REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-2013/2024-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perici, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice BL iz [adresa], H. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, Zagreb, Palmotićeva 5, OIB: 58831547726, radi ocjenjivanja, 19. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja tuženika Odbora za državnu službu, KLASA: UP/II-112-07/21-01/209, URBROJ: 566-01/18-24-2 od 20. veljače 2024.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Odbora za državnu službu, KLASA: UP/II-112- 07/21-01/209, URBROJ: 566-01/18-24-2 od 20. veljače 2024. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena na rješenje o ocjeni Državnog zavoda za statistiku, KLASA: UP/I- 080-07/15-01/1, URBROJ: 555-01-02-02-21-485 od 4. siječnja 2021. kao neosnovana.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem državna službenica – tužiteljica raspoređena na radno mjesto stručna suradnica u Sektoru za odnose s korisnicima, Služba za komunikaciju s korisnicima, ocijenjena je za rad, poštivanje službene dužnosti i osobnog ponašanja ocjenom "zadovoljava" za razbolje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2014. godine.

3. Pravodobno podnesenom tužbom tužiteljica osporava odluku tuženika u bitnome navodeći kronologiju postupanja i donesenih odluka, pa u tom smislu detaljno obrazlaže i okolnosti donošenja rješenja Višeg službeničkog suda Zagreb kojim je proglašena odgovornom za tešku povredu službene dužnosti, te iznosi razloge kojima opravdava svoja postupanja na radnom mjestu zdravstvenim poteškoćama i okolnostima koje se odnose na korištenje prava iz radnog odnosa kao što je npr. godišnji odmor i drugo.

3.1. U odnosu na osporeno rješenje tuženika smatra pogrešnim primijenjene odredbe Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“, broj: 92/05., 107/07., 27/08., 49/11., 150/11., 34/12., 49/12. – pročišćeni tekst, 37/13., 38/13., 138/15. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 61/17., 70/19. i 98/19.) navodeći da se radi o ocjenjivanju za 2014. godinu, koja odluka je trebala biti donesena do 31. ožujka 2015. Okolnost što niti jedan državni službenik koji joj je bio nadređen u razdoblju ocjenjivanja više nije zaposlenik Državnog zavoda za statistiku , smatra da joj ne može ići na teret.

3.2. Tužiteljica ističe da tijekom 2014. nikada nije bila pisanim putem upozorena na nepoštivanje službene dužnosti koje bitno utječu na ocjenu. Pozivanje na rješenje Višeg službeničkog suda Zagreb, budući da nije propisno upozorena, nije opravdano koristiti u postupku ocjenjivanja. Detaljno opisuje radnje koje je svakodnevno na svom radnom mjestu u okviru radnih zadataka morala obavljati te okolnosti u kojima je radila. Osporava zaključke iznesene u osporenom rješenju da bi se radilo o teškoj povredi službene dužnosti jer nije istina da službene obveze nije izvršila. Od četiri definirana termina kojima je opisana povreda službene dužnosti, one koji se odnose na neizvršavanje obveza, nesavjesnost i nemarnost, smatra neopravdano i neutemeljeno upotrijebljenima.

3.3. Tužiteljica navodi da se ne može o istoj stvari dva puta odlučivati i kroz rješenje o ocjeni i putem rješenja o povredi službene dužnosti, budući da je razdoblje ocjenjivanja cijela 2014. dakle i razdoblje prije i nakon inkriminiranog razdoblja (13.9.2014. – 18.9.2014.). Iznosi razloge koje je istaknula u tužbi podnesenoj 2016. godine protiv rješenja Višeg službeničkog suda Zagreb ističući da su pogrešno povrede utvrđene teškima, a pri tom ističe da je za iste nastupila i zastara kako pokretanja tako i vođenja postupka.

3.4. Pogrešnim smatra utvrđeno činjenično stanje te primijenjeno materijalno pravo uz povrede odredaba postupka zbog čega rješenje smatra nezakonitim, pa predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako se tužbeni navodi i priložena dokumentacija uglavnom odnose na postupak teške povrede službene dužnosti koji se vodio pred Službeničkim sudom u Zagrebu odnosno Višim službeničkim sudom Zagreb, međutim takvi navodi ne utječu na odluku u predmetnoj upravnoj stvari jer nisu predmet postupka ocjenjivanja.

