REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] R 5

Poslovni broj: Us I-481/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužitelja Grada Opatije (OIB: 99455464348), Opatija, Maršala Tita 3, kojeg u svojstvu opunomoćenika zastupa službenik RN, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije (OIB: 72910430276), Uprave za pravosudnu i upravnu inspekciju, Sektora upravne inspekcije, Službe za inspekciju lokalne i područne (regionalne) samouprave, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, kojeg zastupa službena osoba RNR, radi postupanja upravne inspekcije, 19. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Tužitelj Grad Opatija nije dužan postupiti prema naredbi sadržanoj u točki a) zapisnika o provedenom neposrednom inspekcijskom nadzoru nad radom tijela i upravnih tijela Grada Opatije KLASA: 043-02/24-01/84, URBROJ: 514-11-02-02/8-25- 2 od 4. ožujka 2025., koja glasi: „poduzimanje radnji kojima će se osigurati usklađivanje Odluke o ustrojstvu i djelokrugu gradske uprave Grada Opatije, s važećim propisima, uvažavajući primjedbe iz Zapisnika“, u dijelu te naredbe koji se odnosi na ustrojstvo unutarnje revizije u Gradu Opatiji.

II. Tužitelj Grad Opatija nije dužan postupiti prema naredbi sadržanoj u točki e) zapisnika o provedenom neposrednom inspekcijskom nadzoru nad radom tijela i upravnih tijela Grada Opatije KLASA: 043-02/24-01/84, URBROJ: 514-11-02-02/8-25- 2 od 4. ožujka 2025., koja glasi: „da raspiše javni natječaj i imenuje voditelja Jedinice za unutarnju reviziju, sukladno zakonskim propisima, uvažavajući primjedbe iz Zapisnika“.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Zapisnikom tuženika o provedenom neposrednom inspekcijskom nadzoru nad radom tijela i upravnih tijela Grada Opatije (ovdje: tužitelja), KLASA: 043-02/24- 01/84, URBROJ: 514-11-02-02/8-25-2 od 4. ožujka 2025., između ostalog je gradonačelniku tužitelja naloženo poduzimanje osam mjera s različitih područja. Zapisnik se odnosi na nadzor proveden 12. studenoga 2024. godine. Uz to, tužitelj je podneskom od 12. ožujka 2025. tuženiku podnio primjedbe na spomenuti zapisnik, koje primjedbe je tuženik ocijenio neosnovanima obaviješću, KLASA: 043-02/24- 01/85, URBROJ: 514-11-02-02/8-25-5 od 31. ožujka 2025. godine. Tužba je podnesena u odnosu na mjere koje se tiču ustroja unutarnje revizije kod tužitelja i raspisivanja javnog natječaja za imenovanje voditelja Jedinice za unutarnju reviziju. Riječ je o naredbama: pod a) - „poduzimanje radnji kojima će se osigurati usklađivanje Odluke o ustrojstvu i djelokrugu gradske uprave Grada Opatije, s važećim propisima, uvažavajući primjedbe iz Zapisnika“; pod e) - „da raspiše javni natječaj i imenuje voditelja Jedinice za unutarnju reviziju, sukladno zakonskim propisima, uvažavajući primjedbe iz Zapisnika“. Tužitelj ne osporava ostale mjere određene navedenim zapisnikom, koje čine glavninu izrečenih mjera.

2. Podnošenje tužbe temelji se na članku 27. Zakona o upravnoj inspekciji („Narodne novine“, broj 15/18, 98/19 i 14/24), kojim je uređena sudska zaštita u odnosu na postupanje upravne inspekcije, budući da se nadzor upravne inspekcije ne provodi u upravnom postupku. Prema toj odredbi, nakon dostave dopunskog zapisnika odnosno obavijesti iz članka 26. stavka 4. toga Zakona, čelnik nadziranog tijela može tužbom pred nadležnim upravnim sudom zatražiti ocjenu zakonitosti postupanja upravne inspekcije u odnosu na predmet inspekcijskog nadzora i zapisnik sastavljen o provedenom inspekcijskom nadzoru.

