REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Pr-288/2025-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Danijeli Marotti Andrić, u pravnoj stvari tužitelja JĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 28. listopada 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja ŠĆ, odvjetničke vježbenice i punomoćnice tuženika JĆZ, Su-381/2023, 19. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, V.Jagića 33, OIB: 26187994862, isplatiti tužitelju JĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete iznos od 890,00 €, skupa s zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 840,00 eura od 11. listopada 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a na iznos od 50,00 eura od 19. studenog 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja u dijelu kojim traži isplatu naknade štete u iznosu od 700,00 eura, zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama u odnosu na taj iznos te u dijelu kojim traži isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 50,00 eura za period od 11. listopada 2024. do 19. studenog 2025.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju zatezne kamate na iznos od 960,00 eura, od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, tj. od 11. listopada 2024. do dana isplate 12. studenog 2024. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku tužitelju nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 1.034,61 eura skupa sa zateznim kamatama koje teku od 19. studenog 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 12. lipnja 2024. godine zadobio ozljedu na radu kod poslodavca KRAŠ PREHRAMBENA INDUSTRIJA d.d. kada je podizao metalnu posudu sa poluproizvodom sa drugom radnicom da bi ga ubacili u otvor stroja Melanžer. Druga radnica je sporije podizala metalnu posudu zbog čega je teret naglo bio većinom na tužitelju i tužitelj je osjetio je jaku bol u desnom ramenu. Navodi da je obavljao posao na uobičajeni način i uz upotrebu dužne pažnje i kako je tužitelju priznata ozljeda na radu, postoji odgovornost poslodavca pa samim time i tuženika kod kojega je poslodavac tužitelja osigurao odgovornost iz djelatnosti prema vlastitim djelatnicima, za naknadu štete. Navodi da je s obzirom na navedeno podnio tuženiku odštetni zahtjev 11. listopada 2024., a tuženik mu je isplatio 12. studenog 2024. naknadu štete u iznosu od 960,00 € koji ne predstavlja pravičnu novčanu naknadu štete. Slijedom navedenog kod tužitelja je došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, pa na ime naknade neimovinske i imovinske štete, a sve u okviru kvalifikatornih okolnosti i imovinske štete, tužbom potražuje: za pretrpljene bolove 1.200,00 €, za pretrpljeni strah 1.000,00 €, za trajno smanjenje životnih aktivnosti 800,00 € te za tuđu pomoć 400,00 €, dakle ukupno 3.400,00 €, što umanjeno za nesporno plaćeni iznos od 960,00 €, iznosi 2.440,00 €, skupa sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 11. listopada 2024. do isplate, kao i zakonske zatezne kamate na nesporno plaćeni iznos od 960,00 eura od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 11. listopada 2024. do dana isplate 12. studenog 2024.

1.1. Nakon provedenog medicinskog vještačenja, tužitelj konačno uređuje tužbeni zahtjev podneskom od 25. kolovoza 2025. na način da na ime naknade neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje, a sve u okviru kvalifikatornih okolnosti, potražuje: za pretrpljene bolove iznos od 1.000,00 eura, za pretrpljeni strah iznos od 900,00 eura, za duševne boli zbog smanjenje životne aktivnosti iznos od 600,00 eura te za tuđu pomoć iznos od 50,00 eura, ukupno 2.550,00 eura, što umanjeno za nesporno plaćeni iznos od 960,00 €, iznosi 1.590,00 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 11. listopada 2024. pa do isplate, kao i zakonske zatezne kamate na nesporno plaćeni iznos od 960,00 eura od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 11. listopada 2024. do dana isplate 12. studenog 2024. Tužitelj također potražuje da mu tuženik naknadi parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da ne spori da je na dan ozljeđivanja 12. lipnja 2024. tužitelj bio zaposlen kod poslodavca KRAŠ PREHRAMBRENA INDUSTRIJA d.d., priznaje da tužiteljev poslodavac ima kod tuženika zaključenu policu osiguranja od odgovornosti prema djelatnicima, važeću u periodu od 25. travnja 2020. do 31. prosinca 2024. S obzirom da je do ozljeđivanja tužitelja došlo na radu, prilikom obavljanja radnog zadatka, postoji odgovornost tužiteljevog poslodavca za pretrpljenu ozljedu na radu prema pravilima o objektivnoj odgovornosti, odnosno, tuženika kao osiguravatelja po polici osiguranja od odgovornosti iz poslovne djelatnosti. Međutim, tuženik u cijelosti osporava osnov i visinu daljnjeg utuženog iznosa s osnova neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu. Navodi da je tužitelju u izvansudskom postupku, temeljem podnesenog odštetnog 12. studenog 2024. isplatio iznos odštete od ukupno 960,00 EUR s osnova neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu. S obzirom na vrstu ozljede, tuženik je u mirnom postupku adekvatno cijenio težinu ozljede tužitelja, dostavljenu medicinsku dokumentaciju te potom donio pravilnu odluku u pogledu visine isplaćene odštete. U smislu iznesenog, tuženik u cijelosti osporava osnovanost tužbenog zahtjeva, jer smatra da je u izvansudskom postupku u potpunosti izvršio svoju obvezu isplate cjelokupne neimovinske i imovinske štete od pretrpljenih ozljeda zadobivenih na radu. Tuženik osporava zatraženi tijek zateznih kamata na utuženu štetu. Predlaže da se tužitelj u cijelosti odbije sa tužbom i tužbenim zahtjevom te da mu naknadi prouzročeni parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude pa do isplate.

3. Sud je tijekom dokaznog postupka pročitao svu dokumentaciju koju su stranke priložile spisu te je provedeno medicinsko vještačenje po vještaku prof.dr.sc. Božidaru Šebečić, dr. med.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika od tuženika kao osiguratelja njegovog poslodavca za naknadom neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, sve po osnovi ozljeđivanja na radnom mjestu 12. lipnja 2024. kada je tužitelju prilikom obavljanja redovnog rada radnika u pogonu, za vrijeme radnog vremena, prilikom podizanja metalne posude sa poluproizvodom koju je trebalo baciti u stroj, ozlijedio desno rame i nadlakticu.

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj zaposlen u KRAŠ PREHRAMBRENA INDUSTRIJA d.d., čiji je osiguravatelj tuženik. Među strankama je nesporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija tuženika te odgovornost tuženika, pa sud na ove okolnosti nije izvodio posebne dokaze.

7. Među strankama je bila sporna samo visina tužbe i tužbenog zahtjeva. Stoga se smislu navedenog u daljnjem tijeku postupka utvrđivala visina nastale štete, prvenstveno provođenjem medicinskog vještačenja po vještaku prof.dr.sc. Božidaru Šebečiću.

8. Vještak je u svom pisanom nalazu i mišljenju od 13. kolovoza 2025. naveo da je tužitelj 12. lipnja 2024. stradao na radnom mjestu kod poslodavca Kraš Prehrambena industrija d.d. Zagreb prilikom dizanja tereta cca 40 kg zajedno s jednom radnicom osjetio jaku bol u desnom ramenu. Navodi da je tužitelj zadobio istegnuće tetive duge glave dvoglavog mišića desne nadlaktice i istegnuće tetive mišića supraspinatusa u desnom ramenu. Liječen je imobilizacijom ramena u miteli, mirovanjem, analgeticima. Na bolovanju je bio do 21. lipnja 2024. Prema zdravstvenom kartonu, tužitelj do štetnog događaja nije imao ozljede ili tegobe s desnim ramenom. Zbog zadobivenih ozljeda kod tužitelja je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i nalazu pri pregledu tužitelja, po završetku liječenja zaostali su bolovi u desnom ramenu kod dizanja većeg tereta, unutarnja rotacija u ramenu je ogreničena u manjem stupnju, abdukcija u ramenu i unutarnja rotacija ramena su terminalno bolne. Smanjenje životne aktivnosti iznosi 3%. Tužitelj je zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpio fizičke bolove jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 4 dana i manjeg intenziteta 2 tjedna kumulativno. Zaostali kronični bolovi uključeni su u smanjenje životne aktivnosti. Tužitelj je trpio primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja. U nastavku liječenja trpio je sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja) srednjeg intenziteta 2 dana, manjeg intenziteta 7 dana kumulativno. Tuđa pomoć mu je bila potrebna u opsegu 2 sata dnevno 5 dana (preporučeno mirovanje, imobilizacija ruke u miteli) za obavljanje težih kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane i sl. Zdravstveno stanje tužitelja se stabiliziralo mjesec dana nakon štetnog događaja.

