REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex. Vojarna „Sv. Križ“ Dračevac
Split

Poslovni broj: P-2963/2021-23

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Sanji Bikić, kao sucu pojedincu, u
pravnoj stvari tužiteljice S. Č., O.:…, S., zastupane po punomoćniku B. B., odvjetniku u S., , protiv tuženika O. B. d.d., O.:…, S.,
zastupanog odvjetnicima iz O.D. A.&A. d.o.o. u S., radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 31.kolovoza

2023. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice B. B., odvjetnika u S. i
zamjenika punomoćnika tuženika M. J., odvjetničkog vježbenika u O.
A. & A. d.o.o. u S., na ročištu za objavu i uručenje presude 9.listopada 2023.,

p r e s u d i o j e:

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba čl. 1. Ugovora o
kreditu broj 041216213998 SP sa Sporazumom o osiguranju novčane
tražbine upisom hipoteke na nekretninama u zk.ul.br. 14940 k.o. S.
zaključenog dana 13. prosinca 2004. godine između tužiteljice kao
korisnika kredita i tuženika kao kreditora i potvrđenog dana 21. prosinca
2004. godine od strane JB M. R., S., pod brojem OU-
598/04-1, u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula odnosno kojim su
iznos kredita i otplata istog vezani za valutu CHF.

II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba čl. 3. Ugovora o
kreditu broj 041216213998 SP sa Sporazumom o osiguranju novčane
tražbine upisom hipoteke na nekretninama u zk.ul.br. 14940 k.o. S.
zaključenog dana 13. prosinca 2004. godine između tužiteljice kao
korisnika kredita i tuženika kao kreditora i potvrđenog dana 21. prosinca
2014. godine od strane javnog bilježnika M. R., S., pod brojem OU-
598/04-1, u dijelu kojim je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva i da
se promjena kamatnih stopa vrši izmjenama i dopunama Odluke o
kamatama tuženika na čiju primjenu tužiteljica bezuvjetno pristaje.

III. Nalaže se tuženiku OTB d.d. (O.: …) u roku od 15

dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici S. Č. (O.:

Fiksni tečaj konverzije 7.53450

2 Posl.broj: P-2963/2021-23

72334562304) iznos od 3.063,09 EUR/23.078,85 kn sa zateznom
kamatom koja:

- na iznos od 1,55 EUR / 11,68 Kn teče od 10.1.2009.g. do isplate,
- na iznos od 2,27 EUR / 17,10 Kn teče od 10.2.2009.g. do isplate,
- na iznos od 2,50 EUR / 18,84 Kn teče od 10.12.2009.g. do isplate,
- na iznos od 2,50 EUR / 18,84 Kn teče od 10.1.2010.g. do isplate,
- na iznos od 6,02 EUR / 45,36 Kn teče od 10.2.2010.g. do isplate,
- na iznos od 6,02 EUR / 45,36 Kn teče od 10.3.2010.g. do isplate,
- na iznos od 12,28 EUR / 92,52 Kn teče od 10.4.2010.g. do isplate
- na iznos od 20,12 EUR / 151,59 Kn teče od 10.5.2010.g. do isplate,
- na iznos od 20,12 EUR / 151,59 Kn teče od 10.6.2010.g. do isplate,
- na iznos od 33,07 EUR / 249,17 Kn teče od 10.7.2010.g. do isplate,
- na iznos od 33,07 EUR / 249,17 Kn teče od 10.8.2010.g. do isplate,
- na iznos od 22,16 EUR / 166,96 Kn teče od 10.9.2010.g. do isplate
- na iznos od 41,54 EUR / 312,98 Kn teče od 10.10.2010.g. do isplate,
- na iznos od 41,90 EUR / 314,94 Kn teče od 10.11.2010.g. do isplate,
- na iznos od 42,27 EUR / 318,48 Kn teče od 10.12.2010.g. do isplate,
- na iznos od 31,45 EUR / 236,96 Kn teče od 10.1.2011.g. do isplate,
- na iznos od 31,79 EUR / 239,52 Kn teče od 10.2.2011.g. do isplate,
- na iznos od 30,30 EUR / 228,30 Kn teče od 10.3.2011.g. do isplate,
- na iznos od 52,08 EUR / 392,40 Kn teče od 10.4.2011.g. do isplate,
- na iznos od 52,08 EUR / 392,40 Kn teče od 10.5.2011.g. do isplate,
- na iznos od 72,78 EUR / 548,36 Kn teče od 10.6.2011.g. do isplate,
- na iznos od 76,41 EUR / 575,71 Kn teče od 10.7.2011.g. do isplate,
- na iznos od 51,71 EUR / 389,61 Kn teče od 10.8.2011.g. do isplate,
- na iznos od 51,02 EUR / 384,41 Kn teče od 10.9.2011.g. do isplate,
- na iznos od 54,71 EUR / 412,21 Kn teče od 10.10.2011.g. do isplate,
- na iznos od 56,83 EUR / 428,19 Kn teče od 10.11.2011.g. do isplate,
- na iznos od 59,92 EUR / 451,47 Kn teče od 10.12.2011.g. do isplate,
- na iznos od 59,10 EUR / 445,29 Kn teče od 10.1.2012.g. do isplate,
- na iznos od 58,27 EUR / 446,57 Kn teče od 10.2.2012.g. do isplate,
- na iznos od 59,33 EUR / 447,02 Kn teče od 10.3.2012.g. do isplate,
- na iznos od 59,33 EUR / 447,02 Kn teče od 10.4.2012.g. do isplate,
- na iznos od 58,99 EUR / 444,46 Kn teče od 10.5.2012.g. do isplate,
- na iznos od 57,68 EUR / 434,59 Kn teče od 10.6.2012.g. do isplate,
- na iznos od 58,62 EUR / 441,67 Kn teče od 10.7.2012.g. do isplate,
- na iznos od 53,41 EUR / 402,42 Kn teče od 10.8.2012.g. do isplate,
- na iznos od 58,61 EUR / 441,60 Kn teče od 10.9.2012.g. do isplate,
- na iznos od 57,30 EUR / 431,73 Kn teče od 10.10.2012.g. do isplate,
- na iznos od 60,18 EUR / 453,43 Kn teče od 10.11.2012.g. do isplate,
- na iznos od 54,68 EUR / 411,99 Kn teče od 10.12.2012.g. do isplate,
- na iznos od 55,76 EUR / 420,12 Kn teče od 10.1.2013.g. do isplate,
- na iznos od 59,72 EUR / 449,96 Kn teče od 10.2.2013.g. do isplate,
- na iznos od 52,38 EUR / 394,66 Kn teče od 10.3.2013.g. do isplate,
- na iznos od 49,81 EUR / 375,29 Kn teče od 10.4.2013.g. do isplate,
- na iznos od 50,05 EUR / 377,10 Kn teče od 10.5.2013.g. do isplate,
- na iznos od 52,92 EUR / 398,73 Kn teče od 10.6.2013.g. do isplate,
- na iznos od 52,19 EUR / 393,23 Kn teče od 10.7.2013.g. do isplate,
- na iznos od 57,95 EUR / 436,62 Kn teče od 10.8.2013.g. do isplate,
- na iznos od 56,48 EUR / 425,55 Kn teče od 10.9.2013.g. do isplate,

Fiksni tečaj konverzije 7.53450

3 Posl.broj: P-2963/2021-23

- na iznos od 59,71 EUR / 449,89 Kn teče od 10.10.2013.g. do isplate,
- na iznos od 59,71 EUR / 449,89 Kn teče od 10.11.2013.g. do isplate,
- na iznos od 55,61 EUR / 418,99 Kn teče od 10.12.2013.g. do isplate,
- na iznos od 59,13 EUR / 445,51 Kn teče od 10.1.2014.g. do isplate,
- na iznos od 59,53 EUR / 448,53 Kn teče od 10.2.2014.g. do isplate,
- na iznos od 59,53 EUR / 448,53 Kn teče od 10.3.2014.g. do isplate,
- na iznos od 56,91 EUR / 428,79 Kn teče od 10.4.2014.g. do isplate,
- na iznos od 58,00 EUR / 437,00 Kn teče od 10.5.2014.g. do isplate
- na iznos od 59,99 EUR / 451,99 Kn teče od 10.6.2014.g. do isplate,
- na iznos od 61,69 EUR / 464,80 Kn teče od 10.7.2014.g. do isplate,
- na iznos od 61,12 EUR / 460,51 Kn teče od 10.8.2014.g. do isplate,
- na iznos od 63,11 EUR / 476,26 Kn teče od 10.9.2014.g. do isplate,
- na iznos od 64,38 EUR / 485,71 Kn teče od 10.10.2014.g. do isplate,
- na iznos od 63,79 EUR / 480,63 Kn teče od 10.11.2014.g. do isplate,
- na iznos od 64,82 EUR / 488,39 Kn teče od 10.12.2014.g. do isplate,
- na iznos od 64,83 EUR / 488,46 Kn teče od 10.1.2015.g. do isplate, i to
do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi HNB
koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem
polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine
do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate
po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope
koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne
operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana
tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

IV. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Nalaže se tuženiku O.B. d.d. (O.: …) u roku od 15
dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici S. Č. (O.:
…) iznos od 551,67 EUR/ 4.156,56 Kn sa zateznom kamatom
koja:

- na iznos od 2,59 EUR / 19,51 Kn teče od 10.2.2008.g. do isplate,
- na iznos od 2,59 EUR / 19,51 Kn teče od 10.3.2008.g. do isplate,
- na iznos od 2,59 EUR / 19,51 Kn teče od 10.4.2008.g. do isplate,
- na iznos od 2,59 EUR / 19,51 Kn teče od 10.5.2008.g. do isplate,
- na iznos od 2,59 EUR / 19,51 Kn teče od 10.6.2008.g. do isplate,
- na iznos od 4,19 EUR / 31,57 Kn teče od 10.7.2008.g. do isplate,
- na iznos od 5,05 EUR / 38,05 Kn teče od 10.8.2008.g. do isplate,
- na iznos od 5,05 EUR / 38,05 Kn teče od 10.9.2008.g. do isplate,
- na iznos od 5,05 EUR / 38,05 Kn teče od 10.10.2008.g. do isplate,
- na iznos od 5,05 EUR / 38,05 Kn teče od 10.11.2008.g. do isplate,
- na iznos od 8,30 EUR / 62,54 Kn teče od 10.12.2008.g. do isplate,
- na iznos od 8,30 EUR / 62,54 Kn teče od 10.1.2009.g. do isplate
- na iznos od 8,30 EUR / 62,54 Kn teče od 10.2.2009.g. do isplate,
- na iznos od 8,30 EUR / 62,54 Kn teče od 10.3.2009.g. do isplate,

Fiksni tečaj konverzije 7.53450

4 Posl.broj: P-2963/2021-23

- na iznos od 8,30 EUR / 62,54 Kn teče od 10.4.2009.g. do isplate,
- na iznos od 8,30 EUR / 62,54 Kn teče od 10.5.2009.g. do isplate,
- na iznos od 7,47 EUR / 56,28 Kn teče od 10.6.2009.g. do isplate,
- na iznos od 9,76 EUR / 73,54 Kn teče od 10.7.2009.g. do isplate,
- na iznos od 9,76 EUR / 73,54 Kn teče od 10.8.2009.g. do isplate,
- na iznos od 9,76 EUR / 73,54 Kn teče od 10.9.2009.g. do isplate,
- na iznos od 9,76 EUR / 73,54 Kn teče od 10.10.2009.g. do isplate,
- na iznos od 9,76 EUR / 73,54 Kn teče od 10.11.2009.g. do isplate,
- na iznos od 9,76 EUR / 73,54 Kn teče od 10.12.2009.g. do isplate,
- na iznos od 9,76 EUR / 73,54 Kn teče od 10.1.2010.g. do isplate,
- na iznos od 9,76 EUR / 73,54 Kn teče od 10.2.2010.g. do isplate
- na iznos od 9,76 EUR / 73,54 Kn teče od 10.3.2010.g. do isplate,
- na iznos od 9,76 EUR / 73,54 Kn teče od 10.4.2010.g. do isplate,
- na iznos od 9,76 EUR / 73,54 Kn teče od 10.5.2010.g. do isplate,
- na iznos od 9,76 EUR / 73,54 Kn teče od 10.6.2010.g. do isplate,
- na iznos od 9,76 EUR / 73,54 Kn teče od 10.7.2010.g. do isplate,
- na iznos od 9,76 EUR / 73,54 Kn teče od 10.8.2010.g. do isplate,
- na iznos od 9,76 EUR / 73,54 Kn teče od 10.9.2010.g. do isplate,
- na iznos od 9,76 EUR / 73,54 Kn teče od 10.10.2010.g. do isplate,
- na iznos od 9,76 EUR / 73,54 Kn teče od 10.11.2010.g. do isplate,
- na iznos od 9,76 EUR / 73,54 Kn teče od 10.12.2010.g. do isplate,
- na iznos od 9,76 EUR / 73,54 Kn teče od 10.1.2011.g. do isplate,
- na iznos od 8,11 EUR / 61,10 Kn teče od 10.2.2011.g. do isplate,
- na iznos od 5,43 EUR / 40,91 Kn teče od 10.3.2011.g. do isplate,
- na iznos od 6,58 EUR / 49,58 Kn teče od 10.4.2011.g. do isplate,
- na iznos od 6,58 EUR / 49,58 Kn teče od 10.5.2011.g. do isplate,
- na iznos od 6,58 EUR / 49,58 Kn teče od 10.6.2011.g. do isplate,
- na iznos od 6,58 EUR / 49,58 Kn teče od 10.7.2011.g. do isplate,
- na iznos od 6,58 EUR / 49,58 Kn teče od 10.8.2011.g. do isplate,
- na iznos od 6,58 EUR / 49,58 Kn teče od 10.9.2011.g. do isplate,
- na iznos od 6,58 EUR / 49,58 Kn teče od 10.10.2011.g. do isplate,
- na iznos od 6,58 EUR / 49,58 Kn teče od 10.11.2011.g. do isplate,
- na iznos od 6,58 EUR / 49,58 Kn teče od 10.12.2011.g. do isplate,
- na iznos od 6,58 EUR / 49,58 Kn teče od 10.1.2012.g. do isplate,
- na iznos od 6,58 EUR / 49,58 Kn teče od 10.2.2012.g. do isplate,
- na iznos od 6,58 EUR / 49,58 Kn teče od 10.3.2012.g. do isplate,
- na iznos od 6,58 EUR / 49,58 Kn teče od 10.4.2012.g. do isplate,
- na iznos od 6,58 EUR / 49,58 Kn teče od 10.5.2012.g. do isplate,
- na iznos od 6,58 EUR / 49,58 Kn teče od 10.6.2012.g. do isplate,
- na iznos od 6,58 EUR / 49,58 Kn teče od 10.7.2012.g. do isplate,
- na iznos od 6,58 EUR / 49,58 Kn teče od 10.8.2012.g. do isplate,
- na iznos od 6,58 EUR / 49,58 Kn teče od 10.9.2012.g. do isplate,
- na iznos od 6,58 EUR / 49,58 Kn teče od 10.10.2012.g. do isplate,
- na iznos od 6,58 EUR / 49,58 Kn teče od 10.11.2012.g. do isplate,
- na iznos od 6,58 EUR / 49,58 Kn teče od 10.12.2012.g. do isplate,
- na iznos od 6,58 EUR / 49,58 Kn teče od 10.1.2013.g. do isplate,
- na iznos od 6,58 EUR / 49,58 Kn teče od 10.2.2013.g. do isplate,
- na iznos od 6,58 EUR / 49,58 Kn teče od 10.3.2013.g. do isplate,
- na iznos od 6,58 EUR / 49,58 Kn teče od 10.4.2013.g. do isplate,
- na iznos od 6,58 EUR / 49,58 Kn teče od 10.5.2013.g. do isplate,

Fiksni tečaj konverzije 7.53450

5 Posl.broj: P-2963/2021-23

- na iznos od 6,58 EUR / 49,58 Kn teče od 10.6.2013.g. do isplate,
- na iznos od 6,58 EUR / 49,58 Kn teče od 10.7.2013.g. do isplate,
- na iznos od 6,58 EUR / 49,58 Kn teče od 10.8.2013.g. do isplate,
- na iznos od 6,58 EUR / 49,58 Kn teče od 10.9.2013.g. do isplate,
- na iznos od 6,58 EUR / 49,58 Kn teče od 10.10.2013.g. do isplate,
- na iznos od 6,58 EUR / 49,58 Kn teče od 10.11.2013.g. do isplate,
- na iznos od 6,58 EUR / 49,58 Kn teče od 10.12.2013.g. do isplate,
- na iznos od 4,47 EUR / 33,68 Kn teče od 10.1.2014.g. do isplate,
- na iznos od 3,00 EUR / 22,60 Kn teče od 10.2.2014.g. do isplate,
- na iznos od 3,00 EUR / 22,60 Kn teče od 10.3.2014.g. do isplate
- na iznos od 3,00 EUR / 22,60 Kn teče od 10.4.2014.g. do isplate,
- na iznos od 3,00 EUR / 22,60 Kn teče od 10.5.2014.g. do isplate,
- na iznos od 3,00 EUR / 22,60 Kn teče od 10.6.2014.g. do isplate,
- na iznos od 3,00 EUR / 22,60 Kn teče od 10.7.2014.g. do isplate,
- na iznos od 3,00 EUR / 22,60 Kn teče od 10.8.2014.g. do isplate,
- na iznos od 3,00 EUR / 22,60 Kn teče od 10.9.2014.g. do isplate,
- na iznos od 3,00 EUR / 22,60 Kn teče od 10.10.2014.g. do isplate,
- na iznos od 3,00 EUR / 22,60 Kn teče od 10.11.2014.g. do isplate,
- na iznos od 3,00 EUR / 22,60 Kn teče od 10.12.2014.g. do isplate,
- na iznos od 2,97 EUR / 22,38 Kn teče od 10.1.2015.g. do isplate, i to do
31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi HNB koja je
vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu
uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31.
prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se
određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne operacije
refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg
polugodišta za tri postotna poena."

V. Nalaže se tuženiku O. B. d.d. (O.: …) u roku od 15
dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici S. Č. (O.:
…) parnični trošak u iznosu od 2.428,94 EUR/18.300,85 kn, sa
zateznom kamatom od koja teče od 9.listopada 2023. do dana isplate po
stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope
koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne
operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana
tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda 2.kolovoza 2021. navodi se da je tužiteljica kao
korisnik kredita s tuženikom (tada je isti poslovao pod nazivom NB d.d. da bi
u međuvremenu 2005. promijenio naziv u O. B H. d.d. pa potom u O.

Fiksni tečaj konverzije 7.53450

6 Posl.broj: P-2963/2021-23

banka d.d.), kao davateljem kredita u S. 13. prosinca 2004. zaključila Ugovor o
kreditu broj: 041216213998 SP sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine
upisom hipoteke na nekretninama u zk.ul.br. 14940 k.o. S., koji ugovor je potvrđen

21. prosinca 2004. od strane JB M. R. iz S. pod brojem OU-
598/04-1. Temeljem predmetnog ugovora tuženik je tužiteljici plasirao kunsku
protuvrijednost iznosa od 30.682,00 CHF po srednjem tečaju HNB, na rok otplate od 10 godina, uz ugovornu kamatu od 5,39 % godišnje,
promjenjivu izmjenama i dopunama Odluke o kamatama tuženika. Međutim, odredbe
predmetnog Ugovora koje se odnose na promjenjivost kamatne stope, kao i na
valutnu klauzulu, su ništetne i ne proizvode pravne učinke, a što je i utvrđeno u
postupku po kolektivnoj tužbi protiv više banaka, među kojima i protiv tuženika, i to
presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. i
presudama Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-7129-13-4 od 13.
lipnja 2014. i broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018., kojim presudama je utvrđeno da
je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u
razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, u
potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je
ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze
promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, kao i tako što u razdoblju od 1.
lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi
nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica
švicarski franak, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a koje su ništetne.
Predmetni ugovor o kreditu je adhezijski ugovor, po pristupanju, o kojem između
stranaka nikad nije bilo pregovora, a u taj ugovor je tuženik ugradio nepoštenu
ugovornu odredbu o promjenjivosti kamatne stope, kao i nepoštenu odredbu valutne
klauzule u švicarskim francima, a da nikad nije tužiteljicu kao potrošača u cijelosti
informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke
utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja
predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i
obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama
Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima. Tuženik je nakon
zaključenja ugovora o kreditu u više navrata jednostrano mijenjao kamatnu stopu bez
da je prethodno o tome pregovarao s tužiteljicom. Tako je tuženik u periodu od
zaključenja ugovora do isteka trajanja istog više puta jednostrano mijenjao kamatnu
stopu, tako da je kamatna stopa: za period od zaključenja ugovora do 30. rujna

2005. iznosila 5,39 %, za period od 1. listopada 2005. do 31. prosinca 2007. iznosila
4,89 %, za period od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2008. iznosila 5,89 %, za period
od 1. srpnja 2008. do 30. studenog 2008. iznosila 6,25 %, za period od 1. prosinca

2008. do 31. svibnja 2009. iznosila 6,75 %, za period od 1. lipnja 2009. do 31.
siječnja 2011. iznosila 6,99 %, za period od 1. veljače 2011. do 28. veljače 2011.
iznosila 6,74 %, za period od 1. ožujka 2011. do 31. prosinca 2013. iznosila 6,24 %,
za period od 1. siječnja 2014. pa do kraja otplate kredita iznosila 3,23%. Zbog
ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli tužiteljica je tuženiku
za vrijeme od 1. siječnja 2009. do kraja otplate kredita preplatila svoje kreditne
obveze za iznos od 26.434,94 kn/3.508,52 EUR, a koji iznos predstavlja razliku
između anuiteta koje je trebala plaćati bez primjene ništetnih odredbi o promjenjivoj
stopi i valutnoj klauzuli i anuiteta koje je platila u tom periodu, pa je iznos od