4.1. Prigovor tužiteljice koji se odnosi na pogrešnu primjenu materijalnog prava tuženik drži neosnovanim te ističe da su prilikom donošenja rješenja pravilno primijenjene odredbe Uredbe o postupku i kriterijima ocjenjivanja državnih službenika ("Narodne novine", broj: 133/11., dalje u tekstu Uredba) i odredbe Zakona o državnim službenicima kojima je definirana ocjena "uspješan", kao i ocjena niža od te odnosno ocjena "zadovoljava" kojom je tužiteljica ocjenjena. Odredbe kojima se predviđa pet ocjena državnih službenika kao i njihove definicije na snazi su od 7. svibnja 2011. kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o državnim službenicima ("Narodne novine", broj: 49/11.) te njihov sadržaj nije bitno izmijenjen niti kasnijim izmjenama i dopunama navedenog zakona pa se prema tome radi o odredbama koje su bile na snazi u vrijeme pokretanja postupka ocjenjivanja.

4.2. Tuženik se nadalje poziva na odredbe članka 15. stavka 5. Uredbe te ističe da je tužiteljica pravilno ocijenjena ocjenom "zadovoljava" budući da je odlukom nadležnog suda proglašena odgovornom za tešku povredu službene dužnosti koja je počinjena u razdoblju ocjenjivanja, pa navode tužiteljice o neiskazanim primjedbama za njezin rad, budući prema izričitoj odredbi navedene Uredbe državni službenik ne može biti ocjenjen ocjenom "uspješan" ili višom ocjenom i u situaciji ako je odlukom nadležnog tijela proglašen odgovornim za povredu službene dužnosti što je okolnost konkretnog slučaja. Neosnovanim cijeni i navode tužiteljice da je dva puta odlučeno o istoj stvari jer se radi o dva različita postupka u kojima odlučuju različita tijela.

4.3. Tuženik predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu.

5. Radi osiguranja načela izjašnjavanja stranaka i načela usmene rasprave, u smislu članka 6. stavka 1. i članka 7. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24., dalje u tekstu: ZUS), 19. rujna 2025. i 7. studenoga 2025. održana je rasprava na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge stranke, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

6. Na temelju odredbe članka 91. stavka 3. ZUS-a rasprava je održana u odsutnosti tuženika, koji, iako uredno pozvan raspravi nije pristupio niti je svoj izostanak opravdao.

7. Na navedenoj raspravi tužiteljica u bitnome navodi kao u tužbi i podnesku kojim se očitovala na odgovor tuženika.

8. Radi ocjene zakonitosti osporenog rješenja sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis, te uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika.

8.1. Raspravnim rješenjem suda prijedlog tužiteljice za odgodom ročišta i dodjelom roka za dostavu daljnjih dokaza, za koje navodi da se radi o dokazima o postupanju poslodavca prema tužiteljici u vezi ostvarivanja pojedinačnih prava iz radnog odnosa u 2025. godini, sud je odbio, budući da je prethodno već dopustio odgodu ročišta i daljnji rok za očitovanje na odgovor tuženika (odluka s raspravnog zapisnika od 19. rujna 2025.), a i iz razloga jer se dokazima o postupanju poslodavca prema tužiteljici 2025. u svezi ostvarivanja prava iz radnog odnosa ne bi moglo utvrditi relevantne činjenice od kojih ovisi primjena prava, dakle, koje su od utjecaja na odluku u konkretnom upravnom sporu, s obzirom na predmet spora i razdoblje ocjenjivanja (2014. godina). Stoga je prijedloge tužiteljice sud cijenio nepotrebnim i suprotnim načelu učinkovitosti spora propisanom člankom 8. ZUS-a.

9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev neosnovan.

10. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjsko rješenje od 4. siječnja 2021. doneseno u ponovljenom postupku nakon što je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-112-07/15-01/6168, URBROJ: 566-01/10-20-02 od 27. listopada 2020. poništio rješenjem o ocjeni Državnog zavoda za statistiku KLASA: UP/I-080-07/15-01/1, URBORJ: 555-13-02-02-15-309 od 27. veljače 2015. i predmet vratio na ponovno odlučivanje.

