Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: Pr-239/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Heleni Topić Vuković, u pravnoj stvari tužitelja HG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Domagoju Rešetar, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Rešetar & Partneri iz Osijeka, protiv tuženika ORTEO d.o.o. iz Osijeka, Jablanova 15, OIB: 07267105283, zastupanog po punomoćniku Željku Zrni, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Stanić & Zrno j.t.d. iz Osijeka, radi poništenja odluke o otkazu, vraćanja na rad, priznanja prava 14. listopada 2025., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, te uz javnu objavu presude, 19. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuje se da nije dopušten otkaz Ugovora o radu sadržan o Odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu te da radni odnos tužitelja HG, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] kod tuženika ORTEO d.o.o., OIB: 07267105283 iz Osijeka, Jablanova 15 nije niti prestao.

II/ Nalaže se tuženiku ORTEO d.o.o., OIB: 07267105283 iz Osijeka, Jablanova 15, da tužitelja HG, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] vrati na rad na poslove vozača teretnog vozila (preko 7,5 tona) radi kojih poslova je zasnovao radni odnos kod tuženika i prizna mu kontinuitet svih prava iz radnog odnosa od dana donošenja Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu do vraćanja na rad, u roku od 15 dana.

III/ Nalaže se tuženiku ORTEO d.o.o., OIB: 07267105283, iz Osijeka, Jablanova 15 da tužitelju HG, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.303,03 EUR-a (tisućutristotrieura-tricenta) sa zateznim kamatama koje teku od 19. studenog 2025. pa sve do isplate, po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, u roku 15 dana.

IV/ Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se kao radnik nalazio u radnom odnosu kod tuženika, kao poslodavca, temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 15. lipnja 2022. i to na radnom mjestu vozača teretnog vozila (preko 7,5 tona). Nadalje, navodi da je 20. rujna 2022. zaprimio dopis tuženika u kojemu je navedeno kako se sukladno Odluci o izvanrednom otkazu Ugovora o radu u privitku dopisa dostavlja Potvrda o vrsti poslova i trajanju radnog odnosa i Odjava eM-2P. Tužitelj prvenstveno ističe kako nikada nije zaprimio pisanu Odluku o izvanrednom Otkazu Ugovora o radu zbog čega je upitno temeljem kojeg opravdanog razloga i na temelju koje činjenice tuženik donosi predmetnu odluku, odnosno, u čemu se povreda radne obveze sastoji, ističe kako je zaprimio dopis u kojem je samo spomenuta Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu, međutim, ista mu nikada nije osobno dostavljena u pisanom obliku te valjano obrazložena, kako je to jasno određeno čl. 120. Zakona o radu. Nadalje, navodi kako je sukladno čl. 133. ZOR-a, 5. listopada 2022. podnio Zahtjev radi zaštite prava radnika, kojim je predložio tuženiku ukidanje Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu te vraćanje na radno mjesto vozača teretnog vozila (preko 7,5 tona), a koji je Zahtjev tuženik zaprimio dana 7. listopada 2022., a na koji zahtjev nije odgovorio. U tužbi ističe da mu je dana 12. kolovoza 2022. tuženik uputio Upozorenje o obvezama iz radnog odnosa i mogućnosti otkaza, koje je Upozorenje zaprimio dana 16. kolovoza 2022. te je u skladu s odredbom čl. 133. ZOR-a podnio Zahtjev radi zaštite prava radnika, na koji se tuženik nije očitovao. Navodi kako u Upozorenju tuženik iznosi neistinite navode kako on (tužitelj) od 11. kolovoza 2022. neopravdano izostaje s posla te da izostanak nije opravdao, kao i da je u roku od 24 sata dužan obavijestiti tuženika o privremenoj nesposobnosti za rad, a najkasnije u roku od 3 dana dostaviti liječničku potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad i njezinom očekivanom trajanju, te je upozoren da ukoliko ne opravda svoj izostanak, smatrat će se da opetovano odbija izvršavanje poslova i radnih zadataka te kako postoji mogućnost otkaza Ugovora o radu bez prava na otkazni rok. Međutim, tužitelj navodi da je 10. kolovoza 2022. pozvan na razgovor s tuženikom koji mu je najavio svoju namjeru da mu otkaže ugovor o radu, a koju nije ničim obrazložio. Potom mu je predložio da od 11. kolovoza 2022. koristi svoj godišnji odmor u trajanju od 14 dana, što je i prihvatio te je preostali dio godišnjeg odmora počeo koristiti 11. kolovoza 2022. Zbog navedenog, navodi kako je nejasno upozorenje tuženika od 12. kolovoza 2022. jer je protivno usmenom dogovoru zaključenom dva dana prije, 10. kolovoza 2022. Tužitelj ističe kako je da tuženik Upozorenjem imao namjeru stvoriti prividni razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno, slijedom čega smatra kako izvanredni otkaz ugovora o radu nije zakonit i dopušten te predlaže sudu da donese presudu kojom će ukinuti odluku o izvanrednom otkazu i naložiti tuženiku da ga vrati na posao, a potražuje i naknadu parničnog troška.

