Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-2340/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. ĐF, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/2017., 126/2019., 84/2021. i 114/2022.) odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 26. veljače 2024., broj: 30 Pp - 3069/2023-7, u sjednici vijeća održanoj 19. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. ĐF te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
III. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okr. ZF je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 50,00 (pedest) eura, u roku 15 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 26. veljače 2024., broj: 30 Pp - 3069/2023-7, proglašen je krivim okr. ZF, da je na način činjenično opisan u izreci prvostupanjske presude počinio prekršaj iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je, izrečena novčana kazna 260,00 (dvjesto šezdeset) eura, koju je doužan platiti u orku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne.
1.1. U odnosu na troškove prekršajnog postupka, prvostupanjskom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu istih u u paušalnom iznosu od 20,00 eura.
2. Protiv te presude okr. ZF osobno je pravodobno podnio žalbu, naznačujući da se žali zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. toga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik ističe da je inkriminirane prilike došao ispred zgrade u kojoj živi njegova bivša supruga MF kako bio preuzeo njihovo zajedničko dijete, sina Đ te da iako dijete ima ruksak u koji se stavlja njegova odjeća i ostale stvari koje nosi sa sobom kada ga preuzima da je MF tog dana kao i nekoliko puta prije toga dovodila dijete bez ruksaka i dijela stvari koje su djetetu potrebne jer dijete boluje od autizma i ima posebne potrebe pa mu je potrebno i više stvari koje ima svakodnevno sa sobom, a radi čega ju je više puta upozoravao da to ne čini. Ističe da u konkretnom događaju nije izlazio iz svog automobila te joj je samo kroz prozor automobila rekao da nije u redu što je dijete dovela bez ruksaka i svih njegovih stvari, da nije bilo povišenih tonova, niti psovanja, a niti je od MF pokušao oduzeti torbu te ju oštetio. U bitnom osporava iskaz svjedokinje MF te smatra da je pogrešno prvostupanjski sud iskaz svjedokinje ocijenio vjerodostojnim što je dovelo do pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
5.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica koja čine obilježja djela prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
5.2. Naime, iz iskaza svjedokinje žrtve MF koji iskaz je pravilno prvostupanjski sud ocijenio vjerodostojnim jer je iskazivala objektivno, detaljno u opisu tijeka događaja inkriminirane prilike te u njenom iskazu nije bilo kontradiktornosti niti nelogičnosti u odnosu na odlučne činjenice od kojih ovisi ostvarenje bitnih obilježja prekršaja koji joj se stavlja na teret nesporno proizlazi da je okrivljenik svojim ponašanjem ostvario bitna obilježja prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti o nasilja u obitelji. Vjerodostojnost iskaza svjedokinje proizlazi i iz činjenice da je ista o ponašanju okrivljenika suglasno svom iskazu danim pred sudom iskazivala kao i na Zapisniku o ispitivanju u Policijskoj postaji Slavonski Brod s Ispostavom Vrpolje od 17. studenog 2023.
5.3. Žalbenim navodim okrivljenika kojima kojima prigovora ocjeni prvostupanjskog suda o uvjerljivosti iskaza svjedokinje MF te opisuje okolnosti inkriminiranog događaja (a, koje okolnosti nije iznosio u obrani i to prvenstveno činjenicu da MF u događaju inkriminirane prilike djetetu te u prethodnim predajama djeteta nije osigurala sve stvari koje su mu potrebne) nije dovedena u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja. Isto tako, problematiziranje okrivljenika oko činjenice na koji način je ušao u automobil MF odnosno da nije moguće da je ušao u automobil od glave do struka i nemogućnost iste da se očituje na pitanje na što se on oslonio kako bi joj se unio u lice preko suvozačevog sjedala nije dovedena u sumnju vjerodostojnost iskaza svjedokinje MF jer se opisano niti okrivljeniku ne stavlja na teret, a niti je time dovedena u sumnju radnja okrivljenika verbalnog napada kojim je počinio psihičko nasilje prema žrtvi MF.
5.4. Iz naprijed navedenih razloga prvostupanjski sud je imao dovoljno osnova za zaključak o vjerodostojnosti i uvjerljivosti iskaza svjedokinje žrtve MF te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak da je okrivljenik predmetne zgode počinio prekršaj za koji se tereti.
5.5. Stoga, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica i postojanja krivnje okrivljenika pa žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
6. Odluka o prekršajnopravnim sankcijama razmatrana je sukladno odredbi članka 202. stavak 5. Prekršajnog zakona, budući da iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
6.1. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja. Po ocjeni ovog suda, novčana kazna od 500,00 eura, primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, težini i količini sadržaja izgovorenih riječi, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja te predstavlja novčanu kaznu izrečenu u zakonom propisanom minimalnom iznosu za prekršaj iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kao blažu vrsta kazne, s obzirom da je za taj prekršaj, propisana novčana kazna u iznosu od najmanje 260,00 eura, odnosno kao teža kazna, kazna zatvora do 90 dana, a koja novčana kazna je primjerena težini počinjenog prekršaja i količini protupravnog postupanja okrivljenika.
7. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/2013.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura ) pa iznos od 50,00 eura, predstavlja iznos neznatno iznad minimalno mogućeg iznos paušalne svote, a time po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika kao ni osoba koje je isti eventualno dužan uzdržavati.
8. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 19. studenog 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Kristina Gašparac Orlić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Slavonskom Brodu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja, žrtvu i tužitelja.