9. Tužitelj nije imao primjedbi na zaprimljeni nalaz i mišljenje već je sukladno istom postavio konačni tužbeni zahtjev u ovom predmetu podneskom od 25. kolovoza 2025.

10. Tuženik se nije posebno očitovao na zaprimljeni nalaz i mišljenje sudskog vještaka, već je podneskom od 27. kolovoza 2025. istaknuo da je iscrpljen agregatni limit po polici osiguranja tužiteljevog poslodavca KRAŠ PREHRAMBRENA INDUSTRIJA d.d., br. 078700115783 vezano za odgovornost prema djelatnicima, važeću u periodu od 25. travnja 2020. do 31. prosinca 2024., a koji iznosi 79.633,69 eura. Kao dokaz za svoje tvrdnje tuženik je dostavio Policu osiguranja br. [broj police osiguranja], Popis isplaćenih šteta do trenutka iscrpljenja limita te potvrde o isplatama.

11. Tužitelj je u odnosu na ove navode tuženika naveo da je tuženik pri primitku tužbe bio dužan rezervirati iznos novca za štetu tužitelju, pa stoga mogućnost da je agregatni limit iscrpljen ne utječe na obvezu tuženika na naknadu štete tužitelju. Ističe da je tuženik je dužan oblikovati tehničke pričuve u skladu sa svojim obvezama iz ugovora o osiguranju (čl.106. Zakona o osiguranju). Navodi da za svaki odštetni zahtjev tuženik mora imati tehničku pričuvu od dana saznanja za obvezu, bez obzira da li je ta obveza sporna ili je dospjela. Također ističe da tuženik u prekluziji za iznošenje prigovora potrošenog limita, jer je prigovor iznio nakon zaključenja prethodnog postupka, kao i da je tuženik u prekluziji za iznošenje novih činjenica i dokaza. Ističe da ako je potrošen agregatni limit nakon predaje tužbe sudu, tuženik je trebao zahtjev tužitelja uzeti u obzir i unijeti ga u pričuvu, a ne vršiti isplate naknade štete drugima i tako oštetiti tužitelja jer ga na to obvezuje Zakon o osiguranju. Tuženik je u svome poslovanju postupao nesavjesno i isplaćivao kasnije obveze, ne ostavljajući sredstava za ranije obveze.

12. Sukladno čl. 288.a st. 6. ZPP-a propisano je da se materijalnopravni prigovori mogu isticati i nakon zaključenja prethodnog postupka, ali se radi njihova opravdanja ne mogu iznositi nove činjenice, niti se mogu predlagati novi dokazi, osim ako se radi o činjenicama i dokazima koje bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. Prigovor iscrpljenosti limita police je materijalnopravni prigovor kojeg je tuženik sukladno citiranoj odredbi mogao istaknuti i nakon zaključenja prethodnog postupka.

13. Uvidom u Policu osiguranja broj [broj police osiguranja] utvrđeno je da je iznos osiguranja po osiguranom slučaju za odgovornost prema djelatnicima 15.926,74 eura, a agregatni limit Ugovora za odgovornost prema djelatnicima 79.633,69 eura.

14. Međutim, iz Popisa isplaćenih šteta od 10. srpnja 2025. vidljivo je da je tuženik 2. lipnja 2025. izvršio isplatu iznosa od 6.331,81 eura, 13. lipnja 2025. iznosa od 2.450,00 eura, 11. lipnja 2025. iznosa od 875,00 eura, 27. svibnja 2025. iznosa od 140,18 eura, 9. lipnja 2025. iznosa od 1.800,00 eura, 8. srpnja 2025. iznosa od 2.800,00 eura, 29. svibnja 2025. iznosa od 775,00 eura, 3. lipnja 2025. iznosa od 350,00 eura, 18. lipnja 2025. iznosa od 1.950,00 eura, 28. svibnja 2025. iznosa od 1.200,00 eura, 5. lipnja 2025. iznosa od 300,00 eura, 9. lipnja 2025. iznos od 600,00 eura, 22. svibnja 2025. iznosa od 291,50 eura, 20. svibnja 2025. iznosa od 1.021,00 eura, 26. svibnja 2025. iznosa od 1.300,00 eura te istoga dana, 26. svibnja 2025., iznosa od 1.600,00 eura, odnosno da je tuženik nakon zaključenja prethodnog postupka, a posebno nakon što je tužitelj dostavio svoj odštetni zahtjev te nakon što je tužitelju isplaćen nesporni iznos, isplatio ukupno iznos od 23.784,49 eura drugim oštećenicima, dakle, po prijavama koje su uslijedile nakon podnošenja tužbe 12. veljače 2025., odnosno za vrijeme trajanja ovog postupka.

15. Naime, u vrijeme nastanka štetnog događaja poslodavac tužitelja KRAŠ PREHRAMBENA INDUSTRIJA d.d. bio je osiguran kod tuženika po polici osiguranja broj [broj police osiguranja], kojom policom je pokrivena odgovornost prema djelatnicima. Prema odredbi čl. 964. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) u slučaju osiguranja od odgovornosti osiguratelj odgovara za štetu nastalu osiguranim slučajem samo ako treća oštećena osoba zahtjeva njezinu naknadu. U konkretnom predmetu dogodio se osigurani slučaj i tužitelj je kao oštećena osoba zahtijevao naknadu štete. Agregatni limit predstavlja gornju granicu obveze osiguratelja za sve osigurane slučajeve ostvarene unutar jedne godine. U slučaju štete osiguratelj je u obvezi isplatiti naknadu ako se osigurani rizik ostvario za vrijeme trajanja osiguranja, a to se u konkretnom slučaju i dogodilo. Da bi se tuženik mogao opravdano pozivati na ispunjenje agregatnog limita, trebao je i morao nakon zaprimljene tužbe, nakon danog odgovora na tužbu, rezervirati utužena novčana sredstva za naknadu štete, u smislu čl. 106. Zakona o osiguranju ("Narodne novine" br. 30/15., 112/18., 63/20., 133/20., 151/22., 152/24.) i čl. 6. Pravilnika o minimalnim standardima, načinu obračuna i mjerilima za izračun tehničkih pričuva prema računovodstvenim propisima ("Narodne novine" br. 72/19., 151/22., 155/22.), a ne nakon podnošenja tužbe isplaćivati novčana sredstava osobama koje su kasnije u odnosu na tužitelja prijavile štetu, te nakon toga tvrditi da više nema obvezu naknade štete prema tužitelju (ovako i u presudi Županijskog suda u Varaždinu, broj: Gž R-108/2025 od 24. rujna 2025.).

16. Stoga prigovor iscrpljenosti limita nije osnovan, jer je tuženik prilikom navedenih isplata propustio uzeti u obzir i predmetno potraživanje.

17. Sud je sve relevantne činjenice predložene na okolnost prigovora iscrpljenosti limita utvrdio na temelju priloženog Popisa isplaćenih šteta do trenutka iscrpljenja limita i Potvrdama o isplatama, pa je kao nepotreban na glavnoj raspravi održanoj 28. listopada 2025. odbio prijedlog tuženika za provođenjem financijskog vještačenja.

18. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka ocijenivši isti stručnim, logičnim, detaljnim i u skladu s pravilima struke te sukladan s materijalnim dokazima u spisu te je potpuno prihvaćen kao stručna pomoć u dokazivanju tužiteljevih tegoba, pri čemu je vještak detaljno, jasno i argumentirano dao razloge za nalaz i mišljenje decidirano navodeći koje činjenice nalazi utvrđenima temeljem takvoga nalaza i mišljenja. Osim toga, niti stranke nisu imale prigovora na nalaz i mišljenje vještaka.

19. Na temelju provedenih dokaza sud je utvrdio kako je tužitelju u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno odredbi čl. 19. st. 2. ZOO, čime mu je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a. Naime, u ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede.

