Posl.br. Psp-36/2022

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI

Kralja Tomislava 85a, Crikvenica

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Crikvenici, po sutkinji toga suda Mirti Tomac Podobnik, u građansko pravnoj stvari tužitelja 1. NĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] i 2. CĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]), oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Nikolini Mijolović Jakšetić, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika 1. JĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], 2. FĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], oboje zastupani po pun Ivanu Fumiću, odvjetniku iz Zagreba i 3. KĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], radi smetanja posjeda, nakon zaključene glave i javne rasprave održane dana 07. listopada 2025. godine u prisutnosti 1. i 2. tužitelja, 1., 2. i 3. tuženika, punomoćnika tužitelja i punomoćnika 1. i 2. tuženika, javno objavivši, dana 19. studenoga 2025. godine,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Utvrđuje se da su tuženici JĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], FĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i KĆ iz [adresa], smetali tužitelje NĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i NĆ CĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u zadnjem mirnom i nesmetanom suposjedu okućnice stambene zgrade izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], na način da su dana 04. lipnja 2022. g. ogradili dio okućnice koji su tužitelji koristili na način da su postavili metalnu ogradu crne boje, ukupne dužine 415 cm, visine cca. 120 cm, koja je postavljena na četiri metalna stupića, crne boje visine cca.123 cm čime su tužitelji isključeni iz suposjeda predmetne okućnice nekretnine na dosadašnji način te da navedeno smetanje i dalje traje.

2. Utvrđuje se da je tuženik KĆ iz [adresa], smetao tužitelje NĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i NĆ CĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u zadnjem mirnom i nesmetanom posjedu okućnice stambene zgrade izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], na način da je neutvrđenog dana nakon 04.06.2022. godine parkirao vozilo marke Audi A3 reg. oz. [registarska oznaka] na dio okućnice stambene zgrade izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], na način da tužitelji svojim automobilom ne mogu pristupiti dijelu okućnice koji su do sada neometano koristili, čime su tužitelji isključeni iz suposjeda predmetne okućnice nekretnine na dosadašnji način te da navedeno smetanje i dalje traje.

3. Nalaže se tuženicima ŠĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], FĆ iz N, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i KĆ iz [adresa], da uspostave ranije posjedovno stanje na način da uklone ogradu crne boje, ukupne dužine 415 cm, visine cca. 120 cm, koja leži na četiri stupića crne boje visine cca 123. cm i da se klone takvog ili sličnog smetanja ubuduće, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

4. Nalaže se tuženiku KĆ iz [adresa] da uspostavi ranije posjedovno stanje na način da ukloni vozilo marke Audi A3, reg. oznake [registarska oznaka] koje je parkirano na način da tužitelji ne mogu parkirati svoje vozilo na za to predviđeno mjesto i koristiti predmetni dio okućnice te da se kloni svakog takvog ili sličnog smetanja, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

5. Nalaže se tuženicima ŠĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ŠĆ FĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i KĆ iz [adresa] nadoknaditi tužiteljima NĆ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i EĆ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nastali trošak postupka zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja pa nadalje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećano za tri postotna poena, do konačne isplate, sve u roku od 15 dana, a pod prijetnjom ovrhe.“

II. Nalaže se 1. i 2. tužiteljima naknaditi 1. i 2. tuženicima parnični trošak u iznosu od 1.375,00 EUR-a, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Odbijaju se 1. i 2. tuženici sa zatraženim troškovima postupka preko iznosa dosuđenog u točki II. izreke ovog rješenja.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi zaprimljenoj kod ovoga suda 01. srpnja 2022. godine, u bitnome, navode da se nalaze u posljednjem i mirnom suposjedu okućnice nekretnine upisane kao k. č. br. [katastarska čestica] dvorište i stambena zgrada, k. o. [katastarska općina] na adresi [adresa], stambena zgrada površine 146 m2 i dvorište površine 253 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška]. U predmetnoj se zgradi nalazi šest stanova i dva tavanska prostora, od kojih su tužitelji vlasnici dva stambena prostora i dva tavanska prostora, a 1. do 2. tuženi su vlasnici dva stambena prostora, dok je 3.-tuženik podstanar kod 1. do 2. tuženika. Nadalje, iz zemljišne knjige ne proizlazi da su predmetna parkirna mjesta, odnosno bilo koji dio okućnice povezani s nekim od posebnih dijelova nekretnine, odnosno s nekim od stanova. Za nijedan od stanova u predmetnoj zgradi nije navedeno da kao pripadak ima parkirno mjesto ili određeni dio okućnice. Dakle, iz svega navedenoga proizlazi da predmetna parkirna mjesta odnosno predmetni dio okućnice pripadaju zgradi, a ne nekom od vlasnika stanova posebno. Dakle, svaki je od stanara, pa tako i stranke, bio u suposjedu spornih parkirnih mjesta, te su ista mogla biti nesmetano korištena, iako je konkretni dio okućnice bio najviše korišten od strane tužitelja jer se radi o dijelu dvorišta/ okućnice koju su tužitelji koristili kako za parkiranje svojih osobnih vozila, bilo svojih, bilo od gostiju koji ih posjećuju, tako i za odlaganje stvari. Konkretno, tužitelji su na zagrađenom dijelu okućnice imali jednu klupu koju su tuženici izbacili van prilikom postavljanja ograde. Tužitelji su svakodnevno bez da ih itko sprečavao koristili okućnicu nekretnine te na istoj parkirali svoja vozila, odlagali stvari i koristili ju u punom smislu riječi. Navedeno im nitko nije nikada osporavao, a upravo iz razloga što okućnica nekretnine nije etažirana, te se svi stanari zgrade mogu njome jednako koristiti. Problem je nastao dana 04. lipnja 2022. godine kada su tužitelji bili spriječeni parkirati svoje vozilo na mjesto na koje su to svakodnevno radili. Naime, tuženi su iz nekog nepoznatog razloga odlučili ograditi dio okućnice koji su tužitelji koristili za parkiranje svojih vozila na način da su postavili metalnu ogradu crne boje, ukupne dužine 415 cm, visine cca. 120 cm, te je ista postavljena četiri stupića crne boje visine od oko 123 cm te im otvoreno zabranili pristup. Nadalje, 3. -tuženik je parkirao svoje vozilo Audi A3, reg. ozn. [registarska oznaka] na način da tužitelji ne mogu doći do dijela dvorišta/ okućnice koji su oni i svi njihovi gosti koristili kako za parkiranje tako i za obavljanje svakodnevnih aktivnosti. Budući da su na taj način onemogućili korištenje okućnice na dosadašnji način tužitelji su pozvali policiju, te je policija izašla na teren. Dakle, postavljanjem ograde od strane svih tuženika te parkiranjem automobila od strane3.-tuženika tužitelji su ometani u izvršavanju svoga suposjeda te su tužitelji ovlašteni podnijeti ovu tužbu sukladno čl. 24. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Slijedom navedenog predložili su da sud po provedenom dokaznom postupku donese odluku kojom će utvrditi da su tuženici smetali tužitelje u zadnjem mirnom posjedu okućnice stambene zgrade, da se tuženicima naloži da uspostave ranije posjedovno stanje, da im se zabrani svako takvo ili slično smetanje posjeda te da ih se obveže da im naknade prouzročeni parnični trošak. Podneskom od 08. srpnja 2022. godine tužitelji su ispravili omašku u točki I. tužbenog zahtjeva, te naznačili ispravan datum smetanja posjeda, odnosno dan 04. lipnja 2022. godine.

2. Tuženici u odgovoru na tužbu navode da osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističu da je predmetna tužba je nejasna i kontradiktorna jer tužitelji istovremeno tvrde da je okućnica predmetne zgrade nepodijeljena, te da je svaki stanar bio u suposjedu „spornih“ parkirnih mjesta koja su mogla biti nesmetano korištena, odnosno da se svi stanari zgrade mogu jednako koristiti okućnicom, a s duge strane ističu da su tuženi iz nepoznatog razloga odlučili ograditi dio okućnice, koji su po navodima tužitelja koristili isključivo tužitelji, čime da su isključeni iz suposjeda okućnice na dosadašnji način. Nadalje, sam tužbeni zahtjev je neodređen i nepodoban za raspravljanje budući da iz istog prvenstveno nije razvidno koji dio okućnice je predmetom tužbenog zahtjeva. Tuženici niti jednom svojom radnjom nisu isključili tužitelje iz suposjeda okućnice zgrade u [adresa], niti su ih bitno ograničili u dosadašnjem načinu izvršavanja faktične vlasti, što je preduvjet za pružanje sudske zaštite u konkretnom slučaju. Budući da u konkretnom slučaju nisu ispunjene osnovne pretpostavke predviđene člankom 24. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima temeljem kojih bi tužitelji bili ovlašteni podnijeti tužbu protiv tuženika, predlaže se da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, te obveže tužitelje da tuženicima nadoknade prouzročeni trošak ovog postupka.

3. Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvidu u cjelokupnu dokumentaciju priležeću spisu i to: izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 6-7 spisa), prijepis posjedovnog lista (list 9 spisa), fotografije (list 11-13 spisa, te 34-68 spisa). Nadalje, sud je tijekom postupka izveo i dokaz uviđajem na licu mjesta dana 12. svibnja 2023. godine uz sudjelovanje vještaka geodetske struke Tihomira Šubata, koji je potom dao svoj pisani nalaz i mišljenje. Sud je tijekom postupka izveo dokaze saslušanjem svjedoka ZĆ, NĆV, MĆ, ĐĆ, BĆ, CĆV, ĆĆ, UĆ, OĆ, JĆV, ŽĆ i PĆ, te su saslušani 1. i 2. tužitelji, te 1., 2. i 3 tuženi kao parnične stranke. Sud nije izvodio dokaz saslušanjem svjedoka ČĆ obzirom je pun tužitelja odustao od navedenog dokaznog prijedloga na ročištu za glavu raspravu od dana 10. travnja 2025. godine obzirom je isti u međuvremenu preminuo. Sud nije uzeo u obzir dokumentaciju dostavljenu u spis podneskom tužitelja od 01. travnja 2025. godine (list 146-147) sukladno odredbi čl. 299. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13 i 89/14, dalje ZPP). Naime, članak 299. st 1 i 2 ZPP-a određuje da stranke dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica te da stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. Dok je čl. 3 određeno da nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. ovoga članka sud neće uzeti u obzir. Kako su tužitelji dostavili u spis dokumentaciju kojom su mogli i ranije raspolagati, te koji dokaz mogli predložiti i prije zaključenja predhodnog postupka, to sud predmetnu dokumentaciju nije uzeo u obzir.

4. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 6-7 spisa) je utvrđeno da su na k. č. br. [katastarska čestica] ukupne površine 399 m2, od čega dvorište 253 m2 i stambena zgrada [adresa] površine 146 m2, kao suvlasnici upisani između ostalih i 1. tuženik na 5336/27127 etažno vlasništvo( E- 3) trosobni stan označen kao S2, 2. tužena u 3703/27127 etažno vlasništvo( E- 4) dvosobni stan označen kao S4,

1. tužiteljica u 3703/27127 etažno vlasništvo( E- 5) dvosobni stan označen kao S5 i suvlasnički dio 1292/27127 etažno vlasništvo (E-6), tavan označen kao T1, te 2. tužitelj u 3703/27127 etažno vlasništvo( E- 7) dvosobni stan označen kao S6 i suvlasnički dio 1292/27127, etažno vlasništvo (E-8), tavan označen kao T2.

5. Uvidom u prijepis posjedovnog lista 4107 k. o. [katastarska općina] nekretnine na kojoj je uspostavljeno etažno vlasništvo (list 9 spisa) je utvrđeno da su na k. č. br. [katastarska čestica] površine 399 m2, ukupne površine 399 m2, od čega dvorište 253 m2 i stambena zgrada [adresa] površine 146 m2, kao posjednici upisani između ostali 1. i 2. tužitelji te 1. i 2 tuženici.

6. Uvidom u fotografije (list 11-13 spisa ) je utvrđeno da je na istima prikazana crnom ogradom djelomično ograđena okućnica, u kojoj se nalaze parkirana dva automobila.

7. Saslušana kao svjedok ZĆ u svome iskazu navodi da su stranke postupka su njezini susjedi. Između nekretnine njene majke i sporne nekretnine je jedan prilazni put i parkiralište je bilo sa desne strane toga puta i nikada oko toga nije bilo problema, a sada tužitelji više tamo ne parkiraju obzirom je isto ograđeno. Da je treće-tuženik prije jedno godinu i pol, dvije stavio ogradu tako da se tu ne može više parkirati, nego je samo prolaz prema stubama za u kuću, a prije se uvijek tu parkiralo od 1975. godine nadalje, pri čemu misli na mamu i barbu od prvo-tužiteljice, njezinog brata i tko god je tu dolazio od njih, a nije vidjela da bi drugi susjedi iz zgrade tamo parkirali. U tome djelu dvorišta se mogu po njoj parkirati tri automobila, a tužitelji imaju jedno vozilo. Nakon što joj se predočavaju slike koje prileže na listu 99. spisa svjedokinja navodi da je to dvorište o kojem je iskazivala s time da je kada je rekla da je predmetna kuća sagrađena 70-tih godina mislila je na drugu kuću. Da nekretnina ima i sa gornje strane dva parkirna mjesta obzirom su i dvije stambene jedinice. Da je prijepor dvorište u koje mogu stati tri auta. Da tužitelji neposredno prije nego što je stavljena ograda o kojoj je iskazivala nisu parkirali u predmetnom dvorištu nego su parkirali s gornje strane gdje im je parkirno mjesto i ulaz, a nisu koristili taj dio dvorišta na neki drugi način, tu su se parkirali auti.

8. Saslušana kao svjedok FĆV u svome iskazu navodi da joj je poznato zašto je pozvana na ročište i to iz pričanja ovdje tužitelja. Razgovarali su o tome kako oni imaju problem sa komadom zemljišta koji imaju kao parking, tako da je drugi susjed prije 2-3 godine to zagradio, te oni i drugi susjedi iz zgrade to više ne mogu koristiti. Da je na dijelu gdje je bio pristup sa ceste sada stavljena ograda sa stupićima i tamo se sada nalazi nekakav pijesak i trampolin i tamo više nitko ne parkira. Jedno vrijeme je susjed parkirao ali sada je tamo stavio stupiće. Da je osobno vidjela tužitelje da bi parkirali na prijeporu, to je godinama tako bilo dok kuća nije promijenila vlasnike prije 4-5 godina, a tužitelji nisu na neki drugi način koristili prijepor, možda su nekad za vrijeme radova odložili tamo šutu ili komad namještaja. Da tuženici na prijeporu prije postavljanja ograde nisu tamo parkirali, možda nešto preko zime ali to nije bilo redovno korištenje. Da je prijepor sada dvorište a prije 5-6 godina je po njoj bio parking. Da ni sada niti ikada nije bio spriječen pristup u predmetno dvorište, npr. vratima sa bravom i slično, lokotom. Da ta kuća ima parkiralište s gornje strane 3-4 parkirna mjesta.

9. Saslušana kao svjedok MĆ, kći I. i II. tuženika, u svome iskazu navodi da su ovdje tužitelji tužili njene roditelje za smetanje posjeda. Da su njeni roditelji samo postupili prema zakonu i ogradili dvorište kao što bi svi suvlasnici trebali, ali ne zna točno kada. Da su stavili ogradu kojom nisu zatvorili niti spriječili ulazak u dvorište, a danas se iza te ograde nalazi samo prazno dvorište. Da predmetna kuća ima 4 parkirna mjesta, sa gornje strane. Da u predmetnoj zgradi ima 5 stambenih jedinica obzirom da su susjedi ŽĆ objedinili svoje stambene jedinice u jednu tj. imaju dvoetažni stan. Da tuženi prilikom postavljanja ograde nisu ishodili suglasnost drugih sustanara, ali nisu niti drugi sustanari tražili suglasnost za druge radove koji su se izvodili u zgradi. Da nisu obavijestili suvlasnike o namjeri postavljanja ograde obzirom suvlasnici ne žele razgovarati o stvarima koje se dešavaju u zgradi. Da su očekivali da će se sa ostalim susjedima dogovoriti kako će rasporediti suvlasništvo koje je zajedničko, a kako to nisu mogli učiniti na svoju ruku su to odradili.

10. Saslušan kao svjedok IĆ, zet I. i II. Tuženika, u svome iskazu navodi da se radi se o dvorištu ispred, koje je sporno, a napravljeno je etažiranje stanova s time da etažiranje okućnice zgrade nije napravljeno. Da nije imao problema sa parkinzima s gornje strane kuće do kojih se dolazi sa ceste i gdje se nalaze 4 parkirna mjesta. Međutim imao je problem sa parkiranjem odostraga jer su tamo znali parkirati ne tužitelji osobno već njihovi gosti i familija. To po njemu nije parking nego je dvorište. Da imaju dijete starosti 9 godina koje se tu igralo na zemljištu koje nije bilo ograđeno a isto tako znali su dolaziti psi od gostiju koji su vršili nuždu pa to nije bilo higijenski a isto tako drži da je u redu ograditi svoju zemlju tj. zajedničku dok se ne provede etažiranje. Da nitko nikome nije branio posjed i vrata su bila stalno otvorena. Da je ograda stavljena po prilici prije 2-3 godine čemu je bio prisutan a stavili su je njegov tast te dvojca radnika koje je on doveo. Da se nije ishodila suglasnost ostalih suvlasnika za postavljanje ograde kao niti za proširenje objekta.

11. Saslušan kao svjedok BĆ u svome iskazu navodi da je pozvan vezano za parking vozila. Naime, da je toga jutra pio kavu na svojoj terasi i naišla je majka 1. tužiteljice CĆV koja ga je pozdravila i otišla. Kada se vratila put je bio zakrčen sa parkiranim autima, a u isto vrijeme ekipa profesionalaca stavljala je temelje za ogradu i ogradu. Nakon toga došla su dva policajca koji su pitali što se zbiva i po njemu zaključili da se to ne smije raditi. Da je prvo njegova terasa pa do nje put i nakon toga se nalazi parkiralište s time da su prije tu bili prolazi za parkirališta a sada je u cijelosti zatvoren prilaz za treće parkiralište. Da su tamo bila tri parkirna mjesta koje je koristio još djed od OĆ koji je parkirao svoje auto, a kasnije kako bi tko došao od familije pri čemu misli na familiju tužitelja. Da sada postoji prolaz za prvo i drugo mjesto a treće je blokirano. Da je prijepor po njemu isti parking od 1997 do danas, a na istome je bilo građ. materijala, pijeska ili šute za vrijeme nadogradnje tj. za vrijeme trajanja radova na kući. Da tužitelji sada parkiraju sa gornje strane.

