Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž-548/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Tanje Novak – Premec predsjednice vijeća, Dijane Hofer sutkinje izvjestiteljice i Ivane Čačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Mobil Leasing d.o.o. Zagreb (OIB:17080997510), Kovinska 5, zastupanog po punomoćniku Ivanu Emeru, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika IN (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivici Škunci, odvjetniku iz Zaprešića, radi isplate, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P- 788/21-70 od 27. veljače 2024., nakon javne sjednice održane dana 19. studenog 2025., istog dana,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I/ Žalba tuženika djelomično se prihvaća, a djelomično odbija kao neosnovana pa se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-788/21-70 od 27. veljače 2024.:

-djelomično preinačuje u toč.I. izreke i odbija tužitelj sa zahtjevom za namirenje tražbine zateznih kamata (na iznos glavnice od 9.271,84 Eur) koje na iznos od 5.385,61 Eur teku od 27. lipnja 2013. do isplate, na iznos od 3.720,81 Eur od 27. lipnja 2013. do isplate, a na iznos od 165,42 Eur od 17. prosinca 2013. do isplate;

-potvrđuje u dijelu toč.I. izreke kojim je tuženik obvezan trpjeti namirenje tražbine tužitelja po osnovi zatezne kamate koje na iznos glavnice od 44.325,20 Eur teku od 27. lipnja 2013. do isplate;

- ukida se toč.I. izreke u dijelu kojim je tuženik obvezan trpjeti namirenje tražbine tužitelja po osnovi obračunatih kamata u ukupnom iznosu od 8.156,24 Eur i u odluci o troškovima postupka sadržanoj u toč.III. izreke te se predmet u ukinutim dijelovima vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II/ Žalba tuženika izjavljena protiv toč.II. izreke navedene presude odbacuje se kao nedopuštena.

III/ O troškovima žalbenog postupka odlučit će sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod toč. I. izreke tuženik je obvezan na trpljenje namirenja tražbine tužitelja i to po osnovi obračunatih kamata na glavnicu do 27. lipnja 2013. u iznosu od 8.156,24 Eur, a po osnovi zatezne kamate na glavnični iznos od 53.597,04 Eur tekućom na pojedine nominalno određene iznose od 27. lipnja 2013. do isplate – sve to sudskom prodajom založene nekretnine u vlasništvu tuženika čkbr. [katastarska čestica] oranice u Retkovčini i gaja u Krčevini sa ukupno 627 čhv upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] time da se tuženik takve obveze na trpljenje može osloboditi ako tužitelju plati ukupan iznos naveden u tužbenom zahtjevu. Toč.III. izreke tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 13.016,83 Eur sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate. Toč.II. izreke odbijen je tužiteljev tužbeni zahtjev radi trpljenja namirenja sudskom prodajom predmetne nekretnine, preko dosuđenih, a do utuženih novčanih iznosa pobliže navedenih u toj točki izreke.

2. Navedenu presudu pravovremenom žalbom pobija tuženik iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih odredbom čl.353.stav.1.toč.1. do 3. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 pri čemu se ZID ZPP objavljeni u „Narodnim novinama“ 70/19 i 80/22 primjenjuju u dijelu propisanom odredbama čl.117.stav.2. i 3. ZID ZPP/19 i čl. 107.stav.2., 3., 4. i 5. ZID ZPP/80/22) s prijedlogom ovom sudu da je preinači i odbije tužitelja sa postavljenim tužbenim zahtjevom.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

3. Žalba tuženika je dijelom osnovana, dijelom neosnovana, a u dijelu kojim pobija toč.II. izreke nedopuštena obzirom da mu za pobijanje tog dijela prvostupanjske presude nedostaje pravni interes u smislu odredbe čl.358.stav.3. ZPP-a, slijedom čega je pozivom na odredbu čl. 367.stav.1. ZPP-a njegovu žalbu protiv odbijajućeg dijela prvostupanjske presude valjalo odbaciti kao nedopuštenu.

4. Polazeći od činjenica koje su između parničnih stranaka nesporne :

-da je 1. rujna 2009. između prednika tužitelja (Mercedes Benz leasing Hrvatska) kao najmodavatelja te trgovačkih društava Planet Auto d.o.o. kao najmoprimatelja I i Radio Val d.o.o. kao najmoprimatelja II, JN kao jamca-platca I, DN kao jamca-platca II te tuženika IN kao založnog dužnika - sklopljen Okvirni ugovor o financiranju najmoprimatelja I i najmoprimatelja II putem poslovnog najma - operativnog ili financijskog leasinga (dalje: Okvirni ugovor od 1.9.2009.) i to do okvirnog iznosa njihovog zaduženja od 300.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Societe generale - Splitske banke d.d. Split na dan svakog pojedinog plasmana pod uvjetima iz Okvirnog ugovora;

-da su ugovorne strane tog Okvirnog ugovora izričito utvrdile da će se njegove odredbe koje se odnose na instrumente - sredstva - i predmete osiguranja naplate potraživanja primjenjivati i na sve posebne ugovore zaključene između ugovornih strana koje su sklopili do tog – i nakon tog dana i koje su ugovore taksativno nabrojile;

-da je radi osiguranja tražbina najmodavatelja prema najmoprimatelju I i najmoprimatelju II iz Okvirnog ugovora, tuženik kao založni dužnik dopustio zasnivanje založnog prava na predmetnoj čkbr. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za ukupni iznos do 300.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju Societe generale - Splitske banke d.d. Split uvećano za iznos zakonskih zateznih kamata i da je navedeno založno pravo uknjiženo u zemljišnoj knjizi pod brojem Z-54017/09 dana 31.listopada 2009.;

-da utužena tražbina proizlazi iz više sklopljenih ugovora i to iz ugovora koji su istekli redovnim putem (ugovori broj 18393/07, 18847/08, 18848/08, 20446/08, 21043/08 i 21182/08), ugovora koji su prijevremeno raskinuti (ugovori broj 18003/07, 20101/08, 23632/09, 23633/09, 24407/10, 24408/10, 24409/10 i 24410/10) i ugovora koji je otplaćen (ugovor broj 18578/08);

-da je pravomoćnim dijelom prvostupanjske presude broj P-5082/13-41 od 27. studenog 2019. potvrđenim ovosudnom presudom broj Gž-196/2020-2 od 21. prosinca 2020. tuženik obvezan na trpljenje namirenja za iznos glavnog duga po predmetnim ugovorima u iznosu (tada postojeće valute) od 472.525,63 kn (sada: 62.714,93 Eur), dok je predmet raspravljanja tijekom nastavnog prvostupanjskog postupka bilo pravo tužitelja na namirenje kamata na ukupni iznos glavnice od 62.714,93 Eur i njegovo pravo na namirenje obračunate kamate u nominalnom iznosu od 20.695,46 Eur;

-da je visina tužiteljeve tražbine utvrđena na osnovu provedenog financijskog vještačenja povjerenog vještaku Zrinku Ručeviću koji je utvrdio stanje dugovanja na dan 26. lipnja 2013. kada je tužitelj sačinio obračun svog potraživanja u svojim poslovnim knjigama, a kojeg su parnične stranke u cijelosti prihvatile.

5. U analizi tuženikovog prigovora zastare prvostupanjski sud polazi od odredbe čl. 222. stav. 2. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO – "Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) koja propisuje da se zastarjela tražbina kamata i drugih povremenih davanja ne može namiriti ni iz opterećene stvari, i od odredbe čl. 223. ZOO-a kojom je propisano da kada zastari glavna tražbina, da su zastarjele i sporedne tražbine, kao što su tražbine kamata, plodova, troškova i ugovorne kazne.

6. Tražbinu koja je proizašla iz raskinutih ugovora prvostupanjski sud je prosuđivao pozivom na petogodišnji zastarni rok propisanog odredbom čl.225. ZOO utvrdivši da su svi predmetni ugovori raskinuti nakon 15. ožujka 2010. (kada je učinjen najstariji raskid ugovora) dok je tužba podnesena 29. srpnja 2013., dakle unutar zastarnog roka.

6.1. Slijedom navedenoga, na potraživanje zatezne kamate na pojedine glavnice iz ugovora koji su raskinuti i to: Ugovora broj 18003/07 koji je raskinut 15. ožujka 2010., ugovora broj 20101/08 koji je raskinut 5. studenog 2009., ugovora broj 23632/09 koji je raskinut 15. ožujka 2012., ugovora broj 23633/09 koji je raskinut 15. ožujka 2012., ugovora broj 24407/10 koji je raskinut 8. kolovoza 2011., ugovora broj 24408/10 koji je raskinut 6. srpnja 2011., ugovora broj 24409/10 koji je raskinut 8. srpnja 2011. i ugovora broj 24410/10 koji je raskinut 10. studenog 2011., prvostupanjski sud je primijenio petogodišnji zastarni rok s početkom od dana najstarijeg raskida kojeg određuje s danom 15. ožujka 2010. pa je - imajući u vidu da je predmetna tužba podnesena 29. srpnja 2013., zaključio da tražbina zateznih kamata koja proizlazi iz raskinutih ugovora nije obuhvaćena zastarom imajući u vidu da od dana raskida do dana utuženja nije protekao petogodišnji zastarni rok.

7. Tražbinu koja je proizašla iz ugovora koji su istekli redovnim putem ili su otplaćeni i to:

Ugovora broj 18393/07 koji je istekao 6. siječnja 2009., Ugovora broj 18847/08 koji je istekao 4. veljače 2009., Ugovora broj 18848/08 koji je istekao 4. veljače 2009., Ugovora broj 20446/08 koji je istekao 6. siječnja 2009., Ugovora broj 21043/08 koji je istekao 6. ožujka 2009., Ugovora broj 21182/08 koji je istekao 6. travnja 2009. i Ugovora broj 18578/08 koji je otplaćen 6. srpnja 2011., prvostupanjski sud je prosuđivao pozivom na trogodišnji zastarni rok propisanog odredbom čl.226. ZOO, pa kako je tužba u predmetnoj pravnoj stvari podnijeta dana 29. srpnja 2013., to je zaključio da je tražbina koja proizlazi iz ugovora broj 18393/07, broj 18847/08, broj 18848/08, broj 20446/08, broj 21043/08 i broj 21182/08 u zastari, dok tražbina iz ugovora broj 18578/08 koji je otplaćen 6. srpnja 2011., nije obuhvaćena zastarom.

8. Na osnovu iznesenog prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev radi trpljenja namirenja obračunate kamate proizašle iz navedenih ugovora za koje je utvrdio da nisu obuhvaćeni zastarom – po utvrđenju vještaka Ručevića na dan sačinjenja Izvoda iz poslovnih knjiga 26. lipnja 2013. u iznosu od 8.156,24 Eur te radi namirenja zatezne kamate na iznos glavnice iz ugovora broj 21182/08 u iznosu od 165,42 Eur od 17. prosinca 2013. do isplate, a na iznos glavnice iz ugovora broj 18003/07 u iznosu od 5.385,61 Eur, na iznos glavnice iz ugovora broj 20101/08 u iznosu od 3.720,81 Eur, na iznos glavnice iz ugovora broj 18578/08 u iznosu od 62,78 Eur, na iznos glavnice iz ugovora broj 23632/09 u iznosu od 6.599,57 Eur, na iznos glavnice iz ugovora broj 23633/09 u iznosu od 12.055,86 Eur, na iznos glavnice iz ugovora broj 24407/10 u iznosu od 4.831,49 Eur, na iznos glavnice iz ugovora broj 24408/10 u iznosu od 7.403,53 Eur, na iznos glavnice iz ugovora broj 24409/10 u iznosu od 2.273,05 Eur te na iznos glavnice iz ugovora broj 24410/10 u iznosu od 11.098,92 Eur – sve od idućeg dana od dana sačinjenja Izvoda iz poslovnih knjiga na osnovu kojeg je podnesena predmetna tužba pa sve do isplate.

9. Pobijajući opisanu presudu iz žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.11. ZPP tuženik smatra da prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može preispitati jer je izreka proturječna razlozima, te da postoji proturječje između onoga što se navodi u obrazloženju presude i materijalnih dokaza koji o tome postoje u spisu. Naveden žalbeni razlog osnovan je u odnosu na tuženiku naloženo trpljenje namirenja tužiteljeve tražbine s "osnova obračunate kamate" u iznosu od 8.156,24 Eur jer se ni iz jednog dijela obrazloženja pobijane presude ne može razabrati na što se navedeni iznos odnosi – da li na obračunatu redovnu (ugovorenu) kamatu ili na obračunatu zateznu kamatu ili na zbroj redovne (ugovorene) i zatezne kamate niti se može zaključiti na koje ugovore se navedeni obračun odnosi (onih koji su raskinuti, onog koji je podmiren ili onog koji je istekao). Konačno, navedeni novčani iznos se ne može povezati niti sa odnosnom tražbinom (ugovorenih i zateznih kamata) po utuženim ugovorima kako ih je izračunao vještak Ručević.

9.1. Iako je ovaj sud u smislu odredbe čl. 373.b.stav.5. ZPP odredio javnu sjednicu drugostupanjskog vijeća i na istu pozvao punomoćnike parničnih stranaka, to obzirom na činjenicu što isti na sjednicu nisu pristupili (niti su ispričali izostanak) ovaj sud nije u mogućnosti utvrditi na što konkretno se odnosi iznos od 8.156,24 Eur niti u tom kontekstu odgovoriti na odnosne žalbene navode tuženika pa je djelomičnim prihvaćanjem tuženikove žalbe valjalo ukinuti toč.I. izreke u dijelu kojim je tuženik obvezan trpjeti namirenje tražbine tužitelja po osnovi obračunatih kamata u ukupnom iznosu od 8.156,24 Eur, pozivom na odredbu čl.369.stav.1. ZPP-a i predmet vratiti istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Naime, niti održavanjem javne drugostupanjske sjednice niti provođenjem dopunskog financijskog vještačenja po vještaku Ručeviću ovaj sud nije bio u mogućnosti utvrditi strukturu navedenog dosuđenog iznosa u okviru ovlasti propisanih ZPP-om ni odgovoriti na odnosne žalbene navode tuženika, a niti u smislu odredbe čl.373.a.stav.1.toč.2. u vezi sa stav. 3. ZPP provjeriti pravilnost odnosnog materijalno- pravnog stajališta prvostupanjskog suda u dijelu toč.I. izreke kojim je tuženik obvezan trpjeti namirenje tražbine tužitelja po osnovi obračunatih kamata u ukupnom iznosu od 8.156,24 Eur.

10. Nastavno odgovarajući na žalbene navode tuženika od odlučnog značaja, u okviru ovlasti iz odredbe čl.375.stav.1. ZPP, valja navesti da je neutemeljen u žalbi istaknuti prigovor anatocizma obzirom da je tuženik pobijanom presudom obvezan na trpljenje namirenja kamate koja je na iznose glavne tražbine obračunata od dana raskida/isteka/ispunjenja pojedinih (u toč. 6.1. i 6.2. ovog obrazloženja) nabrojenih ugovora do dana sačinjenja Izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja i koji su tužitelju dosuđeni u iznosu od 8.156,24 Eur, da bi nastavno bio obvezan na trpljenje namirenja zatezne kamate na iznose glavne tražbine iz navedenih ugovora, no od idućeg dana od dana sačinjenja Izvoda iz poslovnih knjiga – do isplate.

11. No žalba osnovano (iako uopćeno i bez sadržajne razrade) ukazuje na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na istaknuti prigovor zastare.

