REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
ZAGREB
Broj: Ppž-5399/2025
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: predsjednice vijeća Gordane Korotaj te članova vijeća Roberta Završkog i Kristine Gašparac Orlić, uz sujelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog DA, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17, 126/19, 84/21 i 114/22), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj o branitelju Matku Pavičiću, odvjetniku iz Bjelovara, protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru od 7. svibnja 2025., broj: Pp-626/2025, na sjednici vijeća održanoj 19. studenog 2025.,
r i j e š i o j e:
U povodu žalbe okrivljenog DA, a po službenoj dužnosti te prihvaćanjem žalbe, ukida se pobijana presude i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom okrivljeni DA je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u točki I. izreke, za koje djelo mu je izrečena kazna zatvora u trajanju 15 dana, a koja se neće izvršiti ako u roku kušnje od šest mjeseci ne počini jedan ili više prekršaja za koji mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom, te je temeljem članka 138. i članka 139. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu 50,00 eura.
2. Istom presudom okrivljenik je na temelju članka 182. točka 1. Prekršajnog zakona oslobođen optužbe zbog počinjenja prekršaja iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u točki II. izreke.
3. Protiv te presude okrivljenik je protiv osuđujućeg dijela odluke pravodobno putem branitelja podnio žalbu iz čijeg sadržaja proizlazi da je podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 10. i stavka 2. Prekršajnog zakona. Navodi u bitnom, da nije kriv i da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, pritom analizirajući iskaze ispitanih osoba i ukazujući da ga nitko od svjedoka ispitanih na raspravi ne tereti, pa ni sama žrtva. Iskazi svjedoka dani policiji nisu zakonit dokaz jer se radi o tiskanim formularima u kojima su otisnuta upozorenja ali ni na koji način nije naznačeno da su svjedoci doista zakonito upozoreni, predlažući da se žalba prihvati i okrivljenik oslobodi optužbe.
4. Žalba je osnovana.
5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona.
6.
Ispitujući presudu, ovaj je sud utvrdio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6. Prekršajnog zakona (prekoračenje optužbe), kao i povredu iz članka 195. stavak 2. Prekršajnog zakona (utvrdivši da je tijekom postupka povrijeđen zakon u dovoljnoj mjeri da je to utjecalo na presudu).
6.1. Naime, iz izreke pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud okrivljenika proglasio krivom da je na način činjenično opisan u točki I. osuđujućeg dijela izreke presude počinio prekršaj iz članka 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (fizičko nasilje na štetu kćerke LA), dok ga je u točki II. oslobađajućeg dijela izreke presude, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, oslobodio optužbe da bi počinio prekršaj iz članka 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (psihičko nasilje na štetu kćerke LA).
6.2. Međutim, iz stanja spisa i to optužnog prijedloga tužitelja proizlazi da je okrivljeniku bilo stavljeno na teret da je počinio samo jedno djelo prekršaja iz članka 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji prekršaj, na način kako je to činjenično opisano u optužbi, konkretno fizičko i psihičko nasilje počinjeno iste prilike na štetu jedne žrtve (maloljetne kćerke). Činjenični opis koji predstavlja jednu cjelinu tužitelj je kvalificirao kao jedno djelo i to kao prekršaj iz članka 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, iz čega proizlazi da je tim optužnim prijedlogom podnesena optužba samo zbog jednog djela.
6.3. Prvostupanjski sud je okrivljenika proglasio krivim za prekršaj pravno označen kao djelo iz članka 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te ga je oslobodio optužbe za prekršaj iz članka 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Takvim postupanjem, prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6. Prekršajnog zakona.
6.4. Kada je optužbom okrivljeniku stavljeno na teret izvršenje jednog prekršajnog djela ne može se za jednu radnju, donijeti osuđujuća presuda, a za drugu radnju oslobađajuća presuda, odnosno formirati više prekršajnih djela nego je optužbom stavljeno na teret. Dakle, donošenjem takve presude, osuđujuće i oslobađajuće, prvostupanjski sud čini bitnu povredu odredaba postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6. Prekršajnog zakona, jer prekoračuje optužbu. Ovdje je potrebno istaknuti da ako je prvostupanjski sud zaključio da tijekom postupka nije dokazano da bi okrivljenik počinio psihičko (verbalno) nasilje prema svojoj kćerci, tada je prilikom donošenja osuđujuće presude trebao opis riječi koje nisu dokazane jednostavno ispustiti iz činjeničnog opisa djela za koje je okrivljenik proglašen krivim. Završno se napominje da je oslobađajući dio odluke donesen na osnovi članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona (djelo po opisu nije prekršaj), iako iz obrazloženja proizlazi da u odnosu na psihičko nasilje nije utvrđena odlučna činjenica u vidu uznemirenosti žrtve, pa se radi o osnovi za oslobođenje po članku 182. točki 3. citiranog Zakona, koja osnova je ostvarena kada nije dokazano počinjenje djela.
