REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1007/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Josip Kozjak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kozjak i Rendić iz Varaždina, protiv tuženika Triglav osiguranje d.d. Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić i Lui iz Varaždina, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-588/2021-3 od 9. prosinca 2024. kojom je potvrđena međupresuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu poslovni broj Pn-91/2020-16 od 5. veljače 2021., u sjednici održanoj 19. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je međupresuda prvostupanjskog suda kojom je pod točkom 1. izreke utvrđeno da je tuženik odgovoran tužitelju za materijalnu štetu nastalu 14. ožujka 2020. u mjestu [adresa], na vozilu u vlasništvu tužitelja koje je opisano u točki 1. prvostupanjske presude, pod točkom 2. izreke odlučeno je da će se do pravomoćnosti međupresude zastati s raspravljanjem o iznosu tužbenog zahtjeva, dok je u točki 3. odlučeno da će se o troškovima postupka odluka donijeti u presudi.

2. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-1982/2025-2 od 28. svibnja 2025., tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-588/2021-3 od 9. prosinca 2024. u odnosu na sljedeće pravno pitanje:

„Jesu li ugovorom o osiguranju pokrivene štete nastale uporabom motornog vozila dok se ono kreće izvan javne ceste ili javne površine na kojima se promet uobičajeno odvija (ovdje privatno dvorište)?“

3. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tuženik je pozivom na čl. 382. Zakona o parničnom postupku podnio reviziju u odnosu na pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, preinači pobijanu presudu tako da odbije tužbeni zahtjev, a podredno da ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija nije osnovana.

6. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz članka 385.a ovoga Zakona zbog kojeg je dopuštena.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete na vozilu.

8. Na temelju činjeničnih utvrđenja da je 14. ožujka 2020. u tužiteljevo vozilo koje je bilo parkirano na privatnom parkingu, vozilom udario osiguranik tuženika vozeći unatrag, čime je tužitelju prouzročena imovinska šteta u vidu oštećenja blatobrana, prvostupanjski sud je donio međupresudu utvrđujući da je tuženik odgovoran za nastalu štetu primjenom čl. 22. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje: ZOOP) i čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje: ZOO).

9. Iz obrazloženja presude prvostupanjskog suda proizlazi da taj sud smatra da je privatni parking površina na kojoj se odvija promet i za koju je ZOOP-om predviđeno da se pokrivaju štete nastale na tim površinama.

10. Drugostupanjski sud navodi da se odluka prvostupanjskog suda temelji na primjeni europskog prava i prakse Suda Europske unije pri čemu je prvostupanjski sud odredbu čl. 22. st. 3. ZOOP-a tumačio u skladu s odredbom čl. 3. st. 1. Direktive Europskog parlamenta i Vijeća 2009/103/EZ od 16. rujna 2009. u odnosu na osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila i izvršenje obveze osiguranja od takve odgovornosti (SL L 263, 7. 10. 2009.), koja je prenesena u pravni poredak Republike Hrvatske odredbom čl. 1a Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 76/13). Nadalje, smatra da je tumačenje prvostupanjskog suda, u skladu s europskim pravom, da se pojam „ostale površine na kojima se odvija promet“ iz čl. 22. st. 3. ZOOP-a ima tumačiti na način da uključuje sve površine na kojima se motorna vozila koriste u skladu sa svojom funkcijom i uobičajenom namjenom. S obzirom da kretanje motornog vozila osiguranika tuženika nakon što je bilo parkirano i izlazilo s parkinga u dvorištu privatne zgrade, predstavlja uobičajeno i redovno korištenje motornog vozila u skladu s njegovom namjenom, proizlazi da je za naknadu štete nastale na taj način u privatnom dvorištu tužitelja pasivno legitimiran tuženik.

11. Pravna shvaćanja nižestupanjskih sudova prihvaća i ovaj sud.

12. Prema čl. 22. st. 3. ZOOP-a ugovorom o osiguranju iz stavka 1. ovoga članka pokrivene štete su štete nastale od vozila koja se kreću javnim cestama i ostalim površinama na kojima se odvija promet, a koja podliježu obvezi registracije te po propisima o registraciji moraju imati prometnu dozvolu.

13. Iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev 1117/2022-2 od 28. rujna 2023. i Rev 4198/2019-2 od 12. srpnja 2023. proizlazi pravno shvaćanje koje je utemeljeno na tumačenju presude Suda Europske unije Linea Directa Aseguradora SA, C-100/18 od 20. lipnja 2019. i presude Núñez Torreiro, C 334/16 od 20. prosinca 2017. prema kojima sadržaj pojma "upotreba vozila" nije usko ograničen samo na situacije iz cestovnog prometa, tj. na upotrebu na javnim cestama i na vozila koja su u pokretu, nego se odnosi i na svaku upotrebu vozila koja je u skladu s njegovom uobičajenom funkcijom.

14. Takvo pravno shvaćanje prihvaća i ovaj sud pa su stoga ugovorom o osiguranju pokrivene štete nastale uporabom motornog vozila dok se ono kreće izvan javne ceste ili javne površine na kojima se promet uobičajeno odvija (ovdje privatno dvorište) ako je šteta počinjena upotrebom vozila koja je u skladu s njegovom uobičajenom funkcijom. To ujedno predstavlja i odgovor na postavljeno pitanje.

15. Budući da je u ovom konkretnom slučaju šteta počinjena vožnjom automobila unatrag, što je u skladu s uobičajenom funkcijom vozila, tuženik kao osiguravatelj vozila kojim je počinjena šteta odgovara tužitelju za štetu neovisno o tome što je šteta nastala na privatnom parkingu tj. izvan javne ceste.

16. Slijedom navedenog, pravilno je primijenjeno materijalno pravo iz čl. 22. st. 3. ZOOP-a i čl. 1046. ZOO-a kada su sudovi utvrdili postojanje odgovornosti tuženika za nastalu štetu.

17. Stoga je valjalo pozivom na odredbu čl. 391. st. 6. ZPP odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 19. studenoga 2025.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil