REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske Broj: Ppž-2481/2024
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. EČ, zbog prekršaja iz članka 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/2017., 126/2019., 84/2021. i 114/2022.), odlučujući o žalbi tužitelja, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Kutini od 1. ožujka 2024., broj: 12. Pp – 268/2023-10, u sjednici vijeća održanoj 19. studenog 2025.
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave sisačko-moslavačke, Policijske postaje Kutina kao osnovana, ukida se pobijana prvostupanjska presuda te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Kutini od 1. ožujka 2024., broj: 12. Pp -268/2023-10, na temelju članka 182. Točke 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okr. EČ oslobođen je optužbe da bi na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinio prekršaj iz članka 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te je na temelju članka 140. stavak 2. Prekršajnog zakona odlučeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
2. Protiv te presude, žalbu je podnio tužitelj, naznačujući u žalbi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
3. Žalba je osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. Međutim, u pravu je ovlašteni tužitelj kada ističe da je u provedenom postupku činjenično stanje pogrešno utvrđeno.
5.1. Naime, iz obrazloženja pobijane prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud svoj zaključak o oslobođenju od prekršajne odgovornosti okr. EČ obrazložio na način da je naveo: „…maloljetna LČ je nesporno jako popustila u školi, logična je i životna tvrdnja i nastojanje oca da nastoji da kćer bude bolja u školi i da preuzme primjerene obaveze, a mijenjanje plana odlaska od navečer, mimo dogovora i bez konzultacije s ocem po logici stvari dovodi do nezadovoljstva oca i njegove reakcije na to, pri čemu reakcija, naravno, ne smije prijeći u nasilničko ponašanje…To što je LČ plakala nipošto ne znači da je to, samo po sebi, dokaz nasilničkog ponašanja oca, jer to prvenstveno može biti reakcija na protivljenje njenog oca da ode kasno navečer od njega i na svađu sa njim do koje je došlo jer joj otac nije popustio…“.
5.2. Međutim, iako je takav zaključak prvostupanjskog suda životno prihvatljiv, prvostupanjski sud prilikom takvog zaključivanja potpuno zanemaruje da je okrivljeniku optužbom stavljeno na teret da je djetetu LČ uz viku govorio: „Da laže, da krade, da će završiti kao mama“, „da joj je razbacao složenu robu, te joj iz ormara s polica izbacio sve stvari na stol“, „da se derao i vikao, te joj je unosio u lice govoreći joj: „Da se njezina majka prokurvala, da je kurva, retardirana glupača“, a što je LČ uznemirilo te je počela plakati…“. Imajući u vidu radnje okrivljenika koje mu se stavljaju na teret te iskaz svjedokinje žrtve djeteta LČ koja je u svom iskazu navela da se posvađala sa ocem jer je htjela otići kod mame, ali je u svom iskazu i opisala radnje okrivljenika koje izlaze iz okvira prihvatljivog ponašanja oca prema djetetu pa čak i u cilju odgojnih mjera budući je iskazala „Tijekom svađe je na mene vikao i unosio mi se u lice, te je govorio, između ostalog, „Jebem vam mater, kako se to prema meni ponašate i slično…“. osim toga, prvostupanjski sud nije dijete LČ detaljno ispitao u odnosu na sve radnje koje se okrivljeniku stavljaju na teret te je preuranjeno donio zaključak da se žrtva dijete LČ rasplakala samo radi toga jer joj otac nije dopustio da ide kod majke odnosno u cilju da bude bolja u školi i da preuzme primjerene obaveze.
6. Osim naprijed navedenog, prvostupanjskom sudu se ukazuje na odredbu članka 82. stavak 3. Prekršajnog zakona propisana supsidijarna primjena odredaba Zakona o sudovima za mladež, u pitanjima koja nisu sadržana u odredbama Prekršajnog zakona.
6.1. Odredbom članka 115. stavak 2. Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine“ broj: 84/2011., 143/2012., 148/2013., 56/2015. i 126/2019.), propisano je:
„(2) Ako se kao svjedok ispituje dijete oštećeno kaznenim djelom iz članka 113. ovog Zakona, koje u vrijeme ispitivanja nije navršilo šesnaest godina, tako će se ispitivanje uvijek provesti prema odredbama Zakona o kaznenom postupku o ispitivanju djeteta kao svjedoka (članak 292. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku). Ispitivanju može prisustvovati osoba u koju dijete ima povjerenja.
6.1.1. Člankom 292. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011., 91/2012. - Odluka i Rješenje USRH, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/2025.) čije odredbe o ispitivanju svjedoka se, temeljem članka 173. Prekršajnog zakona, supsidijarno primjenjuju u prekršajnom postupku, točno je propisano na koji način se ispituju djeca, odnosno maloljetnici u svojstvu svjedoka. Stoga se sukladno članku 292. stavku 1. Zakona o kaznenom postupku, uz primjenu članka 115. stavak 2. Zakona o sudovima za mladež, dijete kao žrtva nasilja u obitelji, koje nije navršilo 16 godina, ispituje na način propisan u članku 292. stavku 1. Zakona o kaznenom postupku (putem audio-video uređaja), dok se dijete koje nije navršilo 18 godine, ispituje sukladno članku 292. stavku 2. Zakona o kaznenom postupku. Budući da je navedena materija uređena zakonom, očito je da je tendencija zakonodavca bila da se ispitivanje te posebno osjetljive skupine svjedoka uredi na način da se prvenstveno spriječi njihova dodatna viktimizacija, ali i da se omogući što kvalitetniji iskaz takvih svjedoka. U prekršajima obiteljskog nasilja gdje su djeca izravne žrtve, jer je nasilje bilo počinjeno na njihovu štetu, izuzetno je važno prilikom njihovog ispitivanja poštedjeti ih ponovnog proživljavanja scena nasilja, a istovremeno, kroz način ispitivanja osigurati što objektivniji iskaz obzirom su djeca, odnosno, maloljetnici upravo zbog svoje dobi i prirodne povezanosti sa osobama o kojima trebaju svjedočiti, a te osobe su u takvim prekršajima nerijetko upravo njihovi roditelji ili jedno od njih, podložni tome da iskazuju onako kako se od njih očekuje, a ne onako kako bi trebali – govorenjem istine.
7. Slijedom naprijed navedenog, valjalo je prihvatiti žalbu tužitelja, ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, koji će, cijeneći razloge ovog drugostupanjskog suda na sve okolnosti događaja ponovno ispitati dijete-žrtvu LČ u skladu sa relevantnim zakonskim odredbama, a nakon toga će ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i svih pravno relevantnih činjenica donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku, obrazloženu u skladu sa odredbom člankom 185. stavak 7. Prekršajnog zakona.
8. Stoga je, na temelju članka 206. stavak 1. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 19. studenog 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić,v.r.
Kristina Gašparac Orlić,v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Kutini u 4 otpravaka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