11.1. Naime, valja navesti da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio petogodišnji zastarni rok na tražbinu zateznih kamata na ugovore koji su raskinuti jer tražbina iz raskinutih ugovora dospijeva danom raskida pa i tražbina kamata na koje se sukladno odredbi čl.226.stav.1. ZOO primjenjuje trogodišnji zastarni rok.

11.2. Imajući u vidu da je ugovor broj 18003/07 raskinut 15. ožujka 2010. (prema utvrđenju vještaka Ručevića iz njegovog nalaza na listu 803 spisa), da je ugovor broj 2010/08 raskinut (još) 5. studenog 2009., da je ugovor broj 21182 istekao dana 6. travnja 2009., a da je predmetna tužba podnesena 29. srpnja 2013., to je evidentno da je tužiteljeva tražbina radi trpljenja namirenja zatezne kamate na iznos od 5.385,61 Eur (glavnica iz ugovora broj 18003/07), zatezne kamate na glavnicu u iznosu od 3.720,81 Eur (glavnica iz ugovora broj 20101/08) i zatezne kamate na iznos od 165,42 Eur (glavnica iz ugovora broj 21182) zastarjela pa je u tom dijelu prihvaćanjem žalbe tuženika valjalo preinačiti toč.I. izreke i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, pozivom na odredbu čl.373.toč.3. ZPP.

12. U odnosu na trpljenje namirenja zatezne kamate na iznos od 62,78 Eur (glavnica iz ugovora broj 18578/08), na iznos od 6.599,57 Eur ( iznos glavnice iz ugovora broj 23632/09), na iznos od 12.055,86 Eur (iznos glavnice iz ugovora broj 23633/09), n a iznos od 4.831,49 Eur (iznos glavnice iz ugovora broj 24407/10), na iznos od 7.403,53 Eur (iznos glavnice iz ugovora broj 24408/10), na iznos od 2.273,05 Eur ( iznos glavnice iz ugovora broj 24409/10) te na iznos od 11.098,92 Eur (glavnica iz ugovora broj 24410/10) – sve od idućeg dana od dana sačinjenja Izvoda iz poslovnih knjiga na osnovu kojeg je podnesena predmetna tužba (dakle od 27. lipnja 2013.) do isplate, žalbu tuženika je valjalo odbiti kao neosnovanu pozivom na odredbu čl.368.stav.1. ZPP i potvrditi toč.I. izreke u tom dijelu, jer tražbina zatezne kamate po navedenim ugovorima nije obuhvaćena zastarom.

13. Obzirom da je ukinuta toč.I. izreke u dijelu naloženog trpljenja namirenja tražbine tužitelja "s osnova obračunatih kamata u ukupnom iznosu od 8.156,24 Eur", valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka sadržanu u toč.III. izreke te prvostupanjsku presudu i u tom dijelu vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

13.1. U ponovljenom postupku vezanom uz preostali dio predmeta spora, prvostupanjski sud će biti dužan, imajući u vidu materijalno- pravno stajalište ovoga suda o trogodišnjem zastarnom roku, na jasan i nedvosmislen način odrediti strukturu utužene tražbine (u iznosu pod 8.156,24 Eur) te potom u novoj odluci jasnim i određenim razlozima, koji će imati uporište u sadržaju provedenih dokaza, obrazložiti svoje stajalište o dosuđenom/odbijenom dijelu tužbenog zahtjeva tužitelja kako bi ovom sudu omogućio da u eventualnom budućem žalbenom stadiju ispita pravilnost takvog stajalište i odgovori na žalbene navode žalitelja.

14. Prilikom odlučivanja o svim troškovima postupka, pa i žalbenog (sukladno odredbi čl.166.stav.3. ZPP) prvostupanjski sud će imati u vidu vrijednost predmeta spora u pojedinom stadiju postupka i o uspjehu stranaka kako u odnosu na osnov tako i visinu tužbenog zahtjeva.

15. Nepobijani odbijajući dio prvostupanjske presude (sadržan u toč.III. izreke) nije bio predmetom žalbenog razmatranja (čl.365.stav.1. ZPP).

U Varaždinu 19. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec