Poslovni broj: 1P-1648/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Stjepana Radića 81, Šibenik

U IM E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku po sudcu Anđelki Bagić u pravnoj stvari tužitelja GI, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku ĐI, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB 26187994862, Ulica Vatroslava Jagića 33, 10000 Zagreb, koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri odvjetnici iz Zagreba, Radnička cesta 22 ,radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 8. listopada 2025. godine u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja ČI, odvjetničke vježbenice u OD Marko Mijat iz Vodica i zamjenika punomoćnika tuženiak KI, odvjetničke vježbenice u OD Hanžeković i parteneri, na ročištu objave presude dana 21. studenog 2025. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„I.Proglašava se nedopuštenom ovrha - izravna naplata tuženika - određena temeljem zahtjeva tuženika za izravnu naplatu FINI od dana 11.01.2022.g. po zadužnici od 10.07.2007.g. ovjerene kod javnog bilježnika Ljiljanke Malenice iz Šibenika pod poslovnim brojem OV-7409/07 na novčanim sredstvima tužitelja kao predmetu ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1000,00 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude 21. studenog 20205 pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, u roku od 15 dana. „

III.Nalaže se tužiteljici GI, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] da naknadi trošak tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB 26187994862, Ulica Vatroslava Jagića 33, 10000 Zagreb u iznosu od 1000,00 € sa pripadajućom zateznom kamtom od dana donošenja ove presude 21. studenog 2025. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je u tužbi i tijekom postupka navela da je Zaključkom Općinskog suda u Šibeniku, Stalna služba u Kninu, poslovni broj Ovr-376/2024, od dana 12.07.2024.g. tužitelj upućen u roku od 15 dana od primitka predmetnog zaključka pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenom temeljem zahtjeva ovdje tuženika, a tamo ovrhovoditelja za izravnu naplatu FINI od dana 11.01.2022.g. po zadužnici od 10.07.2007.g. ovjerene kod javnog bilježnika Ljiljanke Malenice iz Šibenika pod poslovnim brojem OV-7409/07 iz razloga iz odredbe članka 50. stavak 1. toč.11. Ovršnog zakona. Naime, tuženik da je protiv tužitelja 03.01.2022. godine Financijskoj agenciji (u daljnjem tekstu: „FINA“) podnio zahtjev za izravnu naplatu na temeljem javno ovjerene privatne isprave – Izjavom o ustupu prava, br. Ov-12192/13, s RAIFFEISENBANK AUSTRIA D.D., koja je sva svoja potraživanja po predmetnoj zadužnici br. OV-7409/07 ustupila Croatia osiguranju d.d. Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, u ukupnom iznosu od 4.151,50 eura plus zakonske zatezne kamate

2. Tako da je tuženik preuzeo tražbinu prema tužitelju po osnovi zadužnice odnosno prema ovršeniku/dužniku koja je potpisala zadužnicu radi osiguranja tražbine prednika tuženika/ovrhovoditelja iz Ugovora o kreditu broj 168-50-4243930 od dana 06.07.2007.g. Tako je prvo tužitelj temeljem članka 210. Ovršnog zakona podnosi naslovnom sudu prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenom te za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava iz razloga što je u trenutku podnošenja zahtjeva za naplatu tuženik nije bio ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave odnosno FINA nije bila ovlaštena provesti pljenidbu i prijenos sredstava na temelju Osnove jer je tražbina tuženika u zastari.

3. Dakle, nastupila je zastara prava tuženika da potražuje po predmetnoj zadužnici prisilnu naplatu svoje tražbine. Štoviše, sve tražbine osigurane zadužnicom koja je ovjerena i to 2007.g. zastarijevaju u roku od 5 godine od dana posljednje isplate izvršene od tužitelja/ovršenika, a koja je isplaćena u 11. mjesecu 2013. godine pa je nesporno kako je tražbina zastarjela 2018. godine.

