Poslovni broj: Gž-1439/2025-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Marije Šimičić predsjednice vijeća, Sande Crljen Ivančić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Arijane Bolanče članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po Vlahi Duplančiću, odvjetniku u Splitu protiv tuženika ŠV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po Toniju Vukičeviću, odvjetniku u Splitu, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-953/2020 od 27. siječnja 2025., ispravljene rješenjem tog suda poslovni broj: P-953/2020 od 1. travnja 2025., koje je ispravljeno rješenjem tog suda poslovni broj: P-953/2020 od 17. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 19. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-953/2020 od 27. siječnja 2025., ispravljena rješenjem poslovni broj: P-953/2020 od 1. travnja 2025., koje je ispravljeno rješenjem poslovni broj: P-953/2020 od 17. travnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđen je u cijelosti ništetnim ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 11. siječnja 2018. potvrđen po javnom bilježniku UV u [adresa] pod br. OV-242/2018, a sklopljen između ŽV i ŠV, u kojem ugovoru je navedena imovina primateljice uzdržavanja ŽV i to baš stan na IV. (četvrtom) katu, označen br. 12, u površini od 71,79 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, hodnika i balkona; 7. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-7), položen na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] kuća, dvor, ukupne površine 765 m2, od kojih kuća ima površinu 306 m2, dvor 459 m2, Z. U. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i grobnog mjesta na groblju Lovrinac u Splitu broj [broj] Polje A, prvi red (točka I. izreke).

1.1. Nadalje je tom presudom zemljišnoknjižnom odjelu prvostupanjskog suda naložena uspostava ranijeg zemljišno knjižnog stanja na nekretnini koja je bila predmet tog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 11. siječnja 2018. i to kakvo je bilo prije provedbe upisa prava vlasništva na ime tuženika temeljem predmetnog ugovora, na način da istovremeno vlasnicom opisane nekretnine upiše prednicu tužitelja ŽV za cijelo (točka II. izreke).

1.2. Odlukom o troškovima naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 28.532,84 eura zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 27. siječnja 2025. do konačne isplate (točka III. izreke).

2. Protiv te presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. – Odluka USRH, 123/08. – ispra., 57/11., 148/11-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači tako da se tužbeni zahtjev odbije, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Ujefdno je zatražio naknadu troškova žalbenog postupka.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

4.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tuženik jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se zakonitost i pravilnost presude može ispitati.

4.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku pravilno je i potpuno utvrđeno, pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 11. siječnja 2018. zaključenog između primateljice uzdržavanja ŽV, prednice tužitelja i tuženika kao davatelja uzdržavanja iz razloga neubrojivosti primateljice uzdržavanja u trenutku potpisivanja ugovora.

6. Nakon provedenog postupka prvostupanjski sud utvrdio je slijedeće činjenično stanje:

- da je predmetni ugovor zaključen 11. siječnja 2018. između prednice tužitelja ŽV kao primateljice uzdržavanja i tuženika ŠV, nećaka primateljice, kao davatelja uzdržavanja, predmet kojeg je stan u vlasništvu primateljice uzdržavanja površine 71,79 m2 anagrafske oznake Junia Palmotića 13 u Splitu, i grobno mjesto na groblju Lovrinac u Splitu broj [broj] Polje A, prvi red,

- da iz zemljišnoknjižnog izvatka od 5. lipnja 2018. proizlazi da se tuženik na temelju spornog ugovora uknjižio kao vlasnik predmetnog stana,

- da je pravomoćnim rješenjem ODO u Splitu, broj: K-DO-985/18 od 27. lipnja 2018. određeno provođenje istrage protiv tuženika da je iskoristivši smanjene sposobnosti rasuđivanja ŽV s njom ugovorio imovinsku korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je dao, te da bi time počinio kazneno djelo protiv imovine, lihvarskim ugovorom (članka 242. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona),

- da je rješenjem ODO u Splitu broj K-DO-985/18 od 27. studenog 2018. protiv tuženika podignuta optužnica da bi počinio kazneno djelo iz članka 242. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona, ali da je presudom prvostupanjskog suda poslovni broj: K-305/19- 45 od 21. prosinca 2023. tuženik oslobođen od optužbe,

- da je primateljica uzdržavanja ŽV preminula **.**.2019. te da ju je, prema rješenju o nasljeđivanju poslovni broj: O-1622/19 od 24. rujna 2019. naslijedio unuk DV – tužitelj za cijelo,

- da je Centar za socijalnu skrb u Splitu (u daljnjem tekstu: CZSS) 17. listopada 2017. pokrenuo postupak lišenja poslovne sposobnosti ŽV, te joj je imenovan posebni skrbnik u osobi GV,

- da je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj: R1-Ob-789/17 od **.**.2018. ŽV djelomično lišena poslovne sposobnosti zbog organskog poremećaja ličnosti i poremećaja ponašanja, te je odlučeno da ne može samostalno poduzimati poslove među koje spada otuđenje i opterećenje imovine te pokretnine, odricanje od nasljedstava i ilegata i dr.

- da je rješenjem CZSS, KLASA:UP/l-552-02/17-08/57 od 19. veljače 2018. odbačena žalba MV, odvjetnika u [adresa], izjavljena protiv rješenja tog centra KLASA:UP/l-552-02/17-08/57 od 11. listopada 2017. kojim je ŽV u postupku lišenja poslovne sposobnosti imenovana PV dipl. iur., kao izjavljena od neovlaštene osobe,

- da je tužitelj 26. veljače 2018. podnio kaznenu prijavu protiv KV, MV i tuženika zbog prijevarnog postupanja na štetu ŽV jer su imali saznanja o njenoj dubokoj starosti, psihičkom stanju, dugogodišnjoj depresiji zbog smrti sina, demenciji i izgubljenosti, kao i o činjenici da je CZSS na prijedlog obitelji i obiteljske liječnice pokrenuo postupak oduzimanja poslovne sposobnosti ŽV, te da joj je imenovan poseban skrbnik koju odvjetnik nije kontaktirao,

- da je na zahtjev tužitelja, nakon saznanja da je ŽV u pratnji dvije nepoznate osobe za koje je navele da su njeni prijatelji, zatražila isplatu iznosa od 30.000,00, CZSS izdao odobrenje posebnoj skrbnici ČV koja je u ime i za račun ŽV ishodila kod Splitske banke zabranu razročenja ugovora o oročenom depozitu i zabranu raspolaganja na novčanim sredstvima po tom ugovoru do okončanja postupka lišenja poslovne sposobnosti koji se vodi pred sudom pod broje R1-Ob-789/17,

- da je ŽV **.**.2017. u CZSS Split otkazala punomoć odvjetniku Tadiši Miloševiću,

- da je u postupku R1-OB-789/2017 svoj nalaz i mišljenje dao vještak psihijatar dr. Časlav Lončar 26. ožujka 2018. koji je kod ŽV utvrdio promjene koje se prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti dijagnosticiraju kao MKB-10 i F07.9, neoznačeni organski poremećaj ličnosti i poremećaj ponašanju uzrokovan bolešću, oštećenjem i disfunkcijom mozga, što je utvrđeno pregledom na Klinici za psihijatriju u veljači 2017. te je utvrdio da postoji osnova za oduzimanje djelomične poslovne sposobnosti, što bi se odnosilo na nemogućnost raspolaganja i upravljanja imovinom, odlučivanju o zdravlju, liječenje i smještaj u odgovarajuću ustanovu,

- da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. Nikole Sikirice, spec. pshijatra proizlazi da se u medicinskoj dokumentaciju navodi da je nekoliko mjeseci prije potpisivanja spornog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju (11. siječnja 2018.) izvršen psihijatrijski pregled osobe i to dana 27 rujna 2017. kojom prilikom se navode simptomi psihoorganskog poremećaja ličnosti (demencija, konfuzna, dezorganiziranost, smetnje pamćenja, inkoherentnog duktusa uz paranoidna doživljavanja), te da je izvršen i psihijatrijski pregled u svrhu vještačenja poslovne sposobnosti 22. ožujka 2018. u kojem se navodi da ŽV ne može samostalno brinuti sama o sebi, zastupati svoja prava i interese, prepoznati pravu vrijednost imovine, te je treba lišiti poslovne sposobnosti i to za raspolaganje imovinom i nekretninama, odlučivanje o zdravlju, liječenju ili smještaju u odgovarajuću ustanovu. U psihičkom statusu da se navodi da je psihomotorno usporena, vremenski gotovo dezorjentirana, tijek misli da joj je usporen, u sadržaju suspektna paranoidna doživljavanja, koja dva nalaza da su vremenski najbliža datumu potpisivanja spornog ugovora i zbog toga najvjerodostojniji dokument koji opisuje psihičko stanje ŽV u vrijeme potpisivanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, pri čemu oba nalaza da opisuju simptome koji da nedvojbeno ukazuju da ista u vrijeme zaključenja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju 11. siječnja 2018. nije bila sposobna za rasuđivanje,

- da iz službene zabilješke II Policijske postaje PU Splitsko-dalmatinske o obavljenom obavijesnom razgovoru s ŽV proizlazi da je ona radi prijevarne radnje prijavila tuženika, te da je zbog njezine starosne dobi i općeg zdravstvenog stanja u njeno ime obavijesno iskazivala njezina bivša nevjesta EV, koja je navela da ju je ŽV izvijestila da je s nećakom u neznanju potpisala ugovor s čijim sadržajem nije suglasna, a ŽV da je prisebno i razgovjetno sudjelovala i potvrđivala navode bivše nevjeste s time da je veću pažnju posvećivala opisivanju događaja koji potječu iz doba njezine mladosti. Pritom je ŽV sama iskazala kako ju je nećak D nakon dugo vremena neposjećivanja posjetio krajem prošle godine, te joj u neobaveznom razgovoru ponudio pomoć o brizi, spremanju i donošenju hrane, ali da nije bilo razgovora o ugovoru kojim bi mu prepisala stan, nakon čega je od nje tražio da se žurno spremi zbog odlaska kod javnog bilježnika, gdje su i otišli zajedno s još jednom ženskom osobom, pri čemu se sjeća jedino da je šest puta potpisala dokument koji joj nije pročitan, kojeg sama nije mogla pročitati,

- da je o bavijesni razgovor obavljen i s obiteljskom liječnicom ŽV, dr. BV koja je navela da je ŽV osoba starosti 90 godina, kojoj je dr. TV, spec. psihijatar **.**.2017. dijagnosticirala demenciju i psiho organski sindrom, te da je kroz razgovor s AV došla do zaključka da druge osobe mogu njome vrlo lako manipulirati, jer da nakon kraćeg vremena uopće ne zna u kakvom je odnosu s kojom osobom niti što je s kim dogovorila ili potpisala. U njezinu ordinaciju došla u pratnju tuženika za kojega je mjesec dana ranije navodila da je želi izmanipulirati za stan, te da mu je na prijevaran način u vezi sa stanom potpisala nekakav dokument,

- da je u obavijesnom razgovoru koji je obavljen 7. svibnja 2018., a naknadno i u postupku pred prvostupanjskim sudom dr. TV, spec. psihijatar navela kako je AV upoznala dvije godine ranije putem zajedničke frizerke, koja je primijetila da AV u zadnje vrijeme ima određenih psihičkih problema, da sumnjiči susjede i da se ponaša paranoidno, te da je ona nakon obavljenog pregleda zaključila da se radi o psiho organskom sindromu, odnosno o demenciji. Nekoliko mjeseci kasnije da je došla u pratnji neke sumnjive osobe iz neke udruge, a nakon kraćeg vremena da je ponovo došla kod nje u pratnji bivše nevjeste koju je ona savjetovala da se obrati CZSS-u i da se konzultira s državnim odvjetništvom, kao i da je napisala nalaz koji govori u prilog tome da je AV ŽV nekritična u sklopu svog psihoorganskog sindroma, odnosno nesvjesna okolnosti svojih postupaka i lako manipulativna,

- da je 21. svibnja 2018. u obavijesnom razgovoru ŽV navela da se nalazi u jakom lošem psihičkom stanju, da s tuženikom nikada nije bila u posebno dobrim odnosima i da ga nije vidjela dugi niz godina do unazad par mjeseci kada ju je iznenada počeo posjećivati i brinuti se o njoj, da ga je dovela KV, koja ju je također nedavno počela posjećivati, te su je jednom njih dvoje probudili dok je spavala i rekli joj kako ju moraju odvesti kod javnog bilježnika da nešto potpiše za njeno dobro. Tog dana da je bila dezorijentirana i nije znala gdje se nalazi, da je mislila kako se nalazi u Solinskoj ulici u Splitu, a zapravo se nalazila u [adresa], da je tog dana i fizički bila loše, tako da su je tuženik i KV vodili pod ruku jer nije mogla hodati, da je jedva držala olovku u ruci, te da je u javnobilježničkom uredu nitko nije ništa pitao, da je bila zbunjena i da je potpisala papir koji su joj dali da potpiše ne znajući što potpisuje, nakon čega je angažirala odvjetnika čijeg se imena nije mogla sjetiti, te da želi poništiti sklopljeni ugovor,

- da je 21. svibnja 2018. u obavijesnom razgovoru, a naknadno i u postupku pred prvostupanjskim sudom, majka tužitelja EV, supruga pok. sina ŽV navela da je u rujnu 2017. kod njene bivše svekrve počela dolaziti KV koja se predstavila kao aktivistica jedne političke stranke koja se bavi humanitarnim radom i pomaže starijim i nemoćnim osobama. Ona da je bila iznenađena činjenicom da njenu svekrvu posjećuje nepoznata osoba i vozi je kod liječnika, pa je sama došla na taj pregled kod dr. TV, spec. psihijatra, gdje se upoznala s KV, koja da joj je u razgovoru navela joj je u CZSS-u rečeno kako ŽV nema nikoga da za nju brine, kao i da se KV i kod obiteljske liječnice dr. BV predstavljala kao skrbnica ŽV. Nakon toga ona da je otputovala u Tanzaniju gdje je u misiji živio njen sin DV sa suprugom, te da su kroz to vrijeme kontaktirali ŽV te saznali kako je posjećuje tuženik, koji im je rekao kako je KV za njega saznala putem interneta. Po povratku da ju nazvala ŽV, da je bila uznemirena i da je rekla kako je razgovarala s prijateljicom kojoj je pokazala ugovor kojega je potpisala s nećakom, da bi joj ova nakon što joj je ugovor pročitala navela o kakvom se ugovoru radi i da je štetan za nju, te da je stan tim ugovorom dala tuženiku. ŽV da je bila jako uznemirena i da je rekla kako nije bila svjesna što potpisuje niti u što se upušta s nećakom, radi čega je odmah angažirala odvjetnika da poništi taj ugovor. Nakon ovog razgovora EV je otišla u stan ŽV gdje joj je ova pokazala sporni ugovor i rekla kako su je KV i tuženik odveli kod javnog bilježnika da nešto potpiše a da nije ni znala što potpisuje, nakon čega je ŽV odvela da cijeli slučaj prijavi policiji,

- da je 23. svibnja 2018. u obavijesnom razgovoru javnobilježnička prisjednica DVČ, navela kako joj je ugovor bio sumnjiv jer se obično takva vrsta ugovora sklapa između najbliže rodbine, radi čega je više puta upitala ŽV je li svjesna što potpisuje jer bi nakon potpisivanja ugovora mogla završiti na ulici, no da joj je ona odgovorila kako vjeruje tuženiku i da zna što potpisuje. Pritom da se ne može izjasniti o tome u kojem je stanju bila ŽV, odnosno je li bila svjesna što ugovor za nju znači, ali smatra da je moć njenog shvaćanja zbog bolesti ili godina bila ograničena, te da je moguće olako držala da do gubitka stana neće doći,

- da je 23. svibnja 2018. u obavijesnom razgovoru, a naknadno i u postupku pred prvostupanjskim sudom, KV navela kako je kao članica i aktivistica stranke Pametno imala obvezu telefonom i na drugi način kontaktirati glasače kako bi ih zainteresirala da glasaju za njihovu stranku, te da je u jednom telefonskom kontaktu upoznala ŽV i zaključila da se radi o osobi željne brige i pažnje, nakon čega je došla kod nje i upoznala se s njenom situacijom. ŽV da je bila često tužna i depresivna kao i da se žalila na bivšu nevjestu, koja da je pokušava prevariti, da je potkrada, da joj podmeće svete slike iako je ona ateistica i slično, te da je spominjala unuka kojem ne želi ništa ostaviti, te da joj je jednom prilikom spominjala kako ima nećaka koji živi u blizini i da razmišlja kako bi njemu ostavila stan, jer ne želi da stan dođe u posjed njene nevjeste. Kako joj se nevjesta ŽV nije sviđala jer je odavala dojam arogantne osobe, te da je odlučila potražiti Marijinog nećaka i pomoći mu oko realizacije predmetnog ugovora.

- da je u obavijesnom razgovoru 28. svibnja, a naknadno i u postupku pred prvostupanjskim sudom, odvjetnik Tadiša Milošević naveo da ga je u listopadu 2017. nazvala KV tražeći od njega da zastupa neku stariju žensku osobu koja ima problema sa bivšom nevjestom i unukom koji je narkoman i koji je silom žele proglasiti nesposobnom, oduzeti joj poslovnu sposobnost i doći u posjed stana. KV da mu je rekla kako je ŽV upoznala kao članica neke udruge te da želi zaštiti ŽV, a on da nije mogao zaključiti kako se radi o psihički neuravnoteženoj osobi radi čega ju je odlučio zastupati i na taj način ispuniti njenu volju, te da je sukladno dogovoru uputio žalbu na rješenje o dodjeli posebne skrbnice ŽV, a nakon par mjeseci da ga je nazvala KV i dala mu na telefon ŽV te je ova navela kako želi stan u kojem živi prepisati nećaku koji skrbi o njoj, nakon čega je ugovorio sastanak u kafiću gdje je objašnjavao ŽV značaj i razliku ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju, da bi ona rekla kako želi potpisati ugovor kakav hoće tuženik, jer je dobar prema njoj. Nakon što su potpisali ugovor da ih je uputio na javnobilježnički ured UV u [adresa] držeći da tamo neće praviti komplikacije zbog činjenice što starica potpisuje takav ugovor, dok bi možda neki drugi javni bilježnici odbili solemizaciju ovakvog ugovora. Nadalje, tuženik da ga je angažirao za postupak uknjižbe vlasnistva, a dva mjeseca kasnije da su ga tražili bivša nevjesta i unuk ŽV, s kojim se sastao u istom kafiću zajedno s ŽV, kojom prilikom su ga optužili za prevaru,

- da je ODO u Splitu obavilo saslušanje svjedoka dr. BV, koja je iskazala da je ŽV 2015. dijagnosticiran psiho organski sindrom te u listopadu 2018. i demencija, da je uvijek bila sniženog raspoloženja i vraćala se na događaje iz prošlosti, smrt supruga i sina, da je dolazila u pratnji nevjeste, koja je često dolazila kod nje i bez ŽV radi uzimanja uputnice i savjeta o lijekovima, te da je kolovozu 2017. prvi put došla u pratnji KV koju je predstavila kao prijateljicu koja joj pomaže, što joj je bilo čudno zbog dobne razlike. U veljači 2018. da je pristupila bez pratnje i zatražila povijest bolesti za potrebe ugovora kojega je potpisala, navodeći da želi stan ostaviti unuku, nakon toga da je dolazila u pratnji nevjeste koja ju je obavijestila o pokrenutim postupku oduzimanja poslovene sposobnosti, da bi 8. i 18. travnja 2018. došla u ambulantu u pratnji tuženika, a nakon potpisivanja spornog ugovora da je nastavila dolaziti u ambulantu isključivo u pratnji bivše nevjeste i unuka koji s njom živi. Tvrdeći za sebe da nije kompetentna dati svoje mišljenje o okolnostima sklapanja spornog ugovora, ova svjedokinja je navela kako je ŽV uvijek bila tužna i depresivna, te da osobe u takvim stanjim iako mogu pasti pod utjecaj trećih osoba,

- da je za potrebe postupka ODO u Splitu broj:K-DO-985/18 saslušana posebna skrbnica ŽV, PV koja je navela kako je spriječila isplatu depozita od 30.000,00 eura kojega je ŽV imala na Splitskoj banci, a kojega je naručila za isplatu dan ranije u poslovnici banke u pratnji dvije osobe koje su se predstavile kao prijatelj i prijateljica,

- da je saslušana CV, zaposlenica javnobilježničkog ureda UV iz [adresa], navela kako je prilikom potpisivanja spornog ugovora javnobilježnička prisjednica DVČ nekoliko puta pitala ŽV je li svjesna što potpisuje, da se prilikom slijedećeg dolaska u pratnji svoje nije mogla sjetiti da je tu ranije bila, niti da je potpisala ikakav ugovor,

- da iz iskaza svjedoka VV proizlazi kako je ŽV u društvu djelovala normalno, ali da je imala svoje faze kada bi se znala zatvoriti danima u kuću i kada bi intervenirala nevjesta EV, a jednom i vatrogasci. On i njegov otac s kojom je ŽV bila u prijateljskim odnosima, da su znali primijetiti kako se gubi i ponavlja, da je znala zaboravljati što je bilo prethodnog dana i da se često žalila da joj nedostaju nekakve stvari.

- da je u svom iskazu pred prvostupanjskim sudom socijalna radnica ŠVČ navela da je u svibnju 2017. nakon policijske dojave prvi put upoznala ŽV kojom prilikom je uočila kako je rastresena i daje nesuvisle odgovore zbog čega je zaključila kako ista nije bila u stanju upravljati svojom imovinom i zaključivati ikakve poslove, nakon čega je na temelju njezine socijalne anamneze pokrenut postupak lišenja poslovne sposobnosti koji je dovršen na način da je ŽV djelomično lišena poslovne sposobnosti, ali da zbog smrti koja je uslijedila desetak dana nakon pravomoćnosti rješenja nije stavljena pod skrbništvo,