19.1. Pri tome je sud uzeo u obzir odredbu čl. 1100. st. 2. ZOO-a koja propisuje da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

20. Obzirom na utvrđenja iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu na ime neimovinske štete, pri čemu je sud uzeo u obzir duljinu, intenzitet i trajanje fizičkih bolova te intenzitet i trajanje straha. Sud je također uzeo u obzir činjenicu da se tužitelj ozlijedio u životnoj dobi od 47 godine, dakle da je još radno aktivan, da su kao posljedica predmetnog štetnog događaja tužitelju ostale trajne posljedice i to bolovi u desnom ramenu kod dizanja većeg tereta, unutarnja rotacija u ramenu je u manjem stupnju ograničena, a pokret i unutarnja rotacija ramena su terminalno bolne zbog čega će tužitelj morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu u opsegu od 3%, da je tužitelj morao mirovati, da mu je rame bilo imobilizirano, da je bio podvrgnut UZV snimanju i da je liječenje trajalo jedan mjeseci. Sud je također uzeo u obzir činjenicu da je tužitelji trpio bolove, kao i da se radilo o štetnom događaju koji je izazvao strah jačeg intenziteta, odnosno također i sekundarni strah zbog zabrinutosti za zdravlje i ishod liječenja kao posljedice tjelesne ozljede, a što je sud sve uzeo u obzir prilikom određivanja visine pravične novčane naknade. Stoga, obzirom na opseg štetnih posljedica tužitelju pripada pravo na naknadu neimovinske štete u iznosu od 1.800,00 eura, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev za naknadom neimovinske štete neosnovan.

20.1. Naime, kako je tužitelj uslijed zadobivenih tjelesnih ozljeda trpio intenzivne fizičke bolove te imajući u vidu njihovo trajanje i intenzitet prema nalazu i mišljenju vještaka, sud smatra da tužitelju za ovaj vid nematerijalne štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 700,00 eura, dok je dio zahtjeva za ovaj vid nematerijalne štete u iznosu od 300,00 eura odbio kao neosnovan.

20.2. Ocjenjujući trajanje straha kao i njegov intenzitet sukladno nalazu i mišljenju vještaka, sud je zaključio da tužitelju za ovaj vid nematerijalne štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 500,00 eura, dok je dio zahtjeva za ovaj vid nematerijalne štete u iznosu od 400,00 eura odbio kao neosnovan.

20.3. Sukladno nalazu i mišljenju vještaka prema kojem kod tužitelja kao posljedica predmetne ozljede nastalo trajno umjereno smanjena aktivnost zbog kojih će tužitelj morati ulagati pojačane naore u svakodnevnom životu za 3%, sud smatra da tužitelju za ovaj vid nematerijalne štete pripada pravična novčana naknada u zatraženom iznosu od 600,00 eura.

21. Na temelju odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a tužitelju za potrebe tuđe pomoći i njege također pripada pravična novčana naknada. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege, zahtjev tužitelja u iznosu od 50,00 eura je osnovan, budući iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u opsegu od 10 sati. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da je tužitelju tuđa pomoć bila potrebna za obavljanje težih kućanskih poslova, za nabavku hrane i sl. Budući da se cijena sata tuđe pomoći i njege uzima u obzir sukladno mjesnim prilikama oštećenika, a tužitelj prema podacima u spisu živi u [adresa], sud je o istoj odlučio prema slobodnoj ocjeni sukladno odredbi čl. 223. ZPP- a u iznosu od 5,00 eura po satu, koju cijenu je zatražio i tužitelj u svom uređenom tužbenom zahtjevu, a koju cijenu sata tuđe pomoći i njege tuženik nije osporio te je iznos od 5,00 eura po satu pružene tuđe pomoći i njege primjeren iznos u situaciji kada istu pružaju ukućani. Stoga je sud utvrdio da tužitelju pripada pravična novčana naknada imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u zatraženom iznosu od 50,00 eura.

