Poslovni broj: Gž-2319/2024-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu po sutkinji Sandi Crljen Ivančić, u pravnoj stvari tužitelja ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., Podružnica Zagrebparking, OIB 85584865987, Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, kojeg zastupa punomoćnik Alen Čičak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župić & partneri d.o.o., protiv tuženice S SS, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Mladen Obradović, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: Povrv-10/2024-8 od 24. svibnja 2024., 19. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

Djelomično se odbija, a djelomično uvažava žalba tuženice pa se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: Povrv-10/2024-8 od 24. svibnja 2024.:

- potvrđuje u dijelu pod točkom I. izreke, kao i pod točkom II. izreke kojom je tuženici naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 150,71 eura,

- preinačava u dijelu pod točkom II. izreke koji se odnosi na obračun kamate parničnog troška na način da je troškove parničnog postupka tuženica dužna naknaditi zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 24. svibnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od petnaest dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, točkom I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Mladena Ježeka, javnog bilježnika u Zagrebu, poslovni broj: Ovrv-26939/2021 od 17. kolovoza 2021. kojim je tuženici naloženo isplatiti tužitelju iznos od 63,72 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine mjesečne iznose od dospijeća do isplate, dok je točkom II. izreke tuženici naloženo isplatiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 150,71 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od tekućim od dana presuđenja.

2. Protiv te presude žali se tuženica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se ukine i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz nadoknadu troškova žalbenog postupka tuženici.

3. Žalba tuženice u pogledu odluke o glavnoj stvari, kao i u pogledu odluke o visini troška parničnog postupka je neosnovana, dok je djelomično osnovana u pogledu odluke o obračunu kamate koja se odnosi na parnični trošak.

4. Kako se tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 1.320,00 eura, to se radi o sporu male vrijednosti iz članka 458. stavak 1. ZPP-a, a prema odredbi članka 467. stavak 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

4.1. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

4.2. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tuženica jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva i ne proturječi sama sebi ni razlozima presude.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu 63,72 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koji iznos tužitelj potražuje od tuženice na ime neplaćenih dnevnih parkirališnih karata izdanih za vozilo registarske oznake [registarska oznaka] kojeg koristi tuženica.

6. U odnosu na žalbene navode tuženice u kojima ona ističe da joj je u predmetnom postupku povrijeđeno ustavno i konvencijsko pravo na pošteno suđenje valja reći da su isti neosnovani. Naime, u predmetnom postupku nije bilo arbitrarnosti u postupanju prvostupanjskog suda jer je prvostupanjski sud raspravio sva pitanja koja je bio obvezan razmotriti u predmetnom postupku, a pobijana presuda je obrazložena i obuhvaća sve važne aspekte razmatranog slučaja. Predmetni postupak proveden je u skladu sa načelom kontradiktornosti i neposrednosti, uz procesnu ravnopravnost stranaka i uz javno postupanje, raspravljanje i odlučivanje. Tuženica je tijekom cijelog postupka bila u mogućnosti pratiti postupak i sudjelovati u njemu, kao i poduzimati sve zakonom predviđene postupovne radnje.

7. U predmetnom postupku prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženica korisnik vozila reg. oznake [registarska oznaka], koja činjenica je na nedvojben način utvrđena uvidom u Potvrdu MUP-a, te da je kao korisnik navedenog vozila koristila uslužnu komunalnu uslugu parkiranja koju pruža tužitelj i to 4. studenog 2020., 5. studenog 2020., 2. prosinca 2020., 11. prosinca 2020., 27. siječnja 2021., 29. siječnja 2021., 11. veljače 2021. i 16. veljače 2021., na javnom parkiralištu bez valjane parkirališne karte, slijedom čega je utvrdio da je time uspostavljen obveznopravni odnos između tužitelja kao pružatelja usluge i tuženice kao korisnika u smislu odredbe članka 295. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZOO), pa kako tuženica nije postupila u skladu s odredbama općih akata tužitelja koji su sastavni dio ugovora zaključenog među strankama, to je, sukladno odredbama članka 336. stavka 1. i članka 342. stavka 1. ZOO-a, u obvezi platiti tužitelju sporne iznose, kao i kamatu na neplaćeni iznos duga u skladu s odredbom članka 29. stavka 1. i 2. ZOO- a.

8. Navedena činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a, dok tuženica žalbenim navodima njihovu pravilnost nije dovela u pitanje, niti je dovela u pitanje pravilnu primjenu materijalnog prava glede odluke o glavnoj stvari i svode se gotovo isključivo na osporavanje ocjene dokaza izvršene po prvostupanjskom sudu i na osnovi nje utvrđenih relevantnih činjenica.

9. Pri tome treba istaknuti da ovaj drugostupanjski sud nije razmatrao žalbene navode tuženice u kojima ona ističe da u predmetnom postupku činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno iz razloga što je u ovom predmetu, u smislu odredbe iz članka 458. stavka 1. ZPP-a, riječ o sporu male vrijednosti, pa se presuda, sukladno odredbi iz članka 467. stavka 1. ZPP-a, ne može pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a, kao ni zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, već samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

10. Nadalje, a u odnosu na žalbeni prigovor da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. jer odluka suda kojom je odbijen prijedlog za povrat u prijašnje stanje nije bila obrazložena niti pismeni otpravak dostavljen tuženici, ističe se da je prvostupanjski sud raspravnim rješenjem na ročištu održanom 12. travnja 2024. odbio prijedlog za povrat u prijašnje stanje tuženice od 4. travnja 2024. upravo iz razloga jer je na istom ročištu određeno da, zbog izmjene raspravne sutkinje, rasprava o tužbi, odnosno ranije prijedlogu za ovrhu, započinje iznova i vraća se u istu fazu postupka koju predlaže i tuženica prijedlogom za povrat u prijašnje stanje, slijedom čega je prijedlog za povrat u prijašnje stanje doista postao bespredmetan.

11. U odnosu na trošak parničnog postupka prvenstveno valja reći da tuženica neosnovano ističe da je u osporenoj presudi i rješenju retroaktivno primijenjena Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23., dalje: Tarifa), jer je na dan 24. svibnja 2024., kada je prvostupanjski sud odlučivao o trošku parničnog postupka na snazi bila Tarifa koja se primjenjuje od 25. studenog 2023. i kojom je propisana vrijednost boda od 2.00 eura (Tbr. 54. Tarife), a odredbom iz Tbr. 52. stavka 3. te Tarife propisano je da, kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

12. Zaključno valja reći da su neosnovani žalbeni navodi tuženice u kojima ona ističe da je za nju trošak predmetnog postupka otegotan jer četiri puta nadmašuje utvrđenu glavnicu sa sporednim potraživanjem. Naime, ovdje treba istaknuti da je tužitelj u predmetnom postupku na ime glavnice potraživao iznos od 63,72 eura slijedom čega ima pravo na naknadu troška jednokratne nagrade zastupanja u predmetnom postupku u iznosu od 125,00 eura, kao i troška javnobilježničke nagrade u iznosu od 12,44 eura, te troška plaćene sudske pristojbe u iznosu od 13,27 eura, a što je sve pravilno utvrdio i prvostupanjski sud.

12.1. S obzirom na navedeno, tuženica u ovom slučaju neosnovano ističe povredu članka. 6. i 13. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine, Međunarodni ugovori", br. 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17).

13. U odnosu na tijek zakonske zatezne kamate u odluci o parničnom trošku ističe se da je isti trebalo utvrditi u skladu s odredbama članka 1. stavka 1. i 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 155/23), kako je to osnovano u žalbi navela i tuženica.

14. Kako je tuženici odbijena žalba protiv odluke o glavnoj stvari, kao i u pogledu odluke o visini parničnog troška koji je dužna naknaditi tužitelju, to joj ne pripada pravo na naknadu troškova žalbenog postupka jer joj u odnosu na preinačeni dio odluke o troškovima prvostupanjskog postupka u pogledu tijeka kamate na tužitelju dosuđeni trošak nisu nastali posebni troškovi.

15. Slijedom svega navedenog, primjenom odredaba članka 368. stavka 1. i članka 380. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Splitu 19. studenog 2025.

Sutkinja

Sanda Crljen Ivančić