12. Saslušana kao svjedok CĆV, majka I. tužiteljice, u svome iskazu navodi da se radilo o zadnjim danima svibnja ili početku lipnja prije otprilike 3 godine. Sjeća se da je bila subota i još je njena majka bila živa. Toga dana išla je u apoteku i nije je po prilici bilo 15 do 20 minuta i krenula je s parkinga na kojem je uvijek parkirala. Da pretpostavlja da su susjedi kad su vidjeli da se maknula počeli kopati i betonirati te su zatvorili prilaz parkiralištu. Kada se vratila da je to se vidjevši parkirala kod susjede i nije znala što se to događa, to je bila jedna vrlo neugodna situacija jer se prvi put u 50 do 55 godina desilo da joj je netko zabranio pristup parkiralištu. Njena majka i ona su bile izišle na terasu i nisu mogle vjerovati, bile su u šoku, tim više što je večer prije sve bilo normalno, još su se družili s drugim susjedima. To kada su majka i ona izišle na terasu susjedi se nisu povukli i dalje su nastavili iako ih je mama pitala što se radi, međutim oni su bez obzira na njih nastavili s radovima a bacili su i klupčicu koja je stajala kraj njezinog auta. Tada je njena kći zvala policiju međutim tu nije bilo pomoći i sada nakon 3 godine oni i dalje tu ne mogu parkirati, na prijeporu je betonirano, postavljena je željezna ograda i od onda to tako stoji, a oni se ne mogu približiti kući sve im je puno teže. Da su taj dio dvorišta koji je sada iza ograde koristili ona, njena djeca i roditelji od 70-ih godina pa nadalje, naime bio je dogovor s početnim susjedima da koriste tu stranu koja se nalazi ispod balkona gornje zgrade kojoj sada pripada ta zemlja, a oni su koristili parking s gornje strane, da nikada sa njima nisu imali problema to nije bio pisani dogovor nego samo usmeni i problem nije postojao dok oni to nisu prodali novim susjedima koji nisu bili za dogovor nego su htjeli postići svoj cilj. Pojašnjava da se izraz "oni" odnosi na obitelj C koji su imali stan i u novoj i u staroj kući. Da u kući koja je predmet spora žive njezina kći i zet i drži da ima tamo pravo parkirati ako imaju oni i u ovoj situaciji ona je gost. Da predmetna kuća nema dvorište, nikad ga nije niti bilo i to tako 55 godina, nije ga moglo biti obzirom u današnja vremena svi trebaju parking. Da predmetna zgrada ima parking sa gornje ulične strane i prvotno su dogovorena parkirna mjesta s time da njezina kćer nakon što je otkupila i susjedni stan dobila je i parkirno mjesto koje bi pripadalo tom stanu, pa ima dva parkirna mjesta jedno koje je došlo po dogovoru sa stanom i drugo koje je stečeno kada je drugi stan otkupljen i svaki od susjeda ima svoje parkirno mjesto, tu se nalaze ukupno 4 parkirna mjesta sa gornje strane ulice, a dole je površina koja se koristila kao parking i to su svi koristili. Da je donji prostor bio podijeljen dogovorno što su napravili njihovi roditelji prema građevinskom nacrtu s time da to nije baš u polovici, više je na desno i sa druge strane polovice je susjedova zemlja, njihovo dvorište i parking. Da je suvlasnica stana u kući koja se nalazi ispod i taj njen stan nema svoj parking, međutim obzirom da djeca imaju gore stan nekako je bilo prihvaćeno da oni i dalje koriste taj dio obzirom je NĆ njena kći, ona je tu kao gost. Da je ona uglavnom parkirala na prijeporu i kada bi došla djeca ili gosti, a ponekad i tužitelji.

13. Saslušan kao svjedok ĆĆ, brat I. tužiteljice, šogor II. tužitelja, u svome iskazu navodi da se radi se dvorištu na adresi [adresa], o kući ispod koje se nalazi parking, pa druga kuća koju su koristili od kada je tu dolazio još sa djedom i bakom. Prijepor su koristili oni i susjedi iz donje kuće obzirom gornja kuća tada još nije bila završena, a sada prijepor koriste stanari druge kuće i oni su nastavili to koristiti u dogovoru s NĆ dok nisu zatvorili ogradu. Da nije bio prisutan ali ogradu su zatvorili susjedi tj. dva susjeda iz gornje zgrade i jedan iz donje koji su napravili radnu akciju kada ih nije bilo tj. kada je njegova majka otišla autom u dućan, kada se ona maknula oni su to pokrenuli, a što sve zna iz majčinih pričanja koja ga je nazvala telefonom.

14. Saslušan kao svjedok UĆ, brat I. tužiteljice, šogor II. tužitelja u svome iskazu navodi da se radi o problemima sa parkiralištem za aute koje se nalazi na kraju ulice kada se dolazi k susjedima i njima i to je oduvijek bilo parkiralište. Prije otprilike 2 godine to je zagrađeno iako se i dalje koristi kao parking, tj. susjedi i nadalje tamo parkiraju. Ne zna baš puno detalja oko toga obzirom baš nije bio za to zainteresiran. Da su se vlasnici mijenjali međutim parkiranje je bilo uvijek dogovorno, parkirali su i jedni i drugi, a ponekad i tužitelji ovisi o raspoloživosti. Da ne zna što je papirnato, ali tužitelji koriste parkirna mjesta uz stepenice s gornje strane, a ne zna zašto. Da parkirna mjesta gore nisu iscrtana.

15. Saslušana kao svjedok OĆ, supruga 3. tuženika, u svome iskazu navodi da je pozvana zbog ometanja prostora kako to kažu tužitelji iako ne zna pravi razlog, njima su kada su se doselili kao podstanari rekli da mogu koristiti taj parking i to ovdje prisutna II. tužena i to je sve, da ne vidi u čemu je problem. Da se taj parking nalazi kod terase koja se nalazi ispred i parkirno mjesto se nalazi kod balkona i njima je tamo rečeno da mogu tamo parkirati. Da ne koriste taj parking uvijek, zadnja 2 do 3 mjeseca od kad imaju novi auto parkiraju s gornje strane ali ne na parkingu tužitelja već na javnom a ovaj parking dolje su koristili od kad su se doselili po prilici prije 3 godine. Da im nikada nije rečeno da tu ne mogu parkirati, već u početku je bilo rasprave oko parkinga, ovo je vaše ovo je naše, međutim da se na isto nisu obazirali i parkirali su kako im je rečeno, a tužitelji tu nisu parkirali, oni imaju svoj parking gore i tamo su parkirali. Da se par puta desilo da bi na prijeporu parkirao netko drugi, stranih tablica ali nije parkirao nitko drugi iz zgrade osim njih. Na prijepor se može normalno pristupiti a ograda nije pod ključem. Da je na prijeporu sada dječji trampolin koji je ona tamo stavila uz dopuštenje vlasnika stana.

16. Saslušana kao svjedok JĆV u svome iskazu navodi da je pozvana na ročište oko parkinga koji se nalazi između kuće i zgrade gdje svi oni žive, pri čemu misli na stranke postupka. Da živi u susjednoj kući i to od 2017. godine, dakle već 8 godina. Da na prijeporu ima malo trave, šljunka i jedna ograda čiji je jedan dio fiksan a ostalo je otvoreno, te je moguće fizički pristupiti na isti. Da predmetna ograda nije bila tu kada se doselila, a vidjela je radnike da ju postavljaju. Da prijepor danas ne koristi nitko, isti je izgledao oduvijek kao zapušten i prazan prostor i čini joj se da su ljudi koji su iznajmili stan tu parkirali jednom ili dva puta. Da nikada nije vidjela tužitelje da bi koristili predmetni parking. Da joj tuženici nisu govorili o problemu oko tog prostora, da zna za problem ali joj nitko nikada nije ništa detaljno pričao. Da nije osobno parkirala na prijeporu, ali je posudila svoj automobil 3. tuženiku kada mu je dijete bilo bolesno i onda je on tu parkirao, oni u to vrijeme nisu imali auto i posudila im je svoj automobil jednom ili dva puta, a na fotografiji s lista 34 spisa se nalazi njeno vozilo.