4. Dakle, tuženik/ovrhovoditelj da je mogao sve do 11. mjeseca 2018. godine prisilno putem FINAe potraživati svoju tražbinu. Stoga, nesporno je da je predmetna tražbina i pljenidba sredstava u zastari. Shodno svemu navedenom, tužitelj ima pravni interes za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim iz razloga što pljenidba sredstava po predmetnoj Osnovi je u zastari, a što se može vrlo lako i dokazati u parnici zbog čega se i podnosi predmetna tužba. Obzirom da je u konkretnom slučaju nastupila zastara potraživanja, provedbom izravne naplate temeljem Osnove nedvojbeno proizlazi opasnost od nastanka štete za tužitelja jer tuženik potražuje nešto što je u zastari odnosno na što nema više pravo prisilnim putem potraživati od tužitelja te na koji dug tužitelj više nije računao da ga mora podmiriti.

4.1.Slijedom svega navedenog, tužitelj je predlažio da Sud donese presudu kojom će prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice.

5. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da su tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovani.

5.1.Rješenjem Općinskog suda u Šibeniku- Stalna služba u Kninu posl.br. Ovr- 376/2024 od 12.07.2024. tužiteljica da je upućena na pokretanje parničnog postupka radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona. Dakle, tužiteljica da je na pokretanje parnice upućena isključivo zbog prigovora da je nastupila zastara. S tim u vezi, a u odnosu na sve ostale navode tužiteljice iz tužbe, mimo navoda koji se isključivo odnose na prigovor zastare, ističe se da je tužiteljica prekludirana i da nije ni ovlaštena u ovoj parnici iznositi ikakve daljnje prigovore. Predlaže se stoga prilikom raspravljanja i odlučivanja ne uzimati u obzir navode tužiteljice koji prelaze granice određene cit ovosudnim rješenjem.

5.2 Opreza radi tuženik se ipak kratko očitovao na te navode tužiteljice pa u bitnom istaknuo da nije osnovan navod da tuženik nije ovlašten tražiti ovrhu (što je de facto žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a, a kojeg tužiteljica nije isticala niti je zbog njega upućena u parnicu). Naime, tuženik je na temelju Izjave o ustupu OV- 12192/13 od 21.11.2013., a u vezi s Izjavom o ustupu prava po ispravi Ov-8698/21 od 21.12.2021., u vezi čl. 8. Ugovora o kreditu ovlašten na provedbu ovrhe nad tužiteljicom.

5.3.U odnosu na navode tužiteljice da bi provedbom ovrhe nastupila šteta za tužiteljicu, ukazuje se da je riječ o pravomoćno odbijenom prigovoru odnosno o presuđenoj stvari. Nije osnovano niti točno da bi bila nastupila zastara tuženikovog potraživanja. Naime, predmetna tražbina proizlazi iz solemniziranog Ugovora o kreditu br. 168- 50-4243930 koji je potvrđen od strane javnog bilježnika Ljiljanke Malenice iz Šibenika, posl.br. OV-7407/2007, sklopljenog između Raiffeisenbank Austria d.d. kao Kreditora i PI kao Korisnika kredita/davatelja osiguranja. Potraživanje iz cit Ugovora osigurano je sukladno čl 8. cit. Ugovora suglasnošću o zapljeni, fiducijom na vozilu (namjena kredita kupnja vozila) i zadužnicom.