26.434,94 kn/3.508,52 EUR iznos koji je tuženik stekao bez osnova i koji je u obvezi
isplatiti tužiteljici zajedno s pripadajućim zakonom propisanim zateznim kamatama na
svaki pojedini mjesečni iznos preplate kreditnih obveza od dana dospijeća svakog

Fiksni tečaj konverzije 7.53450

7 Posl.broj: P-2963/2021-23

pojedinog anuiteta kredita u kojem je preplaćena kreditna obveza do dana isplate, a
kako je to sve specificirano u tužbenom zahtjevu. Radi svega tužiteljica predlaže da
sud donese presudu kojom će pod točkom I. utvrditi da je ništetna i bez pravnog
učinka odredba čl. 1. Ugovora o kreditu broj 041216213998 SP sa Sporazumom o
osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama u zk.ul.br. 14940 k.o.
S. zaključenog dana 13. prosinca 2004. godine između tužiteljice kao korisnika
kredita i tuženika kao kreditora i potvrđenog dana 21. prosinca 2004. godine od
strane JB M. R., S., pod brojem O.-598/04-1, u dijelu kojim je
ugovorena valutna klauzula odnosno kojim su iznos kredita i otplata istog vezani za
valutu CHF; pod točkom II. utvrditi da je ništetna i bez pravnog učinka odredba čl. 3.
Ugovora o kreditu broj 041216213998 SP sa Sporazumom o osiguranju novčane
tražbine upisom hipoteke na nekretninama u zk.ul.br. 14940 k.o. S. zaključenog
dana 13. prosinca 2004. godine između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao
kreditora i potvrđenog dana 21. prosinca 2014. godine od strane JB
M. R., S., pod brojem O.-598/04-1, u dijelu kojim je ugovoreno da je
kamatna stopa promjenjiva i da se promjena kamatnih stopa vrši izmjenama i
dopunama Odluke o kamatama tuženika na čiju primjenu tužiteljica bezuvjetno
pristaje, pod točkom III. naložiti tuženiku u roku od 15 dana isplati tužiteljici iznos od

26.434,94 kn/3.508,52 EUR sa zateznom kamatom koja na svaki pojedinačni iznos
teče od dospijeća do isplate, te pod točkom IV. obvezati tuženika da tužiteljici
naknadi parnične troškove sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

1.1. Podneskom od 12.lipnja 2023. tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev, a nakon
provedenog financijskog vještačenja, tako da od tuženika pod točkom III. potražuje
isplatu iznosa od 3.614,76 EUR/27.235,41 kn, dok je u ostalom dijelu tužbeni zahtjev
ostao neizmijenjen. Time je tužiteljica povisila tužbeni zahtjev za iznos od 106,24
EU/800,47 kn, ali tuženik se nije usprotivio navedenom povišenju već je nastavio
raspravljati po istom.

1.2. S obzirom da je tuženik izjavio prigovor zastare, rješenjem od 11.srpnja 2023.
sud je naložio tužiteljici da uredi tužbeni zahtjev na način da potraživanje po osnovi
promjenjive kamatne stope i po osnovi valutne klauzule odvojeno prikaže u
tužbenom zahtjevu. Tužiteljica je udovoljila nalogu suda i podneskom od 27.srpnja

2023. dostavila u spis uređeni tužbeni zahtjev i to na način da pod točkom III.
tužbenog zahtjeva potražuje iznos od 3.063,09 EUR/23.078,85 kn na ime valutne
klauzule, dok pod točkom IV. potražuje isplatu iznosa od 551,67 EUR/4.156,56 kn na
ime promjenjive kamate, sve sa zateznim kamatama koje na te iznos teku od
dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu, osporava
osnovu i visinu, te poriče navode tužbe ukoliko su isti u protivnosti s navodima iz
odgovora na tužbu, ističe prigovor zastare, te predlaže da se tužbeni zahtjev u
cijelosti odbije kao neosnovan uz osudu tužitelja na snašanje troškova postupka.
Tuženik ističe da tužiteljica nema pravnog interesa za podnošenje ove tužbe, jer je
obveznopravni odnos između stranaka prestao ispunjenjem, budući da je kredit u
cijelosti otplaćen 10.veljače 2015. Bez obzira na prethodno, tužiteljici svakako
nedostaje pravni interes za utvrđenje ništetnosti odredbe o načinu promjene kamatne
stope u dijelu kako je to zatraženo u točki II. tužbenog zahtjeva, s obzirom na to da je
nastupila zastara na povrat navodno preplaćenog po toj osnovi. Suprotno navodima
tužiteljice, tuženik ističe da je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima

Fiksni tečaj konverzije 7.53450

8 Posl.broj: P-2963/2021-23

pravno valjana ugovorna odredba, kako s aspekta općih odredbi o nevaljanosti
pravnih poslova iz ZOO-a, tako i s aspekta odredbi ZZP-a. U vrijeme sklapanja
Ugovora o kreditu 2004., tužiteljica je s tuženikom pregovarala o spornoj ugovornoj
odredbi, a tuženik nije zatajio tužiteljici niti jednu informaciju koju je imao, ili za koju je
znao, a koja je eventualno mogla utjecati na odluku tužiteljice o sklapanju ugovora o
kreditu upravo s valutnom klauzulom u CHF, kao što ju je potpuno informirao i o
rizicima ugovaranja ove valutne klauzule. Tuženik je tužiteljicu izrijekom upozorio na
moguće negativne posljedice i rizike ugovaranja valutne klauzule u švicarskim
francima, upravo zbog mogućnosti promjene tečaja švicarskog franka, ali je tužiteljica
unatoč tome ustrajala u sklapanju ugovora s valutnom klauzulom upravo u švicarskim
francima. U vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu 2004., tuženik je u ponudi kredita,
kakav je i odobren tužiteljici, imao i kredite koji se odobravaju uz valutnu klauzulu u
eurima, američkim dolarima i švicarskim francima, kao i kredite bez valutne klauzule,
dakle kredite u HRK, ali je tužiteljica željela sklopiti ugovor o kreditu, upravo s
valutnom klauzulom u CHF, preuzimajući sve rizike ugovorene valutne klauzule.
Tužiteljica je potpisom ugovora o kreditu potvrdila da je upoznat sa svim uvjetima pod
kojima je ovaj ugovor sklopljen, pa je stoga tužiteljica samostalno i dobrovoljno kao
valutu obveze izabrala švicarski franak, a tuženik ju je prilikom pregovaranja i
sklapanja ugovora o kreditu upoznao sa svim rizicima ugovaranja valutne klauzule u
švicarskim francima. Prema tome tužiteljica je ta koja je svjesno i dobrovoljno
izabrala valutu ugovora, pa je dosljedno ponudi kredita kod tuženika, izabrana
valutna klauzula po tužiteljici rezultat pojedinačnog pregovaranja, sa svim ugovornim
odredbama tužiteljica je bila upoznata i sa istima se suglasila, pa je stoga između
ugovornih stranaka postignuta puna suglasnost glede svih sastojaka ugovora o
kreditu, pa tako i valutne klauzule, koja nije u suprotnosti s kogentnim odredbama
ZOO-a, a ova ugovorna odredba je potpuno jasna, lako uočljiva i razumljiva.

2.1. Tuženik ističe da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli jasne, lako uočljive i
razumljive, slijedom čega osporavana odredba uopće ne može biti predmetom
ocjene poštenosti. Navedene odredbe jasno su koncipirane Ugovorom te unesene u
Ugovor na lako uočljivim mjestima, bez ikakvih dodatnih uvjeta predviđenih posebnim
odredbama napisanim manjim slovima ili umetnutim u fusnotu Ugovora. Što se tiče
razumljivosti valutne klauzule, tuženik ukazuje da se tužiteljica, i bez obzira što ju je
tuženik informirao o rizicima ugovaranja sporne valutne klauzule, prethodno
sklapanju Ugovora, kao savjesna ugovorna strana, sama bila dužna informirati se o
valutnoj klauzuli i eventualnim posljedicama koje ona može imati po njena prava i
obaveze iz Ugovora. Neosnovano je da tužiteljica sada, kada je prošlo preko
osamnaest godina od sklapanja Ugovora, tvrdi da joj odredbe Ugovora ipak nisu bile
jasne i da nije bila svjesna rizika promjene tečaja CHF u odnosu na HRK, iako je na
to izrijekom upozorena. Isto tako, prethodno sklapanju Ugovora tužiteljica je od
strane raspoloživih službenika tuženika u svakom momentu mogla zatražiti sve
dodatne informacije i pojašnjenja vezana za valutnu klauzulu i njen učinak na odnos
ugovornih strana. Slijedom navedenog, budući da je u konkretnom slučaju sporna
odredba Ugovora o kreditu za tužiteljicu jasna, lako uočljiva i razumljiva, sukladno
odredbama čl. 84. ZZP-a ocjena poštenosti ove odredbe prema kriterijima iz čl. 81.
ZZP-a nije dopuštena. Nadalje, tuženik ističe da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli
ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i
obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Čak i pod pretpostavkom da sud
utvrdi kako jedan od uvjeta iz čl. 84. ZZP-a nije ispunjen u konkretnom slučaju, te je
osporavana odredba podložna ocjeni poštenosti iz čl. 81. ZZP-a, tužiteljica nije

