REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

62. P-40/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A Z B O G O G L U H E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivi Buljan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Druga fundacija SPV d.o.o. Zagreb, Lonjička ulica 2a, OIB: 25132169807, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Tomić, odvjetnik u Zagrebu, Pere Budmanija 5, protiv tuženika HPB d.d. Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, radi utvrđenja i isplate 1.505,29 Eur, izvan ročišta, 19. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

1. Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba sadržana u čl. 6. Ugovora o kreditu broj:

216044 sklopljenog dana 02.04.2008. godine između AK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita s jedne strane i Volksbank d.d., Zagreb, Varšavska ulica 9, OIB: 78427478595 kao kreditora s druge strane, i to u dijelu koji glasi: „6.1. Naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita: Jednokratno 1,10% (jedancijeladesetposto) od iznosa kredita, minimalno 500,00 (petstokunainulalipa) kn naplaćuje se neposredno prije isplate kredita.“

2. Nalaže se tuženiku, HPB d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, da tužitelju Druga fundacija SPV d.o.o., Zagreb, Lonjička ulica 2A, OIB: 25132169807 plati iznos od 105,29 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom na taj iznos od dana 04.04.2008. godine do isplate po stopi koja je:

- do 31.12.2007. godine, određena Uredbom o visini stope zatezne kamate;

- od 01.01.2008. do 31.07.2015. godine, određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

- od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine, određena za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine, određena za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- od 30.12.2023. godine do isplate, određena uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tuženiku, HPB d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, da tužitelju Druga fundacija SPV d.o.o., Zagreb, Lonjička ulica 2A, OIB: 25132169807 naknadi parnični trošak u iznosu od 250,00 eur, sa zateznom kamatom, tekućom od 19. studenoga 2025. do isplate, određenom uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 9. siječnja 2025. podnio tužbu naslovnom sudu u kojoj pojašnjava da aktivna legitimacija tužitelja proizlazi iz Ugovora o ustupu/prijenosu tražbine (cesija), a koji su Ugovor sklopili AK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao Ustupitelj s jedne strane i tužitelj Druga fundacija SPV d.o.o. kao Primatelj s druge strane, i kojim je Ugovorom tražbina koja je predmet ovog parničnog postupka u cijelosti prenesena na ovdje tužitelja kao novog vjerovnika. O ovom prijenosu tražbine uredno je obaviješten tuženik. Pojašnjava da pasivna legitimacija tuženika proizlazi iz toga što su **.**.2008., AK kao korisnik kredita s jedne strane i Volksbank d.d., Zagreb, Varšavska ulica 9, OIB: 78427478595 kao kreditor s druge strane sklopili Ugovor o kreditu, broj: 216044. Tuženik HPB d.d. Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217 je pravni sljednik kreditora Volksbank d.d., Zagreb, Varšavska ulica 9, OIB: 78427478595.

2. Navedenim Ugovorom o kreditu, točnije čl. 6., ugovoreno je naplaćivanje administrativne naknade, navodno za obradu kreditnog zahtjeva, i to kako slijedi: „6.1. Naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita: Jednokratno 1,10% (jedancijeladesetposto) od iznosa kredita, minimalno 500,00 (petstokunainulalipa) kn naplaćuje se neposredno prije isplate kredita.“

Predmetna naknada je od korisnika kredita naplaćena u iznosu od 793,30 kn / 105,29 EUR, i to zaključno sa danom 4. travnja 2008. Radi se ovdje o tipskom i adhezijskom Ugovoru o kreditu pravnog prednika tuženika, a na koji sadržaj korisnik kredita nije imao, a niti je mogao imati bilo kakvog utjecaja, pa tako niti na sadržaj predmetne ugovorne odredbe.