5.4.Predmetni Ugovor da je sukladno čl. 10 cit Ugovora otkazan od strane Banke dana 30.08.2013. zbog neispunjavanja dužne obveze od strane tužiteljice po Ugovoru. Tuženik da je stoga sukladno odštetnom zahtjevu valjano isplatio odštetu Banci kao svome osiguraniku isplatom iznosa od kn 58.792,72, a koji iznos predstavlja dugovanje korisnika kredita(ovdje tužiteljice). Imajući u vidu da je Ugovor ovršna isprava za naplatu potraživanja primjenjiv je zastarni rok od 10 godina sukladno čl.233. ZOO. Promašen je stoga navod tužiteljice da bi tražbine osigurane zadužnicom zastarijevale u roku od 5 godina od dana posljednje isplate, kada tražbina proizlazi iz solemniziranog Ugovora, pa zastarijeva protekom desetogodišnjeg zastarnog roka. Skreće se pažnja i na činjenicu da je tužiteljica izričito dana 20.06.2014. potvrdila potraživanje tuženika uslijed isplate naknade štete radi neuredne otplate cit Ugovora o kreditu broj 168-50-4243930 od 30.08.2013. Pritom se ukazuje da je uplatu tužiteljica izvršila dana 12.02.2015., a da je tuženik prije predmetne ovrhe pokrenuo i ovrhu putem poslodavca, koja nije provedena zbog okolnosti na strani tužiteljice tj. prethodne obustave na plaći.

5.5.Evidentno da je tuženik zakonito unutar desetogodišnjeg zastarnog roka, dana 11.01.2022.godine pokrenuo ovrhu radi naplate potraživanja koje proizlazi iz soleminziranog Ugovora o kreditu. Na konkretan slučaj nije primjenjiva sudska praksa i to presuda VSRH posl.br. Rev-832/2018 od 22.12.2020. na koju se poziva tužiteljica, a sve jer činjenični supstrat uopće ne odgovora činjenicama u ovom spisu, pa samim time nije niti materijalno pravo na jednaki način za primijeniti.

5.6.Tužiteljica nije, niti može u tijeku ovog postupka, osporila postojanje potraživanja, s osnove niti visinu. Čak dapače, tužiteljica olako drži da je riječ o dugu kojeg ne mora podmiriti. Upravo suprotno pogrešnim držanjima tužiteljica, ukazuje se da je riječ o potraživanju koje nije u zastari, koje proizlazi iz ovršne isprave- solemniziranog kredita, osigurano predmetnom zadužnicom. Tuženik dakle zaključno ističe da predmetno potraživanje proizlazi iz Ugovora o kreditu kao solemniziranog ovršnog javnobilježničkog akta za koji je kao instrument osiguranja izdana predmetna zadužnica te se u konkretnom slučaju primjenjuje desetogodišnji zastarni rok sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Rok od 10 godina počinje teći danom otkaza Ugovora o kreditu, konkretno, od 30.08.2013. stoga je jasno da je prigovor zastare neosnovan, a sve kako je tuženik unutar roka dostavio predmetnu zadužnicu na provedbu Financijskoj agenciji. IV. Imajući u vidu da je riječ o pravnom pitanju, to je predlaže sudu odluku donijeti na temelju stanja spisa, sve sukladno načelu ekonomičnosti postupka.

5.7. Slijedom svega navedenog, tuženik je predlažio sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te naložiti tužitelju naknadu prouzročenog parničnog troška zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate.

6.U tijeku postupka sud je izveo dokaze pregledom dopis ovrhovoditelja FINA- i o promjeni vjerovnika i dostavi stanja duga po osnovi za plaćanje broj: OV-7409/07., Zahtjev za izravnu naplatu, Zadužnica od 10.07.2007.g. ovjerena od javnog bilježnika Ljiljanka Malenica iz Šibenika, pod poslovnim brojem OV-7409/07, -Specifikacija izvršenja osnove za plaćanje OV-7409/07. Ugovora o kreditu broj 168-50-4243930 od dana 06.07.2007.g., promet po kreditu, pravna praksa , rješenja od 12.07.2024., Izjave, povijesni izvadak iz sudskog registra za tuženika, rješenje ŽS ST posl.br. Gž Ovr-800/24 od 11.12.2024., otkaz Ugovora, uvid u spis, Sporazum o obročnoj otplati broj 53-RK1767 2013), izvod stanja duga, korespondencija s poslodavcem., spisa pod posl.. br. Ovr- 376/2024.

7.Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

8.Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

9.Stranke su popisale parnički trošak.

10.Pregledom ugovor o kreditu broj 168-50-4243930 ovjerenog i solemniziranog od javnog bilježnika Ljiljanke Uroda iz Šibenika dana 10. srpnja 2007. godine pod posl. br. OV-7407/07 koji je zaključen između kreditora Raiffeisenbank Austria d. d. Zagreb i korisnika kredita VI dana 6. srpnja 2007. godine kojim ugovorom je tužiteljica kao korisnik kredita dobila kredit u iznosu od 17.803,49 CHF uz redovnu kamatu od 5,20 % na rok otplate na osamdesetčetri mjeseca , a namjena kredita je bila kupnja automobila Chevrolet , a osiguranje naplate kredita je određeno zapljenom primanja, prijenos prava vlasništva na vozilu te zadužnica ovjerena kod javnog bilježnika u formi i sadržaju prihvatljiva za kreditora, sukladno odredbi članka 183. Ovršnog zakona. (članak 8. Ugovra). Što se tiče načina otplate navedenog u članku 7 Ugovora kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima , a nutiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu. Člankom osam je određeno i da je davatelj osiguranja suglasan da kreditor može neposredno temeljem Ugovra zatražiti protiv njega prisilnu ovrhu radi predaje u posjed vozila, nakon dospijeća osigurane tražbine te namiriti tražbinu iz navedenog automobila sukladno odredbama Ovršnog zakona. Davatelj osiguranja je suglasan i da u slučaju ustupa tražbine iz ovog Ugovora sa Kreditora na Osiguratelja CROTIA OSIGURANJE d. d. filijala za osiguranje prijevoza i kredita, Zagreb, Miramarska 22 vlasništvo automobila prenose na osiguravatelja, te ovlašćuje osiguravatelja da neposredno temeljem ovog ugovora može izvršiti upis prijenosa prava vlasništva na pokretnini-vozilu u svoje ime u Upisnik sudskih i javnobilježničkih osiguranja tražbina vjerovnika na pokretninim stvarima i pravima koji se vode kod Službe upisa pri Financijskoj agenciji, uz zabilježbu da je prijenos prava vlasništva obavljen radi osiguranja.

10.1.Nadalje, u članku 9. Ugovora korisnik kredita se je među ostalim obvezama obvezao podmiriti sve jabvniblježnike i sudske troškove i pristojbe sve druge troškove vezane za provedbu i povrat sredstava osiguranja, naplatu tražbine, te sve eventualne poreze utvrđene posebnim propisima, a što se tiče otkaza u članku deset Ugovor je ugovoreno da Kreditor ima pravo otkazati kredit , učiniti ga dospjelim i zatražiti naplatu cjelokupnog iznosa neotplaćenog duga zajedno s pripadajućom kamatom naknadama i troškovima. Otkaz Kreditor će učiniti putem pisane izjave o otkazu. Izjava o otkazu upućuje se Korisniku kredita preporučenim pismom s povratnicom na adresu Korisnika kredita , Korisnik kredita je suglasan da tako učinjena izjava proizvodi pravne učinke od dana predaje preporučene pošiljke na pošti. , bez obzira da li je dostava uspjela ili ne, osim ako u samoj izjavi nije što drugo navedeno.

11.Pregldom zadužnice koja prileži u predmetnom spisu (list 23) spisa ovjerene od strane korisnika kredita GI tužiteljice u ovom postupku utvrđeno je da je tužiteljica temeljem naprijed Ugovora o kreditu broj: 168-50-4243930 od dana 6. srpnja 2007. godine sukladno članku 183.Ovršnog zakona dala suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika Raiffeisenbank Austria d. d. Zagreb u iznosu od 17.803,49 CHF kao i ostalih svih naknada , troškova, kamata i dr. tražbina zapaljene svi njeni računi kunski i devizni od strane pravnih osoba koje obavljaju poslove pravnog prometa odnosno kada na temelju nje zatraže ovrhu. Zadužnica kao isprva da ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računima i prenosi na ovrhovoditelja radi naplate , uz uvjet javnobilježniče ovjere , a koju ovjeru potpisa je korisnica kredita tužitiljica i učinila kod javnog bilježnika Ljiljanke Malenica broj OV-7409/07 dana 10. srpnja 2007. godine , dakle isti dan kad je zaključen i Ugovora o kreditu u kojem Ugovru je Zadužnica u članku 8 Ugora i navedena kao sredstvo osiguranja naplate tražbine bilo kreditora ili tuženika CROATIA OSIGURANJA d. o. po izjavi o ustupu tražbina Kreditora.

12.Iz izjave po ustupu prava po ispravi koja je i ovjerena od strane javnog bilježnika Lucije Popov iz Zagreba dana 21. studenog 2013. godine broj OV-12192/13 dana od strane Kreditora Raiffeisen bank d. d. Zagreb dana 20. studenog 2013. godine proizlazi da je kreditor ustupio sva prava koja za njih proizlaze iz solemnizirane privatne isprave broj OV-7407 od dana 10. srpnja 2007. godine , koja predstavlja javnobilježnički potvrđen Ugovor o kreditu broj: 168-50-4243930 sklopljen između Raiffeisen bank Austria d. d. Zagreb, i korisnika kredita GI tužiteljice uključujući i sva prava koja proizlaze iz instrumenata osiguranja potraživanja , a naročito fiducijarno vlasništvo vozila marke CHEVROLET reg. broj [registarska oznaka], broj šasije [broj šasije], kao i sva prava iz privatnih isprava potvrđenih od strane javnog bilježnika Zadužnica –OV-7409/07i suglasnost o zapljeni primanja OV-7408/07. Sva prava su prenesena na tuženika CROATIA OSIGURANJE d. d. Filijala za osiguranje prijevoza i kredita Zagreb koja je stekla pravo prijenosa tražbine i svih sporednih prava u skladu sa Zakonom o obveznim odnosima, isplatom iznosa od 58.792,72 tadašnjih kuna , koji iznos predstavlja dugovanje Korisnika kredita tužiteljice prema naprijed navedenom Ugovoru o kreditu.

13.Iz izjave o otkazu Ugovara o kreditu (list 59) spisa proizlazi da je kredit tužiteljici otkazan sa danom 30. kolovoza 2013. godine , a sve prema članku 10. Ugovora o kreditu.

14.Po sporazumu o obročnoj otplati ( koji je nastao između tuženika i tužiteljice dana 20. lipnja 2014. godine broj 53-RK 1767 20139 tužiteljica se je obvezala isplatiti dug na ime regresnog zahtijeva tuženika u iznosu od 22.713,65 tadašnjih kuna , a na dan sklapanja sporazuma i zatezne kamate u iznosu od 3.686.68 tadašnjih kuna , a na naprijed navedeni iznos duga po sporazumu da će se obračunavati i ugovorena kamata po godišnjoj stopi od 8,5 %. Prema stanju duga na dan 5. veljače 2025. godine (list 62) spisa proizlazi da je dug u iznosu od 4.353,62 €.

15.Iz priloženih dokaza u spisu od (lista 83) proizlazi da je tuženik pokušao naplatu tražbine i kod poslodavaca ( Josipa i Marko j. d. o. Šibenik, Solaris Hotel resort) kod kojih je tužiteljica bila zaposlenica , a u naplati tražbine nije bilo uspjeha, jer ista nije u vrijeme podnošenja zahtijeva za naplatu više bila zaposlenica istih.

16.Pregledom ovršnog spisa pod posl. br. Ovr- 376/2024 proizlazi da je ovršenica –tužiteljica u ovom postupku po podnesenom zahtjevu za naplatu tražbine od strane CROATIA OSIGURANJA d. d. Zagreb – tuženika koja tražbina je istom ustupljena temeljem izjave o ustupu prava , ovjerene pod br. Ov-12192/13 javno ovjerovljene isprave od strane Raiffeisenbanka Austria d. d. koja je sva svoja potraživanja po predmetnoj zadužnici br. OV-7409/07 ustupila tuženiku Croatia osiguranju d. d. u ukupnom iznosu od 4.151,50 € plus zakonske zatezne kamate Financijskoj agenciji za izravnu naplatu podnijela prijedlog Općinskom sudu u Šibeniku

–Stalna služba u Kninu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenom, te i prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava.

