Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-2569/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu po sutkinji Mariji Šimičić, u pravnoj stvari tužitelja ŽU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Sonja Dušić-Poljak, odvjetnica iz Koprivnice, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB:14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb, kao pravnog sljednika Hyp-Alpe-Adria Bank d.d., Zagreb, koji zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Šavorić & partneri d.o.o., odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj: P-411/2023-8 od 4. srpnja 2024., 19. studenog 2025.,
r i j e š i o j e:
Ukida se rješenje Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj: P-411/2023-8 od 4. srpnja 2024. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovi postupak.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Općinski sud u Koprivnici oglasio se mjesno nenadležnim (točka I. izreke). Istim je rješenjem odlučeno da će se po pravomoćnosti ovog rješenja predmet ustupiti Općinskom sudu u Sesvetama kao mjesno nadležnom sudu (točka II. izreke).
2. Protiv tog rješenja žali se tužitelj pobijajući ga zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08.
- Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači i odbije tuženikov prigovor mjesne nenadležnsoti prvostupanjskog suda, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.
3. Žalba je osnovana.
4. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je ništetna odredba članka 4. Ugovora o kreditu od 11. travnja 2008. sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i pravnog prednika tuženika kao kreditora, i to u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu CHF, a posljedično tome i zahtjev za isplatu s osnove plaćene razlike tečaja te valute.
5. Iz stanja u spisu i pobijanog rješenja proizlazi da je tuženik prije upuštanja u raspravljanja istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Koprivnici, pozivajući se pritom na odredbu članka 16. Ugovora o kreditu od 11. travnja 2008., kojom da su stranke ugovorile nadležnost suda u Sesvetama.
5.1. Prvostupanjski je sud u bitnom smatrao da se konkretnom slučaju primjenjuju odredbe o izberivoj nadležnosti propisane ZPP-om, pa da je tužitelj predmetnu tužbu mogao podnijeti Općinskom sudu u Sesvetama, jer je Ugovor o kreditu sklopljen u podružnici prednika tuženika u [adresa], ili Općinskom sudu u Zagrebu, gdje je sjedište tuženika i njegovog pravnog prednika.
6. Osnovano tužitelj žalbom pobija navedeno shvaćanje prvostupanjskog suda.
6.1. Naime, odredbom članka 70. stavkom 1. ZPP-a propisano je, ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda, stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan uz uvjet da je isti stvarno nadležan, dok odredba stavka 3. tog članka propisuje da sporazum važi samo ako je pismeno sastavljen i ako se tiče određenog spora ili više sporova koji proistječu iz određenog pravnog odnosa.
6.2. Iz priloženog ugovora o kreditu od 11. travnja 2008., doista proizlazi da su stranke u članku 16. za slučaj spora odredile nadležnost suda u [adresa].
6.3. Međutim, odredba članaka 96. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07. – u daljnjem tekstu: ZZP-a, koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu), propisuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, s tim da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Pravna posljedica takvih odredbi propisana je u članku 102. stavku 1. ZZP-a na način da je određeno da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.
7. Pri tome se ukazuje da je i na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Splitu održanoj 29. siječnja 2020. zauzeto sljedeće pravno shvaćanje:
"Prorogacijska klauzula (o mjesnoj nadležnosti) u korist registriranog sjedišta banke je klauzula o kojoj se nije posebno pregovaralo, a ista je ništetna ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača, te ostale relevantne okolnosti koje predstavljaju questio facti."
7.1. Sukladno navedenom pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Splitu, a koje shvaćanje sukladno odredbi članka 40. stavku 2. Zakona o sudovima (“Narodne novine” broj 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18.) obvezuje sva vijeća i suce pojednice toga suda, da bi se prorogacijska klauzula o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo mogla smatrati nepoštenom, a posljedično i utvrditi ništetnom, potrebno je uzeti u obzir sve okolnosti pojedinog slučaja.
8. U konkretnom slučaju o ugovornoj klauzuli sadržanoj u odredbi članka 16. Ugovora o kreditu nije se posebno pregovaralo, kako to proizlazi iz iskaza tužitelja, a tuženik nije dokazao suprotno, pa ta odredba ugovora, prema mišljenju ovoga suda, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, s obzirom na to da bi tužitelj radi ostvarenja svojih prava pred sudom bio u obvezi putovati iz [adresa], koje je mjesto njegovog prebivališta u [adresa] (oko 100 km u jednom smjeru, znači oko 200 km u oba smjera). Stoga, a posebno imajući u vidu potrebno vrijeme i cijenu putovanja od [adresa] do [adresa] i natrag, kao i vrijednost predmeta spora, ovaj sud smatra da prorogacijska klauzula u korist tuženika kao banke otežava pravo tužitelja kao potrošača da ostvari svoja prava iz ugovora pred sudom, odnosno da bi ista tužitelja mogla odvratiti od njegovog prava na pristup sudu zajamčenog člankom 6.1. Europske konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama (MU 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10.).
8.1. Iz naprijed navedenog proizlazi da su ispunjene sve pretpostavke propisane citiranim odredbama ZZP-a da bi se ta ugovorna odredba smatrala nepoštenom, a posljedično tome i ništetnom, a time, da za suđenje u ovoj parnici ne bi bio mjesno nadležan Općinski sud u Sesvetama, kako je to pogrešno navedeno u pobijanom rješenju, već da je to upravo prvostupanjski sud.
9. S obzirom na navedeno, na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a, trebalo ukinuti pobijano rješenje i odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.
U Splitu 19. studenog 2025.
Sutkinja:
Marija Šimičić
