Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Poslovni broj Gž-581/2021-3
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Branke Ježek Mjedenjak predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Nataše Peršić Brleković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GRAD HRVATSKA KOSTAJNICA, Trg N. Š. Zrinskog 1, OIB 06208368082, zastupanog po punomoćnici Katarini Fabek Glasnović odvjetnici iz Zaprešića, protiv tuženika KVT, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Enveru Vučetiću odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenima protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku poslovni broj Povrv-357/2018-28 od 26. siječnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 19. studenoga 2025.
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku poslovni broj Povrv-357/2018-28 od 26. siječnja 2021. potvrđuje.
Obrazloženje
1. Citiranom presudom u točki I izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Tomislava Matijevića iz Zagreba poslovni broj Ovrv 3591/17 od 30. kolovoza 2017. u dijelu kojom je tuženici naloženo da tužitelju isplati iznos od 10.974,00 sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose, za razdoblje i po stopi kako je to navedeno u izreci, sve u roku od 8 dana.
1.1. Točkom II. izreke ukinut je citirani platni nalog u dijelu kojim je tuženoj naloženo da tužitelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 714,78 kuna te mu isplati iznos od 5.208,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom na iznose, za razdoblje i po stopi kako je to navedeno u toj točki izreke.
1.2.Točkom III izreke naloženo je tuženici naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 1.352,71 kuna u roku od 8 dana, dok je točkom IV zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u daljnjem iznosu od 2.480,27 kuna odbijen.
2. Protiv navedene presude žalbu podnose obje stranke pozivajući se na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. t. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) svaka u dijelu u kojem nije uspjela u postupku predlažući da se uvaženjem žalbi pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
4. Žalba nisu osnovane.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu ukupnog iznosa od 16.182,00 kune na ime obroka otplate stana u [adresa], za razdoblje od ožujka 2010. do lipnja 2017. i to mjesečnih iznosa od po 186,00 kn.
6. Neprijeporno je da je tužitelj kao vlasnik stana s KV kao nositeljem stanarskog prava sklopio Ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo od 23. svibnja 1997. kojim je ugovorena kupoprodaja predmetnog stana koji se nalazi u zgradi izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kat I, površine 69,80 m2 s time da je cijena stana sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade iznosila 56.072,94 kune od čega je iznos od 1.682,19 kune plaćen prilikom kupoprodaje a za ostatak kupoprodajne cijene s kamatom od 1% godišnje ugovorena je otplata na rok od 28 godina odnosno 336 mjesečnih obroka od po 186,00 kuna koji dospijevaju svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec počev od 1. kolovoza 1997. a plaća na žiro račun tužitelja kao prodavatelja. KV je sa tuženicom 9. studenog 2004. sklopila Ugovor o kupoprodaji predmetnog stana, prema čl. 6. prodavateljica jamči da je predmetni stan isključivo njeno vlasništvo, da ne postoji nikakvo pravo trećega koje ograničava i umanjuje njegova prava te da nije opterećen nikakvim uknjiženim i neuknjiženim teretima, osim otkupa stana od strane tužitelja, koji otkup tuženica kao kupac preuzima pod istim uvjetima kao i prodavateljica. Gradonačelnik tužitelja je 25. siječnja 2013. donio Suglasnost o prijenosu obročne otplate stana s KV na tuženicu, s time da tuženica kroz utuženo razdoblje nije ispunjavala tu obvezu.
7. Sud prvog stupnja analizirajući sadržaj naprijed navedene dokumentacije, a cijeneći i činjenične navode stranaka utvrđuje da tuženica pobijajući osnovanost zahtjeva tužitelja ističe prigovor zastare, kojeg cijeni djelomično osnovanim, utvrđujući da se na navedenu obvezu tuženice primjenjuje opći zastarni rok od pet godina propisan čl. 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO-a), a ne trogodišnji rok iz čl. 226. citiranog Zakona kao što to tvrdi tuženica. Stoga cijeneći da je tužitelj postupak pokrenuo prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave kod javnog bilježnika 30. kolovoza 2017. zaključuje da je za dospjele tražbine do kolovoza 2012., odnosno pet godina prije toga nastupila zastara, a to je razdoblje od 16. travnja 2010. do 17. kolovoza 2012., u ukupnom iznosu od 5.208,00 kuna, pa u tom dijelu ukida citirani platni nalog.
8. Utvrđuje neosnovanim prigovor prijeboja tužene jer da u spis nije dostavila dokaze o postojanju tražbine, njenoj visini i dospjelosti. Naime, tužena je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave paušalno istakla ovaj prigovor za nezastarjele tražbine jer da tužitelj nikada nije kao vlasnik prostora podmirivao pričuvu za predmetni stan.
9. S obzirom na naprijed izneseno citirani platni nalog održava na snazi za ukupan iznos od 10.974,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na iznose od po 186,00 kuna i to počev od 16. rujna 2012. pa nadalje mjesečno za svaki takav iznos od njegova dospijeća do isplate.
10. Odluku o troškovima postupka donosi primjenom odredbe čl. čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1 ZPP-a uz odgovarajuću primjenu odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 - dalje Tarifa) objedinjujući pri tome kao jedinstven trošak kako onaj ovršnog postupka, odnosno postupka pred javnim bilježnikom tako i postupak pred sudom, dosuđujući tužitelju na ime troškova postupka sukladno postignutom uspjehu u sporu na ime zastupanja po odvjetniku, PDV-a i sudskim pristojbi ukupan iznos od 1.352,71 kn dok u preostalom dijelu zahtjev odbija.
11. Ispitujući u povodu izjavljenih žalbi pobijanu presudu ovaj sud nije utvrdio da bi sud prvog stupnja provedenim postupkom i njenim donošenjem počinio koju od apsolutno bitnih procesnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.
12. Protivno žalbenim tvrdnjama stranaka s obzirom na naprijed iznesena neprijeporna utvrđenja sud prvog stupnja je kod donošenja presude pravilno primijenio materijalno pravo.
13. Neprijeporno je da tuženica, iako je preuzela obvezu otplate obroka stana po izvršenoj kupoprodaji od prijašnje vlasnice KV, za utuženo razdoblje tu obvezu ne ispunjava, što je dužna sukladno odredbi čl. 9. ZOO-a. U odnosu na žalbene tvrdnje tužene koje se odnose na dospijeće obveze tužitelja, valja istaći da je odredbom čl. 8. Ugovora od 23. svibnja 1997. ugovoreno da u slučaju otuđenja stana, prodaje, darovanja i slično svi neplaćeni obroci dospijevaju na naplatu u roku od 8 dana od dana otuđenja, s time da je kupac stana dužan odmah bez odlaganja obavijestiti o tome prodavatelja. U situaciji kada tužena ne tvrdi da bi ona obavijestila tužitelja o izvršenoj kupoprodaji niti da do utuženog razdoblja ne bi podmirivala obveze otplate stana, a kada iz sadržaja izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja proizlazi da je za utuženo potraživanje kao obveznik evidentirana tužena, ti žalbeni navodi nisu od utjecaja na ugovornu obvezu tužene koju je preuzela, kao niti okolnost da je tužitelj Suglasnost za prijenos izdao 2013., pa time niti na pravilnost primjene materijalnog prava u donošenju pobijane odluke.
14. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženika kojima poriče pravilnost primjene materijalnog prava kod donošenja odluke o prigovoru zastare pozivajući se na odredbu čl. 222. ZOO-a te odredbu čl. 339. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje ZV). Naime, odredbom čl. 222. st. 1. ZOO-a propisano je da kad protekne vrijeme zastare, vjerovnik čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u rukama ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi, dok je citiranom odredbom ZV-a propisano pravo založnog vjerovnika zahtijevati od vlasnika zaloga da trpi i prizna njegovo založno pravo kao teret na založenoj stvari kao i da trpi izvršavanje ovlaštenika toga prava na toj nekretnini a osobito namirenje dospjele tražbine založnog vjerovnika iz vrijednosti zaloga, koje pravo ne zastarijeva. Međutim, u konkretnom slučaju radi se o postupku utvrđenja ugovorne obveze tužene radi isplate, a ne radi utvrđenja obveze tužene da dozvoli tužitelju kao založnom vjerovniku da svoju tražbinu namiri iz nekretnine na kojoj je upisano kao teret njegovo založno pravo, pa je utoliko neosnovano pozivanje na te odredbe.
15. Slijedom iznesenog sud prvog stupnja je donošenjem presude u usvajajućem i odbijajućem dijelu pravilno primijenio materijalno pravo, pa su žalbe stranaka odbijene kao neosnovane, kako u odnosu na glavno potraživanje tako i u odnosu na odluku o troškovima postupka koja je donesena pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 2. i 155. st. 1. ZPP-a.
16. Slijedom iznesenog primjenom odredbe. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.
U Rijeci 19. studenog 2025.
Predsjednica vijeća
Branka Ježek Mjedenjak