1.1. Tijekom postupka tužitelj ističe da je dopis tuženika zaprimio 20. rujna 2022., a Zahtjev radi zaštite prava radnika podnio je 05. listopada 2022., dakle u roku od 15 dana. Nadalje, navodi da s obzirom kako tužitelj prije zaprimanja predmetnog dopisa (dakle 20. rujna 2022.) nije imao saznanja o postojanju Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, odnosno o postojanju povrede njegova prava iz radnog odnosa, nije niti mogao ranije podnijeti zahtjev za zaštitom povrijeđenih prava. Nadalje, tužitelj navodi kako je tuženik mogao i morao znati da tuženik svoj godišnji odmor ne provodi u [adresa], te s obzirom kako je dostava tužitelju pokušana samo jednom, u cijelosti je neosnovano isticanje predmetne Odluke na oglasnu ploču, te je pogrešna presumpcija da je takvu Odluku zaprimio istekom osmog dana, pa tako sve do dostave dopisa tuženika od 20. rujna 2022., nije imao nikakvih saznanja o postojanju takve Odluke. U odnosu na navode tuženika kako je životno i logično da bi radnik odmah nakon zaprimanja Upozorenja o obvezama iz radnog odnosa i mogućnosti otkaza kontaktirao svog poslodavca, te opravdao izostanak ili pokušao objasniti situaciju, tužitelj je naveo kako se nalazio na godišnjem odmoru, sukladno naputku i odluci člana uprave tuženika VG.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je nesporno da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 15. lipnja 2022., na radnom mjestu vozač teretnog vozila. Nadalje, u odnosu na navod tužitelja kako nikada nije zaprimio pisanu Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog čega je upitno temeljem kojeg opravdanog razloga je dobio izvanredni otkaz, ističe kako tužitelj nije sukladno odredbama Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17 i 98/19: dalje ZOR) u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo zahtijevao ostvarenje toga prava, kako tužitelj od 11. kolovoza 2022. neopravdano izostaje sa posla, te da je Upozorenjem o obvezama iz radnog odnosa i mogućnosti otkaza od 12. kolovoza 2022. upozoren da neopravdano izostaje i da je dužan opravdati svoj izostanak. Unatoč navedenome, ističe, kako tužitelj nije svoj izostanak opravdao, niti je kontaktirao tuženika, već je 31. kolovoza 2022. poslao Zahtjev za zaštitu prava. Tuženik ističe kako se ima smatrati da je 8. rujna 2022. dostava izvršena i da od tog dana počinje teći rok za ostvarivanje njegovih prava, prema čemu je tužitelj propustio rok za zaštitu svojih prava. Tuženik napominje kako je evidentno da zakonski zastupnik tuženika nije usmeno dogovorio korištenje godišnjeg odmora, s obzirom da je isto u suprotnosti sa sastankom koji je održan 10. kolovoza 2022., a što isto proizlazi i iz plana godišnjeg odmora za kolovoz i rujan 2022., kao i iz obračuna plaće. Navodi kako je nesporno da je zakonski zastupnik tuženika BG **.**.2022. nakon opetovanog kršenja obveza iz radnog odnosa održao sastanak na kojemu je tužitelja suočio sa njegovim kršenjem obveza iz radnog odnosa, te pokušao riješiti predmetnu situaciju na obostrano zadovoljstvo. Na predmetnom sastanku tužitelju je ponuđen Sporazumni raskid ugovora o radu koji je tužitelj odbio prihvatiti odnosno potpisati. Nadalje, navodi da je iz svega navedenog razvidno da je tužitelj samoinicijativno odlučio ne dolaziti na posao sedam dana u kontinuitetu. Nadalje, u odnosu na snimku sačinjenu 10. kolovoza 2022. tuženik smatra istu nedopuštenim dokaznim sredstvom jer je pribavljena na nedopušten način, te se može smatrati da je tužitelj počinio kazneno djelo iz članka 143. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21) neovlašteno zvučno snimanje i prisluškivanje. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da sudu da odbaci tužbu, podredno odbije tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan, te obveže tužitelja da mu naknadi troškove postupka.

2.1. Nadalje, tijekom postupka tuženik je osporavao i vjerodostojnost snimke, uzimajući u obzir umjetnu inteligenciju i pomake te vrste.

3. Županijski sud u Zagrebu je rješenjem posl.br. Gž R-780/2024-2 od 3. prosinca 2024. ukinuo presudu ovog suda posl.br. Pr-145/2022-23 od 15. srpnja 2024. te je predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje.

4. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u cjelokupan spis i svu priliježeću dokumentaciju t-e je pročitao Ugovor o radu sklopljen između tužitelja i tuženika od 15. lipnja 2022. (list spisa 5-7), dopis tuženika upućen tužitelju od 16. rujna 2022. (list spisa 8-10), Zahtjev radi zaštite prava radnika od 5. listopada 2022. zajedno s povratnicom (list spisa 11-13), upozorenje tuženika upućen tužitelju od 12. kolovoza 2022. i zahtjev radi zaštite prava radnik od 29. kolovoza 2022. te povratnicom ( list spisa 14-18), Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 17. kolovoza 2022. uz obavijest HP-a o praćenju pošiljke i preslik koverte (list spisa 25-29), Pravilnik o radu Orteo d.o.o. od 1. siječnja 2015. (list spisa 30-56), poziv na obranu upućen tužitelju od 11. kolovoza 2022. (list spisa 57-60), Sporazum o prestanku ugovora o radu od 10. kolovoza 2022. (list spisa 61), platne liste za tužitelja za razdoblje kolovoz i rujan 2022. (list spisa 62-63), planovi godišnjeg odmora za kolovoz i rujan (list spisa 64-65) te je saslušao svjedoke LG, ČG (Tonia) Anušića, UG, IG, z.z. tuženika VG i tužitelja. Sud je preslušao snimku koja se nalazi na USB-u i koja je učitana u eSpis.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja protiv tuženika radi utvrđenja nedopuštenim otkaza Ugovora o radu, da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, te da se naloži tuženiku da tužitelja vrati na rad na poslove koje je radio prije otkaza ugovora o radu i prizna mu kontinuitet svih prava.

7. Među parničnim strankama nije sporno da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, te da je primio upozorenje i nije sporno da je tuženik tužitelju otkazao ugovor o radu izvanrednim otkazom.

8. Među parničnim strankama je sporno je li tužitelj prekludiran u pravu na podnošenje tužbe, te jesu li tuženikovi razlozi za izvanredni otkaz ugovora o radu dopušteni i opravdani.

9. Iz Ugovora o radu sklopljenog između tužitelja i tuženika od 15. lipnja 2022. (list spisa 5-7) proizlazi da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na neodređeno vrijeme na radno mjesto vozač teretnog vozila.

10. Iz dopisa tuženika upućen tužitelju od 16. rujna 2022. (list spisa 8-10) proizlazi da ju šalje tuženik tužitelju u kojoj navodi da sukladno Odluci o izvanrendom otkazu Ugovora o radu u privitku dopisa šalju slijedeću dokumentaciju; potvrdu o vrsti poslova i trajanju radnog odnosa, odjava eM-2P, te da je sačinjena u Osijeku 16. rujna 2022. Iz potvrde koja priliježi navedenom dopisu proizlazi da tuženik daje potvrdu a je tužitelj od 19. siječnja 2022. do 18. lipnja 2022. bio zaposlen na određeno vrijeme, te od 19. lipnja 2022. do 29. kolovoza 2022. na neodređeno vrijeme, te da je obavljao poslove vozača teretnog vozila (preko 7,5 tona). Iz obrasca eM-2P proizlazi da je tužitelj tuženika odjavio sa Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje .

11. Iz Zahtjeva radi zaštite prava radnika od 5. listopada 2022. zajedno s povratnicom (list spisa 11-13) proizlazi da je tužitelj podnio navedeni zahtjev jer je iz Dopisa tuženika kojeg je primio 20. rujna 2022. vidio da je tužitelj donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, a koju odluku nikad nije primio, te da nije upoznat s razlozima radi kojega mu se otkazao ugovor o radu. Nadalje, iz potvrde o primitku proizlazi da je tuženik navedeni Zahtjev za zaštitu prava primio 7. listopada 2022.

12. Iz Upozorenja tuženika upućenog tužitelju od 12. kolovoza 2022. i Zahtjeva radi zaštite prava radnik od 29. kolovoza 2022. s povratnicom ( list spisa 14-18) proizlazi da je tužitelju dano upozorenje jer od 11. kolovoza 2022. neopravdano izostaje s posla, a svoj izostanak nije opravdao, te ga upozoravaju da je dužan u roku od 24 sata obavijestiti poslodavca o privremenoj nesposobnosti za rad, a najkasnije u roku od tri dana dostaviti liječničku potvrdu za rad i njezinom očekivanom trajanju. Za slučaj da ne opravda svoj izostanak smatrat će se da opetovano odbija izvršavanje poslova i radnih zadataka te postoji mogućnost otkaza Ugovora o radu bez prava na otkazni rok. Nadalje, tužitelj je podnio i Zahtjev za zaštitu prava protiv Upozorenja od 12. kolovoza 2022., kojeg je tužitelj primio 16. kolovoza 2022. Tuženik je navedeni Zahtjev za zaštitu prava protiv Upozorenja primio 31. kolovoza 2022.

13. Iz Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 17. kolovoza 2022. uz obavijest HP-a o praćenju pošiljke i preslik koverte (list spisa 25-29) proizlazi da je 17. kolovoza 2022. tuženik donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu kojim je tužitelju otkazan ugovor o radu iz razloga što tužitelj od 11. kolovoza 2022. neopravdano izostaje s posla, te je Upozorenjem upozoren na kršenje obveza iz radnog odnosa i na obvezu opravdanja izostanka. Unatoč tome, radnik, odnosno tužitelj svoj izostanak nije opravdao, niti je stupio u kontakt s poslodavcem, te je na opisani način radnik počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, te uz uvažavanje svih okolnosti nastavak radnog odnosa nije moguć. Nadalje, navedeno je da je odluka stavljena na oglasnu ploču 31. kolovoza 2022. Iz obavijesti HP o praćenju pošiljke proizlazi da je tuženik kao pošiljatelj poslao pošiljku tužitelju 17, kolovoza 2022., a koja se vratila tuženiku kao neuručena (pošiljka nije uručena tužitelju).

14. Iz poziva na obranu upućenog tužitelju od 11. kolovoza 2022. (list spisa 57-60) proizlazi da 13. srpnja 2022. i 14. srpnja 2022. kršio obveze iz radnog odnosa. Nadalje, da se 31. srpnja 2022. i 10. kolovoza 2022. nije pojavio u dogovoreno vrijeme na svom radnom mjestu, kao i da nije obavio pretovar robe, pa je na navedene načine grubo kršio obveze iz radnog odnosa, pa je stoga pozvan da iznese obranu, koju može dostaviti i u pisanom obliku u roku od dva dana od dostave poziva na obranu. Iz potvrde o primitku proizlazi da je tužitelj primio pismeno 16.kolovoza 2022.

15. Iz Sporazuma o prestanku ugovora o radu od 10. kolovoza 2022. (list spisa 61) proizlazi da navedeni sporazum nije potpisan od strane tužitelja te da je naveden kao zadnji radni dan 29. kolovoz 2022.

16. Iz platne liste za tužitelja za razdoblje kolovoz i rujan 2022. (list spisa 62-63) proizlazi da je tužitelju isplaćena plaća za 56 radnih sati i 8 sati za državni blagdan, a da je u kolovoz u 2022. imao 120 neopravdanih sati.

17. Iz planova godišnjeg odmora za kolovoz i rujan (list spisa 64-65) proizlazi da za tužitelja nije bilo u planu korištenje godišnjeg odmora u kolovozu i rujnu 2022.

18. Iz snimke koja se nalazi koja se nalazi na USB-u i koja je učitana u eSpis (kao prilog zapisniku od 14. listopada 2025.), te koju je sud preslušao na ročištu održanom 14. listopada 2025., proizlazi da je zakonski zastupnik tuženika pozvao tužitelja te da mu je rekao da se nisu našli na istoj valnoj duljini, kao i da on, zakonski zastupnik tuženika, odlučuje u firmi, te da tužitelj traži posao dalje, da se u miru raziđu, da tužitelj ima godišnjeg odmora 13 ili 14 dana, da ih sve iskoristi i onda će :"ruka ruci". Nadalje, zakonski zastupnik tuženika pozvao je zaposlenicu H da pripremi papire s datumom koji dolazi nakon 13-14 dana, odnosno nakon godišnjeg. Tužitelj je upitao zakonskog zastupnika tuženika za razloge za otkaz, a koji je pozvao UG da tužitelju kaže razloge za otkaz. Potom je opet zakonski zastupnik pozvao zaposlenicu H da pripremi papire za "sporazumni" s datumom nakon godišnjeg. Tužitelj je rekao da će otići jer vidi da smeta, kao i da će dokazati da to tako ne može, te pita : "godišnji?", nakon čega zakonski zastupnik tuženika kaže tužitelju da pričeka i da sjedne dok se izračuna koliko, i potom zakonski zastupnik tuženika kaže tužitelju : "14 dana." Tužitelj je nakon toga napustio sastanak, i to prije zakonskog zastupnika tuženika. Na snimci se čuje još jedan glas, kojeg nazivaju UG.

