P-4792/2023-30

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sudcu Branku Malenici, u pravnoj stvari tužitelja ĐZ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik HZ iz Odvjetničkog društva Duplančić i Grga u Splitu, protiv tužene IZ pok. BZ ud. Bubica, Richmond BC, 72000 Decourev Cres., V7C 4E9, Kanada, koju zastupa privremeni zastupnik Vladimir Vujičić, odjvetnik u Visu, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 30. rujna 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, na ročištu radi objave dana 19. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj ĐZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] upisanih u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], stoga se ovlašćuje temeljem ove presude upisati u zemljišnim knjigama pravo vlasništva na označenim nekretninama uz prethodno brisanje tog prava s imena tužene",

dok se odbija kao neosnovan u dijelu kojim se tuženoj nalaže izdati tužitelju tabularnu ispravu

Obrazloženje

1. Dana 17. studenog 2023. zaprimljena je tužba kojom je tužitelj ustao protiv ranije označenih tuženika pod 1-12 radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva na nekretninama oznake čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] upisanih u K. O. [katastarska općina]. U bitnom navodi kako je, računajući i oca SZ, preko pedeset godina u posjedu predmetnih nekretnina, a u naravi vrtla u Komiži, na predjelu Mala banda. Dodaje kako je pravomoćnom presudom ovog suda broj IIP-2072/2008 od 20. studenog 2015. i presudom zbog ogluhe IIP-2072/2008 od 10. studenog 2014. utvrđen vlasnikom čest. zem. [katastarska čestica] površine 18m2 i čest. zem. [katastarska čestica] površine 22m2, u odnosu na ovdje ranije označene tuženike pod 1-6 i tuženu IZ, sve prema nalazu sudskog vještaka za geodeziju izrađenog 6. srpnja 2015. za potrebe te parnice, ali je zemljišnoknjižni odjel suda odbio njegove prijedloge za uknjižbu zbog odstupanja stvarnih površina utvrđenih presudom u odnosu na površine upisane u zemljišnim i katastarskim knjigama. Na kraju navodi kako su ranije označeni tuženi pod 8-12 nasljednici ranije upisanog pok. AZ. BZ iz [adresa] u odnosu na kojeg je 9. rujna 2011. donesena presuda na temelju priznanja broj IIP-2072/2008, ali su nasljednici upisani prije njezine provedbe.

2. Presudama zbog ogluhe broj P-4792/2023-13 od 23. rujna 2024. i broj P- 4792/2023-20 od 14. travnja 2025. te presudom na temelju priznanja broj P- 4792/2023-15 od 23. rujna 2024. prihvaćen je tužbeni zahtjev u odnosu na ranije označene tuženike pod 8 ĆZ, pod 9 ČZ, pod 10 JZ i pod 12 KZ, dok je rješenjem broj P-4792/2023-14 od 23. rujna 2024. odbačena tužba u odnosu na ranije tuženike pod 1 ZZ ž. BZ rođ. RZ, pod 2 PZ pok. Đ, pod 3 OZ pok. OZ, pod 4 GZ pok. OZ, pod 5 ĐZA ž. PZ i pod 6 UZ pok. H.

3. Slijedom iznijetog, dokazni postupak valjalo je provesti u odnosu na preostalu tuženu IZ, kojoj je sud rješenjem od 14. travnja 2025. postavio privremenog zastupnika Vladimira Vujičića, odvjetnika u Visu, koji se do zaključenja raspravljanja nije očitovao na tužbu.

4. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom vlasničkih listova od 17. studenog 2023. i 19. studenog 2025., posjedovnog lista Ureda za katastar Split, Ispostave Vis, broj 4221 od 17. studenog 2023., presude na temelju priznanja broj IIP- 2072/2008 od 9. rujna 2011., presude zbog ogluhe broj IIP-2072/2008 od 10. studenog 2014., presude broj IIP-2072/2008 od 20. studenog 2015., nalaza sudskog vještaka za geodeziju Rajka Radišića u tom predmetu od 6. srpnja 2015., rješenja zk odjela broj Z-41608/2019 od 4. veljače 2022, povijesnog vlasničkog lista od 7. prosinca 2023. i dosudnice Kotarskog suda u Visu od 10. veljače 1927.

5. Stranke nisu zatražile naknadu parničnog troška.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Radi utvrđenja osnovanosti tužbe valjalo je utvrditi ima li tužitelj pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva i upisa tog prava u zemljišnim knjigama.

8. Uzimajući u obzir da se u tužbi i u tijeku postupka ističe samostalni i neometani posjed tužitelja i njegovog oca SZ jasno kako se zahtjev temelji na dosjelosti, a kod takvog stanja stvari valjalo je cijeniti odredbu iz članka 388. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06,141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje ZVDSP) prema kojoj se stjecanje, promjene, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. U ovom slučaju valjalo je utvrditi jesu li se ostvarile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva u skladu s pravnim pravilima iz Općeg građanskog zakonika (dalje OGZ), koji je bio na snazi u vrijeme početka dosjedanja, jer je ono po tužiteljevom pravnom predniku svakako započelo prije 1980. kada je na snagu stupio Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN 53/91, 9/92 i 77/92, ZOVO). Dakle, valjalo je utvrditi jesu li se ostvarile pretpostavke za stjecanje dosjelošću u skladu s paragrafima 1452.-1477. OGZ, po kojima je posjed potreban za dosjelost trebao biti zakonit, pošten i istinit uz kontinuirano trajanje barem poštenog posjeda od trideset godina. Međutim, vrijeme za dosjedanje poštenog posjednika skraćeno je na dvadeset godina prema Načelnom mišljenju proširene Opće sjednice Saveznog vrhovnog suda broj 3/60 od 4. travnja 1960. temeljem kojeg su rokovi za dosjedanje skraćeni i glede pravnih pravila OGZ i glede sudske prakse. Stjecanje prava vlasništva na nekretnini dosjelošću propisivale su i odredbe iz čl. 28. ZOVO pa je tako u smislu st. 1. savjesni i zakoniti posjednik nekretnine stjecao pravo vlasništva protekom deset godina posjedovanja, a barem savjesni posjednik protekom dvadeset godina, kako je to propisivala odredba iz st. 4. Na praktički istovjetan način stjecanje prava vlasništva na nekretnini regulirano je i odredbama iz čl. 159. ZVDSP, tako da zakoniti, istiniti i pošteni posjednik stječe pravo vlasništva protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, kako to propisuje odredba iz st. 2., dok posjednik čiji je posjed barem pošten, stječe pravo vlasništva protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, kako to propisuje odredba iz st. 3. Ovome valja dodati kako učinci dosjelosti nastupaju po samom zakonu, u trenutku kad se ispune za to zakonom određene pretpostavke, bez upisa u zemljišne knjige, ali je stjecatelj ovlašten ishoditi upis stečenog prava vlasništva. Dosjelošću se činjenično stanje pretvara u pravno, a posjednik stječe ono što je do tada posjedovao kroz zakonom određeno vrijeme, dok na drugoj strani nastaje gubitak prava vlasništva osobe koja je do tada bila vlasnik. Dakle, za redovitu dosjelost traži se kvalificirani posjed, što znači zakonit, istinit i pošten, dok je za izvanrednu dosjelost dovoljno da je posjed barem pošten i to poštenje se zakonski presumira, osim ako se dokaže suprotno.

9. Pregledom vlasničkog lista od 17. studenog 2023. razvidno je kako je IZ pok. BZ suvlasnica nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], stoga je pasivno legitimirana u parnici, dok iz vlasničkog lista od 19. studenog 2025. proizlazi kako su predmetne nekretnine upisane u novi Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina].

10. Pregledom presude na temelju priznanja broj IIP-2072/2008 od 9. rujna 2011., presude zbog ogluhe IIP-2072/2008 od 10. studenog 2014. i presude broj IIP- 2072/2008 od 20. studenog 2015., razvidno je kako je ĐZ ustao pred ovim sudom tužbom radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] ranije upisanih u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]. Svoj zahtjev također je temeljio na dosjelosti, a nakon što su izvedeni dokazi pregledom svih priloženih isprava, uključujući i očevid na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju Rajka Radišića radi identifikacije predmeta spora te saslušanje svjedoka na odlučne činjenice kakvoće i dugotrajnosti posjeda, sud je utvrdio ostvarenje pretpostavki propisanih za stjecanje prava vlasništva stjecanjem dosjelošću i prihvatio tužbeni zahtjev postavljen radi utvrđenja tužitelja vlasnikom nekretnina te upisa tog prava u zemljišnim knjigama uz prethodno brisanje imena tuženika. Također je razvidno kako je u tom predmetu presudom zbog ogluhe od 10. studenog 2014. tužbeni zahtjev prihvaćen u odnosu na tuženu pod 17 ŽZ rođ. ĐZ iz [adresa].

11. Slijedom iznijetog, a uvažavajući tužbene navode i dokaznu građu iz predmeta broj IIP-2072/2008, nedvojbeno je utvrđeno kako je tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari postavljen u odnosu na osobu koja je bila stranka u pravomoćno okončanoj parnici, a očito je kako tužitelj u odnosu na tuženu nije mogao provesti u zemljišnim knjigama pravomoćnu i ovršnu presudu zbog ogluhe broj IIP-2072/2008 od 10. studenog 2014., jer nije glasila na upisanu suvlasnicu IZ pok. BZ, već na ŽZ rođ. IZ. Kod takvog stanja stvari, nije bilo potrebe izvoditi dodatne dokaze, već samo ponoviti pravomoćna utvrđenja o ostvarenju pretpostavki za stjecanje prava vlasništva na nekretninama dosjelošću. Dakle, tužitelj je dokazao kako predmetne nekretnine u naravi predstavljaju ograđeni i održavani vrt u Komiži koji je u njegovom samostalnom, neometanom, neosporavanom i kontinuiranom posjedu, a traje preko sto godina, računajući njegove pravne prednike oca SZ i djeda BZ. U svakom slučaju, opet je utvrđeno kako tužba ima valjano zakonsko uporište u citiranim pravnim pravilima OGZ, ali i ZVDSP, stoga je tužbeni zahtjev prihvaćen u odnosu na tuženu IZ u dijelu kojim se tužitelj utvrđuje vlasnikom čestica i ovlašćuje na upis tog prava u zemljišnim knjigama, uz dodatak kako je prema e-zemljišnim knjigama u međuvremenu proveden prijenos nekretnina iz zemljišnoknjižnog uloška broj [broj ZK uloška] u novi broj 9342. Što se tiče dijela postavljenog radi izdavanja tabularne isprave, tužbeni zahtjev je odbijen jer se u ovom slučaju radi o stjecanju vlasništva dosjelošću temeljem zakona, a ne temeljem kakvog obveznopravnog odnosa, stoga tužitelj nema osnove zahtijevati od tužene izdavanje isprave podobne za upis prava vlasništva.

12. Na temelju iznijetog, odlučeno je kao u izreci presude, a izostala je odluka o parničnom trošku, jer stranke nisu zatražile njegovu naknadu.

Split, 19. studenog 2025.

S u d a c

Branko Malenica

PRAVNA POUKA Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka njezinog pisanog otpravka. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja

- priv. zastupniku tužene