanu u [adresa], odgovara kako je pretežno živio u tom stanu, nekada je boravio u svojoj kući na Krku, a kada bi bio u Zagrebu, živio je u tom stanu te da je brat tužitelja ZO **.**.2023. zatražio intervenciju policijskih službenika te u prisutnosti tužene te uz njezin pristanak preuzeo tuženikove osobne stvari u zasebne vrećice koje je iznio iz stana, a u potvrdi nije navedeno koje su to točno stvari, a osim toga, sud pritom ima u vidu i navod tužene iz iskaza gdje navodi da su tužiteljev brat i svjedok prilikom preuzimanja stvari tužitelja šetali po stanu i da ona doista ne zna što su uzeli, a stan je površine 240 m2 te da je tužiteljev brat iz spremišta iznosio neke stvari bez njezina prisustva i bez prisustva policije. Razmatrajući sadržaj predmetne potvrde, ovaj sud zaključuje da predmetna potvrda nije dokaz da se u posjedu tužene nalaze stvari koje tužitelj potražuje ovom tužbom te da mu tužena iste odbija predati, već, naprotiv, iz nje proizlazi da je tužena predala određene osobne stvari tužitelja njegovom bratu i da je to učinila svojevoljno. Koje su to stvari koje su predane tužiteljevom bratu, ostaje nepoznato jer to u potvrdi nije navedeno, a niti je utvrđeno na temelju dokaza provedenih u ovom postupku. Iz potvrde proizlazi da na daljnji zahtjev tužiteljeva brata, tužena nije dopustila da preuzme računalo te razne papire „za koje OO tvrdi da su njegovi“, dakle iz potvrde ne proizlazi da tužena ne bi dopustila tužiteljevom bratu da tom preuzme stvari koje su predmet ove tužbe (dron i upaljač). Sud nije našao nijedan konkretan dokaz koji bi potvrdio tužiteljeve tvrdnje da je tužena otuđila tužiteljeve stvari i zadržala ih za sebe, a sama puka, ničim dokazana tužiteljeva tvrdnja da su predmetne stvari koje tužitelj potražuje tužbom kod tužene kod ovog suda ne može stvoriti nedvojbeno uvjerenje da je tome uistinu tako. Iskazi stranaka glede te odlučne činjenice suprotni su i ne potkrepljuju se drugim dokazima. Odredbom čl. 221. a ZPP propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. U takvoj situaciji, kada sudu glede odlučne činjenice na raspolaganju stoje samo međusobno oprečne tvrdnje stranaka, a sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Slijedom navedenog, sud zaključuje da tužitelj nije dokazao odlučnu činjenicu da se pokretne stvari vraćanje kojih traži nalaze u posjedu tužene. Budući da ta činjenica nije dokazana, sud ne može naložiti tuženoj predaju stvari, jer to nije utemeljeno na utvrđenim činjenicama. Stoga je odlučeno kao u toč. I. izreke presude.

14. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP, čl. 155. i 164. st. 1. - 4. ZPP, a imajući u vidu da je tužena u cijelosti uspjela u ovom sporu. Tuženoj je priznat trošak sastavljanja odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR temeljem Tbr. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23- dalje: Tarifa), trošak sastavljanja podneska od 4.12.2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima održanim 20.5.2025. i 8.10.2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife) za svako navedeno ročište. Za svaku navedenu radnju tuženoj je priznat PDV po stopi od 25 %. Na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 151. stavka 3. ZPP dosudio i zatražene zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

14.1. Nije joj priznat trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu budući da je čl. 4. st. 1. toč. 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne Novine" broj: 118/18-u daljnjem tekstu ZOSP) propisano je da obveza plaćanja sudskih pristojbi nastaje za odgovor na tužbu po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici. Pritom valja napomenuti kako obveza plaćanja pristojbi u ovom postupku još nije niti nastala jer postupak nije pravomoćno okončan. Osim toga, ukoliko ova presuda bude potvrđena, tužena će uspjeti u sporu, stoga ista nije u obvezi platiti sudsku pristojbu na odgovor na tužbu. Primjenom članka 4. stavka 2. ZOSP na plaćanje pristojbe na odgovor na tužbu bit će pozvan tužitelj jer nije uspio u sporu. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom III. izreke.

U Zagrebu, 19. studenog 2025.

Sutkinja

Vedrana Kufrin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelj po punomoćnici, uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu u iznosu od 53,09 EUR

2. tuženoj po punomoćnici