Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-9278/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. ĆU, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/2017., 126/2019., 84/2021. i 114/2022.) odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 20. kolovoza 2025., broj: Pp - 5495/2022, u sjednici vijeća održanoj 19. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okr. ĆU kao neosnovana te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okr. ĆU je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u 70,00 (sedamdeset) eura, u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Rijeci od 20. kolovoza 2025., broj: Pp - 5495/2022-35, proglašen je krivim okr. ĆU, da je na način činjenično opisan u izreci prvostupanjske presude počinio prekršaj iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je, izrečena novčana kazna 260,00 eura, koju je dužan platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečne novčane kazne te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 100,00 eura.

2. Protiv te presude okr. ĆU pravodobno je putem braniteljice Sandre Lukić, odvjetnice u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri d.o.o., podnio žalbu odvjetnika Draška Andrića podnio žalbu, naznačujući da se žalbi zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, dok iz iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava. Pri tome nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5. Suština žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja svodi se na tvrdnju da je u konkretnom predmetu prvostupanjski sud trebao primijeniti načelo „in dubio pro reo“ budući da u provedenom dokaznom postupku nitko od svjedoka pa niti sama žrtva nije potvrdila navode iz optužbe (pogrešno okrivljenik navodi „prekršajnog naloga“). Okrivljenik ističe da se u obrazloženju pobijane presude navodi kako se iz iskaza svjedokinje HU nedvojbeno dokazuje da je čula viku i galamu dok iz zapisnika o ispitivanju te svjedokinje proizlazi sasvim suprotno i to da ista nije ništa čula i da se ne može sjetiti predmetnog dana, a isto tako da se pogrešno navodi u obrazloženju pobijane presude da je policijski službenik neposrednim opažanjem utvrdio da je oštećena bila vidno uplašena i uznemirena. U tom smislu okrivljenik ističe da se radi o školskom primjeru primjene načela „in dubio pro reo“ te ukazuje na presude Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u kojima je izraženo mišljenje kako načelo „in dubio pro reo“ terba primijeniti u svim situacijama kada se radi o „riječi protiv riječi“, a pogotova kada se radi o obiteljskom nasilju.

5.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica koja čine obilježja djela prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

5.2. Prvenstveno se ističe kako pogrešno okrivljenik tumači obrazloženje prvostupanjske presude i to prvenstveno u dijelu kada ističe da je iz iskaza svjedokinje HU utvrđena vika i galama, budući da je u odlomku 7.3. obrazloženja pobijane presude prvostupanjski sud jasno naveo razloge zbog kojih nije svoju odluku utemeljio na iskazu svjedokinje HU, a na koje razloge se upućuje okrivljenik kako bi se izbjeglo nepotrebno ponavljanje. Isto tako, pogrešno okrivljenik navodi da je presuda utemeljena na iskazu policijskog službenika koji je neposrednim opažanjem utvrdio da je žrtva bila uplašena i uznemirena, dok je policijski službenik u svom iskazu naveo da nema neposrednih opažanja o događaju. I u tom dijelu nisu točni žalbeni navodi okrivljenika budući je prvostupanjski sud u dokaznom postupku koristio neposredna opažanja policijskog službenika koja su konstatirana u Izvješću o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji (list 10-12 spisa), a što je i jasno prvostupanjski sud naveo u odlomku 7.4. obrazloženja prvostupanjske odluke, pa se i u tom dijelu okrivljeik upućuje na razloge prvostupanjskog suda kako bi se izbjeglo nepotrebno ponavljanje.

5.3. Osim naprijed navedenog, nisu niti točni žalbeni navodi da se osuđujuća presuda temelji na „službenoj zabilješki MUP-a“ (iako nije jasno na koju službenu zabilješku se okrivljenik poziva) jer je u konkretnom predmetu prvostupanjski sud proveo dokaz čitanjem Zapisnika o ispitivanju svjedokinje u Policijskoj postaji Rijeka (list 7-9 spisa) koji Zapisnik sukladno odredbama članka 157. stavak 7. i 8. Prekršajnog zakona, predstavlja zakonit dokaz.

5.4. Stoga, imajući u vidu detaljan iskaz svjedokinje žrtve RU dan na Zapisnik o ispitivanju svjedokinje u Policijskoj postaji Rijeka o svim odlučnim činjnenica od kojih ovisi ostvarenje protupravnog ponašanja okrivljenika, a koji iskaz je dan neposredno nakon događaja te neposredna opažanja policijskog službenika konstatirana u Izvješću o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji, u vidu opažanja da je svjedokinja žrtva RU bila vidno uplašena i uznemirena, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je okrivljenik inkrimirane prilike svojim ponašanjem ostvario sva bitna obilježaja prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

5.5. Iz naprijed navedenih razloga, nisu točni žalbeni navodi da u dokaznom postupku niti jednim dokazom nije potvrđena optužba i da je došlo do pogrešne primjene načela „in dubio pro reo“, budući da je prvostupanjski sud, sve provedene dokaze, sukladno odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak da je okrivljenik predmetne zgode počinio prekršaj za koji se tereti.

5.6. Stoga, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica i postojanja krivnje okrivljenika pa žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

6. Odluka o prekršajnopravnim sankcijama razmatrana je sukladno odredbi članka 202. stavak 5. Prekršajnog zakona, budući da iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

6.1. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja. Po ocjeni ovog suda, novčana kazna od 260,00 eura, primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, težini i količini sadržaja izgovorenih riječi, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja te predstavlja novčanu kaznu izrečenu u zakonom propisanom minimalnom iznosu za prekršaj iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kao blažu vrsta kazne, s obzirom da je za taj prekršaj, propisana novčana kazna u iznosu od najmanje 260,00 eura, odnosno kao teža kazna, kazna zatvora do 90 dana, a koja novčana kazna je primjerena težini počinjenog prekršaja i količini protupravnog postupanja okrivljenika.

6.2. Nadalje, ispitujući odluku u dijelu o izrečenoj zaštitnoj mjeri obveznog psihosocijalnog tretmana u trajanju od 6 mjeseci, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, osnovano je i u skladu sa zakonom, prvostupanjski sud okr. ĆU izrekao navedenu zaštitnu mjeru, u cilju stjecanja uvida okrivljenika u vlastito ponašanje, a što je nužno radi otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

7. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/2013.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura) pa iznos od 70,00 eura, predstavlja iznos iznad minimalno mogućeg iznos paušalne svote, a time po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika kao ni osoba koje je isti eventualno dužan uzdržavati.

8. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 19. studenog 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Kristina Gašparac Orlić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja, žrtvu i tužitelja.