3. Tužitelj u tužbi i na raspravi osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, sljedeće. Materija unutarnje revizije uređena je posebnim propisima, što se odražava i u funkcionalno-ustrojstvenim posebnostima revizijskih poslova u jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave. Predstavničko tijelo jedinice ovlašteno je donijeti odluku o ustrojstvu i djelokrugu upravnih tijela, ali je izvršno tijelo jedinice (ovdje: gradonačelnik) jedini ovlašten donijeti odluku o načinu uspostave unutarnje revizije, u okviru uređenom Zakonom o sustavu unutarnjih financijskih kontrola u javnom sektoru i na njemu utemeljenim podzakonskim propisima. Unutarnja revizija ulazi u odgovornost odgovorne osobe institucije, što proizlazi i iz Međunarodnih standarda za profesionalno obavljanje unutarnje revizije. Unutarnja revizija u funkciji je objektivne i neovisne procjene sustava unutarnjih kontrola. Upravo radi očuvanja neovisnosti i objektivnosti, unutarnja revizija treba biti ustrojena kao organizacijska cjelina unutar institucije, funkcionalno i organizacijski odvojena od ostalih ustrojstvenih jedinica, te izravno odgovorna čelniku korisnika proračuna. Stoga Upravna inspekcija pogrešno smatra da je unutarnja revizija sastavni dio sustava upravljanja lokalne jedinice. Tužitelj, dalje, opisuje do kojih bi pitanja, pod pretpostavkom prihvaćanja tuženikova stajališta, moglo doći u slučaju ustrojavanja unutarnje revizije sporazumom s drugom institucijom. Tužitelj je suglasan da važeći akt o ustrojstvu i djelokrugu gradske uprave treba biti usklađen u dijelu ustroja unutarnje revizije, no tužitelj smatra da pitanja svrhe, funkcije i druga pitanja rada unutarnje revizije treba biti uređeno aktom iz članka 22. Pravilnika o unutarnjoj reviziji u javnom sektoru, a ne biti predmetom odluke o ustrojstvu upravnih tijela donesene na temelju Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi. Nadalje, naložena mjera iz koje proizlazi da se na imenovanje voditelja jedinice za unutarnju reviziju analogno primjenjuje odredba o imenovanju pročelnika upravnog tijela nema uporište u važećim propisima. Uredbom o klasifikaciji radnih mjesta u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi jasno je prepoznata jedinica za unutarnju reviziju kao tijelo zasebno od upravnih tijela, kao što je radno mjesto voditelja jedinice za unutarnju reviziju prepoznato kao zasebno radno mjesto pored radnog mjesta pročelnika odjela ili pročelnika službe. K tomu, klasifikacija radnih mjesta uređena navedenom Uredbom čini osnovu za uređivanje sustava plaća službenika i namještenika, a ne osnovu za uređivanje statusnih pitanja poput obveznog imenovanja na temelju javnog natječaja. Pri tome člankom 53.a Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi nije propisana da se na temelju javnog natječaja provode imenovanja svih rukovodećih osoba razvrstanih u I. klasifikacijski rang, već isključivo pročelnika upravnih tijela. Stoga su u odnosu na imenovanje voditelja jedinice za unutarnju reviziju mjerodavne odredbe Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi. Unutarnja revizija nije upravno tijelo, već je riječ o funkciji odnosno aktivnosti koja je u isključivoj nadležnosti izvršnog tijela. Tužitelj predlaže da Sud utvrdi da naložene mjere koje se odnose na ustroj unutarnje revizije i raspisivanje javnog natječaja za imenovanje voditelja Jedinice za unutarnju reviziju nisu sukladne zakonskim propisima. Traži i naknadu troškova spora, u nespecificiranom iznosu.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu i na raspravi u ostaje kod navoda osporavanog rješenja i dodaje, u bitnome, sljedeće. Zakonske odredbe kojima je regulirano ustrojavanje upravnih tijela nisu zapreka za primjenu Zakona o sustavu unutarnjih financijskih kontrola u javnom sektoru u pogledu ustrojavanja te rada i djelokruga unutarnje revizije u jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave. Zakon o sustavu unutarnjih financijskih kontrola ne isključuje primjenu drugih propisa, već uvodi opća pravila koja vrijede za cijeli javni sektor. Lokalne jedinice dužne su organizirati unutarnju reviziju u skladu s propisima kojima je uređen sustav lokalne i područne (regionalne) samouprave, uz poštivanje međunarodnih standarda i načela iz Zakona o sustavu unutarnjih financijskih kontrola. Na propise kojima su uređeni radno-pravni odnosi upućuje članak 28. stavak 2. potonjeg Zakona. Prema Uredbi o klasifikaciji radnih mjesta u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi radno mjesto voditelja jedinice za unutarnju reviziju klasificirano je kao radno mjesto I. kategorije, jednako kao radno mjesta pročelnika upravnog tijela. Zbog toga voditelja jedinice za unutarnju reviziju nije moguće imenovati bez prethodno provedenog javnog natječaja. Navedeno stajalište izneseno je i u mišljenju Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za službenički sustav od 16. srpnja 2021., prema kojem se jedinica za unutarnju reviziju ustrojava kao upravno tijelo na čelu s pročelnikom. Zakonom u sustavu unutarnjih financijskih kontrola uspostavljena su, dakle, osnovna načela tog sustava u cijelome javnom sektoru, što je onda potrebno primijeniti u skladu sa sustavom lokalne i područne (regionalne) samouprave. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

5. Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje i u spisu ovog upravnog spora.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 22. listopada 2025., utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Za rješavanje ovog upravnog spora potrebno je odgovoriti na nekoliko pravnih pitanja. Prvo među njima jest može li se u okviru upravnog sustava jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave jedinica za upravnu reviziju smatrati upravnim tijelom.

7.1. Upravna tijela (upravni odjeli i službe) u lokalnim se jedinicama ustrojavaju za obavljanje poslova iz samoupravnog djelokruga jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave kao i povjerenih poslova državne uprave (čl. 53. st. 1. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, "Narodne novine", broj 33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 125/08, 36/09, 150/11, 19/13. – služb. proč. tekst, 144/12, 137/15. – služb. proč. tekst, 123/17, 98/19 i 144/20, u nastavku teksta: ZLPS). Poslovi iz samoupravnog djelokruga pojedinih vrsta jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (u nastavku teksta: lokalne jedinice) uređeni su člancima 19.-22. ZLPS- a, dok je člankom 23. toga Zakona regulirano određivanje poslova državne uprave koji se obavljaju u lokalnim jedinicama. Odredbe ZLPS-a o samoupravnom djelokrugu lokalnih jedinica temelje se na odredbama članka 135. Ustava Republike Hrvatske. Prema članku 135. stavku 1. Ustava Republike Hrvatske, samoupravni djelokrug grada obuhvaća poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana, a osobito poslove koji se odnose na uređenje naselja i stanovanja, prostorno i urbanističko planiranje, komunalne djelatnosti, brigu o djeci, socijalnu skrb, primarnu zdravstvenu zaštitu, odgoj i osnovno obrazovanje, kulturu, tjelesnu kulturu i sport, tehničku kulturu, zaštitu potrošača, zaštitu i unapređenje prirodnog okoliša, protupožarnu i civilnu zaštitu.

7.2. Nadalje, unutarnja revizija normativno je definirana kao neovisna aktivnost koja procjenjuje sustav unutarnjih kontrola, daje neovisno i objektivno mišljenje i savjete za unapređenje poslovanja; pomaže instituciji u ostvarenju poslovnih ciljeva primjenom sustavnog i na struci utemeljenog pristupa procjenjivanju i poboljšanju djelotvornosti procesa upravljanja rizicima, kontrola i upravljanja poslovanjem, odnosno korporativnog upravljanja (članak 4. točka 24. Zakona o sustavu unutarnjih kontrola u javnom sektoru, "Narodne novine", broj 78/15 i 102/19). Mjerodavne su i odredbe Pravilnika o unutarnjoj reviziji u javnom sektoru ("Narodne novine", broj 42/16 i 77/19, u nastavku teksta: Pravilnik). Obuhvat poslova unutarnje revizije propisan je člankom 22. Zakona o sustavu unutarnjih kontrola u javnom sektoru. Navedeni članak glasi:

„(1) Unutarnja revizija procjenjuje adekvatnost, učinkovitost i djelotvornost sustava unutarnjih kontrola i na temelju objektivnih dokaza osigurava dovoljnu razinu sigurnosti da je provođenje postojećih procesa upravljanja rizicima, kontrola i upravljanja poslovanjem, odnosno korporativnog upravljanja u funkciji:

a) ostvarivanja poslovnih ciljeva institucije

b) obavljanja poslovanja na pravilan, etičan, ekonomičan, učinkovit i djelotvoran način

c) usklađenosti poslovanja sa zakonima i drugim propisima, planovima, programima i postupcima

d) pouzdanosti i sveobuhvatnosti financijskih i drugih informacija i podataka, uključujući unutarnje i vanjsko izvještavanje

e) zaštite sredstava od rizika gubitaka uzrokovanih lošim upravljanjem, neopravdanim trošenjem i korištenjem te zaštite od drugih oblika nepravilnosti. (2) Unutarnja revizija obavlja reviziju svih programa, projekata, aktivnosti i poslovnih procesa.

(3) Unutarnja revizija daje stručno mišljenje i preporuke za poboljšanje sustava unutarnjih kontrola u revidiranom području.

(4) Unutarnja revizija pruža savjetodavne usluge čija se vrsta i obuhvat određuju u dogovoru s rukovoditeljem koji traži savjet radi poboljšanja djelotvornosti procesa upravljanja rizicima, kontrola i upravljanja poslovanjem, odnosno korporativnog upravljanja, ne preuzimajući odgovornost rukovoditelja. “

7.3. Poslovi unutarnje revizije ne ulaze, dakle, u sadržaj ni u doseg poslova samoupravnog djelokruga lokalnih jedinica. Nasuprot tome, poslovi unutarnje revizije tiču se, u osnovi, pitanja unutarnjeg poslovanja lokalne jedinice.

7.4. Usporedbe radi, zasebnost poslova unutarnje revizije dosljedno dolazi do izražaja i u okviru ustrojstva državne uprave. Prema članku 12. stavku 1. podstavku 3. Uredbe o općim pravilima za unutarnje ustrojstvo tijela državne uprave („Narodne novine“, broj 70/19), vezano uz članak 5. te Uredbe, poslovi unutarnje revizije obavljaju se u samostalnoj ustrojstvenoj jedinica za unutarnju reviziju, ustrojenoj izvan sustava upravnih organizacija (u kojima se obavljaju poslovi državne uprave). Unutarnja revizija ne ulazi, dakle, ni u poslove državne uprave, kao što nije obuhvaćena ni samoupravnim djelokrugom lokalnih jedinica, pri čemu je funkcionalni i ustrojstveni položaj upravnih organizacija u tijelima državne uprave u osnovi usporediv s funkcionalnim i ustrojstvenim položajem upravnih tijela u lokalnim jedinicama. Dosljedno tomu, u ministarstvima se poslovi državne uprave ne obavljaju u upravnim organizacijama (upravama, zavodima odnosno inspektoratima), već u samostalnim sektorima ili samostalnim službama, izravno podređenima ministru kao čelniku tijela. Primjerice, kod ovdje tuženika riječ je o Samostalnom sektoru za unutarnju reviziju.

7.5. Iz dosad iznesenog u ovoj točki obrazloženja presude proizlazi da se, u okviru upravnog sustava jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave, jedinica za upravnu reviziju ne može smatrati upravnim tijelom.

8. Preostaje razmotriti još dva pravna pitanja. Prvo, u čijoj je nadležnosti ustrojavanje unutarnje revizije u lokalnoj jedinici. Drugo, popunjava li se radno mjesto voditelja jedinice za unutarnju reviziju jednako kao i radno mjesto pročelnika upravnog tijela. Odgovor na drugo pitanje može, ali i ne mora ovisiti o odgovoru na prvo pitanje, zbog razloga iznesenih u nastavku ovog obrazloženja.

9. Prema članku 35. točki 4. ZLPS-a, predstavničko tijelo lokalne jedinice, uređuje ustrojstvo i djelokrug upravnih tijela jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave.

9.1. Imajući na umu zaključak raščlambe u točki 7. ovog obrazloženja, gramatičko tumačenje upućuje na zaključak da ustrojavanje jedinice za unutarnju reviziju u lokalnoj jedinici, koja nema funkciju ni položaj upravnog tijela, nije obuhvaćeno odredbom članka 35. točke 4. ZLPS-a.

9.2. Na zaključak da ustrojavanje jedinice za unutarnju reviziju ne ulazi u djelokrug predstavničkog tijela lokalne jedinice, već ulazi u djelokrug izvršnog tijela lokalne jedinice, upućuju i rezultati sustavnog te teleološkog tumačenja cjeline mjerodavnog normativnog okvira.

9.3. Naime, odgovornost za uspostavu unutarnje revizije propisana je odredbom posebnog zakona. Posrijedi je članak 23. Zakona o sustavu unutarnjih kontrola u javnom sektoru, prema kojem je odgovorna osoba institucije isključivo odgovorna za uspostavu i osiguranje uvjeta za obavljanje poslova unutarnje revizije. Pritom je pojam odgovorne osobe institucije normativno definiran člankom 4. točkom 12. navedenog Zakona, kao osoba odgovorna za vođenje poslovanja institucije (čelnik proračunskog i izvanproračunskog korisnika državnog proračuna i proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, općinski načelnik, gradonačelnik, župan, uprava, predsjednik uprave ili direktor, ravnatelj). Kod tužitelja je, dakle, riječ o gradonačelniku.

9.4. Da je ustrojavanje unutarnje revizije, kao nužni dio uspostave unutarnje revizije, u lokalnim jedinicama u ovlasti izvršnog tijela, kao odgovorne osobe institucije, upućuju i funkcija te svrha unutarnje revizije, te njezina izravna povezanost sa čelnikom tijela. U tom je pogledu Sud suglasan s dijelom argumentacije tužitelja vezanom uz posebnosti funkcije unutarnje revizije, koja argumentacija je tuženiku poznata. Člankom 22. Pravilnika, na koji upire tužitelj, nije uređeno ustrojavanje unutarnje revizije, ali i njegove odredbe - koje se tiču odgovornosti odgovorne osobe institucije za definiranje odgovornost, obveze i suradnja unutarnjih revizora i revidiranih jedinica, pristup dokumentaciji, podacima i informacijama koje su značajne za obavljanje poslova unutarnje revizije te osoblju i materijalnoj imovini, osiguranje kvalitete i vrednovanje aktivnosti unutarnje revizije te druga pitanja vezana uz rad unutarnje revizije – komplementarne su cjelini pravnog uređenja položaja unutarnje revizije, koja upućuje i na ovlast odgovorne osobe (ovdje: izvršnog tijela lokalne jedinice kao čelnika korisnika proračuna) da uredi ustroj unutarnje revizije u lokalnoj jedinici.

9.5. S druge strane, ni jedna od ustaljenih tehnika pravne interpretacije ne dovodi do zaključka da je ustrojavanje jedinice za unutarnju reviziju u djelokrugu predstavničkog tijela lokalne jedinice.

9.6. Osnovano tuženik navodi da postojanje posebnih propisa ne isključuje u cijelosti primjenu općih propisa, u dijelu koji nije uređen posebnim propisima. Međutim, iz zaključaka Suda sadržanih u točkama 7. i 9. ovog obrazloženja ne proizlazi da u pogledu ovlasti za ustrojavanje jedinice za unutarnju reviziju u lokalnoj jedinici postoje preostala pitanja koja nisu uređena propisima na području sustava unutarnjih financijskih kontrola u javnom sektoru, zbog čega bi trebalo doći do podredne primjene ZLPS-a, kao općeg sistemskog zakona na području lokalne i područne (regionalne) samouprave. To ne znači da unutarnja revizija djeluje izvan upravnog sustava lokalne jedinice, već da je taj segment upravnog sustava posebno uređen i da ima poseban ustrojstveni položaj. Zbog toga ni inspekcijski naređeno ukalupljivanje unutarnje revizije u opći upravni sustav lokalnih jedinica nije imalo pravnu osnovu, niti zbiljsku funkcionalnu svrhu u svjetlu djelatnosti unutarnje revizije. To što, usporedbe radi, regulacija sustava državne uprave izričito predviđa samostalne ustrojstvene jedinice, a ZLPS-om to nije učinjeno, ne dovodi u pitanje supstancijalne posebnosti unutarnje revizije, koje je ovdje potrebno imati u vidu, a koje posebnosti – na temelju posebnih propisa - jednako vrijede u cijelom javnom sektoru.

10. Naposljetku, u lokalnoj jedinici status voditelja jedinice za unutarnju reviziju nije jednak statusu pročelnika upravnog tijela, zbog dvaju zasebnih, međusobno neovisnih razloga. Upravni sudovi pritom nisu vezani mišljenjima upravnih tijela, pa ni mišljenjem tuženikova ustrojstvenog prednika od 16. srpnja 2021., na koje mišljenje se u ovome sporu pozvao tuženik. U nastavku ove točke obrazloženja iznose se spomenuta dva zasebna razloga za zaključak da u lokalnoj jedinici status voditelja jedinice za unutarnju reviziju nije jednak statusu pročelnika upravnog tijela.

10.1. Prvo, ako jedinica za unutarnju reviziju nije upravno tijelo, nema osnove za zaključak da voditelj jedinice ima položaj pročelnika upravnog tijela.

10.2. Drugo, u okviru klasifikacijskog sustava koji se primjenjuje u odnosu na službeničke odnose u lokalnim jedinicama položaj voditelja jedinice za unutarnju reviziju ne može se poistovjetiti ni izjednačiti s položajem pročelnika upravnog tijela. Radna mjesta pročelnika upravnog tijela i voditelja jedinice za unutarnju reviziju jesu u okviru 1. klasifikacijskog ranga, prema Popisu radnih mjesta koji čini sastavni dio Uredbe o klasifikaciji radnih mjesta u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine", broj 74/10, 125/14 i 48/23, u nastavku teksta: Uredba). Klasifikacijski rang uređen je člankom 9. Uredbe, koji glasi:

„(1) Važnost potkategorije i razine potkategorije radnog mjesta u ukupnoj klasifikaciji radnih mjesta određuje se klasifikacijskim rangom.

(2) Klasifikacijski rang određuje se rednim brojem u Popisu radnih mjesta. (3) Klasifikacijski rang je osnova za vrednovanje radnih mjesta u odluci kojom se određuju koeficijenti za obračun plaća iz članka 10. stavka 1. Zakona o plaćama u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi.

(4) Prilikom uređivanja plaća, radna mjesta unutar pojedinog klasifikacijskog ranga mogu biti jednako ili različito vrednovana.

(5) Radna mjesta s klasifikacijskim rangom višega rednog broja ne mogu biti vrednovana jednako ili više od radnih mjesta s klasifikacijskim rangom nižega rednog broja.“

10.3. Pravilno tužitelj napominje da je radno mjesto voditelja unutarnje revizije u Popisu radnih mjesta s razlogom utvrđeno zasebno u odnosu na radno mjesto pročelnika upravnog tijela. Uz to, radna mjesta unutar pojedinog klasifikacijskog ranga mogu biti jednako ili različito vrednovana. Dodatno, i u nižim klasifikacijskim rangovima (2., 4. i 5.) dosljedno je provedeno zasebno utvrđivanje radnih mjesta u unutarnjoj reviziji. Naposljetku, smisao i svrha uvođenja klasifikacijskog ranga izraženi su ponajprije odredbom članka 9. stavka 5. Uredbe. (Uzgred, navedeno u ovoj podtočki obrazloženja presude temelji se na standardnoj pravnoj interpretaciji, ali i na neposrednom iskustvu suca zaduženog ovim predmetom, koji je bio član Radne skupine za pripremu Uredbi, kojom prilikom je on predložio uvođenje instituta klasifikacijskog ranga).

