Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-12784/2022

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca, Mladena Genca, predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, članova vijeća, uz sudjelovanje Mirjane Laljek, u svojstvu više sudske savjetnice - specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe METEOR TRGOVINA d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe INO, koje brani Trpimir Gugić, odvjetnik iz Gugić, Kovačić & Krivić – odvjetničko društvo d.o.o., zbog prekršaja iz članka 153. stavka 1. i stavka 2. Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranju terorizma („Narodne novine“, br. 108/17. i 39/19.), odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe METEOR TRGOVINA d.o.o., podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Financijskog inspektorata od 7. listopada 2022., KLASA: 440-08/22-04/49, URBROJ: 513-08-01/109-22-13, u sjednici vijeća održanoj 19. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene pravne osobe METEOR TRGOVINA d.o.o. i potvrđuje se pobijano rješenje o prekršaju.

II Okrivljena pravna osoba METEOR TRGOVINA d.o.o. obvezna je platiti paušalne troškove Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od 40 (četrdeset) eura, na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem o prekršaju proglašeni su krivima okrivljenici pravna osoba METEOR TRGOVINA d.o.o. i odgovorna osoba INO, zbog prekršaja iz članka153. stavka 1. i stavka 2. Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranju terorizma („Narodne novine“, br. 108/17. i 39/19.), te na temelju tog propisa, kažnjeni novčanim kaznama, i to pravna osoba u iznosu od 12.000,00 kuna / 1.592,67 EUR, a odgovorna osoba u iznosu od 800,00 kuna / 106,18 EUR.

2. Okrivljenici su obvezani i na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu, i to svaki u iznosu od 400,00 kuna / 53,09 EUR.

3. Protiv pobijanog rješenja o prekršaju okrivljena pravna osoba je putem branitelja podnijela žalbu, navodeći da je naslov prilikom izbora vrste i mjere kazne pogrešno primijenio zakon. Naime, u obrazloženju rješenja se navode:” Izdavanjem fiskalnog računa okrivljenici nisu otklonili posljedice prekršaja iz članka 153. stavka 1. Zakona o sprječavanju pravnja novca i financiranja terorizma. Neizdavanje računa ima za posljedicu prekršajnu ili kaznenu odgovornost prema zakonima kojima se uređuju porezi. Za ovaj postupak je svejedno što je počinitelj prekršaja gotovinu koja je predmet prekršaja isti ili budući dan položio na račun u banci. Potreba polaganja gotovine na račun u banci ovisi o blagajničkom maksimumu kojeg poslovi subjekti sami određuju. Nije svrha odredbe članka 55. stavak 1. Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizme, provedba dubinske analize prodavatelja, bez obzira na to prodaje li nekretnine ili luksuznu robu poput automobila ili drugu robu čija vrijednost prelazi propisani prag, već dubinska analiza kupca. Plaćanje u gotovini se smatra sumnjivim.” Činjenice koje su osnova za odluku o kazni navedene su u članku 36. stavku 2. Prekršajnog zakona razvrstane su u olakotne i otegotne okolnosti, pa se takvi navodi: „ Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud će uzeti u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja prekršaja (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito ove, stupanj krivnje, pobude iz kojih je prekršaj počinjen, ranije ponašanje počinitelja, njegovo ponašanje nakon počinjenog prekršaja, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenu prekršaja. Izričući počinitelju prekršaja novčanu kaznu, sud će uzeti u obzir i njegovo imovno stanje.” To su odlučne činjenice koje se moraju utvrditi s jednakom izvjesnošću, kao i ostale odlučne činjenice. Iako je naslov pravilno utvrdio postojanje odlučnih činjenica, pogrešno je primijenio odredbe o prekršajnopravnoj sankciji jer iste nije uzeo u obzir kao olakotne okolnosti. Naime, pobude iz kojih je prekršaj počinjen, ponašanje okrivljenika nakon počinjenja prekršaja, kao i činjenica da su otklonjen posljedice prekršaja nisu uzet u obzir. U odnosu na ponašanje okrivljenika nakon počinjenja prekršaja, odnosno na činjenicu kako je I okrivljena pravna osoba izdala fiskalizirani račun, čime je nedvojbeno obaviješteno nadležno tijelo o transakciji kao i činjenici da je gotovina odmah položena na bankovni račun, naslov je smatrao kako se radi o pukom poštivanju drugih propisa i internih procedura okrivljenika, tako su takvim postupanjem nedvojbeno otklonjene posljedice prekršaja. Posljedica prekršaja je vršenje sumnjivih transakcija zbog čega je i propisana zabrana plaćanja u gotovini u iznosima većim od 75.000,00 kuna. Ukoliko je okrivljenik navedenu transakciju prijavio nadležnom tijelu (Ministarstvo financija) te gotovi novac odmah položio na račun u banci, onda su i posljedice prekršaja otklonjene, u protivnom, posljedice prekršaja se ni na koji način ne bi mogle otkloniti jer se u ovom slučaju radilo o jedinom računu na koji se posljedice mogu otkloniti. Gore navedeno potvrđuje i činjenica utvrđena zapisnikom od 1. travnja 2022., u dijelu u kojem se navodi da je uvidom u Informacijski sustav Porezne uprave – PURH – Fiskalizacija – Signalizacija greška utvrđeno da je kod poreznog obveznika (ovdje okrivljenika) u razdoblju od 15. ožujka 2022. do 29. ožujka 2022. zabilježena greška – 1. crvena greška šifre 148 – „Maksimalni ukupni iznos za vrstu plaćanja „Gotovina”, „Kartica” ili „Ček” je manji ili veći od +/- 75.000,00 kuna. Dakle, sami okrivljenici su o svom postupanju obavijestili nadležna tijela. Slijedom navedenog, I okrivljena pravna osoba predlaže sudu da pobijano rješenje preinači na način da okrivljenika oslobodi od optužbe. Podredno, ako sud odbije navode okrivljene pravne osobe, predlaže sudu, a obzirom na gore navedene olakotne okolnosti koje nisu uzete u obzir prilikom odmjeravanja kazne, a utvrđene su, preinačiti pobijano rješenje na način da okrivljenoj pravnoj osobi izrekne mjeru upozorenja kojom bi se ostvarila svrha prekršajnopravnih sankcija, bez kažnjavanja. Ako sud smatra da se svrha kažnjavanja ne može ostvariti izricanjem mjere upozorenja, predlaže ublažiti kaznu do općeg zakonom propisanog minimuma primjenjujući odredbe o ublažavanju kazne, sukladno odredbama Prekršajnog zakona, odnosno umanji izrečenu kaznu na iznos od 8.000,00 kuna.

