Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 A

Gž-2047/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Marka Pribisalića, predsjednika vijeća, dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Lucije Lasić, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužiteljice ČJ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicama Tuliji Zele-Janjanin i Adrijani Jovanović, odvjetnicama u Rijeci, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB:94472454976, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri, u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj Pn-427/2020-52 od 2. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 19. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e :

I.Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci broj Pn-427/2020-52 od 2. lipnja 2025. u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkama: I. u odnosu na iznos imovinske štete od 1.214,68 eura sa zateznim kamatama od 7. rujna 2020. do isplate te pod točkom II. izreke u pogledu parničnog troška za iznos od 2.039,10 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

II. Djelomično se prihvaća žalba tuženika kao osnovana, preinačuje se presuda Općinskog suda u Rijeci broj Pn-427/2020-52 od 2. lipnja 2025. i odbija dio tužbenog zahtjeva u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkama: I. u odnosu na naknadu imovinske štete za iznos od 809,79 eura sa zateznim kamatama i pod točkom II. izreke u pogledu parničnog troška za iznos od 1.359,41 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, da tužitelju ČJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 2.024,48 EUR (dvije tisuće dvadeset četiri eura i četrdeset osam centa) uz pripadajuću zateznu kamatu koja na taj iznos teče od 07. rujna 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak ovog postupka u visini od 3.398,51 EUR (tri tisuće devetsto osam eura i pedeset jedan cent) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 02. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik, pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se prvostupanjska presuda preinači, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Među parničnim strankama nije sporno da se 3. rujna 2020. na županijskoj cesti Rijeka – Klana, na raskrižju za [adresa] dogodila prometna nesreća u kojem su sudjelovali OJ, kao vozač osobnog vozila marke Mercedes reg. oznaka [registarska oznaka], i ŠJ kao vozač osobnog vozila marke Ford Fokus reg. oznaka [registarska oznaka].

6. Nadalje, nije sporna visina nastale štete na vozilu Mercedes u iznosu od 3.949,42 eura niti trošak vučne službe u iznosu od 99,54 eura, osnovno ukupan iznos od 4.048,96 eura. Isto tako, nije sporno da je tuženik iz osnove imovinske štete isplatio tužiteljici ukupan iznos od 2.024,48 eura.

7.Sporna je dinamika nastanka štetnog događaja, suodgovornost OJ nastanku prometne nezgode, aktivna legitimacija tužiteljice te visina tužbenog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na prigovor suodgovornost nastanku prometne nezgode kao i tijek zateznih kamata.

8.U postupku je provedeno prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Marku Lakoviću koji je izradio nalaz i mišljenje prema kojem proizlazi da je došlo do prometne nezgode gdje je vozilo Mercedes ostvarilo kontakt svojim prednjim dijelom vozila, a vozilo Ford svojim prednjim desnim dijelom vozila. U trenutku sraza vozilo Mercedesa kretalo se brzinom od 56,1 km/h, a vozilo Forda brzinom od 22,3 km/h. Brzina izbjegavanja sudara kočenjem vozila Mercedes na raspoloživom putu od maksimalno 15,59 m bi bila svaka brzina niža od 35,14 km/h. U trenutku provjere kretanja vozila vozača Forda vozilo Mercedes se nalazio 92,41 m od mjesta naleta, te je vozač Forda vjerojatno mogao uočiti vozilo Mercedes, te bi vozač Forda izbjegao nesreću ako ne bi poduzeo radnju skretanja u lijevo. Povodom primjedbi vještak se očitovao vještak je dao usmeno očitovanje u kojem navodi kako je radijus kretanja vozila 11 metara i iz toga se može dobiti da mu je potrebno dobiti za četvrtinu kruga 17,27 metara, a ovih 16,50 metara je dobiveno iz računalne simulacije. Brzinu od 56,1 km/h dobio je temeljem izračuna u računalnoj simulaciji. Vezano za oštećenja, ističe da su crash testovi rađeni prilikom 50 km/h. U odnosu na udaljenost između točke kretanja pa sve do točke sudara, a glede puta koji je prešao, vještak ističe kako se radi o putu od 16,5 km/h. U odnosu na pitanje u kojem trenutku vozilo Ford ulazi u suprotnu prometnu traku, odnosno gdje se nalazi Mercedes u tom trenutku, vještak ističe kako se o tome ne može očitovati, već je potrebno da izvrši dodatne izračune. Pri brzini od 51 km/h moguće je da se ne bi mogli vidjeti tragovi kočenja budući se radi o novim vozilima u kojima postoji sustav ABS kočenja, pa je moguće da takvih tragova nema ili da su oni jedva vidljivi. Vozač ŠJ je morao mogao vidjeti drugo vozilo.

9.Prvostupanjski sud na temelju dopune nalaza i mišljenja vještaka utvrđuje da je brzina izbjegavanja sudara kočenjem na raspoloživom putu od 17,29 m bila svaka brzina niža od 37,73 km/h. Do sudara bi došlo i da se vozilo Mercedes kretalo u granicama dozvoljene brzine koja je bila ograničena na 40 km/h.

10.Prema odredbi članka 1045. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 128/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO), tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

11.Tuženik navodi kako u konkretnom slučaju postoji suodgovornost na strani OJ. Prvostupanjski sud zaključuje da ŠJ nije upotrijebio dužnu pažnju koja se od njega očekuje u prometu, a posebice budući se radi o presijecanju puta vozilima koja zadržavaju smjer kretanja i koja imaju prednost prolaska, znajući da bi takvim manevrom mogla nastati nezgoda. Radi toga, prvostupanjski sud zaključuje da su neosnovani navodi tuženika da bi vozač Mercedesa, koji je inače u vlasništvu tužiteljice, bio djelomično odgovoran za nastanak prometne nezgode i to u omjeru od 50%. Sukladno odredbi članka 43. st. 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08, 48/2010, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20), propisano je da vozač koji namjerava na cesti ili drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju vozilom ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu, te je prije započinjanja radnji iz stavka 1. vozač dužan uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja. Prometnim vještačenjem utvrđeno je kako je u trenutku provjere kretanja vozila Ford, vozač Mercedesa bio udaljen 92,41 m od mjesta naleta, dok se 1,11 s prije nezgode vozilo nalazilo udaljeno za 17,29 m od te da je razvidno da vozač Forda unatoč tome što na dionici kojom se kretalo vozilo Mercedes na kojoj postoji prednost prolaska, nije istoga propustio, već je započeo radnju skretanja brzinom od 22,3 km/h, pa je stoga mišljenje prvostupanjskog suda kako je vozač Forda nepropisno i neodgovorno započeo radnju skretanja bez potrebnih provjera a koja se očekuju od svakog vozača osobnog vozila. Na temelju provedenog vještačenja da proizlazi kako se vozilo marke Mercedes u trenutku sudara kretalo brzinom od 56,1 km/h a vozilo Ford brzinom od 22,3 km/h. Tuženik navodi kako vozač vozila marke Mercedes nije prilagodio brzinu kretanja stanju i uvjetima na cesti. Ovakav navod prvostupanjski sud smatra neosnovanim te ističe da, iako je vozač Mercedesa vozio iznad ograničenja koje je u trenutku prometne nezgode bilo 40 km/h, točnije brzinom od 56,1 km/h, to da nije utjecalo na sam nastanaka prometne nezgode. Tako vještak u svojem nalazu i mišljenju ističe da bi brzina izbjegavanja sudara kočenjem vozila Mercedes na raspoloživom putu od maksimalno 15,59 m, bila svaka brzina niža od 35,14 km/h, odnosno na raspoloživom putu od 17,29 m svaka brzina niža od 37,73 km/h, a obzirom je na toj dionici ograničenje od 40 km/h, do sudara bi došlo i da se vozilo Mercedes kretalo u granicama dozvoljene brzine.

12.Polazeći od navedenog, prvostupanjski sud smatra da je vozač vozila Ford ŠJ oduzeo prednost vozaču Mercedesa OJ na način da je započeo radnju skretanja u lijevo a pritom ne provjeravajući da li isti može izvršiti radnju na siguran način bez ugroze ostalih sudionika u prometu, uslijed čega je došlo do prometne nezgode gdje je nastala imovinska šteta na vozilu marke Mercedes reg. oznaka [registarska oznaka], a koje vozilo je u vlasništvu tužiteljice, u ukupnom iznosu od 4.048,96 eura. Kako je tuženik već isplatio tužiteljici polovicu tog iznosa odnosno od 2.024,48 eura, tuženiku je naložio isplatiti tužiteljici iznos od 2.024,48 eura iz osnove nastale imovinske štete te naknaditi parnični trošak.

13.Prvostupanjski sud pravilno smatra neosnovanim prigovor tuženika radi nedostatka aktivne legitimacije s obzirom da je vozilo kojim je upravljao OJ u vlasništvu tužitelja, a što proizlazi iz prometne dozvole priložene spisu.

14.Što se tiče zateznih kamata na dosuđeni iznos imovinske štete, bez obzira što se u konkretnom slučaju radi o totalnoj šteti na vozilu, tužiteljica, s obzirom da se radi o postupku protiv odgovornog osiguratelja u odnosu na naknadu imovinske štete, sukladno odredbi članka 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14), ima pravo i na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

15. Međutim, suprotno stajalištu prvostupanjskog suda vozač vozila Mercedes u vlasništvu tužiteljice, OJ je vozio brzinom od 56 km/h na mjestu gdje je ograničenje brzine bilo 40 km/h, što znači da brzinu vožnje nije prilagodio propisanoj brzini na predmetnoj dionici ceste. Pored toga, da je vozač vozila Mercedes vozio brzinom od 37 km/h izbjegao bi vozilo marke Ford, a koja brzina je manja od ograničene, i time bi izbjegao sudar s tim vozilom. S obzirom na navedeno postoji podijeljena odgovornost odnosno suodgovornost vozača vozila marke Mercedes, vlasništva tužiteljice, za štetu koja joj je nastala u predmetnom štetnom događaju za 20% jer da je brzina vozila Mercedes bila manja od one kojom je vozač tog vozila vozio šteta na tom vozilu bi sigurno bila manja. Radi toga, tužiteljica, kao vlasnica vozila marke Mercedes, ima pravo na naknadu nastale joj imovinske štete umanjenu za 20% kolika je suodgovornost vozača vozila Mercedes, a suodgovornost vozača vozila Ford utvrđena je 80% jer je presjekao pravac kretanja vozilu marke Mercedes.

16. Radi toga je, s obzirom na ukupan iznos štete te iznos koji je tužiteljici isplaćen, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, djelomično odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkama: I. u odnosu na iznos imovinske štete od 1.214,68 eura sa zateznim kamatama od 7. rujna 2020. do isplate te pod točkom II. izreke u pogledu parničnog troška za iznos od 2.039,10 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

17. S obzirom da je utvrđeno postojanje suodgovornosti vozača vozila u vlasništvu tužiteljice za 20%, djelomično je prihvaćena žalba tuženika kao osnovana i, temeljem odredbe članka 373.a ZPP-a, preinačena je prvostupanjska presuda u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkama: I. u odnosu na naknadu imovinske štete za iznos od 809,79 eura sa zateznim kamatama i pod točkom II. izreke u pogledu parničnog troška za iznos od 1.359,41 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate na način da je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

18. Temeljem odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a u vezi s člankom 166. stavkom 2., člankom 154. stavkom 2. i člankom 155. ZPP-a, tužiteljica ima pravo na naknadu parničnog troška u iznosu od 2.039,10 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate. U ostalom dijelu parničnog troška tužiteljice za iznos od 1.359,41 eura sa zateznim kamatama zahtjev tužiteljice je odbijen kao neosnovan. Naime, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio parnični trošak tužiteljice u iznosu od 3.398,51 eura. Međutim, kako je utvrđeno postojanje suodgovornosti vozača vozila tužiteljice za 20%, a vozača vozila tuženika za 80%, tužiteljica ima pravo na naknadu parničnog troška za 60%. 60% naprijed navedenog troška daje iznos od 2.039,10 eura za koji iznos je prvostupanjska odluka potvrđena, a za razliku od 1.359,41 eura je zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan.

Split, 19. studenoga 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marko Pribisalić