16.1. Povodom prijedloga , a budući je ovršenica istaknula prigovor zastare sud je ovršenicu zaključkom pod posl. br. Ovr- 376/2024-2 od dana 12. srpnja 2024. godine uputio u parnicu temeljem članka 55. st. 1 toč. 11. Ovršnog zakona ( N. N. 112/08) da u roku od 15 dana od dana primitka zaključka pokrene parnicu radi proglašenja i pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim temeljem zahtijeva za izravnu naplatu FINI od 11. siječnja 2022. godine po zadužnici od 10. srpnja 2007. godine ovjereen kod javnog bilježnika Ljiljanke Malenica iz Šibenika pod br. OV-7409/07 .

17. Sud je u ovom predmetu povodom prijedloga za izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava ovršenice u postupku izravne naplate na FINI temeljem zadužnice od 10. srpnja 2007. godine ovjeren kod javnog bilježnika Ljiljanke Malenica donio rješenje pod posl. br. Ovr- 376/2024-5 dna 12. srpnja 2024. godine kojim je prijedlog odbijen za odgodu ovrhe kao neosnovan, a ova odluka po žalbi ovršenice je i potvrđena od odlukom Županijskog suda u Splitu pod posl. br. Gž- Ovr-800/2024-2 od dana 11. prosinca 2024. godine.

18.U ovom postupku ovaj sud je temeljem svih izvedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz pojedinačno i u njihovoj cjelokupnosti sukladno odredbi članka 8 . Zakona o parničnom postupku(«Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 25/13, 89/14, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11( prečišćeni tekst), 25/13, 70/19, 80/22 i 114/23 dalje: ZPP) utvrdio da je tužiteljici po Ugovoru o kreditu br. 168-50-4243930 zaključan dana 10. srpnja 2007. godine i solemniziran od strane javnog bilježnika Ljiljanke Malenica isplaćena kreditna sredstva u iznosu od 17.803,49 CHF u protuvrijednosti u kunama, a koja sredstva ista nije vratila u roku dospijeća po otplatnom planu Ugovora o kreditu, već su naplaćena od davatelja osiguranja tuženika CROATIA OSIGURANJA d. d. . Tuženik kao davatelj osiguranja koji je isplatio kredit u ime tužiteljice je zaključio i sporazum o obročnoj otplati dana 20. lipnja 2014. godine sa tužiteljicom , a kako tužiteljica nije isplatila u cijelosti tražbinu ni po sporazumu , već je ostao dug od 4.151,50 € to je isti obzirom da je tužiteljica zadužnicom kao sredstvom osiguranja sukladno Ugovoru o kreditu dana 11. siječnja 2022. godine podnio zahtjev za izravnu naplatu koji zahtjev tužiteljica osporava ističući da je nastupila zastara, jer da sve tražbine osigurane zadužnicom koja je ovjerena i to 2007. godine zastarijevaju u roku od 5 godina od dana posljednje isplate izvršene od tužiteljice , a koja da je izvršena u 11. mjesecu 2013. godine, pa da je tražbina zastarjela 2018. godine,a tuženik da je mogao sve do 11. mjeseca 2018. godine prisilnim putem FINE potraživati svoju tražbine, te da je predmetna tražbina i pljenidba sredstava u zastari.

19. Tuženik tvrdi u ovom postupku da nije nastupila zastara potraživanja tuženika obzirom da je predmetno potraživanje proistječe iz solemniziranog Ugovra o kreditu br. 168-50-42423930 koji je potvrđen od strane javnog bilježnika Ljiljanke Malenica iz Šibenika bro OV-7407 / 2007 , a koji Ugovor je otkazan od strane banke dana 30. kolovoza 2013. godine, pa kako je tuženik isplatio odštetu Banci po odštetnom zahtjevu Banke kao svom osiguraniku, pa je time prešlo regresno pravo potraživanja prema tužiteljici koja osnovu i visinu duga i ne osporava. Predmetno potraživanje proizlazi iz Ugovara o kreditu kao solemniziranom ovršnom javnobilježničkom aktu koji sadrži kao instrument osiguranja i zadužnicu to da se u ovom konkretnom slučaju primjenjuje zastarni rok od 10 godina sukladno odredbi članka 233 st. 1 ZOO.

20.U ovom konkretnom slučaju ovaj sud je utvrdio da je zadužnica kao sredstvo osiguranja sukladno odredbi članka 183. st. 1 Ovršnog zakona po kojoj odrebi dužnik može ispravom na kojoj je javno ovjerovljen njegov potpis dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenog vjerovnika zapljene svi računi koje ima kod banka te da se novac s tih računa , u skladu s njegovom izjavom sadržanoj u toj ispravi , izvravno naplaćuje vjerovniku , te je st. 7 propisano da zadužnica ima svojstvo ovršne isprave na temelju kojih se može tražiti ovrha što je tužiteljica i učinila , a sama zadužnica je kao sredstvo osiguranja navedena u Ugovoru o kreditu i ista je ovjerena u potpisu od strane tužiteljice kod javnog bilježnika kojom je tužiteljica dala suglasnost da se u slučaju naplate tražbine vjerovnika zapljene svi njeni računi , a tražbina vjerovnika da dopijeva na naplatu kada vjerovnik dostavi zadužnicu pravnoj osobi koja obavlja poslove platnog prometa , odnosno kada na temelju nje zatraži ovrhu , pravna osoba koja obavlja poslove pravnog prometa je dužna dostavom zadužnice provesti zapljenu računa dužnika u ovom slučaju tužiteljice koji se vode kod nje te zaplijenjena sredstva s tih računa izravno uplaćivati na račun vjerovnika.

21.Dakle, zadužnica kao sredstvo osiguranja tražbine navedena u Ugovoru o kreditu je vezana uz Ugovor o kreditu članka 8. istog, jer je isti potpisala tužiteljica kao dužnik kao i zadužnicu, pa se rok za zastaru računa od dospijeća tražbine po Ugovoru o kreditu ,koji ugovor je solemniziran i predstavlja ovršni naslov , a to je 30. kolovoza 2013. godine, pa i zastara po odredbi članka 233. st. 1 Zakona o obveznim odnosima(

„ Narodne novine“ br. 35/05,41/08,125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22 i 155/23, dalje : ZOO) kojom odredbom je propisano da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom, ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti,ili nagodbom pred sudom, ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare , pa obzirom da je tuženik podnio zahtjev na temelju zadužnice dana 11. siječnja 2022. godine, to rok od 10 godina nije protekao, pa je trebalo tužbeni zahtjev tužiteljice radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim odbiti i presuditi kao u pravorijeku ove presude.

22.Odluka o trošku postupak temelji se na odredbi članka 154. st. 1, 155 i 164. ZPP-a i Tarifi o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika ( N. N. 138/2023) i Tbr 7. t. 1. i 9. t. 1 pa je tuženiku priznat trošak po podnesenom zahtjevu troškova za sastav odgovora na tužbu u iznosu o 200,00 €, te tri zastupanja na održanim ročištima dana 26. veljače 2025. godine, 21. svibnja 2025. godine i 8. listopada 2025. godine svako ročište po 200,00 €, te PDV od 25% je 200,00€ što je ukupno 1000,00 € koji trošak je dužna snositi tužiteljica zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama sukladno odredbi članka 29. ZOO-a , a vrijeme od kad kamate teku u skladu sa odredbom članka 30. OZ-a.

U Šibeniku, 21. studenog 2025. godine

SUDAC

Anđelka Bagić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu za Županijski sud u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke.

DN-a:-kao na zapisniku objave i dostave od dana 21. studenog 2025. godine.