REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-2660/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perici, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja LG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Gordana Grubeša, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Grubeša i partneri u Zagrebu, Iblerov trg 10/V, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi utvrđivanja poreza na dohodak, 19. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II- 410-18/20-01/588, URBROJ: 513-04-24-2od 8. ožujka 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-18/20- 01/588, URBROJ: 513-04-24-2od 8. ožujka 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv poreznog rješenja Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave za nerezidente, KLASA: UP/I-410-23/2019-002/368, URBROJ: 513- 07-01-12/2020-04 od 2. srpnja 2020. godine.

2. Navedenim prvostupanjskim poreznim rješenjem zamijenjeno je privremeno porezno rješenje, KLASA: UP/I-410-23/2019-02/368, URBROJ: 513-07-01-12/2020- 02 od 15. svibnja 2020. te se tužitelju – poreznom obvezniku - nerezidentu za 2018. godinu utvrđuje dohodak od samostalne djelatnosti u iznosu od 224.983,45 kuna, kao i ukupni godišnji dohodak, ukupni godišnji osobni odbitak u iznosu od 45.600,00 kuna, godišnja porezna osnovica u iznosu od 179.383,45 kuna, godišnja obveza poreza i prireza u iznosu od 50.801,40 kuna, ukupno uplaćeni porez i prirez u iznosu od 36.358,19 kuna, te razlika poreza i prireza za uplatu u iznosu od 14.443,21 kuna. Istim rješenjem utvrđeno je da je tužitelj dužan uplatiti razliku poreza i prireza u roku do 15 dana od dana izvršnosti rješenja (točke I. i II. izreke).

3. Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj osporava odluku tuženika u bitnome navodeći kako je tuženik počinio povredu zbog koje upravni akt mora biti poništen, i to iz razloga što tuženik uopće nije odgovorio na žalbene navode, a posebice na navod iz žalbe da je nadležna porezna uprava donošenjem pobijanog poreznog rješenja postupila protivno odredbi članka 96. Općeg poreznog zakona. Tužitelj navodi da je porezna uprava bila dužna donijeti porezno rješenje najkasnije do kraja veljače 2020. godine za 2018. godinu, a što je propustila učiniti, te je rješenje kojim se utvrđuje porez na dohodak za 2018. godinu donijela tek 15.05.2020.g., koje je zamijenjeno pobijanim prvostupanjskim rješenjem od 02.07.2020. godine. Nadalje, tužitelj dodaje kako se tuženik u pobijanom rješenju nije očitovao o navodima da mu je zbog spomenutog nezakonitog postupanja porezne uprave nastala šteta u pogledu zakonskih zateznih kamata koje je dužan platiti na utvrđenu razliku poreza i prireza za 2018. godinu. Dodaje da tuženik osim što se uopće nije očitovao o gore obrazloženim žalbenim navodima, nije se očitovao niti o drugim žalbenim navodima, na primjer o činjenici da je u pogledu uvećavanja godišnjeg osobnog odbitka za uzdržavane članove poslao upit poreznoj upravi putem maila 17.01.2019., a na koji nikada nije dobio odgovor, pa je i nadalje u dobroj vjeri smatrao kako ima pravo na uvećavanje godišnjeg osobnog odbitka za uzdržavane članove.

3.1. Smatra povrijeđenima odredbe Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP).

3.2. Tužbom zahtjeva da sud uvaži tužbu, poništi osporeno rješenje i predmet vrati na ponovno odlučivanje ili podredno, da sam riješi stvar uz naknadu troškova spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti ostaje kod navoda iznesenih u obrazloženju osporenog rješenja i predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

5. Sud je na ročištu 7. studenoga 2025. održao usmenu i javnu raspravu, na koju je pozvao stranke spora, pa je time strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. dalje: ZUS) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5.1. Na temelju odredbe članka 91. stavka 3. ZUS-a rasprava je održana u odsutnosti tuženika, koji iako uredno pozvan raspravi nije pristupio, niti je svoj izostanak opravdao.

5.2. Na navedenoj raspravi tužitelj u bitnome navodi kao u tužbi. Predlaže provođenje daljnjeg dokaznog postupka njegovim saslušanjem.

6. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis predmeta i uz odgovor na tužbu priloženi spis tuženika.

7. Raspravnim rješenjem suda odbijen je prijedlog tužitelja za njegovim saslušanjem. Izvođenje ovog dokaza sud je cijenio nepotrebnim, budući da su činjenice od kojih ovisi primjena prava u postupku koji je prethodio ovom sporu utvrđene, a saslušanjem tužitelja ne bi se moglo utvrditi drugačije činjenično stanje, niti je saslušanje stranke prikladno dokazno sredstvo za utvrđivanje relevantnih činjenica.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Iz podataka spisa predmeta i obrazloženja poreznog rješenja proizlazi da je privremeno porezno rješenje KLASA: UP/I-410-23/2019-02/368, URBROJ: 513-07-01- 12/2020-02 od 15. svibnja 2020. doneseno na temelju podataka iz godišnje prijave poreza na dohodak za 2018. godinu, za koje je naknadno utvrđeno da su netočni odnosno nepotpuni i to podaci koji se odnose na uzdržavane članove SG i TG. Tijelo se poziva na odredbe članka 16. stavka 1. i 3. i 14. stavak 4. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj: 115/16, 106/18 i 121/19, dalje: Zakon), te rješenje donosi pozivom i na odredbe Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16, 106/18 i 121/19, dalje: OPZ).

10. Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu izjavljenu protiv poreznog rješenja potvrđujući rješenje pravilnim i zakonitim.

10.1. Otklanjajući žalbene prigovore tuženik ističe da je tužitelj (u postupku žalitelj) rezident Malezije, odnosno države izvan Europske unije ili Europskog gospodarskog prostora, pa sukladno članku 16. stavku 3. Zakona ne može koristiti odbitak za uzdržavane članove, te nije od utjecaja na drugačiju odluku okolnost da su njegovi uzdržavani članovi rezidenti države članice Europske unije, a da nepoznavanje zakonskih propisa ne opravdava ističući da tužitelj nije iznio nove činjenice i dokaze koji bi bili od utjecaja na drugačije činjenično stanje.

10.2. Žalba je odbijena na temelju članka 116. stavka 1. ZUP-a.

11. Člankom 16. stavkom 1. Zakona propisano je da se nerezidentu ostvareni dohodak iz članka 13. ovoga Zakona umanjuje za osnovni osobni odbitak iz članka 14. stavka 3. ovoga Zakona za mjesece u kojima ostvaruje dohodak u tuzemstvu 11.1. Prema stavku 3. članka 16. Zakona iznimno od stavka 1. ovoga članka, rezident države članice Europske unije ili Europskog gospodarskog prostora, osim Republike Hrvatske koji u Republici Hrvatskoj ostvari dohodak prema članku 5. ovoga Zakona, može u godišnjem obračunu poreza na dohodak na temelju podnesene godišnje porezne prijave ili u posebnom postupku utvrđivanja godišnjeg poreza na dohodak koristiti i osobni odbitak iz članka 14. stavka 4. ovoga Zakona za cijelo porezno razdoblje, uz uvjet da vjerodostojnim ispravama dokaže da navedeni dohodak ostvaren u Republici Hrvatskoj čini najmanje 90% njegova ukupnog (svjetskog) dohotka ostvarenog u poreznom razdoblju i da je isti izuzet ili oslobođen oporezivanja u državi članici čiji je rezident.

12. Prema članku 14. stavku 4. Zakona rezident može uvećati osnovni osobni odbitak iz stavka 2. ovoga članka u visini naznačenoj u tablici koja je sastavni dio navedenog članka.

13. Člankom 46. stavkom 5. Zakona propisano je da se od utvrđenog i umanjenog godišnjeg poreza na dohodak, sukladno stavku 1. ovoga članka, odbijaju iznosi plaćenog predujma poreza po svim iskazanim dohocima prema članku 13. ovoga Zakona te se utvrđuje razlika za uplatu ili povrat poreza.

14. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, polazeći pri tome od sadržaja obrazloženja odluke tuženika, a primjenjujući citirane odredbe sud cijeni kako navodima tužbe i tijekom spora pravilnost u postupku utvrđenog činjeničnog stanja i primjena materijalnog prava, nije dovedeno u pitanje.

15. Kao što je iz obrazloženja osporenog rješenja razvidno tuženik je naveo razloge zbog kojih je odbio žalbu kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, pri čemu se valjano očitovao na istaknute žalbene prigovore, pa je u cijelosti postupio sukladno odredbi članka 98. stavka 5. ZUP-a kojom je propisano što sve obrazloženje rješenja mora sadržavati.

16. Stajalište tuženika izneseno u osporenom rješenju u cijelosti prihvaća i ovaj sud, jer za navedeno postoji uporište u dokumentaciji dostavljenog spisa i odredbama mjerodavnih propisa na koje se pozivaju upravna tijela u postupku koji je prethodio ovom sporu.

17. Navode tužitelja da je u postupku pogrešno i nepravilno utvrđeno činjenično stanje, sud nije prihvatio osnovanima. Naime, tužitelj za svoje tvrdnje tijekom postupka pred upravnim tijekom, a niti tijekom ovog spora nije dostavio dokaze kojima bi osporio zaključke upravnih tijela, koji su suglasni dokumentaciji spisa pribavljenog tijekom upravnog postupka te valjano obrazloženi. U tom smislu ističe se da tužitelj niti ne iznosi konkretne razloge kojima bi činjenična utvrđenja poreznog tijela doveo u pitanje. Rješenje se temelji na podacima sadržanim u prijavi poreza na dohodak za 2018 godinu te utvrđenih uvidom u Informacijski ustav Porezne uprave, a kako je tužitelj nedvojbeno rezident Malezije, dakle države izvan prostora Europske unije i Europskog gospodarskog prostora te je iznos poreza i prireza na dohodak za 2018. godinu u visini od 36.358,19 kn uplatio, pravilno je poreznim rješenjem u skladu s citiranom odredbom članka 46. stavka 5. Zakona tužitelju utvrđena razlika poreza i prireza za uplatu.

18. Prigovor tužitelja da je prvostupanjsko privremeno porezno rješenje doneseno nakon proteka roka, tužitelj ne može s uspjehom isticati u ovom sporu. Naime, privremeno porezno rješenje samostalno je rješenje koje je tužitelj mogao osporavati korištenjem pravnih lijekova sukladno uputi o pravnom lijeku, a što je propustio učiniti. Pored navedenog, ističe se da rok iz odredbe članka 96. OPZ-a nije prekluzivan rok, protekom kojega bi porezno tijelo izgubilo pravo na donošenje i dostavu poreznog rješenja.

18.1. Pored navedenog, člankom 99. stavkom 5. OPZ-a propisano je da porezno tijelo može izvršiti naknadnu provjeru vjerodostojnosti podataka iskazanih u poreznoj prijavi poreznog obveznika. Ako porezno tijelo na temelju naknadno izvršene provjere utvrdi da postoji osnova za izmjenu porezne obveze utvrđene privremenim poreznim rješenjem, porezno tijelo će zamijeniti privremeno porezno rješenje novim rješenjem.

19. Povrede odredaba postupka koje se odnose na valjanost obrazloženja sud nije našao.

19.1. Naime, člankom 189. stavkom 1. OPZ-a propisano je da je nadležno drugostupanjsko porezno tijelo dužno ispitati zakonitost pobijanog poreznog akta u cijelosti. Ako drugostupanjsko porezno tijelo utvrdi da je pobijani porezni akt nezakonit, poništit će porezni akt i samo riješiti stvar.

19.2. Imajući u vidu sadržaj žalbe tužitelja u kojoj je osnovni žalbeni prigovor bio usmjeren na to da su uzdržavani članovi rezidenti države članice Europske unije, a o kojem prigovoru se tuženik očitovao pozivom na odredbe članka 16. stavka 3. Zakona i činjenicu da je tužitelj rezident Malezije, odnosno države izvan Europske unije ili Europskog gospodarskog prostora.

20. Slijedom navedenog, sud cijeni da su porezna tijela postupala u skladu s odredbom članka 6. OPZ-a kojim je propisano da je porezno tijelo dužno zakonito utvrđivati sva prava i obveze iz porezno-pravnog odnosa, te utvrđivati sve činjenice koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke, pri čemu je s jednakom pažnjom dužno utvrditi i one činjenice koje idu u prilog poreznog obveznika. Koje će se radnje u postupku poduzimati i u kojem opsegu, određuje porezno tijelo (stavak 1. i 2.).

20.1. Tužitelj stoga svojim navodima nije doveo u pitanje zaključke upravnih tijela. Isti su takvi da ne dovode do drugačije odluke. Pored navedenog, radi se o ponovljenim navodima žalbe na koje su se na sudu prihvatljiv način očitovala upravna tijela u obrazloženjima svojih odluka i koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

21. Slijedom navedenog, navode tužbe sud nije prihvatio osnovanima.

21.1. Utvrđenjem porezne obveze na način kako je to učinjeno u postupku koji je prethodio ovom sporu, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

22. Razlozi ništavosti pojedinačne odluke na koje ovaj sud, na temelju odredbe članka 47. stavka 3. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti, nisu utvrđeni.

23. Na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, valjalo je tužbeni zahtjev radi poništenja osporenog rješenja odbiti.

24. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Stoga, kako je odbijen tužbeni zahtjev za poništenjem osporenog rješenja to je i zahtjev tužitelja za naknadom troškova spora valjalo odbiti.

U Zagrebu 19. studenoga 2025.

Sutkinja

Mirjana Harapin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Odvjetnica Gordana Grubeša, Odvjetničko društvo Grubeša i partneri, [adresa] Zagreb, Iblerov trg 10/V

2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, [adresa] Zagreb, Koturaška 43/IV

3. U spis