Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
Poslovni broj: Kž-610/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Sandre Juranović predsjednika vijeća, te Gordane Denona-Kusijanović i Saše Cvijetića članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Laure Pavlović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika EO, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne Novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika EO podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu posl. br. K-440/2025-33 od 9. rujna 2025., u sjednici održanoj 19. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba okrivljenika EO kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Karlovcu oglasio je krivim EO zbog kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, iz članka 326. stavka 1. KZ/11, te ga je na temelju odredbe članka 326. stavak 1. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.
1.1. Na temelju odredbe članka 54. KZ/11 okrivljeniku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme od lišenja slobode od uhićenja 1. lipnja 2025., pa nadalje.
1.2. Sukladno odredbi članka 79. stavka 2. KZ/11 od okrivljenika se oduzima mobilni uređaj marke Cubot, IMEI1 broja 863201070253265 i IMEI2 broja 863201071253264, oduzet prema potvrdi Policijske uprave karlovačke, PGP Cetingrad o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja [serijski broj] od 1. lipnja 2025., te će se isti uništiti nakon pravomoćnosti presude.
1.3. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11 od optuženog JO oduzima se vozilo Fiat Stilo, crne boje, registarske oznake [registarska oznaka], broja šasije [broj šasije], zajedno s prometnom dozvolom serijskog broja D1745427 i pogonskim ključem crne boje s logom Fiat, sve oduzeto prema potvrdi Policijske uprave karlovačke, PGP Cetingrad o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja [serijski broj] od 1. lipnja 2025.
1.4. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu ZKP/08) optuženi SO oslobođen je obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP/08, kao i troškova nagrade i nužnih izdataka branitelja određenog po službenoj dužnosti, jer bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje optuženika.
2. Protiv te presude žalbu je podnio okrivljenik putem braniteljice Dinke Dobrović Legović, odvjetnice iz Karlovca, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da Županijski sud pobijanu presudu ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, ili da prihvati žalbu okrivljenika i preinači prvostupanjsku presudu u odluci o kazni sukladno žalbenim navodima.
3. Državno odvjetništvo podnijelo je odgovor na žalbu u kojem ističe da je žalba okrivljenika neosnovana te predlaže da Županijski sud istu odbije.
4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci.
5. Stranke nisu zatražile da ih se obavijesti o sjednici vijeća radi prisustvovanja istoj.
6. Žalba okrivljenika EO nije osnovana.
7. Pogrešno utvrđeno činjenično stanje žalitelj obrazlaže time što da nije jasno na temelju čega prvostupanjski sud zaključuje da je okrivljenik postupao s namjerom, odnosno da je znao da se radi o ilegalnom prijevozu migranata jer da upute koje je okrivljenik dobivao putem mobitela same po sebi ne ukazuju da se radi o ilegalnom prijevozu pa da je okrivljenik to sam sa sigurnošću mogao i trebao znati. U preostalome dijelu žalbom se osporava vrsta i visina izrečene kazne pri čemu žalitelj ističe da prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne zatvora nije uzeo u obzir sve objektivne i subjektivne okolnosti koje u smislu odredbe članka 47. KZ/11 utječu na odmjeravanje kazne, kao olakotna okolnost da nije cijenjeno priznanje počinjenja kaznenog djela kao niti ranija neosuđivanost okrivljenika. Izrečenu kaznu smatra prestrogom držeći kako bi se generalna i specijalna prevencija mogla postići i djelomičnom uvjetnom osudom na način da se kazna zatvora od 1 (jedne) godine izvršava u trajanju od 6 (šest) mjeseci kazne zatvora, a dio kazne zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci da se neće izvršiti ako optuženi u roku od 3 (tri) godine od dana pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Žalitelj nastavno ističe i kako je sud izveo potpuno pogrešan zaključak navodeći da se okrivljenik dao u bijeg no da je uhvaćen nakon desetak metara, sud prvog stupnja da je dvostruko sankcionirao okrivljenika jer je otegotnim cijenio okrivljeniku pogibeljnost počinjenog kaznenog djela, odnosno okolnosti počinjenja istog, posebno činjenicu da je prilikom dolaska na lokaciju u osobno vozilo namjeravao do lokacije prevesti pet osoba radi stjecanja imovinske koristi, te da nije jasno zbog čega sud smatra da je kod okrivljenika utvrđen povećan stupanj krivnje.
8. Suprotno navodima žalitelja, prvostupanjski sud je jasno i dostatno obrazložio zašto smatra da je okrivljenik ostvario i subjektivna obilježja terećenog kaznenog djela, odnosno da je znao da se radi o ilegalnim migrantima, a koje razloge prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, i sam žalitelj, kako na raspravi, tako i u podnesenoj žalbi, navodi da je kazneno djelo priznao pa obzirom na tu činjenicu uz okolnost da je čak iz Moldavije doputovao u Sloveniju kako bi u mjestu Buhač, pored Cetingrada vozilom kupljenim mu od strane drugih osoba za svrhu prevoženja migranata iste doista i prevozio, te uzevši pri tome u obzir i komunikacije ostvarene putem njegovog mobilnog uređaja, to sve upućuje na zaključak da je okrivljenik znao da se radi o ilegalnim migrantima, kako to ispravno zaključuje i prvostupanjski sud. Stoga nije u pravu žalitelj kada upire da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje.
8.1. Vezano za navod žalitelja da se okrivljenik nije dao u bijeg, kako se to u pobijanoj presudi navodi, valja istaknuti da prvostupanjski sud ovu okolnost nije okrivljeniku cijenio otegotnim prilikom obrazlaganja odluke o vrsti i visini kazne odmjerene okrivljeniku. Međutim, okrivljenik je kazneno djelo priznao, dakle priznao je i objektivan učin istog pa je time učinio nespornim i navode iz optužnice da se "oglušio na znakove zaustavljanja od strane policijskih službenika i nastavio se kretati prema mjestu Pašin Potok, općina Cetingrad, gdje je vozilom ušao u dvorište kbr. 173f i napustio vozilo zajedno s osobama koje su bile u vozilu, nakon čega je pronađen u blizini vozila zajedno s tim osobama od strane policijskih službenika" pa nije u pravu žalitelj kada upire da se radi o potpuno pogrešnom zaključku prvostupanjskog suda. Naime, okrivljenik je prilikom prvog ispitivanja iskazao da se, primijetivši djelatnike policije, nije zaustavio jer se prestrašio te je skrenuo negdje između kuće gdje je izašao i gdje ga je uhvatila policija.
9. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio i vrednovao okolnosti o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne kada je okrivljenika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Tako je sud prvog stupnja okrivljeniku olakotnim cijenio činjenicu da je učin kaznenog djela priznao čime je znatno olakšao i ubrzao vođenje ovog postupka pa nije u pravu žalitelj kada upire da ovu okolnost prvostupanjski sud nije cijenio olakotnom. Sud prvog stupanja olakotnim cijeni okrivljeniku i činjenicu da je otac dvoje djece kao i njegove loše materijalne prilike. Okolnost okrivljenikove dosadašnje neosuđivanosti nije od tolikog utjecaja na visinu izrečene kazne kakav značaj joj pridaje žalitelj, posebno kada se uzme u obzir da se za kazneno djelo za koje je okrivljenik oglašen krivim može izreći kazna zatvora od jedne do osam godina, odnosno da je okrivljenom izrečen minimum propisane kazne. Premda je žalitelj u pravu kada ističe da se obilježje kaznenog djela, kao što je u ovom slučaju koristoljublje, okrivljeniku ne može cijeniti otegotnim, niti ta okolnost nije od utjecaja da bi u ovom konkretnome slučaju vrsta i visina kazne bila drugačija. Sud prvog stupnja pravilno obrazlaže i stupanj krivnje na strani okrivljenika kao i jačinu ugrožavanja zaštićenog društvenog dobra kao i da će se uslijed svih okolnosti svrhe kažnjavanja, kako generalne, tako i one specijalne, postići upravo onom kaznom koja mu je pobijanom presudom i izrečena.
9.1. Stoga je prema utvrđenim okolnostima od strane prvostupanjskog suda kod okrivljenika EO, a imajući pri tome u vidu stupanj njegove krivnje, svrhu kažnjavanja, te jačinu ugrožavanja društvenog dobra, pravilno prvostupanjski sud zaključio da je kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine primjerena svim utvrđenim okolnostima i stupnju krivnje kod okrivljenog . Kraj takvog stanja stvari, i po ovom drugostupanjskom sudu, izrečena kazna ispunit će sve zadane ciljeve specijalne i generalne prevencije i ista je u potpunosti primjerena osobi okrivljenika te je takvom kaznom izražena društvena osuda za počinjeno protupravno ponašanje kao i pravednost kažnjavanja. Stoga je ispravna i zakonita odluka suda prvog stupnja o izboru vrste i mjere kazne okrivljeniku pa je žalba okrivljenika kao neosnovana odbijena, a pobijana presuda potvrđena primjenom odredbe članka 482. ZKP/08.
10. Iz tih razloga, te obzirom da pobijana presuda ne trpi povreda na koje ovaj sud sukladno članku 476. stavku 1. ZKP/08 pazi po službenoj dužnosti, žalbu je valjalo kao neosnovanu odbiti.
U Rijeci 19. studeni 2025.
Predsjednik vijeća
Sandra Juranović