Fiksni tečaj konverzije 7.53450

9 Posl.broj: P-2963/2021-23

dokazala da je u konkretnom ugovornom odnosu tuženik postupao protivno načelu
savjesnosti i poštenja, odnosno da je nastala značajna neravnoteža u pravima i
obvezama na štetu tužiteljice. U pogledu ocjene je li tuženik u ugovornom odnosu s
tužiteljicom postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, tuženik upućuje na
stajalište koje je VSRH zauzeo u njegovom rješenju broj Revt 575/16 od 03.10.2017.
i uputu ovog suda za procjenu može li se postupanje tuženika u pojedinom
ugovornom odnosu smatrati nepoštenim. Prema stavu revizijskog suda, od
presudnog značaja za ocjenu poštenosti postupanja tuženika u ugovornom odnosu s
potrošačem, jest utvrđenje odlučne činjenice da li su banke u vrijeme sklapanja
ugovora, pa time i tuženik „kao financijske ustanove znale, odnosno po redovitom
tijeku stvari mogle odnosno morale znati kakav će u budućem, ugovorenom razdoblju
trajanja tih kredita biti smjer kretanja tečaja švicarskog franka i ostalih valuta uz koje
su ugovoreni kreditu uz primjenu valutne klauzule?“ Na taj način, Vrhovni sud je
nižim sudovima dao jasnu smjernicu što bi trebala biti polazna osnova u utvrđenju je
li tuženik, kao i ostale banke, postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja. Iako je
teret dokaza ove činjenice na tužiteljici, tuženik u ovom dijelu, ukazuje na okolnosti iz
kojih proizlazi da tuženik, unatoč svojoj stručnosti i pažnji nije znao niti je mogao znati
za buduća kretanja tečaja CHF. Naime, od 1999. do 2010., tečaj CHF-a u odnosu na
EUR je i rastao i padao (od 2003. - 2008. tečaj CHF-a u odnosu na EUR uglavnom
pada (!)), i to bez značajnijih oscilacija, a značajnije promjene počele su tek u 2010.
godini, dakle, znatno nakon razdoblja obuhvaćenog utvrđenjima u Parnici Potrošač.
Daljnje kretanje tečaja CHF-a nakon 2010.,i to aprecijaciju bez presedana, kao
posljedicu svjetske ekonomske krize, nitko nije mogao predvidjeti, pa niti tuženik. Bilo
kakvo predviđanje aprecijacije i informiranje potrošača o tome smatralo bi se krajnje
špekulativnim postupanjem tuženika, ako ne i nezakonitim. Uz navedeno, bitno je
napomenuti da u vrijeme ugovaranja osporavanih ugovornih odredaba nije postojao
niti jedan zakonski i podzakonski propis koji bi od tuženika zahtijevao određeni način
postupanja pri sklapanju ugovora s valutnom klauzulom, odnosno da nisu postojali
pravni okviri u kojima bi tuženik morao djelovati na području informiranja potrošača
prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu. Slijedom toga, očigledno je kako tuženik
u ugovornom odnosu s tužiteljicom zasnovanim 2004. nije postupao protivno načelu
savjesnosti i poštenja, te time prouzročio neravnotežu na štetu potrošača, o kojoj se
okolnosti tuženik detaljnije očituje u nastavku. Da bi se određena ugovorna odredba
mogla kvalificirati nepoštenom, takva odredba mora prouzročiti: nominalnu
neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača; a koja
neravnoteža mora biti značajna. Stoga, za ocjenu je li osporavana valutna klauzula
prouzročila znatniju neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača bitno je
odnos konkretnih ugovornih strana promatrati s razine nominalnih pozicija (vezanost
valutne klauzule za tečaj CHF s jednakim rizikom promjene tečaja na štetu/u korist
bilo koje od dvije ugovorne strane), a ne naknadno povećanih obveza jedne strane
(ovdje tužitelja – potrošača) uslijed nepredvidivih ili naglih promjena tečaja CHF.
Činjenica da se tečaj CHF naknadno promijenio na štetu potrošača, ne može i ne
smije biti relevantan za ocjenu nepoštenosti (a time i ništetnosti) primarno ugovorene
valutne klauzule prema kojoj su kako tužiteljica, tako i tuženik, imali jednake i
ravnopravne startne (nominalne) pozicije. Nepobitna je činjenica da je tuženik, kao i
sama tužitelja, bio izložen riziku valutne klauzule, odnosno svim posljedicama
promjene tečaja CHF. Okolnost da je kretanje tečaja dovelo do promjene visine
obveza na jednoj ugovornoj strani nikako ne može predstavljati razlog ništavosti
takve odredbe, već okolnost koja hipotetski može dovesti do primjene drugih pravnih
instituta, ako su za to ispunjene sve zakonske pretpostavke (npr. clausula rebus sic

Fiksni tečaj konverzije 7.53450

10 Posl.broj: P-2963/2021-23

stantibus). Slijedom navedenog, pretpostavka neravnoteže u pravima i obvezama
ugovornih strana na štetu tužiteljice nije ispunjena u ovom slučaju. S obzirom da se
tužiteljica za osnovanost tužbenog zahtjeva poziva na odredbe ZZP-a i pravomoćne
presude Visokog trgovačkog suda R. H. donesene u kolektivnom
sporu (Pž-7129/13 od 13.06.2014. i Pž-6632/17 od 14.06.2018.) po kojoj bi ugovorne
odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivosti kamatne stope bile ništetne, pa
stoga postojanje osnove tužbenog zahtjeva u ovom postupku i ne treba dokazivati,
takvo shvaćanje je pravno neprihvatljivo i stoga neodrživo, a sve iz sljedećih razloga.
Donošenjem ove presude nije otpala osnova stjecanja, s obzirom da je u predmetu
vođenom protiv tuženika povodom tužbe Udruge Potrošač bila riječ o tužbenom
zahtjevu usmjerenom na zaštitu kolektivnog interesa, a ne pojedinačnih interesa
pojedinačnog potrošača. Ovom presudom potrošačima je pružena apstraktna zaštita,
a nije za tužiteljicu ustanovljeno nikakvo subjektivno pravo, koje bi je oslobađalo
obveze dokazivanja kako postojanja osnova tako i visine tužbenog zahtjeva. Kako
presude Pž-7129/13 i Pž-6632/17 nisu dala subjektivna prava potrošačima, pa tako
ni tužiteljici, nego su pružile apstraktnu zaštitu, to dosljedno znači da u svakoj
pojedinoj parnici potrošač kao tužiteljica na kojoj je teret dokaza, mora dokazati
postojanje kako osnove tako i visine tužbenog zahtjeva. Dakle, činjenična utvrđenja
iz postupka koji je vođen pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem: P-1401/12,
a u kojem je VTS donio gore citirane pravomoćne presude, nisu od značaja za
utvrđenje relevantnog činjeničnog stanja u ovom postupku. Ovo stoga, jer sukladno
odredbi čl. 220. st. 1. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za
donošenje odluke, pri čemu nije potrebno dokazivati činjenice koje je stranka priznala
pred sudom u tijeku parnice (čl. 221. ZPP-a). Sud je ovlašten i dužan, prema svom
uvjerenju, ali na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih
dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučiti koje će
činjenice uzeti kao dokazane (čl. 8. ZPP-a). Konačno, ukoliko bi činjenična utvrđenja
iz presude donesene u postupku koji je vođen pred Trgovačkim sudom u Zagrebu
bila relevantna za utvrđenje odlučnih činjenica i u ovom postupku, bila bi na štetu
tuženika povrijeđena pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a u svezi s čl. 81.
st. 4. ZZP (NN 96/03).

2.2. Tuženik u odnosu na tužbeni zahtjev na isplatu ističe prigovor zastare, poglavito
u dijelu u kome se isti temelji na navodno ništetnim odredbama o promjeni kamatne
stope jednostranom odlukom tuženika. Naime, predmetni Ugovor o kreditu otplaćen
je 10.02.2015., dok je ova tužba podnesena 02.08.2021., a glede vraćanja uzajamnih
davanja na temelju ništetnih odredbi ugovora primjenjuju se pravila ZOO-a o
stjecanju bez osnove, pa između ostaloga i zastarni rok za stjecanje bez osnove od 5
godina. Slijednom navedenog, očito je kako je zastara nastupila za sve navodne
preplate anuiteta po ovom osnovu. Nadalje, važno je istaknuti kako je prekid zastare
koji je nastupio donošenjem presude u predmetu VTS posl. br. Pž-7129/13 od

13.06.2014. (slučaj Franak) irelevantan, zato što je zastarni rok od 5 godina (nakon
prekida zastare) protekao s 13.06.2019., pa taj prekid ne može eventualnu tražbinu
tužitelja po ovom osnovu „sačuvati“ od nastupa zastare zato što je tužbu podnio tek

02.08.2021., dakle nakon nastupa zastare (13.06.2019.). Navedeno je nedvojbeno
potvrđeno objedinjenim pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda RH od 01.03.2022.,
danim u cilju tumačenja i objašnjenja shvaćanja iz revizijske odluke VSRH br. Rev-
2245/2017-2 od 20.03.2018. i pravnog shvaćanja GO VSRH br. Su-
IV-47/2020-2 od 30.01.2020. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva
kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, prema kojem, u slučaju

Fiksni tečaj konverzije 7.53450

11 Posl.broj: P-2963/2021-23

utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe u postupku kolektivne zaštite potrošača,
zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke donesene u tom
postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od naknadnog utvrđenja ništetnosti
pojedine ugovorne odredbe u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih
parnica potrošača. Budući da tužiteljica zbog nastupa zastare kako je navedeno u
prethodnoj točki ovog odgovora na tužbu, ne može ostvariti uspjeh s
kondemnatornim zahtjevom na isplatu, to onda više nema niti pravnog interesa tražiti
utvrđenje ništetnom odredbe o načinu promjene kamatne stope kako je to zatraženo
točkom II. tužbenog zahtjeva. Sukladno odredbi čl. 187. st. 2. ZPP-a deklaratorna
tužba se može podići kada tužiteljica ima pravni interes za podnošenje takve tužbe, a
ukoliko ta pretpostavka nije ispunjena sud bi tužbu trebao odbaciti. Dakle, postojanje
pravnog interesa za pružanje pravne zaštite opća je procesna pretpostavka. Naime,
tužiteljica mora učiniti vjerojatnim da će ako njegov tužbeni zahtjev bude usvojen to
za njega predstavljati ostvarenje određene pravne koristi koju bez povoljne sudske
odluke ne bi mogao ostvariti. Prema tome, kada tužiteljica traži da sud utvrdi
ništetnima odredbe predmetnog Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu
kamatnu stopu, iako zna i svjesna je da neće moći ostvariti uspjeh s kondemnatornim
tužbenim zahtjevom na isplatu po tom osnovu zbog zastare koja je nastupila

13.06.2019., očito je kako tužiteljica sve i da sud utvrdi ništetnost predmetne odredbe
neće i ne može ostvariti nikakvu pravnu korist od toga. Uostalom, ništetnost
ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi iz potrošačkih ugovora o kreditu već
je pravomoćno utvrđena u postupku kolektivne zaštite potrošača, i to presudom
Visokog trgovačkog suda RH, posl. broj Pž-7129/13 od 13.06.2014.g. na što se i
sama tužiteljica pozvala u historijatu svoje tužbe. Slijedom navedenog, razvidno je da
tužiteljici nedostaje pravni interes za traženje takvog utvrđenja, pa je stoga
predmetnu tužbu u tom dijelu potrebno odbaciti. Ugovor o kreditu sklopljen s
tužiteljicom nije tipski ugovor, o svim ugovornim odredbama se pojedinačno
pregovaralo, sa svim ugovornim odredbama tužiteljica je bila upoznata i s istima se
usuglasila, pa je stoga između ugovornih stranaka postignuta puna suglasnost glede
svih bitnih sastojaka ugovora o kreditu. Iako tuženik prije svega smatra da tužiteljici
nedostaje pravna osnova, opreza radi tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva.
Ako sud prihvati izvesti dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, iako ga
tuženik smatra suvišnim s obzirom na neosnovanost tužbenog zahtjeva, za istaknuti
je: pravnu osnovu tužbenog zahtjeva -stjecanje bez osnova- i odredbe ZPP-a, pa bi
vještak trebao izračunati razliku između iznosa kojeg je banka imala pravo naplatiti
po početnim parametrima (početnom otplatnom planu i početnom tečaju) i iznosa
kojeg je stvarno naplatila po promijenjenim parametrima (početnom otplatnom planu i
primijenjenom tečaju), a to onda znači da je vještak postupajući lege artis dužan u
nalazu i mišljenju prikazati ne samo pozitivne već i negativne razlike, jer kada se radi
o povratu stečenog bez osnova, a predmet stjecanja je novac, ne može se banka
obvezati da na ime pretplate vrati glavnicu koja je nominalno veća od glavnice koju je
eventualno neosnovano stekla. Osim toga, odredba članka 258. st. 1. ZPP-a
obvezuje vještaka da predmet vještačenja brižljivo razmotri i da točno navede sve što
opazi i nađe i da svoje mišljenje iznese savjesno i u skladu s pravilima znanosti i
vještine. Vještak bi postupio suprotno prednjemu kada u nalazu i mišljenju ne bi
iskazao negativne razlike, odnosno kada bi stvarnu razliku s negativnim predznakom
prikazao kao 0,00 kn, jer bi to bilo matematički netočno, a matematička točnost je
minimum koja se zahtijeva kod financijskih vještačenja. Slijedom naprijed
navedenoga tuženik predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti kao neosnovan uz

Fiksni tečaj konverzije 7.53450

12 Posl.broj: P-2963/2021-23

obvezu tužiteljici da naknadi tuženiku troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa sve do isplate.

3.Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom ugovora o kreditu broj
041216213998 SP od 13.prosinca 2004. sa Sporazumom o osiguranju novčane
tražbine upisom hipoteke na nekretninama u zk.ul. 14940 K.O.S., izvatka iz
zemljišne knjige za zk.ul.14940, Obavijesti o dospijeću obroka i redovne kamate po
kreditu, Prometa po računu predmetnog kredita, Amortizacijskog plana, Obavijesti o
izmjeni kamatne stope od 30.prosinca 2010., 28.siječnja 2011. i 17.prosinca 2013.,
djelomičnog povijesnog izvatka za tuženika od 20.veljače 2023., Otplatnog plana,
vjenčanog lista tužiteljice od 10.siječnja 2005., te vještačenjem po sudskom vještaku
za računovodstvo i financije I. L. pri C. za vještačenja d.o.o.

4.Tužbeni zahtjev tužiteljice je djelomično osnovan.

5. Između stranaka nije sporno da su 13.prosinca 2004. tužiteljica kao korisnik
kredita, pravni prednik tuženika NB d.d. Z. kao kreditor, M. J.
kao solidarni dužnik/sudužnik, A. B. kao zalogodavac, i D. B., kao
supružnik zalogodavca, sklopili Ugovor o kreditu broj 041216213998 SP, kojim je
ugovoreno da se tužiteljici kao korisniku kredita stavlja na raspolaganje kredit u
kunskoj protuvrijednosti 30.682,00 CHF prema srednjem tečaju HNB-a, za kupnju
stana uz rok otplate od 10 godina, u 120 obroka prema otplatnom planu banke,
promjenjive kamate koja na dan zaključenja ugovora iznosi 5,39%, uz tamo
navedena sredstva osiguranja. Nije sporno da je tuženik pravni slijednik N. B.
d.d. Z..

6. Međutim, sporna je ništetnost pojedinih odredbi navedenog ugovora i to: članka 1.
kojim se tužiteljici kao korisniku kredita stavlja na raspolaganje kredit u kunskoj
protuvrijednosti 30.682,00 CHF, u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula odnosno
kojim su iznos kredita i otplata istog vezani za valutu CHF, kao i ništetnost odredbe
čl.3.Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva i
da se promjena kamatnih stopa vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatama
tuženika na čiju primjenu tužiteljica bezuvjetno pristaje. Dakle, između stranaka
sporna je i osnova i visina postavljenog tužbenog zahtjeva, kao i osnovanost
prigovora zastare.

7. Člankom 3. Ugovora određeno je da je redovna kamata promjenjiva, a utvrđuje se
Odlukom o kamatama banke na čiju primjenu korisnik bezuvjetno pristaje. Početna
kamata iznosila je 5,39 % godišnje.

8.Tužiteljica se pozvala na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P-
1401/12 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da je tamošnji tuženik pod 7., u ovoj
parnici tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio
kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim
ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena
redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u
skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a
koja je ništetna. U navedenom dijelu citirana presuda je potvrđena presudom
Visokog Trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., a Vrhovni sud
R. H. svojom odlukom broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. odbio je
revizije tuženika od 1.) do 7.) kao neosnovane.

Fiksni tečaj konverzije 7.53450

13 Posl.broj: P-2963/2021-23

8.1.Postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koji je pokrenut po tužbi HSU za zaštitu potrošača-Potrošač protiv sedam banaka, a među kojima je
i tuženik, predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi čl. 502. c.
Zakona o parničnom postupku (Zakona o parničnom postupku („NN“,
broj 26/91, 34/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,
123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22-nadalje:ZPP-a) prema ovoj
odredbi pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje
prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva
potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu.

8.2. U obrazloženju presude Visokog Trgovačkog suda (str. 62) navodi se kako se
pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, dakle kada sud utvrdi
postojanje određene povrede propisa o zaštiti potrošača, u postupku individualne
pravne zaštite, naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj
odluke iz postupka zaštite kolektivnih prava i interesa. Na taj način proširene su
subjektivne granice pravomoćnosti jer osuđujuća presuda iz postupka zaštite
kolektivnih interesa u postupcima individualne zaštite koje pokrenu potrošači
obvezuje ostale sudove. Naime, navedeno je u skladu sa odredbom čl. 138. a
Zakona o zaštiti potrošača ("NN" broj: 79/07., 125/07., 79/09. i 89/09. –
dalje ZZP) koji propisuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih
interesa potrošača iz članka 131. st.1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede
propisa zaštite potrošača iz članka 131. st. 1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove
u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana
postupanjem tuženika (koji obuhvaća i povrede učinjene kod potrošačkog
kreditiranja).

8.3.Presudom istog suda broj Pž-6632/17-10 od 14.6.2018. utvrđeno je kako je ovdje
tuženik, a tamo sedmotuženik u razdoblju od 01.11.2004. do 31.12.2008. povrijedio
kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o
kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o
potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz
koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora
sedmotuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim
parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a
tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za
posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time
sedmotuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti
potrošača („NN“ br. 96/03.) u razdoblju od 01.11.2004. do 06.08.2007. i
to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada
važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07., 12/05., 75/09.,
79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno
odredbama Zakona o obveznim odnosima.

9.Prema odredbi čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03
dalje:ZZP/03) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se
nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu
neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a
neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana treba uvijek procjenjivati prema
svim konkretnim okolnostima slučaja. Glede odredbe čl. 9.st.1. Ugovora o kreditu reći
je kako bi se radilo o standardnom ugovoru koji sadrži odredbu prema kojoj je
redovna kamata promjenjiva te se utvrđuje odlukom banke o visini kamatnih stopa ili
nekim drugim aktom kreditora, a nedvojbeno je da se radi o odredbi o kojoj se nije

Fiksni tečaj konverzije 7.53450

14 Posl.broj: P-2963/2021-23

pojedinačno pregovaralo. Ugovor ne sadrži ni referentnu stopu (referentna stopa jest
osnovna kamatna stopa za kašnjenje s plaćanjem) koja se primjenjuje na početnu
kamatnu stopu ni precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, pa je tako
tuženik, koristeći ugovornu odredbu prema kojoj se kamata koja je ugovorena kao
promjenjiva određuje prema odluci banke, mogao postupiti kako je htio tj. i savjesno i
nesavjesno.

9.1.Po ocjeni ovog suda ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini
ovisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva jer je jedino sigurno
da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke, a ne navode se bilo kakvi
kriteriji npr. iz općih uvjeta poslovanja ili sl., već se promjena visine stope veže samo
za odluku banke, a da li to možda podrazumijeva i primjenu nekih kriterija, u samom
ugovoru nije navedeno.

9.2. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-
26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti
isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod
uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da
ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva. U konkretnom
slučaju to znači da su u Ugovoru tužiteljici morali na transparentan način biti
objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s
drugim odredbama ugovora tako da on na temelju jasnih i razumljivih kriterija može
predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze. Odredba o promjeni
kamatne stope je ključna ugovorna odredba, a ista je ovisna isključivo o odluci
jednog ugovaratelja- banke, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti
promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena, pa ista odredba na taj
način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu
tužiteljice, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika
koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer
nema nikakvih egzaktnih kriterija.

9.3. Stoga se zaista radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između
stranaka i to na štetu tužiteljice jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a putem
ove ugovorne odredbe tuženik je potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na
cijenu (kamate), što je suprotno odredbi članka 247. ZOO-a koja propisuje da je
ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.
ZZP/03 niti ZOO ne navode nikakve posebne kriterije za ocjenu je li pojedina
ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja, a koje je načelo sadržano u
odredbi članka 4. ZOO-a kojom je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa
i u ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela
savjesnosti i poštenja. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici
obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju
strana, pri tom vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Konkretno, kao
mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan
potrošač s jedne strane odnosno, uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar
domaćin s druge strane kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti (pravni standard).

9.4. Prema odredbi članka 83. ZZP/03 prilikom ocjene je li određena ugovorna
odredba poštena uzimat će se u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju
predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne
odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje,
predstavlja glavni ugovor. Imajući u vidu da je kamata cijena, da je cijena bitan

Fiksni tečaj konverzije 7.53450

15 Posl.broj: P-2963/2021-23

element ugovora o kreditu te da mora biti određena odnosno odrediva, već samim
tim odredbu ugovora koju koristi tuženik, a na temelju koje se cijena određuje prema
odluci banke (jednostrano) bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu,
ocijeniti je protivnom načelu savjesnosti i poštenja.

9.5. Kako je u odluci VTS-a posebno istaknuto, a s tim se slaže i ovaj sud, "iako nije
zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, ta
činjenica da obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa
čini tu obvezu posebno rizičnom jer u vrijeme zaključenja ugovora potrošač ne zna
koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne
otplate vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti. Iznos
glavnice kredita, koji je promjenjiv, a ovisi o odnosu švicarskog franka i kune, ne
mogu unaprijed znati niti na njega utjecati ni banke ni potrošači, dok iznos cijene
ovisi i o iznosu glavnice (koji je neizvjestan) i o visini kamatne stope, koja je tijekom
postojanja obveze po ugovoru promjenjiva sukladno odluci banke, dakle vjerovnika.
Zato već sama činjenica da u opisanoj situaciji drugi promjenjivi element o kojem
ovisi visina obveze potrošača, kamatu, određuje banka jednostrano, uzrokuje znatnu
neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno
načelu savjesnosti i poštenja". Nadalje, nepostojanje propisa koji nalažu bankama da
u ugovoru o kreditu precizno utvrde uvjete promjenjivosti kamatne stope u
relevantnom razdoblju ne daje tuženiku ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po
svom nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze tužiteljice. Upravo u tome
se i ogleda potreba primjene korektiva -načela savjesnosti i poštenja.