10.4. K tomu, i u odnosu na imenovanje službenika koji upravlja unutarnjom revizijom i u državnoj službi postoji zasebno uređenje. Dosljedno iznesenome u podtočki 7.4. ovog obrazloženja, čelnici (rukovoditelji) samostalnih ustrojstvenih jedinica za unutarnju reviziju u tijelima državne uprave nisu u režimu natječajnog / oglasnog imenovanja, za razliku od imenovanja ravnatelja upravnih organizacija (članak 50. stavak 1. i 3. Zakona o državnim službenicima, "Narodne novine" br. 155/23 i 85/24, vezano uz članak 57. stavak 1. podst. 1. Zakona o sustavu državne uprave, "Narodne novine" br. 66/19 i 155/23).

10.5. Tuženik, dakle, nije imao valjani pravni temelj narediti tužitelju da raspiše javni natječaj za imenovanje voditelja Jedinice za unutarnju reviziju pozivom na odredbu članka 53.a stavka 1. ZLPS-a, kojom je uređeno upravljanje upravnim tijelima i imenovanje pročelnika upravnih tijela. U odnosu na imenovanje voditelja jedinice za unutarnju reviziju u lokalnoj jedinici mjerodavni su instituti popune radnih mjesta propisani Zakonom o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine", broj 86/08, 61/11, 112/19 i 17/25).

11. Sukladno prethodnom, Sud utvrđuje da je u spornom dijelu naredbi konkretnog inspekcijskog nadzora (provedenog u vezi sa člankom 3. podstavkom 4. i člankom 4. stavkom 1. podstavcima 1. i 2. Zakona o upravnoj inspekciji), u pogledu sva tri pravna pitanja koja su između stranaka sporna tuženik izdao tužitelju naredbe koje se temelje na pogrešnom pravnom tumačenju mjerodavnih odredaba prethodno analizirane cjeline primjenjivog normativnog okvira. Navedeno ima obilježje nezakonitog postupanja upravne inspekcije. Ovdje nije vođen upravni postupak u kojem se donosi upravni akt (t. 2. ovog obrazloženja), pa Sud, pri usvajanju tužbenog zahtjeva, ne poništava neki tuženikov upravni akt, već je Sud sam riješio stvar odredivši da tužitelj nije dužan postupiti prema nezakonitom dijelu naredbi izdanih predmetnim zapisnikom o inspekcijskom nadzoru. Presuda je donesena na temelju članka 117. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS). Unutar sistematizacije sudskih odluka pri usvajanju tužbenog zahtjeva (čl. 117. ZUS-a), odredba stavka 4. toga članka odnosi se na usvajanje tužbenog zahtjeva zbog nezakonitog postupanja tuženika. Po prirodi stvari, ovdje nije potrebno ujedno narediti tuženiku dodatno postupanje u primjerenom roku.

12. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, te uzevši u obzir propisana oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe, sukladno odredbama članka 22. stavka 1., te članka 11. stavka 1. točke 2. i članka 11. stavka 5. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine,“ broj 118/18 i 51/23).

13. Do zaključenja rasprave tužitelj nije specificirao svoj troškovnik, propustivši time postupiti u skladu sa člankom 148. stavkom 3. ZUS-a. Podredno, tužitelj u ovome sporu nije imao troškova koji bi činili valjanu osnovu za dosuđenje naknade troškova na teret tuženika.

U Rijeci 19. studenoga 2025.

S u d a c

dr. sc. Alen Rajko

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

DNA:

- Grad Opatija, Opatija, Maršala Tita 3

- Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprava za pravosudnu i upravnu inspekciju, Sektor upravne inspekcije, Služba za inspekciju lokalne i područne (regionalne) samouprave, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49