3. Ugovorna odredba, kojima je ugovorena obveza korisnika kredita da plati naknadu za navodnu obradu zahtjeva, a visinu koje naknade bi tuženik određivao jednostrano , netransparentna, nepoštena, nezakonita i ništetna. Navedeno iz razloga što se, među strankama, o tim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je korisnik kredita imao bilo kakvog utjecaja na sadržaj istih, pa se iste smatraju nepoštenima. Nadalje, pravni prednik tuženika prije i u vrijeme sklapanja ugovora nije informirao korisnika kredita o tome koji bi eventualni stvarni troškovi bili obuhvaćeni predmetnom naknadom; razlozima koji bi eventualno opravdavali naplaćivanje takve naknade; eventualnoj svrsi naknade; relaciji odnosa između iznosa naknade te zauzvrat pruženih usluga; pa korisnik kredita nije mogao na temelju točnih i razumljivih kriterija procijeniti koje ekonomske posljedice za njega temeljem takve odredbe uopće proizlaze.

4. Posebno se napominje kako je predmetna naknada ustegnuta od samog iznosa kredita, pa proizlazi da je korisnik kredita na kraju predniku tuženika morao plaćati i kamate na naknadu koja mu je naplaćena, a čime je svime i dodatno narušena već postojeća znatna neravnoteža u pravima i obvezama između ugovornih stranaka, na štetu korisnika kredita. Navedeno postupanje omogućilo je predniku tuženika proizvoljno određivanje naknade za obradu kredita, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, a tuženik je tako i postupio. Samim time, ista je odredba nepoštena i ništetna sukladno relevantnim odredbama Zakona o zaštiti potrošača, dok su sama obveza tužitelja i eventualni stvarni troškovi na koje bi se ista imala odnositi, neodređeni i neodredivi sukladno čl. 272. ZOO-a.

5. Kako je prednik tuženika predmetnu naknadu naplatio temeljem ništetne ugovorne odredbe, istu je tuženik dužan vratiti korisniku kredita, odnosno platiti njegovom pravnom sljedniku, ovdje tužitelju, sve sukladno čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima. Slijedom navedenog, naplaćeni iznos naknade, od 105,29 EUR potražuje se ovom tužbom od tuženika, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, tekućom od dana plaćanja pa sve do isplate (povrata) od strane tuženika .

6. Uz tužbu tužitelj prilaže: Povijesni izvadak iz registra, Ugovor o ustupu tražbine, obavijest o preuzimanju tražbine, Ugovor o kreditu, broj: 216044, od 02.04.2008 ., Izvaci i Rješenja iz sudskog registra koji dokazuju pravni slijed, kreditna dokumentacija i dopis tuženika (list 6-253 spisa)

7. Tuženik je rješenjem ovog suda od 10. siječnja 2025. pozvan u roku od 45 dana podnijeti odgovor na tužbu uz upozorenje da će u suprotnom sud donijeti presudu zbog ogluhe. Tuženiku je putem e-oglasne ploče dostavljena tužba s prilozima (čl.133. st. 7. ZPP-a) te rješenje od 10. siječnja 2025. dana 20. siječnja 2025., a u danom mu roku, tuženik nije odgovorio na tužbu.

8. Odredbom čl. 331.b. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj, 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; u daljnjem tekstu; ZPP) propisano je da ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), ako bude udovoljeno ovim uvjetima:

1) ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, 2) ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi; 3) ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje se općepoznate,

4) ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

9. Sud utvrđuje da su ispunjene sve pretpostavke iz gore citiranog članka pa je valjalo presuditi kao u izreci i usvojiti tužbeni zahtjev budući da sud nije našao da je riječ o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati (čl. 3. st 3. ZPP-a).

10. Tužitelju koji je uspio u sporu dosuđen je trošak parničnog postupka na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Visina naknade troškova za rad odvjetnika odmjerena je na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.; dalje Tarifa) i Zakonu o sudskim pristojbama (˝Narodne novine˝ broj: 118/2018 i 51/2023, dalje: ZSP)

11. Dosuđeni trošak sastoji se od troška sastava tužbe u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 7. Tarife), uvećano za pristojbu na tužbu u iznosu od 50,00 eur što zajedno iznosi priznatih 250,00 eur.

12. Slijedom navedenih utvrđenja, valjalo je odlučiti kao u izreci.

. Zagreb, 19. studenoga 2025.

S U D A C

Iva Buljan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa odluke u pisanom obliku u tri primjerka. O žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.