REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž Ob-131/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Puli – Pola, po sucu Igoru Rakiću, kao sucu pojedincu, u izvanparničnom predmetu predlagatelja ČV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv protustranke HV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi izricanja mjere zabrane približavanja i kontakta protustranke sa mlt. djecom: VV, OIB: [osobni identifikacijski broj], GV, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], i ĆV, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], svih zastupanih po posebnoj skrbnici IV mag.iur. iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Split, odlučujući o žalbama predlagatelja i protustranke protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj R1 Ob-893/2025-16 od 22. listopada 2025., 19. studenog 2025.

r i j e š i o  j e

Odbijaju se žalbe predlagatelja i protustranke, kao neosnovane - i u pobijanom dijelu potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj R1 Ob-893/2025-16 od 22. listopada 2025.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Zabranjuje se protustranci HV OIB: [osobni identifikacijski broj], neovlašteno približavanje maloljetnoj djeci i to mal. SV, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mal. GV OIB: [osobni identifikacijski broj] na udaljenost manju od 50 metara i da ih uznemirava svakom vrstom kontakta: osobno, telefonski, elektronički ili putem trećih osoba.

II. Mjera iz točke I izreke ovog rješenja ostaje na snazi do drugačije odluke suda.

III. Odbija se kao neosnovan prijedlog predlagatelja da se protustranci HV u odnosu na maloljetno dijete ĆV OIB [osobni identifikacijski broj], zabrani približavanje na udaljenost manju od 50 metara kao i svaka vrsta kontakta: osobno, telefonski, elektronički ili putem treće osobe.

IV. Odbacuje se prijedlog predlagatelja radi donošenja mjere zabrane protustranci HV približavanja predlagatelju i supruzi predlagatelja OV na udaljenost manju od 50 metara kao i svaka vrsta kontakta: osobno, telefonski, elektronički ili putem treće osobe."

2. Protiv tog su rješenja žalbu podnijeli predlagatelj i protustranka.

3. Predlagatelj u svojoj žalbi navodi da rješenje pobija u njegovoj toč. III., navodeći, u bitnome, da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada nije izrekao mjeru zabrane približavanja i uspostavljanja veze i u odnosu na mlt. ĆV, obzirom da iz sadržaja spisa i priloženih dokaza jasno proizlazi da su navodi o uznemiravanju djeteta putem elektroničke komunikacije potvrđeni od strane posebne skrbnice. Osim toga, smatra da sama činjenica da je dijete u pubertetu, te dijete razvedenih roditelja i lošeg psihičkog stanja, dodatno opravdava potrebu sudske zaštite, a pritom imajući u vidu da je protustranka više puta bio pritvoren zbog povećeg broja kršenja mjera opreza. Žalbeni je prijedlog predlagatelja da se pobijano rješenje preinači na način da se mjera zabrane približavanja i uspostavljanja veze proširi i na mlt. ĆV.

4. Protustranka svoju žalbu podnosi u odnosu na toč. I. pobijanog rješenja kojom mu se zabranjuje uspostavljanje kontakata s mlt. VV i mlt. GV smatrajući da je ta mjera neodrživa. Navodi da svako jutro dočeka djecu pri odlasku u vrtić i da se ne dere kako to navodi njihov otac već da im se obraća normalnim tonom a za uzvrat da dobije prekrasan osmjeh zbog kojeg od tog jutarnjeg javljanja neće odustati, a sve što njegov sin (predlagatelj) iznosi o njemu da je isključivo iz razloga da ga se diskreditira i proglasi društveno neprihvatljivom osobom. Ističe da svojim unucima nikada ne bi učinio ništa nažao jer da su mu oni sve što mu je ostalo od života nakon smrti supruge, te napominje da je i njemu i njegovom sinu potrebna psihosocijalna podrška. Žalba ne sadrži konkretan žalbeni prijedlog, ali je očiti žalbeni prijedlog protustranke da se rješenje u pobijanom dijelu ukine.

5. Sa tim je žalbama postupljeno prema odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

6. Odgovor na žalbu protustranke podnio je predlagatelj navodeći u bitnome da je ista neosnovana te predlaže da ju se u cijelosti odbije kao takvu a pobijano rješenje u njegovoj toč. I. potvrdi kao zakonito, pravilno, utemeljeno na činjenicama i relevantnim dokazima (uz izmjenu dijela toč. III. na način da se rješenjem obuhvati i mlt. ĆV).

7. Te žalbe nisu osnovane.

8. Predmet ovog žalbenog dijela postupka su toč. I. pobijanog rješenja, kojim se zabranjuje protustranci HV neovlašteno približavanje maloljetnoj djeci, i to mlt. VV i mlt. GV na udaljenost manju od 50 m i da ih uznemirava svakom vrstom kontakta: osobno, telefonski, elektronički ili putem trećih osoba, kao i toč. III. istog, kojim je odbijen kao neosnovan prijedlog predlagatelja da se protustranci HV i u odnosu na maloljetno dijete ĆV HV zabrani približavanje na udaljenost manju od 50 m, kao i svaka vrsta kontakta: osobno, telefonski, elektronički ili putem treće osobe.

9. Sud prvog stupnja je odlučujući o predmetu ovog izvanparničnog postupka, u ovom žalbenom dijelu postupka, nakon dovoljne raspravljenosti, svih za ovaj izvanparnični postupak, pravnorelevantnih činjenica utvrdio (čl. 8. ZPP-a):

- da je zabrana djedu, ovdje protustranci približavanja maloljetnoj djeci predlagatelja, a unucima protustranke i to mlt. VV i mlt. GV donesena na temelju prosudbe i zaključka suda da je tu mlt. djecu neophodno zaštiti od budućih eventualnih štetnih radnji protustranke – neprimjerenih postupaka djeda kao i mogućeg svjedočenja eventualnim nasilnim postupcima djeda prema ocu, kakvih je, utvrđeno je, ranije bilo, a moguće da ih bude i u budućnosti

- da je pritom sud imao u vidu i da je nepravomoćnim rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj K-1117/2024 od 6. listopada 2025. ukinuta mjera opreza – zabrane uspostavljanja veze sa žrtvom, ovdje predlagateljem što znači da je onda moguće uspostavljanje neželjenog kontakta odnosno veze predlagatelja i protustranke, a kako je nesporno utvrđeno da su u bitnome u narušenim odnosima, onda je moguća i izloženost mlt. VV i mlt. GV prepirkama oca i djeda, kao što se to i do sada događalo, pa da je stoga izrečena mjera u najboljem interesu maloljetne djece VV i GV, odnosno ostvaruje svrhu preventivne zaštite njihovih osobnih prava i dobrobiti,

- da navedenom ide u prilog i mišljenje sudske vještakinje psihijatra dr. Sanje Batina izrađenog za potrebe kaznenog postupka naspram ovdje protustranke, iz kojeg proizlazi da je ista osoba kod koje su dijagnosticirani elementi kombinirane impulzivne, rigidne i narcističke strukture osobnosti uz znakove manipulativnosti, te postoji opasnost da bi isti mogao u budućnosti počiniti kazneno djelo s obilježjima nasilja ili slično djelo, pa mu je stoga preporučeno izreći sigurnosnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana koji prijedlog je kazneni sud i prihvatio, i navedenom nepravomoćnom osuđujućom presudom mu izrekao sigurnosnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana u trajanju od dvije godine,

- da je pri tome sud ocijenio, kao i posebna skrbnica mlt. djece (u podnesku od 17. listopada 2025.), da je predložena mjera u ovom trenu u interesu mlt. VV i mlt. GV, jer isti, aktualno, nisu samostalni u svom svakodnevnom funkcioniranju obzirom na nisku životnu dob svakoga od njih dvoje, već su ovisni o svojim roditeljima, pa sud dijeli mišljenje posebne skrbnice mlt. djece da je u interesu mlt. djece ne izlagati ih razmiricama između njihova oca i djeda, već da im je potrebno osigurati mirno i stabilno okruženje, pritom poklanjajući vjeru navodima predlagatelja, kao oca mlt. djece koja s njim stanuju, da dosadašnje ponašanje protustranke plaši djecu (mlt. GV je u dobi od 1 i pol godine a mlt. VV u dobi od 5 i pol godina),

- da pravilno ukazuje posebna skrbnica mlt. djece, da djeca koja su vezana za svoje roditelje osjećaju njihov strah i nemir, te da je stoga nužno osigurati zaštitu mlt. VV i mlt. GV kroz mjeru iz čl. 154. st. 1. Obiteljskog zakona (Narodne novine br. . 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 – dalje: ObZ), pa posljedično navedenom, sud nije prihvatio kao osnovano ni pravilno mišljenje – zaključak stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad PU Split u kojem navode da protustranka ne predstavlja neposrednu ugrozu za zdravlje i dobrobit mlt. djece (iako obzirom na dugotrajne i kompleksne obiteljske nesuglasice predlažu provođenje kombiniranog psihološkog- psihijatrijskog vještačenja).

- da je u odnosu na mlt. ĆV sud odbio kao neosnovan prijedlog predlagatelja da se njenom djedu – ovdje protustranci zabrani približavanje mlt. ĆV na udaljenost od 50 m kao i svaka vrsta kontakta iz razloga koji ističe i posebna skrbnica mlt. djece, a odnosi se na to da prijedlog predlagatelja nije osnovan uvažavajući izraženo mišljenje mlt. ĆV i posebice okolnosti da djed – protustranka nakon sporne, neprimjerene njenoj životnoj dobi i zrelosti, poruke poslane putem WhatsApp aplikacije, usmjerene na teške optužbe protiv njenog oca, naknadno se nije mlt. ĆV obraćao na neprimjeren način niti ju je uznemiravao,

- da je osim toga iz razgovora posebne skrbnice sa mlt. ĆV utvrđeno da mlt. ĆV nije u redovitom kontaktu sa djedom HV, te da opisuje narušen odnos s ocem i da njen otac nikada nije s njom razgovarao o djedu i njenim osjećajima, pa tako niti o smrti bake po ocu koja je mlt. ĆV puno značila,

- da predlagateljev prijedlog za donošenje predložene mjere iz čl. 154. st. 1. ObZ-a nije osnovan u odnosu na mlt. ĆV zbog moguće daljnje izloženosti iste neprimjerenoj komunikaciji sa djedom, jer da bi se tek kod ustrajnosti djeda u uznemiravanju mlt. ĆV, eventualno mogla donijeti takva mjera, međutim, do sada je utvrđeno samo jednokratno uznemiravanje mlt. ĆV od strane djeda neprimjerenim informacijama o njenom ocu koja slijedom iznijetog ne iziskuje nužno donošenje mjere iz čl. 154. st. 1. ObZ-a imajući pri tome u vidu i okolnost da mlt. ĆV ne živi sa svojim ocem, niti živi u istoj kući kao njen djed po ocu, ovdje protustranka.

10. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava te na bitne povrede odredbi parničnog postupka (čl. 365. ZPP-a), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijano rješenje zakonito i pravilno.

11. Prije svega, u ovoj pravnoj stvari obzirom na žalbene razloge žalitelja u dijelu u kojem sadržajno ukazuju na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, valja istaknuti da sud prvog stupnja nije počinio ovu bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati budući sadrži u svemu jasne i neproturječne razloge.

12. Osim toga, sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, pa su žalbe žalitelja u ovom dijelu u kojem ukazuju na bitne povrede odredaba parničnog postupka u cijelosti neosnovane.

13. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

14. Odredbom čl. 154. st. 1. ObZ-a propisano je da sud može u izvanparničnom postupku zabraniti roditelju, baki ili djedu, sestri ili bratu, odnosno polusestri ili polubratu, drugom članu obitelji koji ne stanuje s djetetom ili drugim osobama iz čl. 120. ovoga Zakona da se neovlašteno približava djetetu na određenim mjestima ili na određenu udaljenost i da ga uznemiruje na drugi način, primjerice neovlaštenim uspostavljanjem veze s djetetom ili uhođenjem, dok je odredbom čl. 439. ObZ-a propisano da sud može donijeti odluku i bez održavanja rasprave ako ocijeni da rasprava nije potrebna.

15. Cijeneći sadržaj spomenutih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, po ocjeni ovoga suda, sud prvog stupnja je, suprotno žalbenim navodima žalitelja, pravilno postupio kada je temeljem prijedloga predlagatelja ČV zabranio protustranci HV neovlašteno približavanje mlt. djeci, i to mlt. VV i mlt. GV na udaljenost manju od 50 m i da ih uznemirava svakom vrstom kontakta: osobno, telefonski, elektornički ili putem trećih osoba (toč. I. izreke), kao i kada je odbio kao neosnovan prijedlog predlagatelja da se protustranci HV u odnosu na mlt. ĆV zabrani približavanje na udaljenost manju od 50 m kao i svaka vrsta kontakta: osobno, telefonski, elektornički ili putem treće osobe (toč. III.).

16. Navedeno iz razloga što u pravilno provedenom postupku, koji je hitne naravi, takav pravilan zaključak suda prvog stupnja jasno proizlazi iz provedenih dokaza, a napose iz mišljenja posebne skrbnice koja je obavila i razgovor sa mlt. GV i mišljenja sudske vještakinje psihijatra dr. Sanje Batina izrađenog za potrebe kaznenog postupka koji se vodi protiv ovdje protustranke, pa u takav zaključak suda prvog stupnja, utemeljen na provedenim i pravilno ocijenjenim dokazima (čl. 8. ZPP- a), nema razloga sumnjati niti ovaj drugostupanjski sud samo s obzirom na činjenicu da predlagatelj i protustranka temeljem tih istih dokaza izvode drugačije zaključke.

16.1. Pritom, s obzirom da se protustranka poziva u svojoj žalbi na mišljenje HZSR-a PU Split, valja naglasiti, ono na što ukazuje i sud prvog stupnja da stranke uvijek mogu pokrenuti zaseban postupak u kojem će se provesti detaljna psihološka obrada obitelji i utvrditi eventualna dinamika i način ostvarivanja osobnih odnosa djece sa djedom.

17. Dakle, kako je sud prvog stupnja na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tome nije počinio ni one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje su u žalbi (sadržajno) ukazivali žalitelji, kao niti one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a odbiti žalbe žalitelja, kao neosnovane – i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Puli – Pola 19. studenog 2025.

Sudac

Igor Rakić