- da je 21. svibnja 2018. u obavijesnom razgovoru, a naknadno i u postupku pred prvostupanjskim sudom, tužitelj naveo da je početkom godine njegova baka ŽV njegovoj majci FV pokazala sporni ugovor i rekla kako je prevarena, da nije bila svjesna što potpisuje, zbog čega su njih dvije prijavile tuženika policiji, a on da je zajedno s bakom potražio odvjetnika Tadišu Miloševića kako bi se ugovor "povukao", kao i radi otkaza punomoći. Odvjetnik da ih je primio u kafiću i da je vikao na baku govoreći kako je od njega tražila sastavljanje ugovora kako bi je spasio od loše nevjeste i unuka narkomana, pa su on i majka podnijeli prijavu protiv tuženika, KV i MV,

- da je u obavijesnom razgovoru od 25. svibnja 2018., a naknadno i u postupku pred prvostupanjskim sudom, tuženik naveo da je u studenom 2017. dobio poruku KV da bi njegova teta htjela da je posjeti radi dogovora oko brige za njenu skrb što mu je bilo čudno jer sa tetom ŽV nije bio u kontaktu više od 10 godina, ali da mu je KV rekla da je teta izražavala nezadovoljstvo bivšom nevjestom i unukom s kojima nije željela imati nikakav odnos, te da je izrazila volju da on kao najbliži u rodu skrbi o njoj. On da je odlučio skrbiti o ŽV, ali o tome nije obavijestio EV, koja je u tom periodu ili malo iza toga otišla u Afriku gdje se zadržala više od mjesec dana, a on da je u periodu dok je skrbio o ŽV na njeno traženje promijenio brave kako EV više ne bi mogla dolaziti. Početkom nove godine da su odlučili potpisati predmetni sporni ugovor kojega je sačinio odvjetnik kojega je preporučila KV, kao i da je KV angažirala tog odvjetnika radi žalbe na rješenje CZSS-a o oduzimanju poslovne sposobnosti i dodijele posebnog skrbnika. Djelatnici javnobilježničkog ureda da su pitali ŽV razumije li što sporni ugovor znači, te da je ona odgovorila kako ga želi potpisati i da je svjesna cijele situacije, a desetak dana kasnije da ga je nazvala prijateljica ŽV, Š optužujući ga za prevaru. Odvjetnik ŽV, Vlaho Duplančić da mu je nudio mirno rješenje spora, no da on to ne prihvaća jer smatra kako je ista bila svjesna kakav ugovor potpisuje, te da ne vjeruje da je psihički toliko nestabilna da ne zna što radi, kao i da mijenja mišljenje zavisno od toga u čijem društvu se trenutno nalazi. Zaključno je iskazao kako je prije potpisivanja spornog ugovora znao da je pokrenut postupak lišenja poslovne sposobnosti za ŽV,

- da je prvostupanjski sud tijekom saslušanja ŽV odustao od izvođenja tog dokaza zbog očitog nesnalaženja u vremenu i prostoru prilikom odgovaranja na upućena pitanja.

7. Prvostupanjski sud je po provedenom dokaznom postupku prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja jer je na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja zaključio da, iako formalno još nije bila lišena poslovne sposobnosti, primateljica uzdržavanja ŽV u trenutku potpisivanja spornog ugovora nije bila poslovno sposobna, pa je zbog postupanja tuženika koje je protivno moralu i prisilnim propisima predmetni ugovor utvrđen ništetnim od trenutka sklapanja. Obzirom da se tuženik ne može smatrati stjecateljem prava, predmetni stan je vraćen u ostavinsku imovinu sad pok. ŽV.

8. Pritom je prvostupanjski sud naglasio da medicinska dokumentacija jasno pokazuje da je primateljica uzdržavanja ŽV imala dijagnosticiranu demenciju i psihičke smetnje u vidu konfuzije, dezorijentiranosti, zaboravnosti, smetnji pamćenja, promjena raspoloženja, paranoidnih ideja i depresije, kao i da je bila psihički nestabilna, labilna i sklona sugestibilnosti, pri čemu je kao posebno važne dokaze naveo nalaze psihijatra iz veljače i rujna 2017., nalaze obiteljskog liječnika iz 2017. do 2018. godine, dokumentaciju o hospitalizaciji, nalaz CZSS-a iz rujna 2017., te činjenicu pokretanja i dovršetka postupka lišenja poslovne sposobnosti u kojem je ŽV djelomično lišena poslovne sposobnosti između ostalog i za poslove raspolaganja i upravljanja imovinom, dok je kao najvažniji dokaz naveo nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Nikole Sikirice, spec. psihijatra.

9. Navedena činjenična utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a, dok se način na koji tuženik u žalbi osporava činjenični supstrat na kojem je utemeljena prvostupanjska presuda ne može prihvatiti pravilnim, jer nema nikakva uporišta u sadržaju dokaza provedenih tijekom postupka.

10. Neosnovano u žalbi tuženik prigovara zaključku prvostupanjskog suda u pogledu ništetnosti predmetnog ugovora navodeći kako je sada pok. ŽV dobrovoljno i u stanju ubrojivosti potpisala sporni ugovor, a što da su u svojim iskazima potvrdili saslušani svjedoci odvjetnik Tadiša Milošević i KV, jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da primateljica uzdržavanja nije bila sposobna donositi slobodnu i razumsku odluku o prijenosu imovine velike vrijednosti, pri čemu ponašanje tuženika i način na koji je organiziran odlazak javnom bilježniku upravo uz sudjelovanje navedenih svjedoka ukazuje na činjenicu da su od strane tih svjedoka postojali pritisci i nagovaranje, te da je prilikom potpisivanja spornog ugovora iskorištena slabost primateljice uzdržavanja ŽV.

11. Da je sposobnost rasuđivanja primateljice uzdržavanja bila teže narušena, prvostupanjski je sud dokazao iskazima saslušanih svjedoka UV, BV, TV, ŠVČ, FV, RV i VV, čiji iskazi su potkrijepljeni velikim brojem medicinskih nalaza, pa je subjektivne tvrdnje tuženika i njemu bliskih osoba prvostupanjski sud pravilno ocijenio kao manje uvjerljive, za razliku od stručnih dokaza u vidu medicinske dokumentacije, dokumentacije CZSS-a i iskaza saslušanih liječnika koji su sudjelovali u liječenju ŽV, te konačno i sudsko medicinskog vještačenja kojima je dokazano da navodna želja ŽV, čak i da je postojala, nije mogla proizvoditi pravne učinke jer je bila rezultat patoloških psihičkih procesa, kognitivnih oštećenja i demencije, u dobi od 90 godina.

12. Dakle, sve i da je u konkretnom slučaju prihvaćena tvrdnja tuženika koju ističe u žalbi o postojanju volje na strani primateljice uzdržavanja ŽV, ista ne bi proizvela pravni učinak ako osoba u trenutku sklapanja ugovora nije bila sposobna shvatiti značenje i posljedice pravnog posla (članak 276. Zakona o obveznim odnosima „Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., u daljnjem tekstu: ZOO), nije bila sposobna rasuđivati i nije mogla oblikovati valjanu volju, jer namjera sama po sebi nije dovoljna ako je sposobnost za rasuđivanje bila bitno kompromitirana, a nalazi liječnika, CZSS-a i sudskog vještaka upućuju na upravo takvo zdravstveno stanje ŽV, što je sve pravilno utvrdio i prvostupanjski sud.

13. Nadalje, neosnovano tuženik prigovara da prvostupanjski sud zanemaruje iskaze bivšeg javnog bilježnika UV i njegove prisjednice DVČ, jer i prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda javni bilježnik nije ovlašten ni kvalificiran procjenjivati mentalno stanje stranke, ne provodi psihijatrijsku procjenu, već samo ocjenjuje formalne uvjete ovjere, pri čemu su medicinska dokumentacija i nalaz sudskog vještaka spec. psihijatra najrelevantniji dokaz pri ocjeni sposobnosti rasuđivanja, a upravo ti dokazi ukazuju na nesposobnost primateljice uzdržavanja ŽV. Činjenični zaključci prvostupanjskog suda utemeljeni su na stručnoj medicinskoj dokumentaciji, dok se žalbeni navodi oslanjaju na subjektivne dojmove svjedoka bliskih tuženiku, pri čemu se napominje da su, i prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, nalaz i mišljenje vještaka dr. Nikole Sikirice, spec. psihijatra, stručni, logični i utemeljeni na opsežnoj medicinskoj dokumentaciji i na dokumentaciji pribavljenoj u postupku lišenja poslovne sposobnosti pri CZSS-u, te da tuženik nije predložio novo vještačenje, niti je u postupku koji je prethodio donošenju osporene odluke dokazao bilo kakvu nepravilnost, a žalbeni prigovori se svode isključivo na neslaganje tuženika s rezultatima vještačenja, ne sadrže nijedan suprotan medicinski dokaz, niti argument stručne pogreške sudskog vještaka, slijedom čega ni ovaj prigovor tuženika nije osnovan.

14. Napominje se posebno da neosnovano tuženik u žalbi ističe da se sudski vještak dr. Nikola Sikirica u svom nalazu i mišljenju pozvao na medicinski nalaz od 27. rujna i 2018. jer iz nalaza i mišljenja tog vještaka jasno proizlazi da se radi o liječničkom nalazu od 27. rujna 2017., dakle o nalazu iz vremena prije potpisivanja ugovora, dok za nalaz od 22. ožujka 2018. ovaj sudski vještak navodi da je vremenski najbliži trenutku potpisivanja spornog ugovora, a ne i da datira iz vremena prije potpisivanja spornog ugovora. Navedeno nesporno i proizlazi iz dokumentacije koja se nalazi u spisu, pa neosnovano tuženik ovakvim prigovorima pokušava dovesti u pitanje kredibilitet ovog sudskog vještaka.

15. Također neosnovano tuženik u žalbi ističe da je primateljica uzdržavanja izričito i slobodnom voljom željela da on naslijedi stan, pozivajući se na navodne izjave ŽV dane njemu, njegovoj supruzi i svjedokinji KV, te odvjetniku Tadiši Miloševiću, jer želja primateljice uzdržavanja nije pravno relevantna ako osoba nije bila sposobna rasuđivati u trenutku sklapanja pravnog posla, kako je to i propisano odredbom članka 276. ZOO-a, a prvostupanjski je sud na temelju svih naprijed navedenih dokaza pravilno utvrdio da je primateljica uzdržavanja ŽV u vrijeme sklapanja ugovora 11. siječnja 2018. bila u teškom psihičkom stanju nespojivom s razumijevanjem ugovora.

16. Nadalje, neosnovano u žalbi ističe tuženik da je primateljici uzdržavanja pružio potrebnu skrb slijedom čega bi predmetni ugovor trebalo ostaviti na snazi jer povremeni kontakti, koje je tuženik dokazano održavao s primateljicom uzdržavanja, ne predstavljaju kontinuiranu skrb kakvu pretpostavlja ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, pri čemu i medicinska dokumentacija kao i iskazi djelatnice CZSS-a ŠVČ i saslušanih liječnica BV i TV, dokazuju da ŽV takvu potrebnu skrb nije imala. Pritom se ipak napominje tuženiku, da čak i da je skrb o primateljici uzdržavanja bila potpuna, to ne utječe na ništetnost predmetnog ugovora, jer valjanost ugovora ovisi o stanju ubrojivosti primatelja uzdržavanja u trenutku sklapanja, a ne o kasnijem ispunjavanju tog ugovora, odnosno o naknadnom ponašanju ugovornih strana, jer ni potpuno ispunjenje ugovornih obveza ne može konvalidirati ugovor sklopljen s osobom koja nije imala sposobnost rasuđivanja.

17. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud na temelju utvrđenog činjeničnog stanja zaključio da je ŽV u trenutku sklapanja ugovora bila nesposobna za rasuđivanje, pa je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev.

18. Pravilna je i odluka o troškovima postupka iz razloga što se pravilno temelji na Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23. – u daljnjem tekstu: Tarifa), kao i odredbama članka 154. stavak 1. ZPP-a, u vezi sa člankom 155. ZPP-a, s time što je neosnovano tuženik u pobija u dijelu kojim je tužitelju priznat trošak zastupanja na ročištima održanim 16. srpnja 2018., 31. kolovoza 2018., 25 siječnja 2021., 16. listopada 2023., 11. ožujka 2024. i 24. travnja 2024. jer je za zastupanje na tim ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari i izvodili su se dokazi trošak pravilno obračunat prema Tbr. 8.toč.1 Tarife, dok je trošak za zastupanje na ročištu održanom 24. travnja 2024. koje je odgođeno zbog izostanka sudskog vještaka pravilno obračunat prema Tbr. 8.toč.2. U svezi žalbenog prigovora da je pogrešno prvostupanjski sud priznao trošak za zastupanje na ročištu od 2. srpnja 2018. ističe da rasprava za taj datum nije bila zakazana, nije se ni održala, tužitelj nije popisao trošak za zastupanje, niti je prvostupanjski sud taj trošak priznao tužitelju, slijedom čega je i ovaj prigovor tuženika neosnovan.

19. S obzirom na navedeno, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, žalbu tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu.

20. Kako tuženik nije uspio u ovom žalbenom postupku, to nema pravo niti na naknadu troška žalbenog postupka.

21. Zbog svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Splitu 19. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Marija Šimičić