19. U svom iskazu svjedokinja LG navela je da je u Orteu zaposlena kao računovodstvena referentica. Nakon što je odvjetnik sastavio otkaz ugovora o radu za tužitelja, isti je isprintala i dostavila poslodavcu na potpis, isto tako je dostavljala i poslodavcu za tužitelja upozorenja. Odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju je poslala poštom. Stavila je i Odluku o otkazu na oglasnu ploču, nakon što je dobila naredbu od direktora. U vezi nedolaska tužitelja na posao navela je kako zna da tužitelj nije dolazio na posao, a da nije uzeo niti godišnji odmor. Inače kada se koristi godišnji odmor ne donosi se rješenje o korištenju godišnjeg odmora. U vrijeme prije otkazivanja ugovora o radu nije evidentirala korištenje godišnjeg odmora za tužitelja, jer joj nitko o tome nije obavijestio, a to bi značilo da tužitelj nije tražio godišnji odmor. Misli da je tužitelj za tu tekuću godinu koristio maksimalno tri dana godišnjeg odmora, koje je koristio prije otkaza ugovora o radu. Ne sjeća se što se dogodilo s pošiljkom koju je poslala tužitelju, ali misli da čak nije bila zaprimljena, misli da se vratila kao neuručena, a ne zna ni koliko je puta pokušana dostava Odluke o otkazu tužitelju. Na poslu je jedina osoba koju nazivaju V. Na sastanku održanom 10. kolovoza 2022. nije bila prisutna, ali ju je u toku sastanka g. VG pozvao da vidi s njom koliko tužitelj ima još dana godišnjeg odmora, a pretpostavlja da ju je to upitao iz razloga što je htio sporazumnim otkazom otkazati ugovor o radu. Tužitelj je bio zaposlen kod tuženika od siječnja 2022., a tek je ugovor na neodređeno dobio od 15. lipnja 2022. Nadalje, navela je da ju je g. VG pozvao da sastavi sporazumni raskid ugovora o radu s danom koji je trebao biti nakon proteka godišnjeg odmora.

19.1. Iskaz svjedokinje LG sud je ocijenio vjerodostojnim jer je jasan, bez proturječnosti, te je u skladu sa sadržajem preslušane snimke u vezi činjenice da nije bila prisutna na sastanku 15. lipnja 2022., te da ju je zakonski zastupnik pozvao da sastavi sporazumni prestanak ugovora o radu s danom koji je trebao biti nakon proteka godišnjeg odmora.

20. U svom iskazu svjedok ČG (Toni) Anušić naveo je da je bio prisutan na sastanku održanom 10. kolovoza 2022., kada je poslodavac pozvao tužitelja da riješe tužiteljevo ponašanje, koje se očitovalo kašnjenjem na poslu, nejavljanju i bezobraznim ponašanjem prema radnicima i sl. Na sastanku su bili prisutni VG, UG, tužitelj i on, a V je bila prisutna, ali ne može reći je bila cijelo vrijeme s njima. Bio je prisutan sastanku jer ga je pozvao tuženik, zato što je vezan poslom s tužiteljem. Sastanak je počeo tako što je UG počeo iznositi primjedbe na rad tužitelja, a tužitelj je navodio da za svoje ponašanje ima opravdanja. Tada je tužitelju bio ponuđen sporazumni otkaz ugovora o radu, na što je tužitelj ružno reagirao. Misli da se spominjalo korištenje godišnjeg odmora, odnosno, da je tužitelj trebao koristiti godišnji odmor pa protekom zadnjeg dana godišnjeg odmora potpisati sporazumni otkaz ugovora o radu. Tužitelj na tom sastanku nije pristao na korištenje godišnjeg odmora, kao niti na sporazumni otkaz ugovora o radu. Nakon toga, tužitelj se bio ustao, izašao iz prostorije i zalupio vratima. Koliko zna, tužitelj više nije dolazio na posao. Nije mogao reći ni da je ni nije bilo na sastanku razgovora o tome koliko je dana bilo preostalo godišnjeg odmora tužitelju, odnosno ne zna, isto tako, ne zna je li g. VG pozvao g. V da provjeri broj dana, odnosno, koliko je dana godišnjeg odmora ostalo tužitelju. Ne sjeća se i ne zna je li prilikom izlaska sa sastanka tužitelj rekao da ide na godišnji odmor, ali zna da se isti ustao i zalupio vratima.

20.1. Iskaz svjedoka ČG sud je ocijenio vjerodostojnim u dijelu u kojem navodi da je tužitelju ponuđen sporazumni prestanak ugovora o radu, te da tužitelj trebao koristiti godišnji odmor pa protekom zadnjeg dana godišnjeg odmora potpisati sporazumni otkaz ugovora o radu.

20.2. Iskaz svjedoka ČG sud je ocijenio nevjerodostojnim u dijelu u kojem navodi da tužitelj nije pristao na korištenje godišnjeg odmora, jer suprotno proizlazi iz preslušane snimke, iz koje proizlazi da sastanak završava na način da tužitelj pita zakonskog zastupnika za godišnji, a isti mu odgovara 14 dana, te nakon toga tužitelj izlazi iz prostorije.