17. Saslušana kao svjedok ŽĆ u svojem iskazu navodi da radi se o dvorištu ispred kuće koje je zapušteno i neodržavano, te dođe i koristi ga tko stigne, koje je pola trava, pola šljunak, u jednom dijelu je nečija nabacana šuta. Da nikada nije vidjela tužitelje da koriste taj dio dvorišta, a sada je fizički moguće pristupiti tom dvorištu. Da je vlasnica dva stana u predmetnoj zgradi i to od 2004. godine, da dolazi ljeti, a vikendima ne dolazi tako često, ali bila je početkom 3. mjeseca.

18. Saslušan kao svjedok SĆ u svome iskazu navodi da se radi o dvorištu dolje dio čega je parking. Da je inače susjed koji se tu doselio prije nekakvih 9 do 10 godina i kada je došao tu je bio kamen i trava a sada je to uređeno na način da nema trave, postavljen je trampolin, a to su uredili podstanari, čija djeca i njihova budu na trampolinu. Da nikada nije vidio tužitelje da bi koristili prijepor, a sada je moguće pristupiti tom dijelu dvorišta. Da je sada tamo ograda koja je stavljena na kamen, pretpostavlja da bi se spriječilo da netko od djece ne padne po prilici 50 do 60 cm, na kamenu koji je otprilike 50,60 cm je stavljena ograda otprilike metar dok na drugoj strani postoji nekakav stup a između je otvoren prostor, širine 4,5 metara. Da su to postavili radnici koji su koliko zna postupali po nalogu gospođe FĆ a to je sve bilo otprilike 2 i pol godine, ne zna točno. Da sada ne parkira na prijeporu, a kada se tek doselio je tamo parkirao obzirom je tamo bilo samo kamenje i trava međutim onda su mu rekli da to pripada toj zgradi s time da ja ne zna točno tko mu je to rekao. Da nije posudio svoj automobil crne boje ali je njegova supruga i to OĆ i LĆ obzirom im je dijete bolesno i kada su vozili isto na pregled a u to vrijeme su bili bez auta i to je bilo u 2 do 3 navrata.

19. U svome iskazu 1. tužiteljica NĆ navodi da su prijepor koristili od kad zna za sebe, obzirom su njeni djed i baka sagradili kuću puno prije nje i tu su dolazili od kad pamti preko ljeta, a ponekad preko godine. U to vrijeme prijepor nije bio parking već šumica koja nije bila uređena i koju su koristili svi susjedi bez ikakvih problema. Sjeća se da su se kao djeca tu igrali i penjali po drveću. Da je 2000. godine izgrađena nova kuća i oni su i dalje nastavili koristiti predmetni parking kao i do sada. Da je 2015. godine naslijedila stan u novoj zgradi koja se nalazi na istoj čestici na kojoj se nalazi i prijepor, a njezin suprug kupio u međuvremenu još jedan stan u toj zgradi te tako povećao njihov vlasnički udio. Da su u 3 navrata pokušali postići dogovor s tuženicima, prvi put prije nego što je postavljena ograda, drugi put nakon postavljanja, a treći put je išla komunikacija mailom. Svaki puta su postavljani njima neprihvatljivi zahtjevi primjerice nuđen im je tavan čiji su vlasnici prema međuvlasničkom ugovoru. Da su nesmetano koristili prijepor od njenog rođenja do lipnja 2022., da su se kao djeca igrali, odlagali stvari, da je njena baka imala klupčicu na kojoj bi sjela da se odmori a ponekad su tamo i parkirali. Da od kada su se doselili imaju djecu i tako im je njena majka dolazila pomagati oko djece pa bi joj tada prepustili svoje parkirno mjesto na prijeporu a oni bi parkirali s gornje strane bliže ulazu. Isto tako kada bi im dolazila obitelj za vikende, blagdane i slično njima bi ustupali svoje mjesto na prijeporu a parkirali gore. U proljeće 2022. došli su podstanari koji su se u početku predstavili kao vlasnici i s kojima su bili u dobrim odnosima i to je sve bilo tako do sporne subote. Njena majka je tada otišla s parkinga u dućan, a kada je ona otišla došla je ekipa radnika da bi postavili ogradu. Da je tom prilikom vidjela osobno sve tuženike kako rade o čemu ima i fotografije, da su oni izišli van i upozoravali ih da je to njihovo međutim oni su nastavljali raditi i imali su dosta agresivan stav prema njima pa su zvali policiju. Tom prilikom policajac im je objasnio da se zemljište dijeli sukladno omjerima na što je svjedok IĆ rekao da on to ne prihvaća. Tom prilikom su susjedi sa susjednih čestica počeli dolaziti i nuditi da im budu svjedoci i od tada postoji novo stanje na prijeporu. 3. tuženik te svjedoci PĆ i HĆ su parkirali aute o čemu postoji čitav niz fotografija, raspolažu s 300- tinjak fotografija pri čemu ih je 50 u spisu. Znači na prijeporu su konstanto parkirana 2 automobila, maknuta je klupica koju su postavili te njima onemogućen prilaz prijeporu. Također 2024. 3. tuženik stavio je preko cijelog prostora različite stvari čime im je također onemogućen prilaz, a svjedoci HĆ više ne parkiraju unutar ograde nego uz ogradu. Da se na fotografija jasno vidi da su 1 i 2 tuženi spornog dana radili, a i 3. tuženik je radio iako ga nema na fotografijama međutim da su ga osobno vidjeli. Da su oduvijek koristili parkirna mjesta na prijeporu te parkirna mjesta s gornjeg dijela kuće, da se smatraju vlasnicima okućnice obzirom se radi o neetažiranoj okućnici i da se prema tome ista koristila onako kako je bilo oduvijek a da je njima izgradnjom ograde onemogućeno pravo korištenja. Da se ne smatraju isključivim korisnicima prijepora, to im je pripadalo zajedno sa susjedima, a sporna ograda nije zaključana. Da ono što je prije bilo pola parking i što je bio prilaz sada je ograđeno ogradom i sada se prijepor djelomično koristi kao parking djelomično kao dvorište, s time da je ponekad parking a nekad je smetlište. Da je tamo ili parkiran automobil ili su razbacane stvari te se ne može parkirati automobil na stvari odnosno tamo gdje je drugi automobil. Da parkiraju na parkingu s gornje strane, njihova obitelj kada im dođe na javnim parkiralištima ili po slobodnim mjestima po kvartu.

20. 2. tužitelj TĆ u svome iskazu navodi da nakon što je saslušao iskaz koji je dala 1. tužiteljica te mu se u cijelosti pridružuje. Da je ograda otključana, ali da je isto tako postavljena vodilica za vrata i da bi se po njemu ista vjerojatno postavila da nisu saznali da su podnijeli tužbu u ovom predmetu. Tuženici su njima prijetili sve oduzeti obzirom oni sve drže, obzirom imaju stan u prizemlju da im prijepor pripada u cijelosti. Da teoretski mogu fizički ući na prijepor, ali tamo više nema njihovih stvari, tamo su tuđe stvari, tuđi automobili, koji se povremeno miču, međutim tamo više nemaju pristup kao što su ranije imali. Da u pravilu koriste 2 gornja parkirna mjesta s time da povremeno i dolje ako im netko dođe, te su dolje držali stvari, isto tako kada bi došle mame i bake stale bi nekad dolje, to nekad koriste obzirom drži da na to imaju pravo, obzirom im je to dala Ivina baka i oni su kupili.

21. U svome iskazu 1. tuženik JĆ, navodi da je njemu oduzeto tamo pravo parkinga obzirom da su tamo svi susjedi parkirali pa nije mogao niti rublje objesiti. Da drži da njegov apartman ima parking tamo ispred i na njega može pristupiti direktno iz svog apartmana, a sve obzirom na to da sa gornje strane za njega nema mjesta, obzirom su tamo parkirali i susjedi koji tamo ne pripadaju i onda nema gdje parkirati jedino da se parkira na fasadu. Da isto tako nema gdje izvjesiti rublje, da je bio prisiljen staviti ogradu da spriječi parkiranje ljudi iz drugih zgrada. Taj parking nije zatvoren, a tužitelji su samovoljno isti pretvorili u parking s čime se on ne slaže, isto tako su u više navrata pozivali tužitelje na dogovor međutim do istoga nije došlo. Da po njegovom mišljenju svi sustanari zgrade mogu parkirati na prijeporu, ali prema dogovoru ali ne da se dolazi izvana. Da je prije ograde tu je bilo smeće, trava, otpad te su zbog tog otpada rođaci tužitelja izlazili kroz stražnja vrata automobila, a jednom se radi odloženog otpada morao provlačiti u svoj automobil. Da nije viđao na tužitelje osobno da koriste prijepor, osim stanara iz drugih zgrada. Da bi on uredio prijepor međutim ne želi ništa dirati dok traje spor, oni su tu nabacali i pločice kada su radili preinake, a prijepor sad koristi njegov podstanar, ovdje 3. tuženik na način da koristi njegov parking i drži da je on ni kriv ni dužan optužen. Da tužitelji gore imaju 2 parkinga za svaki od svoja 2 automobila, njegova supruga ima parking obzirom je ona vlasnica jednog apartmana i susjeda ŽĆ ima 1 parking. Da prethodno stavljanju ograde to nije spomenuo ostalim suvlasnicima, obzirom razgovor s njima nije moguć, oni bi samo pobjegli i kasnije tužili. Na prijeporu prije nego što su počeli postavljati ogradu nije bilo ništa, bio je parkiran njegov automobil.

22. 2. tužena FĆ u svome iskazu navodi da nakon što je saslušala iskaz 1. tuženika u cijelosti mu se pridružuje te dodaje da nikom nisu ništa priječili, te da i dan danas dole postoje dva parkirna mjesta za 2 automobila ako se to želi. Da nisu mogli s tužiteljima razgovarati, a nikome nisu ništa zapriječili i po njoj apartman u prizemlju ima svoj parking dolje. Da je njihov bio motiv da se postavi ograda bio iz razloga što dolazili psi od susjeda, stavljalo se smeće, pa su tako tužitelji dva, tri tjedna prije događaja postavili klupicu za koju nisu ništa rekli i drži da nisu nikog smetali. Nadalje smetali su im auti od susjeda i gostiju koji su dolazili i parkirali tamo, a bez pitanja. Da je predmetna ograda otvorena. Da prije postavljanja te ograde tužitelji nisu koristili taj parking, da ih dole nikad nije vidjela, niti su im ikad rekli da bi to bio njihov parking. Da u navedenoj zgradi gornja četiri apartmana imaju svoje parkinge gore, a donja 2 imaju parking dole, pri čemu misli na njihov i apartman i gospođe J, s time da koliko je gledala ovo dole nije parkirno mjesto nego dvorište. Da je dogovorom bivših vlasnika određeno da donji apartmani imaju parking dolje, tako je čovjek koji je prodao njenom zetu tamo parkirao, to nije nigdje upisano, a su se uvijek striktno parkirali ispred njihove loggie, s time da ponekad nisu mogli tamo parkirati kada bi došli. Na drugom dijelu prijepora parkirali su se susjedi iz susjedne ulice. Te subote kada je postavljena ograda na prijeporu je bio njihov automobil, klupa tužitelja koju je spomenula u iskazu ona se nalazila u ćošku, dole desno i nje ranije nije bilo, ona je postavljena da o tome nisu razgovarali. Da oni moraju tužitelje za sve pitati a oni se ponašaju kao da je sve njihovo. Da nisu pitali tužitelje za postavljanje ograde jer da oni njih nisu pitali za zatvaranje loggie bez građevinske dozvole, postavljanje klime iznad njihovog prozora, zauzimanje spremišta za smeće samo za sebe i slično.

23. U svome iskazu 3. tuženik KĆ navodi da je saslušao iskaze 1. i 2. tuženika te se njima pridružuje i dodaje da je ovdje došao prije 3 i pol, 4 godine i tu parkira svoje vozilo po dozvoli, isto je nekad parkirano, nekad nije, a dozvolu za parkiranje mu je dao vlasnik stana. Da je tu odlagao pijesak za dječju igru, trampolin i tu nikad nitko nije branio djeci da se igraju.

24. Po održanom uviđaju na licu mjesta dana 12. svibnja 2023. godine vještak geodetske struke Tihomir Šubat dao je svoji pisani nalaz i mišljenje u kojem je naveo da se prijepor nalazi u istočnom dijelu k. o. [katastarska općina], predio [adresa], na adresi [adresa], a prilaz prijeporu je moguć sa sjeveroistočne strane iz [adresa]. Pokazani prijepor u naravi predstavlja neuređenu, šljunčanu površinu, koja je prema pokazivanju tužitelja definirana u nižem donjem dijelu željeznom ogradom širine 4,08 m (na skici lica mjesta oznake 1-8), te u produžetku nematerijaliziranim prolazom širine 4,83 m (oznake 8-6) koji se proteže do željeznog stupića (oznaka 6). Sjeverna strana materijalizirana je betonskim zidom (linija 2-3) koji se pruža do objekta stranaka odakle se lomi u smjeru jugoistoka prateći objekt do ugla objekta (linija 3-4) te se zatvara na ranije opisani željezni stupić oznake 6. Izmjerom u naravi, obradom podataka i uvidom u aktivnu dokumentaciju katastra i gruntovnice vještak je utvrdio da pokazni prijepor predstavlja crveno šrafirana površina unutar oznaka 1-2-3-4-6-7-8-1, te se radi o dijelu k. č. br. [katastarska čestica], odnosno z. k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 54 m2.

25.Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a ovaj sud zaključuje da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti.

26. Među strankama je sporno da li su tužitelji bili u posljednjem faktičnom i mirnom suposjedu prijepora, kao i da li su tuženici svojim radnjama od dana 04. lipnja 2022. godine tužitelje isključili iz suposjeda okućnice zgrade u [adresa] ili ih bitno ograničili u dosadašnjem izvršavanju faktične vlasti, pa da bi tužitelji imali pravo na posjedovnu zaštitu.

27. Prilikom razrješenja navedenih spornih pitanja cijenjene su okolnosti utvrđene provedenim dokaznim postupkom. Pritom je sud poklonio vjeru ispravama u koje je izvršio uvid jer njihovu vjerodostojnost niti jedna stranka nije osnovano dovela u sumnju, kao i stoga što su te isprave sukladne međusobno kao i sa ostalim izvedenim dokazima.

28. Nadalje, sud iskaze svjedoka ZĆ, NĆV, BĆ i ŽĆ, svih dugogodišnjih susjeda stranaka u dijelu bitnom za presuđenje u ovoj pravnoj stvari drži životnim, logičnim, pa ih je prihvatio kao istinite, a iz njihovih iskaza u bitnom proizlazi da su na prijeporu ranije parkirali članovi obitelji I. tužiteljice ujedno i vlasnici susjedne nekretnine, a da su tužitelji parkirali sa gornje strane zgrade gdje imaju dva parkirna mjesta, da tužitelji nisu na drugi način koristili prijepor, odnosno eventualno odlaganjem građevinskog materijala, kao i da se može slobodno pristupiti prijeporu i nakon postavljanja sporne ograde. Da tužitelji nisu koristili prijepor za parkiranje i da se istome može i nadalje pristupiti proizlazi i iz iskaza svjedoka GĆ i PĆ, susjeda stranaka čiji su iskazi po mišljenju ovoga suda suglasni sa ostalim izvedenim dokazima pa su stoga prihvaćeni kao istiniti. Da su prije svega prijepor kao parking koristili članovi obitelji I. tužiteljice iz susjedne kuće proizlazi i iz suglasnih iskaza njezine braće ĆĆ i DĆ, te majke CĆV a kako su njihovi iskazu suglasni sa ostalim izvedenim dokazima iste je sud prihvatio kao istinite, ovo tim više što i svjedok IĆ zet 1. i 2. tuženika u iskazu navodi da su na prijeporu znali parkirati ne tužitelji osobno, već njihovi gosti i familija. Pa tako RĆ navodi da su prijepor ranije koristili oni i susjedi iz donje kuće obzirom gornja kuća tada još nije bila završena, a sada prijepor koriste stanari druge kuće i oni su nastavili to koristiti u dogovoru s I. tužiteljicom dok nisu zatvorili ogradu, dok UĆ iskazuje da su se vlasnici mijenjali, međutim parkiranje je bilo uvijek dogovorno, parkirali su i jedni i drugi, a ponekad i tužitelji ovisi o raspoloživosti. Da ne zna što je papirnato, ali tužitelji koriste parkirna mjesta uz stepenice s gornje strane, koja mjesta nisu iscrtana. Iz iskaza CĆV majke I. tužiteljice, koji je potvrđen iskazom svjedoka BĆ, proizlazi da je upravo ona na parkirala spornog dana na prijeporu, da je otišla u apoteku i kada se vratila zatekla je radove postavljanja ograde te je potom njezina kći zvala policiju. Da predmetna zgrada ima parking sa gornje ulične strane, ukupno 4 od kojih dva pripadaju tužiteljima. Da je ona uglavnom parkirala na prijeporu i kada bi došla djeca ili gosti, a ponekad i tužitelji. Da sa gornje strane sporne zgrade postoje 4 parkirna mjesta, a da postavljena ograda nije zatvorila niti spriječila ulazak na prijepor proizlazi iz iskaza svjedoka MĆ, kćeri 1. i 2 tuženika, IĆ njihova zeta, te OĆ supruge 3. tuženika, čije iskaze je sud prihvatio iako su isti u srodstvu sa tuženicima jer su suglasni kako međusobno tako i ostalim izvedenim dokazima.

29. Što se tiče iskaza 1. i 2. tužitelja, te 1., 2. i 3 tuženika valja naglasiti da ih je sud cijenio u kontekstu ostalih provedenih dokaza, pritom sud navode iskaza saslušanih stranaka nalazi upravljenim ka' subjektivnim težnjama i interesima, međutim, u konačnici ih u dijelovima bitnim za presuđenje smatra istinitim. Pa tako sama 1. tužiteljica u svome iskazu navodi da su nesmetano koristili prijepor od njenog rođenja do lipnja 2022., da su se kao djeca igrali, odlagali stvari, da je njena baka imala klupčicu na kojoj bi sjela da se odmori a ponekad su tamo i parkirali. Da im je njena majka dolazila pomagati oko djece pa bi joj tada prepustili svoje parkirno mjesto na prijeporu a oni bi parkirali s gornje strane bliže ulazu. Da se ne smatraju isključivim korisnicima prijepora, to im je pripadalo zajedno sa susjedima, a sporna ograda nije zaključana. Da sada parkiraju na parkingu s gornje strane, njihova obitelj kada im dođe na javnim parkiralištima ili po slobodnim mjestima po kvartu. 2. tužitelj potvrđuje da koriste 2 gornja parkirna mjesta i navodi da teoretski mogu fizički ući na prijepor, ali tamo više nema njihovih stvari, tamo su tuđe stvari, tuđi automobili, koji se povremeno miču, međutim tamo više nemaju pristup kao što su ranije imali. 1. tuženik navodi da po njegovom mišljenju svi sustanari zgrade mogu parkirati na prijeporu, ali prema dogovoru ali ne da se dolazi izvana, da nije viđao na tužitelje osobno da koriste prijepor, osim stanara iz drugih zgrada, a da tužitelji gore imaju 2 parkinga za svaki od svoja 2 automobila, a što su u iskazima potvrdili 2. tužena i 3. tuženik. Sudu nije prihvatljiv dio iskaza 1. tuženika da na prijeporu prije nego što su počeli postavljati ogradu nije bilo ništa osim njegova automobila jer je iz iskaza svjedoka BĆ i CĆV razvidno da je upravo ona bila parkirana predmetnog dana prijeporu, a prije nego je ograda postavljena.

30. Sud je nalaz vještaka Tihomira Šubata prihvatio u cijelosti smatrajući ga izrađenim u skladu sa pravilima znanosti i vještine, dokumentiranim i logički izraženim, te potpuno i precizno obrazloženim, a uvjerenja je da nalaz vještaka nije proturječan sam sebi niti dokumentaciji priležećoj spisu, pa mu u cijelosti poklanja vjeru, ovo tim više što na isti niti jedna od stranaka nije imala primjedbi.

31. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da su 1. i 2. tužitelji, te 1. i 2. tuženi suvlasnici k. č. br. [katastarska čestica] stambena zgrada površine 146 m2 i dvorište površine 253 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina], na adresi u [adresa], s time da je na zgradi uspostavljeno etažno vlasništvo, ali ne i na okućnici. Prema nalazu i mišljenju vještaka prijepor predstavlja dio k. č. br. [katastarska čestica], odnosno z. k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 54 m2. Da su dana 04. lipnja 2022. godine, a nakon što je svjedokinja CĆV autom izašla iz prijepora tuženi uz pomoć radnika koje su angažirali postavili metalnu ogradu crne boje širine 4,08 m, s time da je ostavljen prolaz širine 4,83 m. Nadalje, utvrđeno je da su predmetnu površinu prije postavljanja sporne ograde za parkiranje povremeno koristili tuženici, ali i članovi obitelji I. tužiteljice ujedno i vlasnici susjedne nekretnine, da su tužitelji parkirali sa gornje strane zgrade gdje imaju dva parkirna mjesta i da nisu na drugi način koristili prijepor, odnosno eventualno odlaganjem građevinskog materijala prilikom izvođenja radova. Također je utvrđeno da se može slobodno pristupiti prijeporu i nakon postavljanja sporne ograde, te da je 3. tuženik koji je podstanar tuženika ranije ali i sada povremeno parkirao svoje vozilo na prijeporu po dozvoli 1. i 2. tuženika. Sukladno čl. 10. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 14/06, 146/08, 38/09, 159/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; nastavno ZV), osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, njezin je posjednik. Odredbom čl. 21 ZV-a propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo ima pravo na zaštitu posjeda. Odredbom čl. 21 st. 3 ZV-a određeno je da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od nastalog smetanja. Člankom 22. stavak 2. ZV- a određeno je da sud pruža posjedovnu zaštitu u posebnom, hitnom postupku (postupku zbog smetanja posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu. Prema čl. 441 ZPP-a isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, pravne osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevu za naknadu štete. Nadalje, čl. 24 ZV-a određuje da je svaki suposjednik ovlašten štiti suposjed putem suda od samovlasnog smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dosadašnjeg suposjeda ili mu bitno ograničili dosadašnji način izvršavanja faktične vlasti. Dakle, smetanje suposjeda u smislu naprijed citirane zakonske odredbe postoji samo u slučaju ako je jedan od suposjednika izvršio takav čin smetanja da drugog suposjednika potpuno isključuje iz suposjeda ili mu znatno otežava vršenje suposjeda, znači suposjednik uživa posjedovnu zaštitu u međusobnom odnosu sa drugim posjednikom, pri čemu jedan od njih isključuje ili bitno ograničava drugog u dotadašnjem načinu obavljanja faktične vlasti na stvari u njihovom suposjedu. Potpuno isključivanje iz dotadašnjeg suposjeda ili bitno ograničavanje dotadašnjeg načina izvršavanja faktične vlasti se ocjenjuje obzirom na cijelu stvar koja je u suposjedu, a ne na dio te stvari (stav izražen u odlukama posl. Br. Gž 268/2021-4, ŽS Zg Gž 3271/1998). Tijekom postupka je utvrđeno da se prijeporu može slobodno pristupiti, pa po mišljenju ovoga suda, tužitelji svakako nisu u potpunosti isključeni iz suposjeda prijepora. Nadalje, u konkretnoj stvari treba ocijeniti da li su tuženi postavljanjem ograde, odnosno 3. tuženik parkiranjem svog osobnog automobila bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti tužitelja na cijelom dvorištu, a ne samo na prijeporu. Obzirom je utvrđeno da se sa gornje strane zgrade nalaze parkirna mjesta koja koriste tužitelji i da isti osobno nisu parkirali na prijeporu, već treće osobe rodbinski povezane sa njima, ocjena je ovog suda da tuženi postavljanjem ograde nisu niti bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti tužitelja na okućnici, jer tužitelji i dalje mogu svoja vozila parkirati na preostalim parkirališnim mjestima, što u konačnici i čine. Podredno, po mišljenju ovoga suda, a obzirom iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da su tužitelji svoja vozila parkirali sa gornje strane zgrade, a da je spornog dana upravo majka I. tužiteljice bila parkirana na prijeporu, da povremeno parkiranje posjetitelja tužitelja na prijeporu nema kvalitete posjeda temeljem kojeg bi se tužiteljima pružila sudska zaštita jer bi se radilo o povremenom izvršavanju posjeda od strane trećih osoba. Imajući u vidu sve gore navedeno valjalo je odbiti tužbeni zahtjev, te odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.

32. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 ZPP-a, dosuđeni iznos odnosi zastupanja 1. i 2. tuženika u parnici po punomoćniku odvjetniku u skladu sa važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Odredbom Tbr 7. Tarife određeno je da u postupcima radi smetanja postupka, odvjetniku pripada jednokratna nagrada u visini od 250 bodova, koja obuhvaća najviše do četiri radnje za svaki prvostupanjski postupak. Za svaku daljnju radnju u navedenim postupcima odvjetniku pripada nagrada u visini od 50 bodova. Tbr 50 pak određuje da je vrijednost boda 2,00 EUR-a. Tuženicima je tako priznata jednokratna novčana nagrada u iznosu od 500,00 EUR-a za sastav odgovora na tužbu, podneska od 10. listopada 2022. godine, te pristupa na ročišta od 07. studenoga 2022. godine i 12. svibnja 2023. godine. Nadalje, 1. i 2. tuženicima je priznat sastav podnesaka od dana 11. lipnja 2024. godine i 25. travnja 2025. godine, te pristup na ročišta od 29. listopada 2024. godine, 30. siječnja 2025. godine, 10. travnja 2025. godine i 07. listopada 2025. godine, u iznosima od po 100,00 EUR-a, ukupno 600,00 EUR-a. Na dosuđeni iznos troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 1.100,00 EUR-a, tuženicima je priznat PDV po stopi od 25 %, koji iznosi 275,00 EUR-a, pa ukupni trošak zastupanja tuženika po punomoćniku iznosi 1.375,00 EUR-a, te je odlučeno kao u točki II. ovog rješenja.

Nadalje, tuženicima nije priznat trošak sastava podneska od 11. listopada 2023. godine i 19. ožujka 2025. godine u iznosima od po 100,00 EUR-a, ovo stoga što je brižljivo ocjenujući sve okolnosti u smislu čl. 155 st. 1 ZPP-a, uvjerenje ovog suda da taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice, pa je valjalo odlučiti kao u točki III. izreke ovog rješenja.

U Crikvenici, 19. studenoga 2025. godine.

S U T K I NJ A:

Mirta Tomac Podobnik

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa istog rješenja. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka, a o žalbi rješava Županijski sud.