7. Nadalje, prvostupanjski sud je odluku o krivnji žalitelja temeljio na zapisniku o ispitivanju svjedokinje maloljetne LA od strane policije. Maloljetna svjedokinja također je ispitana i od strane suda koji je zaključio da je pred sudom pokušala ublažiti i čak negirati nasilničko ponašanje prema njoj, da su iskazi dani pred sudom namješteni i nekonzistentni, pa je odluku temeljio na onome što je žrtva izjavila na zapisnik Policijske postaje Bjelovar na sam dan događaja. Razvidno je da je maloljetna svjedokinja ispitana 15. siječnja 2025., a da je rođena **.**.2009. dakle u vrijeme ispitivanje svjedokinje pred policijom je imala manje od 16 godina, te je maloljetna svjedokinja trebala biti ispitana na način kako je to propisano odredbom članka 115. stavka 2. Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine“ broj: 84/2011, 143/2012, 148/2013, 56/2015, 126/2019). Navedenim posebnim Zakonom o sudovima za mladež u čl. 115. st. 2. je propisano:
„(2) Ako se kao svjedok ispituje dijete oštećeno kaznenim djelom iz članka 113. ovog Zakona, koje u vrijeme ispitivanja nije navršilo šesnaest godina, takvo će se ispitivanje uvijek provesti prema odredbama Zakona o kaznenom postupku o ispitivanju djeteta kao svjedoka (članak 292. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku). Ispitivanju može prisustvovati osoba u koju dijete ima povjerenja.“, a u kaznena djela iz čl. 113. ulaze između ostaloga i kaznena djela protiv obitelji, odnosno, analogno i prekršaji nasilja u obitelji.
7.1. Na primjenu Zakona o sudovima za mladež upućuje odredba članka 82. stavka 3. Prekršajnog zakona kojom je propisano da ako ovaj zakon ne sadrži odredbe o pojedinim pitanjima postupka, na odgovarajući će se način, kada to bude primjereno svrsi prekršajnog postupka, primjenjivati odredbe Zakona o kaznenom postupku i Zakona o sudovima za mladež.
7.2. Također treba naglasiti da maloljetnik ne može uskratiti iskaz ako je prekršajno djelo učinjeno na njegovu štetu, pa navedena maloljetna svjedokinja niti nije trebala biti upozorena na blagodat nesvjedočenja kao što je bio slučaj pri svjedočenju LA kod policije.
8. Valja napomenuti da su ovakvim načinom ispitivanja maloljetne žrtve nasilje prvenstveno povrijeđena djetetova prava čija je svrha zaštita od dodatne traumatizacije prilikom vođenja postupka. No, uzimajući dodatno u obzir da se radi o djetetu žrtvi s određenim psihičkim problemima zbog kojih je žrtva nasilja i na terapiji lijekovima, ovaj sud je utvrdio da je u ovom konkretnom slučaju takva povreda zakonskih odredbi o ispitivanju djeteta mogla utjecati na pravilnost presuđenja.
9. Slijedom navedenog trebalo je, kako po službenoj dužnosti tako i prihvaćanjem žalbe, prvostupanjsku presudu ukinuti.
10. Dodatno se u odnosu na žalbene navode koji se tiču zakonitosti ostalih policijskih zapisnika PP Bjelovar (zapisnici o ispitivanju svjedokinje MA i ČA) i navoda da se radi o tiskanim formularima koji nisu pravilno ispunjeni, ističe da su upozorenja u navedenim zapisnicima pravilno označena. Naime, iz zapisnika o ispitivanju navedenih svjedokinja vidljivo je da se radi o tiskanim formularima u kojima su otisnuta upozorenja za svjedoka (t. 1., 2., 3. i 4.), pa i opća upozorenja za svjedoka - da je dužan govoriti istinu, da ne smije ništa prešutjeti i da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo, kao i da nije dužan odgovarati na pitanja predviđena u čl. 286. st. 1. Zakona o kaznenom postupku. Kod svih tiskanih upozorenja je zaokruživanjem rednog broja ispred pojedinog sadržaja naznačeno da su svjedokinje prije ispitivanja doista i upoznate s tim svojim pravima i obvezama. Dakle, u tiskanom formularu, jednakom za sve svjedoke, je na jasan i nedvojben način naznačeno koja su upozorenja dana kojem svjedoku, pa je predmetni žalbeni navod neosnovan.
11. Slijedom iznesenog, trebalo je ukinuti pobijanu presudu te će prvostupanjski sud u ponovljenom suđenju otkloniti istaknutu bitnu povredu prekršajnog postupka, ispitati na zakonit način kao svjedokinju žrtvu nasilja maloljetnu LA (koja je u međuvremenu navršila 16 godina), po potrebi provesti i druge dokaze, te pravilnom i kritičkom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.
12. Iz navedenih razloga, na temelju članka 206. stavka 1. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 19. studenog 2025.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v. r
Gordana Korotaj, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 6 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja, mlt. oštećenicu putem zakonske zastupnice i tužitelja.