21. U svom iskazu svjedok UG naveo je da su na sastanku bili prisutni BG, HG, ČG, V i on, te da se V nalazila u toj prostoriji, objašnjavajući kako ta prostorija ima vrata, a ona se nalazi iza tih vrata, koja su bila otvorena; znači, radi se o dvije prostorije povezane vratima koja su bila stalno otvorena. Nadalje, navodi kako je sastanak počeo na način da su se tužitelju iznosile primjedbe na njegovo ponašanje, kako bi vidjeli u čemu je problem, ali se ne sjeća što je tužitelj rekao na primjedbe koje su rečene na njegovo ponašanje i neispunjavanje radnih obveza. Tužitelju se dalo da odluči što će, da ako će raditi da radi, a ako neće da se raziđu u miru, spominjao se i otkaz ugovora i to sporazumni otkaz ugovora. Ne sjeća se je li se spominjalo korištenje godišnjeg odmora za tužitelja. Nakon toga, tužitelj se s tog sastanka ustao i otišao te se ne sjeća je li se tužitelj očitovao u vezi sporazumnog otkaza ugovora o radu. Više za tužitelja nije čuo, te nije dolazio na posao. U komunikaciji je s vozačima, jer je njegovo radno mjesto disponent te je u komunikaciji direktno s vozačima. Komunikacija s tužiteljem je bila neugodna i nije izvršavao svoje radne obveze. Koliko se sjeća, bio je cijelo vrijeme na sastanku, od početka do kraja, ali se ne sjeća je li g. BG s g. V provjeravao koliko je tužitelju ostalo dana godišnjeg odmora.

21.2. Iskaz UG sud je ocijenio vjerodostojnim u dijelu u kojem je iskazivao da su se na sastanku iznosile tužitelju primjedbe na rad, te da, se spominjao sporazumni prestanak ugovora o radu, kao i otkaz jer je u tom dijelu iskaz svjedoka suglasan preslušanoj snimci. Iskaz svjedoka je nevjerodostojan u dijelu u kojem navodi da je od početka bio pristupan na sastanku, jer suprotno proizlazi iz preslušane snimke.

22. U svom iskazu svjedok ĆG naveo je da se sjeća da je tužitelj dobio otkaz, jer se nije pojavljivao na poslu. Zna da je tužitelj upućen na korištenje godišnjeg odmora na sastanku i da zbog toga nije dolazio na posao, a to mu je poznato jer mu je tužitelj pokazao snimku koju je snimio na sastanku. Snimku mu je pokazao isti taj dan kada je bio sastanak. Ne sjeća se drugih dijelova sastanka sa snimke. Ne sjeća se ni kako je završio sastanak, ni u kojem je tonu prošao sastanak. Ne sjeća se koliko je trajala snimka, sjeća se da je spominjanje godišnjeg odmora spominjao direktor te da je nakon godišnjeg odmora tužitelj trebao doći po papire, ali ne zna što je to značilo da li je to trebao biti sporazumni otkaz ili otkaz. Kada mu je pokazivao snimku taj dan, tužitelj je izgledao normalno i rekao mu je da će ih tužiti. U njegovom slučaju, kada je on dao otkaz, situacija je bila takva da je otišao prvo na godišnji odmor i tada je tuženik uzeo njegove papire, odradio je kompletni otkazni rok, a ugovor o radu je prestao sporazumnim otkazom.

22.1. Iskaz svjedoka IG sud je ocijenio vjerodostojnim jer je sukladan sadržaju preslušane snimke.

23. U svom iskazu tužitelj je naveo da se sjeća da je taj dan prema navodima direktora zaspao, te da je pozvan na razgovor na kojem mu je rečeno da si više ne pašu. Direktor mu je rekao da će dobiti otkaz i da ima pravo na korištenje godišnjeg odmora, a papire će riješiti kada se vrati s godišnjeg. Sjeća se da je V došla s napisanim sporazumnim raskidom ugovora o radu, ali ga nije htio potpisati, pa je zvao VG, ali mu se nije htio javiti. Nije dolazio na posao nakon toga, te je treći dan dobio poziv za iznošenje obrane zašto se ne pojavljuje na poslu. Sjeća se da su se dogovorili na način da mu oni daju otkaz i da on ima pravo na godišnji odmor. Snimao je taj sastanak kako bi mogao potvrditi o čemu je riječ bilo na tom sastanku. Nije tuženika, odnosno, direktora upozorio da ga snima, iako zna za nezakonito snimanje. Sastanak nije protekao u mirnom tonu, a završio je tako što su se pozdravili. Na sastanku su bili prisutni ČG, UG, koji nije bio cijelo vrijeme, već je došao naknadno i V, koja je bila u prostoriji iza, u jednom je trenutku BG rekao V da pripremi papire za otkaz, a ona je donijela sporazumni. Iako je odbio potpisati sporazumni raskid ugovor o radu, otišao je na godišnji odmor, jer mu je tuženik – direktor rekao da mu on daje otkaz i da ima pravo koristiti godišnji do 27. kolovoza (u trajanju od 2 tjedna). Nakon što je odbio potpisati sporazumni raskid ugovora o radu, pokušao ga je nazvati, ali se nije javio te je odlučio, bez prethodnog savjetovanja s njim, koristiti godišnji odmor jer je shvatio da mu je dao otkaz i da ima pravo na korištenje godišnjeg odmora. Trenutno je zaposlen u firmi [obrt], obrt za prijevoz. Nadalje, navodi da se sjeća da je na sastanku direktor, iz svoje glave izračunao, koliko mu je godišnjeg odmora ostalo. Rekao mu je na koliko dana ima pravo godišnjeg odmora i da nije nikoga zvao u vezi njega i njegovog godišnjeg odmora. Navodi kako je sastanak završio tako što je VG prvi izašao, a on je ostao da čeka papire koje treba donijeti V, ona je donijela sporazumni raskid koji je odbio potpisati. VG je po izlasku rekao samo bok-bok i rekao je da ide na sastanak u firmu DS Smith, dok su ostali ljudi ostali sjediti, ČG je sjedio, jeo i slušao što pričaju, nije se petljao u njihove razgovore. Dečki su ostali. On je otišao nakon što je odbio potpisati sporazumni raskid. Navodi i da mu u sklopu sporazumnog raskida nije ponuđen godišnji odmor. Nitko nije ni spominjao sporazumni nego samo otkaz. Poslije godišnjeg nije došao raditi jer je nakon tri dana dobio poziv na obranu zašto nije došao raditi. Navodi i da mu je rečeno da će papire dobiti o otkazu nakon što dođe s godišnjeg, a to mu je rekao VG, da će riješiti papire kad dođe s godišnjeg.

23.1. Iskaz tužitelja sud je ocijenio vjerodostojnim u dijelu u kojem je naveo da mu je ponuđen prestanak ugovora o radu s danom koji dolazi nakon što iskoristi preostale dane godišnjeg odmora, te da je odbio potpisati sporazumni prestanak ugovora o radu. Naime, u tom dijelu iskaz tužitelja je u skladu sa sadržajem preslušane snimke, a činjenica da je odbio potpisati sporazumni raskid nije sporna.

23.2. Iskaz tužitelja sud je ocijenio nevjerodostojnim u dijelu u kojem navodi da mu u sklopu sporazumnog prestanka ugovora nije ponuđeno da iskoristi godišnji odmor, jer suprotno proizlazi iz sadržaja preslušane snimke. Isto tako, nije vjerodostojan iskaz tužitelja u dijelu u kojem je naveo da je zakonski zastupnik tuženika prvi napustio sastanak jer suprotno proizlazi iz preslušane snimke.

24. U svom iskazu zakonski zastupnik tuženika BG naveo je da je pozvao tužitelja na sastanak zbog pritužbi ostalih kolega na njegov rad i to je jedini razlog zašto ga je pozvao. Na sastanak je došao nezainteresiran i isključiv te su zaključili da završiti suradnju. Na sastanku su bili ČG, s kojim je razgovara prije sastanka, UG, koji je došao poslije tužitelja i kolegica V, koja je bila poluprisutna jer se nalazila u prostoriji pokraj. Ponudio je tužitelju sporazumni raskid, ali ga tužitelj nije htio potpisati i tražio je korištenje godišnjeg odmora. Nazvao je potom V da izračuna koliko tužitelj ima dana godišnjeg odmora i da pripremi sporazumni raskid s uračunatim danima godišnjeg odmora. Dali su mu novi sporazumni otkaz, koji tužitelj opet nije htio potpisati. Nakon toga, nisu definirali njihov odnos. Ne sjeća se je li spominjao riječ otkaz, ali sigurno da je. Budući da nisu definirali njihov odnos, očekivao je da će se vratiti raditi. Sastanak je završio tako što je on (zakonski zastupnik tuženika) otišao, jer je morao ići na sastanak u DS Smith. Što se tiče godišnjeg odmora, naveo je kako tužitelju nitko nije odobrio korištenje godišnjeg odmora te da u firmi vode evidenciju o godišnjem odmoru, ali ne izdaju odluku o istom. U njihovoj evidenciji nemaju podatak da je tužitelj bio na godišnjem odmoru. Ne može se sjetiti tko je predložio korištenje godišnjeg odmora, ali ponavlja

1 0

da je ponudio tužitelju drugi sporazumni otkaz o radu s uračunatim danima godišnjeg odmora, jer je prvi sporazumni otkaz bio definiran na taj dan kada je bio sastanak.

24.1. Iskaz zakonskog zastupnika tuženika je sud ocijenio vjerodostojnim u dijelu u kojem je naveo da je tužitelju predložio sporazumni prestanak ugovora o radu s uračunatim danima godišnjeg odmora, te da je tražio od B da izračuna koliko tužitelj ima još godišnjeg odmora.

24.2. Iskaz zakonskog zastupnika tuženika sud je ocijenio nevjerodostojnim u dijelu u kojem je naveo da nisu definirali odnos po završetku razgovora, te da je on prvi napustio sastanak, jer suprotno proizlazi iz preslušane snimke.

25. Ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno sud je utvrdio:

- da je 10. kolovoza 2022. održan sastanak sa tužiteljem, a na kojem sastanku je bio zakonski zastupnik tuženika, ČG, UG, a da je LG trebala izračunati koliko dana godišnjeg odmora je ostalo tužitelju,

- da je na tom sastanku tužitelj obaviješten o povredama obveza iz radnog odnosa, te mu je bilo ponuđeno da radni odnos prestane sporazumom o prestanku ugovora o radu

- da tužitelj nije potpisao sporazumni prestanak ugovora o radu,

- da je na sastanku tužitelju rečeno da nisu na istoj valnoj duljini, te mu je predloženo da radni odnos prestane s danom koji slijedni nakon godišnjeg odmora, da je tijekom sastanka zakonski zastupnik tuženika više puta tražio informaciju od druge zaposlenice o tome koliko tužitelj ima još dana godišnjeg odmora, da se tijekom sastanka spominjao otkaz i "sporazumni", te da je sastanak završio na način da je tužitelj rekao zakonskom zastupniku tuženika da će otići jer smeta, da će dokazati da ne može tako, te je zakonskog zastupnika tuženika pitao : "Godišnji?", na što mu je isti rekao da pričeka i da sjedne, te mu potom odgovorio 14 dana, te da je nakon toga tužitelj napustio sastanak.

- da je tužitelju 12. kolovoza 2022. dano upozorenje jer od 11. kolovoza 2022. ne dolazi na posao, te je pozvan da u roku od 24 sata obavijesti poslodavca o privremenoj nesposobnosti za rad, a u roku od tri dana da dostavi potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad, a koje je primio 16. kolovoza 2022.

- da je tužitelj Poziv na obranu od 11.kolovoza 2022. (list spisa 57) primio 16. kolovoza 2022.,

- da je tužitelju radni odnos prestao Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 17. kolovoza 2022., jer da tužitelj neopravdano izostaje s posla od 11. kolovoza 2022., a da je prethodno Upozoren na kršenje obveza iz radnog odnosa,

- da je tužitelju pokušana dostava Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, a koja dostava se vratila tuženiku kao neuručena, pa je tužitelj navedenu Odluku stavio na oglasnu ploču 31. kolovoza 2022.,

- da je tuženik uputio tužitelju 16. rujna 2022. dopis uz kojem navodi da sukladno Odluci o izvanrednom otkazu Ugovora o radu u privitku dopisa šalju slijedeću dokumentaciju; potvrdu o vrsti poslova i trajanju radnog odnosa, odjava eM-2P, te da je sačinjena u Osijeku 16. rujna 2022. Navedeni dopis tužitelj je primio 20. rujna 2022.,

- Zahtjev radi zaštite prava radnika tuženik je podnio 5. listopada 2022.,

- tuženik je navedeni Zahtjev za zaštitu prava primio 7. listopada 2022.,

- tužitelj je podnio tužbu 7. studenog 2022.

1 1

26. Odredbom čl. 120. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23, 64/23., u nastavku: ZR) propisano je da otkaz mora biti u pisanom obliku, poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz, te da se otkaz mora dostaviti osobi kojoj se otkazuje.

27. Odredbom članka 133. st. 1. i 2. ZR-a propisano je da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava. Ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

28. Odredbom čl. 93. Pravilnika o radu Orteo d.o.o. od 1. siječnja 2015. (list spisa 30- 56) propisano je da dostavljanje odluka, obavijesti i drugih pismenih akata u svezi s ostvarenjem prava i obveza radnika obavlja se, u pravilu, neposrednom predajom radniku. Potvrdu o izvršenom dostavljanju (dostavnicu) potpisuje primatelj i dostavljač. Primatelj će na dostavnici sam naznačiti dan prijema. Radniku se odluka može dostaviti i putem pošte, preporučeno na adresu koju je radnik prijavio poslodavcu. U slučaju odbijanja prijema ili nepoznate adrese, dostavljanje se obavlja isticanjem na oglasnoj ploči poslodavca. Istekom roka od osam dana od isticanja na oglasnoj ploči smatra se da je dostava izvršena.

29. U konkretnom slučaju, tuženik je tužitelju pokušao dostaviti Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, ali se dostava navedene odluke vratila kao neuručena pa je tuženik navedenu odluku 31. kolovoza 2022. stavio na oglasnu ploču.

29.1. Prema shvaćanju ovoga suda odredbu čl. 133. ZR-a kojom je propisano da rok počinje teći „od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava“, treba tumačiti tako da se u slučaju pisanog otkaza taj rok računa od dana dostave odluke (kao pravilo), a iznimno u onim slučajevima kada radniku odluka o otkazu nije dostavljena rok za zahtijevanje zaštite povrijeđenog prava treba računati od dana saznanja za otkazivanje ugovora o radu (kao izuzetak od pravila). Takvo shvaćanje proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revr-1635/2016.

29.2. Prema ocjeni ovoga suda, u konkretnom slučaju nije bilo mjesta primjeni odredbe čl. 93. Pravilnika o radu, jer u konkretnom slučaju tužitelj nije odbio primitak navedene pošiljke, a nije mu niti bila nepoznata adresa, nego se pošiljka vratila s naznakom „ obaviješten nije podigao“ (kako to sam tuženik navodi u odgovoru na tužbu). Kada se pošiljka vrati s naznakom „obaviješten nije podigao“ ne smatra se da je primatelj odbio pošiljku, nego je bilo potrebno ponovno pokušati dostaviti navedenu Odluku. Dakle, tuženik je pogrešno postupio kada je nakon što se pošiljka vratila s naznakom „obaviješten nije podigao“ istu stavio na oglasnu ploču. Stoga, iako Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu nije pravilno dostavljena tužitelju, navedeno nije od utjecaja na zakonitost Odluke o otkazu ugovora o radu, jer je tužitelj o Odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu saznao kada je 20. rujna 2022. primio dopis tuženika od 16. rujna 2022., a Zahtjev za zaštitu prava podnio u je 5. listopada, odnosno roku od 15 dana od saznanja za navedenu Odluku odnosno u

1 2

roku iz čl. 133. st.1. ZR-a. Budući da je tuženik Zahtjev za zaštitu prava primio 7. listopada 2022., te da na isti tuženik nije odgovorio, tužitelj je tužbu podnio u roku od 15 dana iz čl. 133. st. 2. ZR-a. Dakle, Zahtjev za zaštitu prava, i tužba su podneseni u zakonskim rokovima.

30. Nadalje, odredbom čl. 135. st. 1. i 3. ZR-a propisano je da je u slučaju spora iz radnog odnosa, teret dokazivanja na osobi koja smatra da joj je neko pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, odnosno koja pokreće spor, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije uređeno. U slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

31. U konkretnom slučaju tuženik je tužitelju otkazao ugovor o radu izvanrednim otkazom jer je tužitelj od 11. kolovoza 2022. neopravdano izostajao s posla, te da je bio i upozoren na kršenje obveza iz radnog odnosa.

31.1. Tijekom postupka nije bilo sporno da tužitelj nije dolazio na posao od 11. kolovoza 2022., nego je bilo sporno je li tužitelj na sastanku održanom 10. kolovoza 2022. upućen na korištenje godišnjeg odmora.

31.2. Kao što je prethodno navedeno, nakon provedenog dokaznog postupka i ocjene svih dokaza, sud je utvrdio da tužitelju na sastanku 10. kolovoza 2022. rečeno da nisu na istoj valnoj duljini, te da se raziđu u miru, kao i da tužitelj potraži posao dalje. Nadalje, zakonski zastupnik tuženika je na navedenom sastanku tužitelju predložio da zadnji dan radnog odnosa bude dan zadnji dan godišnjeg odmora na koji ima pravo, te je tijekom sastanka zakonski zastupnik tuženika od zaposlenice B zatražio da pripremi sve potrebno, a drugi put joj je rekao da pripremi "sporazumni" sa uračunatim danima godišnjeg odmora. Tužitelj je pitao za razloge za otkaz, te su mu predočeni razlozi od strane zaposlenika UG. Tijekom trajanja sastanka zakonski zastupnik tuženika je više puta rekao da se njega pita i da on odlučuje. Nadalje, sastanak je završio na način da je tužitelj rekao zakonskom zastupniku tuženika da će otići jer smeta, da će dokazati da ne može tako, te je zakonskog zastupnika tuženika pitao : "Godišnji?", na što mu je isti rekao da pričeka i da sjedne, te mu potom odgovorio 14 dana, te da je nakon toga tužitelj napustio sastanak.

31.3. Imajući na umu sve prednje navedeno, ovaj sud je utvrdio da je tužitelj opravdano i pravilno zaključio da je upućen na korištenje godišnjeg odmora, i to iz razloga što je tužitelju po samom završetku sastanka rečeno da ima još 14 dana godišnjeg odmora, a prethodno mu je više puta rečeno da iskoristi godišnji odmor prije prestanka radnog odnosa. Nadalje, da je pravilno zaključio tužitelj da je upučen na korištenje godišnjeg odmora proizlazi i iz činjenice da je zakonski zastupnik tuženika tijekom sastanka isticao da on odlučuje i da se njega pita misleći pri tome na prestanak radnog odnosa tužitelja, te da je tužitelju rekao da nisu na istoj valnoj duljini, da se u miru raziđu i da tužitelj potraži posao dalje. Zakonsko zastupnik tuženika nije ostavio mogućnost da promjeni svoju odluku, odnosno da bi se nastavio radni odnos tužitelja. Stoga, tužitelj nakon završetka sastanka nije mogao ništo drugo niti zaključiti nego da je upućen na korištenje godišnjeg odmora jer mu je prestao radni odnos.

1 3

31.4. Činjenica da je tužitelj odbio potpisati sporazumni prestanak ugovora o radu, nije od utjecaja na ovu pravnu stvar. Naime, tužitelj je već tijekom trajanja sastanka shvatio da je dobio otkaz te je i pitao da mu se kažu razlozi zbog kojih je dobio otkaz ugovora o radu, pa je tužitelj napuštajući sastanak mogao opravdano shvatiti da ima pravo iskoristiti godišnji odmor jer da je dobio otkaz, bez obzira što nije potpisao sporazumni prestanak ugovora o radu.

31.5. Isto tako, bez utjecaja na ovu pravnu stvar je i činjenica da tužitelj nije postupio po Upozorenju od 12. kolovoza 2022., a koje je primio dan prije Otkaza ugovora o radu (ovdje se ističe činjenicu da je navedeno Upozorenje tužitelj primio 16. kolovoza 2022. tuženik ne osporava) jer je tužitelj opravdano i pravilno zaključio da je upućen na korištenje godišnjeg odmora jer mu je otkazan ugovor o radu.

32. Budući da je tuženik uputio tužitelja na korištenje godišnjeg odmora na sastanku 10. kolovoza 2022., a što je tužitelj i pravilno razumio i zaključio, sud je utvrdio da da nije dopušten Otkaz Ugovora o radu sadržanom u Odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu iz razloga što tužitelj neopravdano izostaje s posla, te je sud utvrdio da tužitelju kod tuženika radni odnos nije prestao, te je stoga odlučeno kao pod toč. I/ izreke.

33. U vezi preslušane snimke, tuženik je na ročištu održanom 14. listopada 2025. osporio vjerodostojnost snimke, navodeći da je istu sačinila umjetna inteligencija, ali nije preložio dokaz vještačenjem kojim bi se utvrdilo je li ista snimka autentična, ili ju je sačinila umjetna inteligencija. Ovdje se ističe, da nakon preslušane snimke nije osporeno da glas pojedinih sudionika nije njihov glas, a nije osporeno niti kada je snimka nastala (mjesto i vrijeme nastanka snimke).

34. Nadalje, odredbom čl. 124. ZR-a propisano je da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao, naložit će vraćanje radnika na posao. Budući da je sud utvrdio da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu nedopuštena, sud je naložio tuženiku da tužitelja vrati na rad, na poslove koje je obavljao prije nego je dobio otkaz (vozač teretnog vozila), te da mu prizna kontinuitet radnog odnosa. Ovdje je potrebno istaknuti da okolnost što je tužitelj zaposlen kod drugog poslodavca (što proizlazi iz iskaza tužitelja) nije od utjecaja na tuženikovu obvezu da tužitelju omogući kontinuitet radnog odnosa na radnom mjestu vozač teretnog vozila sa svim pravima koja iz radnog odnosa proizlaze jer je tužiteljičin radni odnos kod tuženika prestao temeljem nedopuštenog otkaza. Slijedom navedenoga odlučeno je kao pod toč II/ izreke.

35. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu pa mu sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a pripada naknada troška postupka. Tužitelju je priznat trošak jednokratne nagrade u visini od 250 bodova, odnosno 500,00 EUR-a sukladno Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023., u nastavu: Tarifa). U navedenu jednokratnu nagradu uključene su sljedeće radnje: trošak sastava zahtjeva za zaštitu prava od 5. listopada 2022., trošak sastava tužbe i obrazloženog podneska od 3. studenog 2022., te trošak zastupanja na ročištu 16. siječnja 2024., uz navedenu jednokratnu nagradu tužitelju je priznat trošak zastupanja na ročištu 3. svibnja 2025., 3. lipnja 2025., te trošak sastava žalbe a sukladno Tbr. 7. toč. 2. st. 2. Tarife u iznosu od 100,00 EUR-a za svako ročište i žalbu.

1 4

35.1. Nadalje, za prvostupanjski postupak nakon ukidbene odluke (postupak koji se vodio pod brojem Pr-239/2024) tužitelju bi bila priznata jednokratna nagrada u iznosu od 500,00 EUR-a sukladno Tbr. 7. toč. 2. st. 3. Tarife. Međutim, tužitelju je zahtijevao manji iznos pa mu za ponovljeni prvostupanjski postupak pripada naknada troška u iznosu od 200,00 EUR-a a koliko je isti tražio troškovnikom.

35.2. Slijedom navedenoga, tužitelju pripada naknada troška u iznosu od 1.000,00 EUR-a uvećano za 25% PDV-a iznosi 1.250,00 EUR-a. Navedenom trošku pridodan te je trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 53,09 EUR-a, što sveukupno iznosi 1.303,09 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 19. studenog 2025. pa do isplate sukladno čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a. Slijedom navedenoga, odlučeno kao pod toč. III/ izreke.

35.3. Tužitelju nije priznat trošak sastava zahtjeva za zaštitu prava od 30. kolovoza 2022., jer je isti podnesen protiv Upozorenja, a upozorenje nije odluka kojom su povrijeđena prava radnika, pa se protiv istoga niti ne mora podnositi zahtjev za zaštitu prava.

36. Budući da je tuženik u cijelosti izgubio u sporu, ne pripada mu naknada troška postupka, pa je stoga odlučeno kao pod toč. IV/ izreke.

Osijek, 19. studenog 2025.

Sutkinja

Helena Topić Vuković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DOSTAVITI:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika