Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Stalna služba u Ivancu

Ivanec, Ul. ak. Mirka Maleza 3

Poslovni broj: P-374/2023-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu,Stalna služba u Ivancu, po sucu Draženku Jakopoviću, kao sucu pojedincu, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Valentine Kovačić, u pravnoj stvari tužitelja NT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnica Jasna Preložnjak-Bedić, odvjetnica iz Čakovca, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB:14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Knezović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Knezović & Partneri j.t.d. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti, nakon zaključene glavne rasprave dana 7. listopada 2025. godine, održane u prisutnosti tužitelja, punomoćnice tužitelja Jasne Preložnjak-Bedić i z. punom, tuženika PT, odvjetnika u [adresa], te sukladno odredbi članak 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku - objave presude dana 19. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja NT koji glasi:

" I. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o kreditu broj: 136-272/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, sklopljen 7.09.2006. između tužitelja, solemniziran kod javnog bilježnika Jagode Vajdić Sevšek dana 8.09.2006. pod brojem: OU 1155/2006-1 kao i Aneks uz taj ugovor o kreditu broj 136-272/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, od 11.4.2016. potvrđen kod javnog bilježnika Koraljke Mađarić u Varaždinu, Kapucinski trg 2/1 dana 12.04.2016. pod brojem OV-2942/2016 i Aneks broj 2 uz ugovor o kreditu broj 136- 272/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 11.07.2016. ovjeren kod javnog bilježnika Nade Šagi-Belcar iz Ivanca, Ak. Ladislava Šabana 5 dana 20.07.2016. pod brojem OV-6654/16, pa stoga predmetni ugovor i aneksi ne proizvode nikakve pravne učinke za ugovorne strane, kao ni za sudužnike i založne dužnike.

II. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak parničnog postupka, prema troškovniku, sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

- kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju NT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženiku Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB:14036333877, troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR (slovima: tisuću dvjesto pedeset eura) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti cijelog Ugovora o kreditu broj: 136-272/2006 od dana 7.09.2006. sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, solemniziran kod javne bilježnice Jagode Vajdić-Sevšek iz Varaždina dana 8.09.2006. pod poslovnim brojem: OU-1155/06 i Aneks uz taj Ugovor o kreditu broj 136-272/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, od 11.04.2016. potvrđen kod javnog bilježnika Koraljke Mađarić u Varaždinu, Kapucinski trg 2/1 dana 12.04.2016. pod brojem OV-2942/2016 i Aneks broj 2 uz Ugovor o kreditu broj 136-272/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 11.07.2016. ovjeren kod javnog bilježnika Nade Šagi-

-Belcar iz [adresa], ak. Ladislava Šabana 5 dana 20.07.2016. pod brojem OV-6654/16.

1.1. U tužbi tužitelj navodi da je navedeni Ugovor o kreditu i Aneksi tog Ugovora unaprijed pripremio tuženik, da je notorna činjenica da je presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske po kolektivnoj tužbi za zaštitu prava i interesa potrošača već pravomoćno utvrđeno da su odredbe u ugovorima o kreditu osam banaka u odnosu na koje je podignuta kolektivna tužba (među kojima je i ovdje tuženik) u kojim odredbama je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja odlukom banke – tuženika, kao i odredbe o valutnoj klauzuli CHF nepoštene i time ništetne. Navedeno znači da u pojedinačno pokrenutim postupcima pred sudom, pa tako i u ovom postupku nije potrebno provoditi ponovno dokazni postupak radi utvrđivanja jesu li odredbe u predmetnom ugovoru o kreditu tuženika nepoštene i time ništetne, jer je to pravno pitanje već pravomoćno riješeno.

1.2. Predmetni Ugovor o kreditu da sadrži nepoštene i ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se mijenja jednostranom odlukom tuženika i odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskom franku. Upravo te odredbe su bitni sastojci Ugovora o kreditu (kamata kao cijena i valutna klauzula kao predmet) bez kojih Ugovor o kreditu ne može opstati.

1.3. Na ništetnost da sud pazi po službenoj dužnosti. Tužitelj da ima pravni interes za podnošenje ove tužbe kako bi se donijela presuda kojom će se zaštititi prava i pravni interesi tužitelja, na temelju presude za utvrđenje, tužitelj će za ubuduće osigurati svoja prava i pravni interes. Tužitelj se pritom poziva na važeće propise nacionalnog prava, prava Europske unije, odluke suda Europske unije broj: C-70/17 i C-655/20, C-118/17, C-260/18 i revizijske odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, na odredbu članka 269. i članka 270. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima, te članak 81. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača (koji zakon je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora).

1.4. U odnosu na Aneks Ugovora o kreditu, navodi da Aneks ugovora dijeli sudbinu osnovnog ugovora te samim time što je ništetan osnovni Ugovor o kreditu, da je ništetan i predmetni Aneks ugovora i to ex tunc, slijedom čega promjena valutne klauzule i kamatne stope iz Aneksa o konverziji nema i ne može imati retroaktivni učinak u smislu da bi sklapanjem Aneksa o konverziji predmetni osnovni Ugovor o kreditu postao valjan.

2. U odgovoru na tužbu (list 33-37 spisa) tuženik je istaknuo prigovor suviše nisko naznačene vrijednost predmeta spora i prigovor dvostruke litispedencije, a obzirom da je tužitelj već pokrenuo drugi parnični postupak radi isplate temeljem djelomične ništetnosti, upravo onih odredaba na kojima temelji ništetnost cijelog ugovora i taj se postupak vodi pred Općinskim sudom u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, poslovni broj: P-1270/19, a pravna i činjenična podloga ovog postupka i postupka P-1270/19 je identična.

2.1. U bitnome tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, obrazlaže da je Aneks Ugovora o kreditu sklopljen na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj: 105/12), da su Aneksom retroaktivno izmijenjene sporne odredbe prvotno sklopljenog Ugovora o kreditu i s obzirom na to da su odredbe Aneksa odraz Zakona o konverziji, stoga da Aneks ne može biti ništetan na temelju odredbe članka 322. Zakona o obveznim odnosima. U prilog svojim argumentima tuženik se poziva na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz oglednog spora poslovni broj: Gos 1/2019 od 4.7.2020 i presudu Suda Europske unije C-567/2020 od 5.5.2022.

2.2. Tuženik navodi da bi tužbeni zahtjev bio neosnovan i da nije sklopljen Aneks na temelju Zakona o konverziji, jer odredba o valutnoj klauzuli CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi nisu objektivno bitni sastojci Ugovora o kreditu bez kojih ugovor ne bi mogao opstati, pri čemu se poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-1172/18 od dana 19.3.2019. godine.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj: 136-272/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine i prilog (list 8-17 spisa), Aneks uz Ugovor o kreditu broj: 136-272/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine i prilog (list 18- -24 spisa), Aneks broj 2 uz Ugovor o kreditu broj: 136-272/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine (list 25-29 spisa), presliku tužbe u predmetu Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu poslovni broj: P-1270/19 (list 41-43 spisa), dopis tužitelja upućen tuženiku od dana 17.5.2019. (list 44 spisa), potvrdu o plaćanju (list 45 spisa), e-mail korespondenciju između tužitelja i tuženika (list 46-48 spisa), pregled kamatnih stopa banaka na kunske kredite bez valutne klauzule (list 55-58 spisa) i saslušao tužitelja NT (list 91-92 spisa).

3.1. Sud nije saslušao predloženog, po tuženiku, svjedoka TT, jer je tužitelj naveo da je njegova osobna bankarica bila gospođa N, te stoga nije jasno o kojim okolnostima neposrednog pregovaranja između tužitelja i tuženika bi predloženi svjedok imao saznanja, ako ovaj predloženi svjedoku, prema navodu tužitelja, nije sudjelovao u sklapanju predmetnog ugovora. Nadalje, sud nije uzeo u obzir ni pisanu izjavu NTA koju je tuženik dostavio u spis (list 59-63 spisa), jer je ista dostavljena suprotno odredbi članka 492.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,155/23, dalje-ZPP), odnosno ovaj postupak nije postupak pred trgovačkim sudom, već Općinskim sudom, stoga odredba članka 492.c ZPP nije primjenjiva u ovom predmetu.

4. Dakle, predmet spora je deklaratorni zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti cijelog Ugovora o kreditu broj: 136-272/2006 od 7.9.2006. i njegova dva Aneksa uz Ugovor o kreditu koji su sklopljeni između tužitelja i pravnog prednika tuženika(Hypo Alpe-Adria-Bank) sa valutnom klauzulom u švicarskim francima i odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi. Između stranaka nije sporno da su stranke sklopile navedeni Ugovor o kreditu i dva Aneksa uz Ugovor o kreditu, ali je sporno da li je taj Ugovora o kreditu i Aneks uz Ugovor o kreditu u cijelosti ili djelomično ništetan, s obzirom da tuženik tvrdi da nisu ništetne niti odredbe o valutnoj klauzuli niti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

5. Tužitelj, u bitnome, tvrdi da je Ugovor o kreditu ništetan, jer su ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskom franku i promjenjivoj kamatnoj stopi, a riječ je o bitnim sastojcima Ugovora o kreditu, bez kojih Ugovor o kreditu ne može opstati.

5.1. Tuženikov prigovor o postojanju dvostruke litispendencije prema utvrđenju suda je neosnovan, jer u parničnom predmetu koji se vodi, između istih stranaka, kod ovog suda pod poslovnim brojem: P-1270/19, predmet tužbenog zahtjeva je zahtjev za isplatu, a u ovom parničnom predmetu je zahtjev za utvrđenje. Navedeno je sud utvrdio iz tužbe koju je tuženik dostavio kao prilog uz odgovor na tužbu, stoga nije bilo potrebno ni vršiti uvid u cjelokupni sudski spis tog predmeta.

5.2. Tuženikov prigovor suviše nisko naznačene vrijednosti predmeta spora je prema utvrđenju suda neosnovan, jer je tužitelj naznačio u tužbi vrijednosti predmeta spora sukladno odredbi članka 40. stavak 2. ZPP, a vrijednost predmeta spora ne utječe na stvarnu nadležnost, sastav suda, vrstu postupka, ovlaštenje za zastupanje ili pravo na naknadu troškova postupka pa da bi sud utvrđivao rješenjem vrijednost predmeta spora.

6. Na temelju provedenog dokaznog postupka prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (članak 8. ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

7. Ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ne čine bitne elemente Ugovora o kreditu. Članak 1021. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje - ZOO) Ugovor o kreditu definira kao ugovor kojim se banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. U postupku je utvrđeno da je tuženik prihvaćanjem zahtjeva tužitelja sukladno njegovoj kreditnoj sposobnosti odobrio i isplatio namjenski kredit za refinanciranje i adaptaciju kuće. Dakle, svrha predmetnog Ugovora o kreditu bila je stjecanje novčanih sredstava za adaptaciju kuće, odnosno rješavanje stambenog pitanja, te je realizacijom kredita tuženik isplatio tužitelju ugovoreni novčani iznos u kunama koji predstavlja protuvrijednost od 103.000,00 CHF umanjenu za naknade i troškove kredita, a tužitelj se obvezao tuženiku vratiti primljeni iznos kredita u kunama uz ugovorenu valutu obveze u CHF uvećan za ugovorenu kamatu koja je promjenjiva, a u trenutku zaključenja ugovora je iznosila 5,25 % godišnje.

7.1. Uz navedeno, za odlučivanje o zahtjevu za utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora mjerodavna je odredba članka 87. stavak 2. Zakona o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora (7.9.2006.) kojim je propisano da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe, te odredba članka 324. stavak 1. ZOO prema kojoj nišetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez nišetne odredbe, i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen time da će u smislu stavka 2. istog članka ugovor ostati na snazi čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i važio bez nje.

7.2. Pravni stav da eventualna ništetnost Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovoreno da će se redovna kamata mijenjati prema odluci banke i u dijelu kojim je valuta obveze izražena u CHF ne dovodi do ništetnosti cijelog Ugovora o kreditu sukladno članku 87. stavak 1. ZPP i članka 324. ZOO donijet je i na sjednici građanskog odjela Županijskog suda u Varaždinu održanoj dana 12.10.2021. godine, a identično pravno stajalište o održavanju na snazi Ugovora o kreditu koji u sebi sadržava odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi i rješenju poslovni broj: Rev-1172/2018-2 od dana 19.3.2019. godine koji je u odgovoru na pitanje "Kakvi su pravni učinci utvrđenja ništetnim odredaba Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi te s time u vezi može li, i u kojem sadržaju, ostati na snazi predmetni ugovor bez onih odredaba koje su utvrđene ništetnim", naglasio da se ništetne odredbe ugovora načelno imaju smatrati kao da nisu niti postojale tako da ne mogu imati učinak u odnosu na potrošača, s posljedicom uspostave pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio kada navedena odredba ne bi postojala.

7.3. Stajalište suda da se predmetni Ugovor o kreditu može održati na snazi unatoč tome što su pojedine odredbe toga ugovora eventualno utvrđene ništetne ne protivi se članku 6. Direktive Vijeća EEZ/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima od 5.4.1993. godine čije su odredbe implementirane u naš pravni sustav Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 78/12). Navedena Direktiva u stavku 1. propisuje da države članice utvrđuju da u ugovoru koji je prodavatelj robe ili pružatelj usluge sklopio s potrošačem prema nacionalnom pravu nepoštene odredbe nisu obvezujuće za potrošača, a da ugovor u tim uvjetima i dalje obvezuje stranke ako je u stanju nastaviti važiti i bez tih nepoštenih odredaba, a u stavku 2. propisuje da države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi onemogućile da potrošač ne izgubi zaštitu koja mu se pruža ovom Direktivom, na temelju odabira prava države koja nije članica kao prava primjenjivog na taj ugovor ako je taj ugovor usko povezan s državnim područjem države članice.

7.4. Sud Europske unije u predmetima C-118/2017 i C-260/2018 zauzevši stajalište da tečajni rizik predstavlja glavni predmet Ugovora o zajmu u primjeni članka 6. Direktive Vijeća EEZ/13 doduše polazi od načelnog stajališta da je objektivna mogućnost održavanja na snazi takvog ugovora upitna (predmet C-260/2018), no da navedeni članak ima intenciju uspostavljanja ravnoteže između ugovornih strana, a ne poništenje svih ugovora koji sadržavaju nepoštene odredbe, te da takvi ugovori načelno moraju nastaviti vrijediti bez nepoštenih odredbi ako to proizlazi iz odredbi nacionalnog prava (C-118/2017), pa kako je upravo odredbom članka 324. ZOO propisana mogućnost održavanja na snazi ugovora koji u sebi sadrži ništetne odredbe to izloženo shvaćanje prvostupanjskog suda obzirom na svrhu sklopljenog ugovora (kupnju automobila) nije u protivnosti sa citiranim odlukama suda Europske unije i domašajem članka 6. Direktive Vijeća EEZ/13.

8. Slijedom svega iznijetoga, sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, o čemu je odlučeno u točki I. izreke presude.

9. Sud je u točki II. izreke presude odlučio o troškovima parničnog postupka temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP, jer je tužitelj u cijelosti izgubio u ovom parničnom postupku i temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23, dalje - Tarifa).

9.1. Sud je tuženiku priznao i dosudio troškove postupka koji se sastoje od troška sastava odgovora na tužbu po punom. u iznosu od 200,00 EUR, troška sastava obrazloženog podneska po punom. od dana 23. siječnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR, troška sastava obrazloženog podneska po punom. od dana 3. travnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR, troška pristupa punom. na ročište dana 15. travnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR, troška pristupa punom. na ročište dana 7. listopada 2025. u iznosu od 200,00 EUR i troška porez na dodanu vrijednost, PDV po stopi od 25%, u iznosu od 250,00 EUR (na iznos od 1.000,00 EUR), odnosno ukupno u iznosu od 1.250,00 EUR, a koji iznos je tužitelj dužan naknaditi tuženiku. Navedene troškove sud smatra da su bili nužni za vođenje ovog postupka.

9.2. Kamate na parnični trošak tuženik nije tražio.

Ivanec, 19. studeni 2025.

Sudac

Draženko Jakopović

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka presude, a žalba se podnosi ovome sudu u pisanom obliku putem pošte, putem sustava e-komunikacije ili neposredno na sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostaviti:

1. Jasna Preložnjak - Bedić, odvjetnica iz Čakovca

2. Odvjetničko društvo Knezović & Partneri j.t.d. iz Zagreba, n/p Zlatko Knezović