9.6. S obzirom na nespornu činjenicu da u ugovorima u kojima koristi predmetnu
odredbu o promjeni kamatne stope tuženik nije odredio referentnu stopu, imajući u
vidu da u vrijeme zaključivanja Ugovora nije bilo propisano da ugovor u slučaju
ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati element za koji se veže
promjena te način promjene, banka je kao savjesni gospodarstvenik, rukovodeći se
načelom savjesnosti i poštenja, po ocjeni ovog suda, trebala odrediti elemente za koji
se veže promjena i način njihove primjene. Umjesto toga, vodeći računa očito samo o
svom interesu i iskoristivši činjenicu da nema propisa koji joj takvo što nalaže, banka
je tužiteljici kao potrošaču nametnula ugovorne odredbe koje ju stavljaju u
neravnopravan položaj, koje odredbe uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i
obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, što je suprotno načelu savjesnosti i
poštenja.

9.7.Iz navedenoga slijedi, a ne smatrajući predmetni slučaj drugačijim od drugih (i u
konkretnom slučaju je ugovorena primjena općih akata tuženika) da se ima uzeti da
se ni u ovom slučaju nije pojedinačno pregovaralo vezano uz spornu ugovornu
odredbu. To što je tuženik eventualno dostavio otplatni plan tužiteljici po nalaženju
ovog suda nije od značaja za utvrđivanje navedene sporne činjenice da se o spornoj
ugovornoj odredbi i pregovaralo. Naime, tuženik je bio i dužan sukladno ugovoru i
dostaviti isti. Neosnovani su prigovori tuženika da tužiteljica zbog eventualnog
nastupa zastare za novčano potraživanje na ime promjenjive kamatne stope nema
interesa da zahtjeva utvrđenje djelomične ništetnosti ugovornih odredbi ugovora o
kreditu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, jer se pravo pozivati na
ništetnost ne gasi. Naime, neovisno o osnovanosti prigovora zastare (o čemu će biti
riječi u nastavku), tužiteljica ima pravni interes da traži utvrđenje ništetnosti navedene
ugovorne odredbe, i prema odredbama ZOO-a, i na temelju presuda donesenih u
parnici za zaštitu kolektivnih prava i interesa.

Fiksni tečaj konverzije 7.53450

16 Posl.broj: P-2963/2021-23

10.Nadalje, Vrhovni sud RH se u svojoj odluci Rev-2221/2018-10. od 3. rujna 2019. u
odnosu na nepoštenost i ništetnost ugovornih odredbi iz ugovora o kreditima vezano
za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica bio švicarski franak u cijelosti pozvao
na obrazloženje presude Visokog trgovačkog suda Pž-6632/2017. Visoki trgovački
sud je utvrdio da se o ugovornim odredbama kojim se glavnica veže uz valutu
švicarski franak nije pojedinačno pregovaralo, da su odredbe kojima se glavnica veže
uz valutu švicarski franak jasne iako ne sadrže sintagmu "valutna klauzula u
švicarskim francima". Nadalje, Visoki trgovački sud utvrđuje i da se ugovorne
odredbe kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak nalaze na prvim
stranicama ugovora, nisu pisane sitnim slovima pa su zbog toga lako uočljive, ali
prosječnom potrošaču nisu razumljive, protivne su načelu savjesnosti i poštenja.

10.1.Pravomoćno je utvrđeno i to da je priroda i specifičnosti valute švicarski franak
poznata bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem,
a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač
nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima. Stoga je i sama nerazumljivost
ugovornih odredaba kojima se glavnica veže za švicarski franak i prema ocjeni ovog
suda ozbiljan uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana
na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer banka za taj rizik
zna, ali ga prešućuje te istovremeno za kredit s valutnom klauzulom u švicarskim
francima u reklamama nudi najnižu ugovornu kamatu, čime stvara opću klimu da je
za potrošače ugovor s valutnom klauzulom u švicarskim francima povoljan i k tome
još pojedinačno prilikom pregovaranja o sklapanju ugovora uvjerava potrošače da je
švicarski franak sigurna valuta. Neravnoteža u pravima i obvezama koja postoji
ugovaranjem predmetne odredbe nedvojbeno je na štetu potrošača i značajna je.
Naime, neizvjestan je i iznos glavnice kredita kojeg potrošač kao dužnik ima obvezu
vratiti banci, i cijena, jer se i kamata plaća u istoj valuti, u švicarskim francima. Dakle,
promjenjivi su i neizvjesni bitni elementi ugovora, a ugovori o stambenim kreditima su
u pravilu dugoročni, s tim da banka, koja je u tim ugovorima vjerovnik zna da je uz tu
valutu vezan poseban rizik zbog činjenice da je švicarski franak valuta utočišta, koji
rizik preuzima potrošač, a da to ne zna. Nuđenjem najniže ugovorne kamate za
ugovore u kojima je glavnica vezana za valutu švicarski franak banka na nepošten
način potiče potrošače na sklapanje ugovora upravo s valutnom klauzulom u
švicarskim francima pri čemu je propuštanje davanja te bitne informacije koja u startu
dovodi do znatne neravnoteže na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i
poštenja.

10.2. Na temelju naprijed navedenih utvrđenja, sud je utvrdio da odredbe ugovora o
kreditu o valutnoj klauzuli nisu razumljive, protivne su načelu savjesnosti i poštenja te
su kao takve ništetne slijedom čega tužiteljica ima pravo potraživati neosnovano
stečeno po tom ugovoru u skladu s propisom članka 1111. ZOO-a.
Izvršenjem/ispunjenjem Ugovora o kreditu nije mogao nestati uzrok ništetnosti
spornih ugovornih odredbi o valuti CHF i jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, jer
su navedene odredbe bile ništetne i nepoštene već od dana sklapanja Ugovora o
kreditu, dakle ex tunc pa time nisu ni mogle postati naknadno valjane ispunjenjem
ugovora. U tom pogledu člankom 326. st. 1. ZOO-a predviđeno je da ništetan ugovor
ne postaje valjan kad uzrok ništetnosti naknadno nestane, a sukladno članku 326.
stavak 2. ZOO-a ništetnost se ne može isticati samo ako su kumulativno ispunjene
sljedeće pretpostavke: da je ugovor u cijelosti ispunjen, a uzrok ništetnosti je bila
zabrana manjeg značaja. Budući da je u predmetnom slučaju tuženik povrijedio
kolektivne interese i prava potrošača zajamčene Direktivom 93/13 EEZ i Zakonom o

Fiksni tečaj konverzije 7.53450

17 Posl.broj: P-2963/2021-23

zaštiti potrošača, što je rezultiralo neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih
strana u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na štetu potrošača, sasvim je jasno
da u ovom slučaju nema govora o tome da bi uzrok ništetnosti spornih ugovornih
odredbi bila zabrana manjeg značaja, pa je jasno da nisu ispunjene pretpostavke iz
članka 326. stavak 2. ZOO-a. Prema tome, bez obzira na činjenicu što je tužiteljica u
cijelosti otplatila predmetni Ugovor o kreditu, tužiteljica ni u kojem slučaju nije izgubio
pravo isticati ništetnost spornih ugovornih odredbi i isplatu preplaćenih iznosa, a što
je u skladu i s pravnim shvaćanjem VSRH-a iznesenim u više sudskih odluka.

10.3.Slijedom navedenog, kako tužiteljica nije bila stranka kolektivnog spora, a
stavovi iznijeti u presudama po kolektivnom sporu vežu stranke na koje se isti odnosi,
to je po nalaženju ovog suda u ovoj parnici bilo moguće ocijeniti da su ništetne
odredbe ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na valutu CHF i način njezine
otplate.

10.4.Naime, u odnosu na tvrdnju tuženika da se navedene presude ne mogu
primjenjivati i na tužiteljicu odgovoriti je kako se prema odredbi čl. 502.c ZPP-a
fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na
pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st.

1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika,
povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je
tužiteljica ovlaštena štititi. U tom će slučaju sud biti vezan uz ta utvrđenja u parnici u
kojoj će se ta osoba na nj pozvati. U tom slučaju sud je vezan uz utvrđenja u parnici
u kojoj će se ta osoba na nju pozvati, a upravo na ta utvrđenja se tužiteljica i poziva u
tužbi.

10.5. I odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („NN“ broj:14/14.,
110/15. i 14/19.-dalje u tekstu: ZZP) određeno je kako odluka suda donesena u
postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz čl.106. stavka 1. u smislu
postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz 106. stavak 1. tog Zakona, obvezuje
ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je
uzrokovana postupanjem tuženika. Dosljedno, polazeći od naprijed citiranih odredbi
ZPP-a i ZZP-a te imajući u vidu da su sporne odredbe Ugovora o kreditu sadržajno
izražene na identičan način kao i one koje su pravomoćnim presudama Trgovačkog
suda u Zagrebu utvrđene ništetnim, ovaj sud nije bio dužan provoditi nikakve dokaze
u pravcu da se o utvrđenim ništetnim odredbama Ugovora o kreditu nije pojedinačno
pregovaralo, da li su one jasne, teško razumljive i/ili teško uočljive i da li te odredbe
suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i
obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i neovisno o tome što se u
postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini.

10.6. Stoga su dakle odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom
kreditora i valutnoj klauzuli u CHF nepoštene, a time i ništetne, pri čemu je reći kako
postavljeni zahtjev iz točke I.i II. svojim tekstom odgovara sadržaju i tekstu spornih
odredbi iz Ugovora o kreditu. Slijedom navedenoga, sud je prihvatio tužbeni zahtjev
kojim se traži utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na
promjenjivu kamatnu stopu, kao i odredbi kojom se glavnica veže za valutu švicarski
franak, pa je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I. i II. Izreke.

Fiksni tečaj konverzije 7.53450

18 Posl.broj: P-2963/2021-23

11. Tuženik je imao mogućnost dokazivanja da je u konkretnom slučaju tužiteljici kao
potrošaču u postupku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu dao odgovarajuće
obavijesti o spornim odredbama, imajući u vidu odluku Ustavnog suda U-
III/5458/2021 od 30.lipnja 2022. prema kojoj bi odbijanje dokaznih prijedloga radi
saslušanja zaposlenika banke koji su sudjelovali u obradi kredita predstavljalo
povredu načela jednakosti oružja. Međutim, tuženik nije na tu okolnost predlagao
izvođenje nikakvih dokaza.

12.U nastavku je valjalo je ocijeniti po tuženiku istaknuti prigovor zastare i visinu tužbenog zahtjeva.

13.U odnosu na prigovor zastare, odgovoriti je kako je zastarni rok po stjecanju bez
osnove 5 godina. Članak 215. st. 1. ZOO-a propisuje da zastara počinje teći prvog
dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako
zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok čl. 241. ZOO-a
propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom
radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom radi
utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

13.1. Čl. 245. st. 1. ZOO propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a
vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za
zastaru, a st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili
pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem
tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor
okončan ili završen na neki drugi način.

13.2. Naime, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda R. H. u
pogledu početka tijeka zastare individualnih restitucijskih zahtjeva potrošača
izraženog u odluci pod brojem Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., pokretanjem
parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača prekinut je tijek zastare
na temelju odredbe čl. 241. ZOO-a, pa zastara individualnih restitucijskih zahtjeva
potrošača počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke
donesene u povodu te tužbe. Tužba za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača
podnesena je 4. travnja 2012. u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P-
1401/2012., pa ni za jedan pojedinačni utuženi iznos nije nastupila zastara do
pokretanja kolektivne tužbe. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-
1401/2012 od 4. srpnja 2013., u dijelu kojim je i u odnosu na tuženika utvrđena
ništetnost ugovorne odredbe koja se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne
stope sukladno jednostranoj odluci banke, postala je pravomoćna 13. lipnja 2014.,
dok je u odnosu na ništetnost valutne klauzule postala pravomoćna 14. lipnja 2018.

13.3. Na sjednici održanoj 30. siječnja 2020. GO Vrhovnog suda zauzeo
je sljedeće pravno shvaćanje: “Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema
kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju
ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05. (čl. 104. st.

1. ZOO/91.) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana
pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena
ništetnost ugovora“, time da je ovo stajalište dopunjeno na sjednici GO VSRH od 31. siječnja 2022. objedinjenim pravnim shvaćanjem o početku tijeka
zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih
odredbi u CHF i isto glasi: „Ako je ništetnost ugovornih odredaba ustanovljena već u

Fiksni tečaj konverzije 7.53450

19 Posl.broj: P-2963/2021-23

postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana
pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne
zaštite potrošača“. Pravna shvaćanja Vrhovnog suda RH služe ustaljenju i
ujednačavanju sudske prakse, obvezna su za sve suce GO VSRH, a
snagom autoriteta najvišeg suda u R. H. i za sve ostale suce u
građanskoj grani suđenja. Budući da je zastara individualnih restitucijskih zahtjeva
počela teći od trenutka pravomoćnosti sudskih odluka donesenih povodom kolektivne
tužbe, što znači 14. lipnja 2018. glede zatražene isplate zbog valutne klauzule, a da
je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 2.kolovoza 2021., razvidno je da u tom
dijelu nije protekao zastarni rok od 5 godina.

13.4.Međutim, u odnosu na potraživanje na ime promjenjive kamatne stope zastarni
rok je počeo teći od 13. lipnja 2014., a kako je tužba podnesena 2.kolovoza 2021., to
je ista podnesena nakon proteka roka od 5 godina, s obzirom da je zastara nastupila

13.lipnja 2019. Slijedom navedenoga osnovan je prigovor tuženika da je nastupila
zastara za potraživanje tužiteljice na ime promjenjive kamate u iznosu od 551,67
EUR/4.156,56 kn sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do
isplate, pa je tuženi zahtjev tužiteljice u tom dijelu odbijen kao neosnovan i odlučeno
je kao u izreci ove presude pod točkom IV.

14.Što se tiče visine zahtjeva, ista je utemeljena na saznanjima do kojih je sud došao
provedenim vještačenjem po sudskom vještaku financijske struke I. L. pri
C. za vještačenja d.o.o. na čiji nalaz i mišljenje stranke nisu imale konkretnih
primjedbi, a i sud ga prihvaća kao objektivan, stručan, jasan, potpun i bez
proturječnosti te utemeljen na mjerodavnim ispravama te primjeni pravilne
metodologije obračuna.

14.1. U nalazu i mišljenju sudski vještak navodi je 13.12.2004. tužiteljica sklopila
Ugovor o kreditu broj: 041216213998 SP s kreditorom OB d.d.., sa sljedećim
bitnim odredbama kredita: korisnik kredita-S. Č., kreditor- N.B. d.d.
(O.B. d.d.), ugovor/ kreditna parija: 041216213998 SP, datum ugovora -

13.12.2004, iznos kredita -30.682,00 CHF, tečaj CHF na dan isplate kredita -
4,935881, rok otplate- 10 godina, ugovorena kamatna stopa (Inicijalni otplatni plan) -
5,39%, anuitet prilikom ugovaranja u valuti- 331,31 CHF, iznos anuiteta na dan
isplate kredita-1.635,31 kn, ugovoreni tečaj za otplatu-srednji tečaj HNB na dan
plaćanja. Ugovorena je promjenjiva kamatna stopa koja je iznosila 5,39% godišnje, te
je ugovorena otplata u mjesečnim anuitetima na rok otplate od 120 mjeseci.
Dospijeće prvog anuiteta prema otplatnom planu bilo je 10.02.2005., u iznosu od
331,31 CHF, što je primjenom srednjeg tečaja HNB-a za CHF na dan isplate kredita
iznosilo 1.635,31 kn, a dospijeće sljedećih anuiteta je u pravilu svakog desetog dana
u mjesecu. Ugovoreno je plaćanje mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po
srednjem tečaju HNB za CHF na dan plaćanja (čl. 1 Ugovora o kreditu). Iz čl. 2
Ugovora o kreditu razvidno je da će B. korisniku kredita dostaviti amortizacijski
plan otplate po iskorištenju kredita. Sukladno prethodno navedenom, s obzirom da je
Amortizacijski plan sastavljen 30.12.2004., vještak je navedeni datum primijenio kao
datum isplate kredita. Na temelju u spisu dostupne dokumentacije, vještak je uvidom
u dostavljeni Ugovor o kreditu, te Otplatni plan, ustanovio da su se u promatranom
razdoblju promjene kamatnih stopa kretale kako slijedi:

- 5,39% godišnje do 10.10.2005., - 4,89% godišnje do 10.01.2008.,

Fiksni tečaj konverzije 7.53450

20 Posl.broj: P-2963/2021-23

- 5,89% godišnje do 10.06.2008., - 6,25% godišnje do 10.11.2008., - 6,75% godišnje do 10.06.2009., - 6,99% godišnje do 10.01.2011., - 6,74% godišnje do 10.02.2011., - 6,24% godišnje do 31.12.2013.,

- 3,23% godišnje do kraja otplate kredita.

Posljedično na promjenu kamatne stope anuitet tužiteljice se mijenjao od 331,31
CHF početno do 346,20 CHF kao najveći iznos anuiteta. Svaka promjena kamatne
stope se odražava na promjenu ukupnog anuiteta. S obzirom da se anuitet sastoji od
glavnice i kamate te se posljedično na promjenu kamatne stope mijenja iznos kamate
u anuitetu, iznos glavnice u anuitetu i ukupni iznos anuiteta. Prilikom promjene
kamatne stope na više mijenja se cjelokupni anuitet na način da se uvećava iznos
kamate za otplatu te umanjuje iznos glavnice (usporava se otplata glavnice) te se
posljedično cijeli iznos anuiteta mijenja te je veći u odnosu na ukupni iznos prije
promjene kamatne stope. S obzirom na navedeno te da posljedično na promjenu
kamatne stope dolazi do promjene ukupnog anuiteta prilikom izračuna razlike koja
nastaje zbog promjene kamatne stope vještak uzima pozitivnu razliku u visini
anuiteta koji je tužitelj stvarno plaćao u odnosu na anuitet koji je trebao platiti
temeljem početno ugovorene kamatne stope. Vještak je u nastavku sačinio
usporedne otplatne planove, iskazujući anuitete obračunane sa stvarno primijenjenim
kamatnim stopama prilikom otplate kredita, sa anuitetima obračunanima
primjenjujući početno ugovorenu kamatnu stopu za utuženo razdoblje. Zakon o
izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, NN broj
143/13 navodi sljedeće u Članku 11.b:

(1) Maksimalna dopuštena kamatna stopa na stambene kredite s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom (a)

u kunama bez valutne klauzule, (b) u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR,
kao i (c) u CHF i u kunama s

valutnom klauzulom u CHF, ne smije biti viša o prosječne ponderirane kamatne stope na stanja takvih kredita

odobrenih u R. H., određene za svaku od valuta uvećane za 1/3.
(2) Maksimalna dopuštena kamatna stopa na stambene kredite koji nisu obuhvaćeni
stavkom 1. ovoga članka ne

smije biti viša od najniže prosječne ponderirane kamatne stope na stanja kredita iz
stavka 1. ovoga članka uvećane

za 1/3.

(3) Prosječne ponderirane kamatne stope na stanja kredita iz stavka 1. ovoga članka
prema utvrđenoj metodologiji

i podacima dostupnim na zadnji dan predzadnjeg mjeseca polugodišta koje prethodi
tekućem polugodištu određuje

HNB i dužna ih je objaviti svakog 1. siječnja i 1. srpnja u »NN«.

Istim Zakonom se u Članku 11.a. navodi sljedeće: (5) Za sve postojeće ugovore o
kreditu sklopljene do stupanja na snagu ovoga Zakona, u kojima nisu definirani
parametri i njihove uzročno posljedične veze, vjerovnik u skladu s ovim člankom,
mora definirati parametar, i to jednu od sljedećih varijabli: referentnu kamatnu stopu
(EURIBOR, LIBOR) ili– NRS ili prinos na Trezorske zapise Ministarstva financija ili
prosječnu kamatnu stopu na depozite građana u odnosnoj valuti te fiksni dio kamatne
stope i razdoblja promjena kamatnih stopa. Pri tome, promjenjiva kamatna stopa kod

Fiksni tečaj konverzije 7.53450

21 Posl.broj: P-2963/2021-23

ugovora o stambenom kreditu sklopljenih uz valutnu klauzulu, kod kojih je tečaj
ugovorene strane valute u odnosu na ugovoreni tečaj na dan prvog korištenja kredita
aprecirao za više od 20 %, za sve vrijeme dok takva aprecijacija postoji, ne smije biti
viša od prosječne ponderirane kamatne stope hrvatskih kreditnih institucija uz koju su
stambeni krediti u odnosnoj valuti odobravani, umanjene za 30 %, zaokruženo na
dva decimalna mjesta. HNB će do 15. prosinca 2013. objaviti
podatak o prosječnoj kamatnoj stopi iz ovoga stavka. Temeljem navedenog od

