REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Osijeku

Stalna služba u Belom Manastiru

31300 Beli Manastir, Kralja Tomislava 53

P-1184/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru po sucu Suzani Nađ, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, Regionalni ured Osijek, Kralja Zvonimira 1, zastupanog po punomoćniku dr.sc. ŠJK, protiv tuženice ŠJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, izvan ročišta, 19.11.2025.

p r e s u d i o  j e

I/. Nalaže se tuženici ŠJ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, Područni ured Osijek, Kralja Zvonimira 1, OIB: 02958272670, na žiro- račun HRVATSKOG ZAVODA ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE – OZO broj:

[broj bankovnog računa], model HR33, s pozivom na broj: 372176-6530289-41626, isplati iznos od 225,74 EUR (slovima: dvjestodvadesetpet eura i sedamdesetčetiri centa), s obvezom daljnjeg plaćanja zateznih kamata počev od po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koje teku od 16.07.2024. godine do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Osijek, KLASA: UP/I-502-06/23-02/124, URBROJ: 338- 14-02-01-23-03 od 02.06.2023. godine obnovljen postupak pokrenut po zahtjevu tuženice za priznavanje prava na roditeljski dopust u trajanju od 28 mjeseci i pravo na naknadu plaće za vrijeme trajanja roditeljskog dopusta za dijete Š, rođeno **.**.2022. godine, poništeno je rješenje tužitelja KLASA: UP/I-502-06/23- 02/124, URBROJ: 338-14-02-01-23-02 od 16.02.2023. godine i odbijen zahtjev tuženice za priznavanje prava na roditeljski dopust u trajanju od 28 mjeseci jer je tužitelj nakon donošenja rješenja tužitelja KLASA: UP/I-502-06/23-02/124, URBROJ: 338-14-02-01- 23-02 od 16.02.2023. godine došao do saznanja o činjenici (prestanak radnog odnosa), koja bi da je bila poznata u trenutku donošenja rješenja, dovela do drukčijeg rješenja. Naime, prilikom redovne kontrole statusa korisnika rodiljnih i roditeljskih potpora tužitelj je došao do saznanja da je tuženici prestao radni odnos kod poslodavca DISOP gradnja j. d. o. o. s danom 21.11.2022. godine. Tužitelj je tuženicu prijavio na obvezno zdravstveno osiguranje u status osobe kojoj je za vrijeme korištenja prava prestao radni odnos do okončanja rodiljnog dopusta, odnosno za razdoblje od 22.11.2022. godine do 18.01.2023. godine. Kako tuženica, nakon prestanka prava na rodiljni dopust, više nije imala status zaposlenog roditelja, nije bio ispunjen uvjet za priznavanje prava na roditeljski dopust i naknadu plaće za korištenje navedenog prava od dana 19.01.2023. godine i dalje, jer je roditeljski dopust isključivo pravo zaposlenih i samozaposlenih roditelja. S obzirom da je tuženici za razdoblje od 19.01.2023. godine do 31.01.2023. godine isplaćen novčani iznos od 225,74 EUR na koji temeljem zakona nije imala pravo, temeljem odredbe članka 137. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj: 80/13., 137/13., 98/19., 33/23. i 105/25.) u svezi s odredbom članaka 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 156/22. i 55/23.) tuženica je dužna tužitelju vratiti utuženi iznos, pa stoga tužitelj predlaže da sud donese presudu kao u izreci.

2. Tuženica nije podnijela odgovor na tužbu u određenom roku od 30 dana, iako su joj tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni dana 10.10.2025. godine.

3. Osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a te činjenice nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate.

4. Sud je utvrdio da ne postoje niti općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

5. Utvrđeno je da ne postoje smetnje iz čl. 3. st. 3. Zakona o parničnom postupku (N.N.53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) odnosno da zahtjev tužitelja nije nedopušten i da se njime može slobodno raspolagati.

6. Slijedom navedenog, sud je na osnovu odredbe čl. 331.b st. 1., a u svezi čl. 338. st. 5. ZPP-a odlučio kao u izreci ove presude.

Beli Manastir, 19.11.2025.

S u d a c:

Suzana Nađ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana dostave prijepisa iste, nadležnom županijskom sudu a putem ovog suda. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka.

Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ( čl. 353. st. 2. Zakona o parničnom postupku). Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. istog zakona.

Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu.

Dostaviti:

punomoćniku tužitelja

tuženici