4. Žalba nije osnovana.

5. Rješavajući predmet i ispitujući pobijano rješenje u smislu članka 202. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) utvrdio je da rješenjem o prekršaju nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. ovoga Zakona niti su na štetu okrivljene pravne osobe povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Ovaj Sud utvrđuje da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak na temelju pisanih obrana okrivljene pravne i okrivljene odgovorne osobe te uvid u dokumentaciju priloženu spisu, pravilno i zakonito, sukladno članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, cijeneći dokaze po slobodnom uvjerenju, donijelo zaključak o krivnji okrivljene pravne osobe za počinjenje predmetnog prekršaja prema Zakonu o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma, točnije opravdano je zaključilo da je okrivljena pravna osoba počinila prekršaj iz članka 153. stavka 1. Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma.

7. Prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pravilno je ocijenilo obranu okrivljene pravne osobe i priloženu dokumentaciju te je na temelju ukupno provedenih dokaza utvrdilo da su ostvarena sva bitna obilježja prekršaja koji se okrivljenoj pravnoj osobi stavlja na teret. Zaključci prvostupanjskog tijela obrazloženi su jasnim i valjanim razlozima koje ovaj Sud u cijelosti prihvaća. Žalbeni navodi ne upućuju na postojanje novih činjenica u smislu članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona koje bi mogle dovesti u sumnju zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja o prekršaju. Prekršaj je dovršen u trenutku primitka gotovine iznad zakonskog praga. Naknadna fiskalizacija računa i uplata gotovine predstavljaju izvršavanje obveza iz poreznih propisa, ali ne otklanjaju posljedicu prekršaja koja se sastoji u povredi zakonom propisane zabrane gotovinskog plaćanja iznad dopuštenog iznosa.