1.1.2014. je za kredite vezane uz valutu CHF u primjeni, a slijedom aprecijacije
valute CHF više od 20% te slijedom izračuna HNB da je prosječna kamatna stopa za
kredite u CHF iznosila 4,62%, utvrđena nepromjenjiva kamatna stopa od 3,23%.
Ujedno je u razdoblju od početka otplate kredita do kraja otplate kredita tečaj CHF
oscilirao te vrijednosti koje su predstavljale iznos koji je prelazio inicijalnu visinu
obveze iskazano u kunama na dan isplate kredita, predstavljaju preplatu korisnika
kredita. Nadalje, Zakonom o dopuni zakona o potrošačkom kreditiranju (stupio na
snagu 26.01.2015.) se navodi da za ugovore o kreditu u CHF i u kunama s valutnom
klauzulom u CHF, za anuitete odnosno obroke u redovitoj otplati, tečaj CHF prema
kuni utvrđuje se na razini 6,39 kuna za 1 CHF za razdoblje od jedne godine od
stupanja na snagu ovoga Zakona. S obzirom da je tužiteljica plaćanja izvršavala u
kunama, a od 01.01.2023. euro je službena valuta u RH vještak je izvršio izračune i u
EUR. Zakon o uvođenju eura kao službene valute u R. H. (NN 57/22,
88/22) u čl. 7. navodi da se preračunavanje cijena i drugih novčanih iskaza
vrijednosti provodi primjenom fiksnog tečaja konverzije sukladno pravilima za
preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona. Istim Zakonom u čl. 14. je
propisano da se preračunavanje izvršava primjenom punoga brojčanog iznosa
fiksnog tečaja konverzije te zaokruživanjem dobivenog iznosa u skladu s
matematičkim pravilima zaokruživanja, pri čemu se dobiveni rezultat zaokružuje
sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje na dvije decimale, a na
temelju treće decimale (ako je treća decimala manja od pet, druga decimala ostaje
nepromijenjena te ako je treća decimala jednaka ili veća od pet, druga decimala
povećava se za jedan). Fiksni tečaj konverzije kune u euro je određen temeljem
Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u R. H. (NN
85/2022) i iznosi 7,53450 kuna za jedan euro. Sukladno Zakonu čl. 43. razdoblje
dvojnog iskazivanja određeno na način da dvojno iskazivanje započinje prvog
ponedjeljka u mjesecu koji slijedi nakon mjeseca u kojem istekne 30 dana od dana
donošenja uredbe Vijeća EU-a u skladu s člankom 140. stavkom 3. Ugovora o
funkcioniranju EU kojom će biti utvrđen fiksni tečaj konverzije i završava
protekom 12 mjeseci od dana uvođenja eura. Slijedom navedenog, razdoblje
dvojnog iskazivanja je u primjeni od 05.09.2022. do 31.12.2023. Usporedba stvarnog
otplatnog plana te anuiteta i početnog otplatnog plana se daje u Tabeli 1. u kojoj se
daje i izračun preplate po mjesecima i godinama u odnosu na obveze na dan isplate
kredita. U razdoblju otplate kredita do dana otplate kredita tužiteljici se mijenjala
kamatna stopa u odnosu na kamatnu stopu koja je iskazana u ugovoru te se mijenjao
tečaj u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom realizacije kredita, te je stoga
tužiteljica zbog promjene kamatne stope i tečaja na više preplatila iznos od 3.614,76
EUR (27.235,40 kn) i to zbog promjene kamatne stope iznos od 551,67 EUR
(4.156,57 kn) te zbog promjene tečaja na više iznos od 3.063,09 EUR (23.078,83
kn).

14.1. U mišljenju vještak ističe da je na temelju stanja u spisu i raspoložive
dokumentacije vještak dao mišljenje na postavljeni zadatak. Pod pretpostavkom da

Fiksni tečaj konverzije 7.53450

22 Posl.broj: P-2963/2021-23

se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate nije mogla
mijenjati kamatna stopa ni tečaj na štetu tužiteljice: ukupno više plaćenog zbog
promjene kamatne stope u razdoblju od početka otplate kredita do dana otplate
kredita iznosi ukupno 551,67 EUR (4.156,57 kn); ukupno više plaćenog između
tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja anuiteta) i početnog
tečaja za CHF (iznosi su korigirani za iznos razlike sadržan u razlici obveza koje
proizlaze iz promjena kamatnih stopa), uzevši u obzir rast tečaja u razdoblju od
početka otplate kredita do dana otplate kredita iznosi ukupno 3.063,09 EUR
(23.078,83 kn). Temeljem prethodno navedenog ukupno potraživanje tužiteljice po
predmetnom kreditu iznosi 3.614,76 EUR (27.235,40 kn).

14.2. Sudski vještak u svom nalazu i mišljenju nije dao izračun tzv. negativne tečajne
razlike, pod uvjetom da je u konkretnom slučaju uopće nastala tzv. negativna tečajna
razlika, kada je tužiteljica plaćala zbog promjene tečaja manji iznos. Nadalje, kako je
tuženik već unaprijed zaključio da je potraživanje tužiteljice po osnovi promjenjive
kamate u zastari, prigovarao je samo nepostojanju izračuna tzv.negativne razlike po
osnovi valutne klauzule. Ističe da je iz Tablice sudskog vještaka razvidno da je bilo
tzv.negativnih razlika u stupcima 1-47 i 50-58. Međutim, u pravu je tužiteljica kada
ističe da u ovom postupku potražuje pretplatu na ime valutne klauzule od siječnja

2009., dok se navodne pretplate na koje se tuženik poziva odnose na razdoblje do

10.prosinca 2008. (stupci 1-47) i do 10.studenoga 2009. (stupci 50-58), odnosno
razdoblje koje nije obuhvaćeno tužbenim zahtjevom, osim siječnja i veljače 2009.
(kada nije bilo tzv.negativne razlike). Slijedom navedenoga, sud je odbio izvesti
dokaz dopunskim vještačenjem na okolnost utvrđenja tzv.negativnih razlika jer
razdoblje u kojem su iste postojale nije obuhvaćeno tužbenim zahtjevom, pa bi
izvođenje to dokaza bilo suvišno, neekonomično i bez utjecaja na odluku o visini
tužbenog zahtjeva.

14.3. Tužiteljica je u otplati kredita tuženiku vraćala kunske iznose radi čega joj
pripada pravo na isplatu kunskih iznosa, sada preračunatih u službenu valutu RH-
eure, povećanih anuiteta zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana uplate
svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, kako je pobliže navedeno u izreci presude
pod točkom III., sukladno čl. 1115. ZOO-a, odnosno čl. 29. st. 1. u svezi s čl. 183. st.

1. istoga Zakona i to po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

14.4. U odnosu na tijek zatezne kamate treba navesti da u konkretnom slučaju nije
sporno da je tuženik unaprijed sastavio ugovor o kreditu, tako da je do njegova
stjecanja došlo na temelju po njemu sastavljenih i nametnutih ništetnih ugovornih
odredbi, zbog čega tuženik ima položaj nesavjesna stjecatelja. Stoga je tuženik
dužan platiti tužiteljici zateznu kamatu počevši od dana stjecanja odnosno od dana
isplate anuiteta.

14.5. Prigovori tuženika da su pojedinačne rate predmetnog kredita uplaćivale treće
osobe, konkretno D. Č., suprug tužiteljice, nisu od značaja za predmet
spora, budući da su navedene uplate izvršene u ime i za račun tužiteljice po
obvezama iz predmetnog ugovora o kreditu, pa je upravo tužiteljica ovlaštena tražiti
povrat svih pretplaćenih iznosa, bez obzira što su neke uplate izvršene od strane njoj
bliskih osoba.

Fiksni tečaj konverzije 7.53450

23 Posl.broj: P-2963/2021-23

15. Slijedom navedenog, prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa
koje je tužiteljica pretplatila na ime valutne klauzule (točka III. izreke presude),
zajedno sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate,
a sve po izračunu koji se temelji na nalazu i mišljenju sudskog vještaka.

16. U odnosu na status tužiteljice kao potrošača, treba navesti da je prema članku 3.
stavak 1. točke 1. ZZP-a/03 potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao
na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti poslovnoj aktivnosti
ili poduzetničkoj djelatnosti. U ovom slučaju tuženik nije za suprotni zaključak pružio
nijedan dokaz, niti postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da je tužiteljica
ugovor sklopila u svrhe koje su namijenjene njenom zanimanju, poslovnoj aktivnosti
ili poduzetničkoj djelatnosti, pa se tužiteljicu ima smatrati potrošačem.

17.Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., 155., 156. st. 1. i 164. ZPP-a.

17.1.Tužiteljici koja je zastupana po punomoćniku trošak je odmjeren sukladno Tarifi
o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 103/14., 118/14.,
107/15. dalje: Tarifa) i to Tbr. 7., 8., 9., 48. i 50., Zakonu o sudskim pristojbama
(NN 118/2018.,51/2023, dalje: ZSP), Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi
(NN 53/2019., 92/2021.), i priloženom popisu parničnog troška, a imajući
u vidu vrijednost predmeta spora prema konačno uređenom zahtjevu (3.614,76
EUR/27.235,41 kn) za sljedeće radnje: za sastav tužbe 100 bodova, za sastav
obrazloženih podneska od 20.veljače 2023., 12.lipnja 2023. i 27.srpnja 2023. kojima
tužiteljica odgovara na navode iz odgovora na tužbu i konačno uređuje tužbeni
zahtjev nakon financijskog vještačenja po 100 bodova za svaki podnesak, za
zastupanje na ročištu na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima održanom

27.veljače 2023. 50 bodova, za zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo o
glavnoj stvari održanim 12.travnja 2023., 3.srpnja 2023. i 31.kolovoza 2023. po 100
bodova za svako ročište, i za pristup ročištu za objavu presude 50 bodova, odnosno
ukupno 800 bodova što pomnoženo s vrijednosti boda od 15,00 kn/1,99 EUR daje
iznos od 1.592,00 EUR/11.994,92 kn, što uvećano za 25% PDV-a ukupno iznosi

1.990,00 EUR/14.993,66 kn. Na taj iznos treba nadodati trošak sudske pristojbe za
tužbu u iznosu od 40,77 EUR/307,18 kn (dokaz o uplati-stranica 16 spisa), dok
tužiteljici nije priznat trošak sudske pristojbe za presudu budući da su tužitelji kao
potrošači u sporovima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu
kolektivnih interesa na temelju Zakona o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama
(NN, broj:51/2023, na snazi od 20.svibnja 2023.) oslobođeni plaćanja na
sve radnje u postupku nakon stupanja na snagu tih izmjena, uključujući i pristojbu za
ovu presudu. Stoga je tužiteljici priznat ukupan trošak u iznosu od 2.030,77
EUR/15.300,84 kn. Na taj iznos treba nadodati trošak financijskog vještačenja od
398,17 EUR/3.000,00 kn, tako da je tužiteljici priznat ukupan trošak u iznosu od

2.428,94 EUR/18.300,85 kn.

17.2.Između parničnih stranaka bila je sporna osnova i visina postavljenog tužbenog
zahtjeva. Tužiteljica je u osnovi postigla uspjeh od 100 %, dok je u odnosu na visinu
postigla uspjeh od 85 %, što predstavlja uspjeh od 92,50 %. Tužiteljica nije postigla
uspjeh u razmjerno neznatnom dijelu koji se odnosi na visinu tužbenog zahtjeva (7,5
%), a kako u pogledu tog dijela nisu nastali nikakvi posebni troškovi, sud je priznao
tužiteljici parnični trošak u cijelosti. Na dosuđeni trošak tužiteljici je priznata i zatezna

Fiksni tečaj konverzije 7.53450

24 Posl.broj: P-2963/2021-23

kamata temeljem odredbe čl.151.st.3.ZPP-a, i po stopi određenoj člankom

29.st.2.ZOO-a, pa je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom V.

U Splitu, 9.listopada 2023.

SUTKINJA:

Sanja Bikić v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo
žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a
za nadležni županijski sud u 3 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je
uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava
presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje
smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- tužiteljici putem punomoćnika,
-tuženiku putem punomoćnika,
-u spis