22. Slijedom navedenog, a u smislu odredbe čl. 1100. ZOO u vezi čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023, dalje: ZR), sud je tužitelju na ime neimovinske štete dosudio iznos od 1.800,00 eura te na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 50,00 eura, što ukupno iznosi 1.850,00 eura. Kada se od toga iznosa odbije nesporno isplaćen iznos od 960,00 eura, tužitelju sveukupno pripada iznos od 890,00 eura na ime naknade neimovinske i imovinske štete. Stoga je tužitelj odbijen sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 700,00 eura i pripadajućim zateznim kamatama u tom dijelu.

23. Zahtjev tužitelja koji se odnosi na isplatu zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 1103. ZOO-a koja propisuje da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Tužitelj osnovano potražuje zakonsku kamatu na iznos neimovinske štete počevši od 11. listopada 2024. pa do isplate, obzirom da je uvidom u spis utvrđeno da je 11. listopada 2024. tužitelj podnio tuženiku odštetni zahtjev. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete, prema odredbi čl. 1089. st. 2. ZOO-a sud visinu naknade štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, što znači da tužitelj ima pravo na isplatu zatezne kamate na ime imovinske štete počevši od presuđenja pa do isplate. Visina stope zatezne kamate određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a koje je propisana za ostale odnose. Tužitelju također pripada i pravo na zakonske zatezne kamate na plaćeni iznos naknade štete u iznosu od 960,00 eura i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, tj. od 11. listopada 2024. do dana isplate 12. studenog 2024. (čl. 1103. ZOO-a).

24. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, koja propisuje ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i u o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

25. U odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelj je uspio u pogledu visine u omjeru od 55,97 %, dok je u odnosu na osnovu uspio u omjeru od 100%. S druge strane, tuženik nije uspio u sporu u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva, dok je u pogledu visine uspio u omjeru od 44,03%.

25.1. Stoga je sud za tužitelja utvrdio sljedeći omjer uspjeha: 100% + 55,97% = 155,97% / 2 = 77,99%, a za tuženika: 0% + 44,03% = 44,03% / 2 = 22,02%. Kada se od omjera uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika preostane iznos od 55,97% uspjeha na strani tužitelja. Ujedno, sud je u odnosu na vrijednost konačno postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelju odredio trošak za svaku poduzetu radnju, budući je u odnosu na taj zahtjev utvrđen i omjer uspjeha u sporu.

26. Visina troška tužitelja određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje OT), budući da je tužitelj zastupan po odvjetniku, a prema vrijednosti predmeta spora u odnosu na konačno precizirani tužbeni zahtjev.

27. Tako su tužitelju priznati slijedeći troškovi: za sastav odštetnog zahtjeva 75 bodova (Tbr. 32 OT), za sastav tužbe 75 bodova (Tbr. 7/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 12. ožujka 2025. 75 bodova (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 13. svibnja 2025. 75 bodova (Tbr. 9/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 25. kolovoza 2025. 75 bodova (Tbr. 8/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 13. listopada 2025. 75 bodova (Tbr. 8/1 OT) te za zastupanje na ročištu održanom 28. listopada 2025. 75 bodova (Tbr. 9/1 OT), dakle ukupno 525 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura, iznosi 1.050,00 eura, odnosno iznos od 587,69 eura za omjer uspjeha od 55,97%. Navedenom iznosu valja pridodati trošak PDV-a od 25% te troškove vještačenja u iznosu do 300,00 eura, što ukupno iznosi 1.034,61 eura, koji trošak je tuženik dužan naknaditi tužitelju.

27.1. Tužitelju su temeljem članka 27. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“, broj 80/22), dosuđene zatezne kamate na parnični trošak po stopi zatezne kamate određene čl. 29. st. 2. ZOO-a, tekućima od presuđenja do isplate.

28. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 21. svibnja 2025., kojim obavještava o uplati predujma za vještačenje, jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a, budući sud uvidom u službenu evidenciju ima mogućnost provjeriti uplaćene troškove. Tužitelju nadalje nije priznat zatraženi trošak za pristup na ročište za objavu presude budući da isti za tužitelja nije ni nastao te je ročište održano u odsutnosti stranaka. Slijedom navedenog, zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu preko dosuđenog je odbijen.

29. Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, 19. studenog 2025.

Sutkinja:

Danijela Marotti Andrić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćnici tužitelja

2. tuženiku, S-204/2025