10.1. Prvostupanjsko tijelo u obrazloženju iznosi razloge za svoju odluku pozivom na članak 15. stavak 5. Uredbe, kao i sadržaj rješenja Višeg službeničkog suda Zagreb KLASA: UP/II-114-04/16-01/49, URBROJ: 515-07-01/2-16-2 od 29. srpnja 2016. kojim je tužiteljica proglašena odgovornom za tešku povredu službene dužnosti iz članka 99. stavka 1. točke 1. Zakona o državnim službenicima opisanu kao neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza te joj je temeljem odredba članka 110. stavka 2. točke a. Zakona o državnim službenicima izrečena novčana kazna u iznosu od 10% ukupne posljednje isplaćene plaće na vrijeme od 3 mjeseca.

10.2. Rješenje je doneseno pozivom na odredbe članka 84. Zakona o državnim službenicima.

11. Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja ocjenjujući rješenje pravilnim i zakonitim, a činjenično stanje potpuno utvrđenim u postupku koji je prethodio podnošenju žalbe.

11.1. Otklanjajući žalbene prigovore tuženik se poziva na odredbu članka 15. stavka 5. Uredbe navodeći da su u toj odredbi, suprotno mišljenju žaliteljice postavljena dva alternativna uvjeta za ocjenjivanje nižom ocjenom od ocjene "uspješan" a to je da su državnom službeniku tijekom kalendarske godine više puta upućivana pisana upozorenja zbog nepoštivanja službene dužnosti koja bitno utječu na ocjenu ili postoji odluka nadležnog tijela kojim je proglašena odgovornim za povredu službene dužnosti, što je upravo situacija konkretnog slučaja pa navod tužiteljice u žalbi o nepostojanju pisanih upozorenja, kraj nesporne činjenice o utvrđenoj povredi službene dužnosti odlukom Višeg službeničkog suda Zagreb, ne utječe na drugačiju ocjenu.

11.2. Tuženik u obrazloženju navodi da je prvostupanjsko tijelo u cijelosti postupilo po uputi u rješenju tuženika od 27. listopada 2020. odlučujući u okviru slobodne ocijene i vodeći računa o svrsi zbog kojeg mu je dana ovlast donijelo zakonitu i pravilnu odluku.

12. Člankom 83. stavkom 1. Zakona o državnim službenicima propisano je da se rad državnih službenika prati tijekom cijele kalendarske godine, sukladno posebnom propisu, u svrhu vrednovanja individualnih rezultata rada i ocjenjivanja.

13. Člankom 84. stavkom 1. Zakona o državnim službenicima propisano je da se državni službenik ocjenjuje ocjenom »USPJEŠAN« ako pokazuje potrebnu razinu stručnosti i kompetencija, čiji rad i poštivanje službene dužnosti osiguravaju pouzdano obavljanje službe, koji svoje službene zadatke obavlja pravodobno i u skladu s pravilima struke, a pogreške u radu i postupanju su zanemarive.

13.1. Stavkom 2. članka 84. Zakona o državnim službenicima propisano je u kojim slučajevima državni službenik može biti ocijenjen višom ocjenom od ocjene iz stavka 1. ovoga članka.

13.2. Nadalje, prema stavku 3. članka 84. Zakona o državnim službenicima državni službenik može biti ocijenjen nižom ocjenom od ocjene iz stavka 1. ovoga članka i to: a) ocjenom »ZADOVOLJAVA«, ako pokazuje nižu razinu stručnosti i kompetencija od potrebne za uredno izvršavanje službenih zadataka, čiji rad i poštivanje službene dužnosti osiguravaju najmanju moguću mjeru prihvatljivih standarda kvalitete rada i preciznosti u obavljanju službe, koji ima pogreške u radu i postupanju, odnosno koji službene zadatke bez opravdanog razloga obavlja izvan rokova ili protivno pravilima struke, na čiji rad i postupanje nadređeni službenik ima primjedbe.

14. Člankom 14. Uredbe propisani su opći (stavak 1. točke 1. do 4.) i posebni kriteriji ocjenjivanja rezultata rada državnog službenika (stavak 2. točke 1. do 6.).

15. Člankom 15. stavkom 1. Uredbe propisano je da se osobno ponašanje državnih službenika ocjenjuje primjenom kriterija koji su propisani (točke 1. do 7.).

15.1. Prema stavku 3. članka 15. Uredbe poštivanje službene dužnosti uzima se u obzir pri predlaganju ocjene i odlučivanju o ocjeni državnog službenika ako su državnom službeniku tijekom kalendarske godine učestalo upućivana upozorenja na propuste i nepravilnosti u poštivanju službene dužnosti ili mu je izvršnim rješenjem nadležnog tijela izrečena kazna za počinjenu laku ili tešku povredu službene dužnosti.

15.2. Prema stavku 5. članka 15. Uredbe državni službenik ne može biti ocijenjen ocjenom »uspješan« ili višom ocjenom ako su mu tijekom kalendarske godine više puta upućivana pisana upozorenja zbog nepoštivanja službene dužnosti koja bitno utječu na ocjenu ili je odlukom nadležnog tijela proglašen odgovornim za povredu službene dužnosti.

16. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, a polazeći pritom od sadržaja obrazloženja odluke tuženika i primjenjujući citirane odredbe na konkretan predmet, sud cijeni kako navodima tužbe i tijekom spora pravilnost u postupku utvrđenog činjeničnog stanja navodima tužbe i tijekom spora, nije dovedena u pitanje kao niti primjena materijalnog prava.

17. Postupak ocjenjivanja državnog službenika - tužiteljice proveden je sukladno odredbama Zakona o državnim službenicima i Uredbe i bez povreda odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito.

18. Kao što je iz obrazloženja osporenog rješenja razvidno tuženik je naveo razloge zbog kojih odbija žalbu kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, pri čemu se očitovao na sve u postupku iznesene razloge kojima je tužiteljica osporavala pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u postupku donošenja prvostupanjskog rješenja, odnosno očitovao se o onim žalbenim razlozima koji su od utjecaja na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, pa tužiteljica nije zakinuta za obrazloženu odluku.

18.1. Za odluku tuženika i iznesene zaključke postoji uporište u dokumentaciji dostavljenog spisa, a imajući u vidu citirane odredbe suprotno navodima tužiteljice odluka Višeg službeničkog suda Zagreb o teškoj povredi službene dužnosti koju je počinila tužiteljica od utjecaja je na odluku o ocjeni za razdoblje koje je predmet ocjenjivanja.

19. Kraj činjenice da je tužiteljica nesporno odlukom nadležnog tijela utvrđena odgovornom za počinjenje teške povrede službene dužnosti u određenom vremenskom periodu koje je obuhvaćeno razdobljem ocjenjivanja, imajući u vidu citirane odredbe, posebno članka 15. stavka 5. Uredbe na koje se poziva i tuženik, nema osnova za zaključak da tužiteljica ne bi pravilno i zakonito bila ocjenjena za 2014. godinu ocjenom navedenom u izreci prvostupanjskog rješenja.

20. Činjenice utvrđene u postupku koji je prethodio ovom sporu, a koje su relevantne za odluku, niti navodima tužbe te tijekom spora dostavljenom dokumentacijom nisu od utjecaja na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

20.1. U tom smislu ističe se da navodi tužiteljice u kojima detaljno opisuje okolnosti u kojima je radila, kao i uvjete rada te svakodnevno opterećenje poslom, obiteljske i zdravstvene okolnosti, ne dovode do drugačije odluke u predmetnoj upravnoj stvari.

20.2. Spisu prileži dokumentacija o ocjenjivanju tužiteljice (Izvješće o učinkovitosti rada, poštivanja službene dužnosti i osobnom ponašanju) iz koje proizlazi ocjena rezultata rada kako po općim, tako i po posebnim i dodatnim kriterijima, a koji prema ocjeni suda opravdavaju predloženu ocjenu. Naime, bez navođenja predloženih ocjena po svakom od pojedinačnih kriterija, uočeno je da je na primjer za opći kriterij djelotvornosti i učinkovitosti u obavljanju poslova tužiteljica ocijenjena sa „manje od očekivane“ dok je za pridržavanje rokova ocjenjena s „ponekad kasni s obavljanjem poslova“. U odnosu na posebne kriterije ocjenjivanja tužiteljica je u tri: stupanj inovativnosti, stupanj kreativnosti i sposobnost rada u timu, a koji kriteriji su utvrđeni primjenjivima s obzirom na radno mjesto ocijenjena s „ispod očekivanog“ i „nije sposoban za rad u timu“, dok je po dodatnim kriterijima u četiri od pet propisanih (spremnost na pojačani rad, snalaženje u neočekivanim situacijama, samostalno donošenje odluka te samostalnost pri izradi dodijeljenih poslova) tužiteljica ocjenjena ocjenom s „ne zadovoljava“.

20.3. Slijedom navedenog, sud nije prihvatio osnovanima navode tužiteljice.

21. U odnosu na prigovor tužiteljice vezan za primjenu Zakona o državnim službenicima ističe se da se na isto očitovao tuženik kako u osporenom rješenju tako i u odgovoru na tužbu, a s kojim obrazloženjem je suglasan i ovaj Sud.

22. S obzirom na konkretne podatke spisa i utvrđeno činjenično stanje, prema ocjeni suda nema osnova za zaključak da tužiteljica ne bi bila pravilno i zakonito ocijenjena. Pri tom se ističe da određene nepotpunosti u sadržaju podataka Izvješća na koje se pozivaju upravna tijela u ponovljenom postupku iz objektivnih razloga nije bilo moguće ispraviti, na to ukazuje obrazloženje prvostupanjskog tijela kada navodi da niti jedan državni službenik koji je bio nadređen tužiteljici u razdoblju za koje se donosi ocjena, više nije zaposlenik Zavoda za statistiku, a koju činjenicu je tužiteljica i sama potvrdila na raspravi (zapisnik od 7. studenog 2025.). Međutim, kraj nesporno utvrđene činjenice utvrđene teške povrede službene dužnosti u razdoblju koje je predmet ocjenjivanja i citirane odredbe Zakona o državnim službenicima i izričite odredbe članka 15. stavka 5. Uredbe, prema ocjeni suda tuženik je imao osnova odbiti žalbu kao neosnovanu.

23. Imajući u vidu navedeno, niti razlozi koje ističe tužiteljica, a koji se tiču njenog zdravstvenog stanja ili okolnosti u kojima je radila, kao što su neadekvatan prostor, opremljenost prostora i drugo, kojima opravdava svoja postupanja u ispunjavanju radnih obaveza ne utječu na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

23.1. Pored navedenog, opravdano je pozivanje i tumačenje odredbe članka 15. stavka 5. Uredbe, na način kako to čini tuženik. Naime, u konkretnoj upravnoj stvari u kojoj je nesporno utvrđeno da je tužiteljica utvrđena odgovornom za tešku povredu službene dužnosti za razdoblje koje je obuhvaćeno razdobljem ocjenjivanja, osnovano je i opravdano tužiteljicu bilo ocijeniti ocjenom „zadovoljava“. Ovo zato, jer iz citirane odredbe članka 15. stavka 5. Uredbe nedvojbeno proizlazi da državni službenik kojemu je utvrđena povreda službene dužnosti ne može biti ocijenjen ocjenom „uspješan“ ili višom od te ocjene, pa nije od utjecaja drugi u citiranoj odredbi alternativni uvjet o postojanju pisanih upozorenja na propuste u radu službenika. Stoga se ne mogu prihvatiti osnovanima navodi tužiteljice kojima osporava pravilnost primjene materijalnog prava.

24. Odluka tuženika valjano je obrazložena u skladu sa odredbom članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09 i 110/21), pa prigovor tužiteljice iznesen u tom smislu sud nije prihvatio osnovanim.

24.1. Navodi tužbe nisu takvi da bi doveli do drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari. Pored navedenog radi se o ponovljenim navodima žalbe na koje se na sudu prihvatljiv način očitovao tuženik u osporenom rješenju.

25. Osporenim rješenjem tuženika uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, pa se rješenje tuženika ne može ocijeniti nezakonitim.

26. Razlozi ništavosti pojedinačne odluke na koje sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti, nisu utvrđeni.

27. Stoga je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 19. studenoga 2025.

Sutkinja

Mirjana Harapin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

Dna:

1. B [adresa]

2. Odbor za državnu službu Republike Hrvatske, [adresa] Zagreb, Palmotićeva 5

3. U spis