8. Imajući u vidu pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, ovaj Sud je utvrdio da je izrečena novčana kazna okrivljenoj pravnoj osobi pravilna i zakonita i da je primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja (članak 36. Prekršajnog zakona). Naime, za prekršaj iz članka 153. stavka 1. Zakona o sprječavanju pranja novca, u vrijeme počinjenja prekršaja bila je propisana novčana kazna za pravnu osobu u iznosu od 35.000,00 do 350.000,00 kuna. U međuvremenu, 1. siječnja 2023., stupio je na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma („Narodne novine“, br. 151/22.), kojim je za isti prekršaj propisana novčana kazna u rasponu od  4640,00 do 46.450,00 eura, za počinitelja pravnu osobu, što prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 kuna za jedan euro odgovara iznosima od 34.960,08 do 349.977,53 kuna za pravnu osobu.

9. Ovaj Sud zaključuje da je izrečena novčana kazna pravilno odmjerena, te uz uvažavanje olakotnih okolnosti koje je utvrdilo prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, priznanje djela u pogledu činjenica i dosadašnju nekažnjavanost, izostankom otegotnih okolnosti, znatno ublažena ispod zakonom propisanog minimalnog iznosa budući su navedene okolnosti u konkretnom slučaju cijenjene kao naročito olakotne. Sud pritom ističe da okolnosti na koje se žaliteljica dodatno poziva, a koje se odnose na naknadno izdavanje fiskaliziranog računa, uplatu gotovine na bankovni račun te postupanje u skladu s poreznim propisima i internim procedurama, ne predstavljaju otklanjanje posljedica prekršaja u smislu članka 36. Prekršajnog zakona. Naime, prekršaj je dovršen u trenutku primitka gotovinskog plaćanja iznad zakonom dopuštenog iznosa, a naknadno postupanje po drugim propisima ne može ukloniti protupravnost već počinjenog djela niti umanjiti njegovu društvenu opasnost u mjeri koja bi opravdavala daljnje ublažavanje kazne. Slijedom navedenog, ovaj Sud zaključuje da bi jednaka kazna bila izrečena i primjenom kasnije važećeg, neznatno blažeg zakona, zbog čega nije bilo osnove za primjenu članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona.

10. Nadalje, ovaj Sud utvrđuje da nema osnove za preinaku odluke o kazni u pravcu blažeg kažnjavanja, budući da se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona, kao ni svrha kažnjavanja iz članka 32. istog Zakona, ne bi mogla ostvariti izricanjem blaže sankcije. Imajući u vidu narav i težinu predmetnog prekršaja, njegovu ulogu u sustavu preventivne zaštite financijskog sustava od pranja novca te potrebu odvraćanja kako okrivljenika tako i drugih obveznika Zakona od sličnih postupanja, izrečena novčana kazna predstavlja razmjernu i primjerenu sankciju. Također, okrivljena pravna osoba u žalbi ne navodi niti dokumentira postojanje naročito olakotnih okolnosti koje bi opravdavale daljnje ublažavanje izrečene kazne.

11. Svakako treba naglasiti da je prema odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne. Stoga, ako okrivljena pravna osoba u roku od petnaest dana, računajući od dana primitka ove presude plati dvije trećine izrečene novčane kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

12. Također treba istaknuti, u odnosu na žalbene navode kojima okrivljena pravna osoba traži da se novčana kazna zamijeni mjerom upozorenja da za primjenu takve prekršajnopravne sankcije nisu ispunjeni zakonski uvjeti propisani člankom 43. stavkom 1. Prekršajnog zakona. Naime, mjera upozorenja – opomena može se izreći isključivo počinitelju prekršaja za koji je propisana kao jedina kazna novčana kazna do 663,61 eura, budući da je za predmetni prekršaj za pravnu osobu propisana novčana kazna koja višestruko prelazi zakonom dopušteni prag za izricanje opomene, to je isključena mogućnost primjene navedene sankcije.

13. Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka određenih u točki II izreke ove drugostupanjske presude, temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota za okrivljenike određena u okviru raspona od 13,27 do 663,61 eura (u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna sukladno ranije važećoj službenoj valuti u Republici Hrvatskoj) koji je propisan Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, br. 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje postupka.

14. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 19. studenoga 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Mirjana Laljek, v.r.

Mladen Genc, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Financijskom inspektoratu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenu pravnu osobu, branitelja i ovlaštenog tužitelja.