Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-8903/2025
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: predsjednice vijeća Gordane Korotaj, te članova vijeća Roberta Završkog i Kristine Gašparac Orlić, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljene PK i okrivljenog OK, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17, 126/19 i 84/2021), odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave šibensko-kninske, Policijske postaje Šibenik s Ispostavom Primošten, protiv presude Općinskog suda u Šibeniku od 4. rujna 2025., broj: Pp-1699/2022, na sjednici vijeća održanoj 19. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovana žalba ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave šibensko-kninske, Policijske postaje Šibenik s Ispostavom Primošten i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom okrivljena PK i okrivljeni OK su na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), oslobođeni optužbe za počinjenje prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci iste s obrazloženjem da nakon provedenog postupka nije dokazano da bi počinili djelo na način kako je to opisano u optužnom prijedlogu.
2. Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći u bitnom da iz cijelog postupka proizlazi da je došlo do počininjenja međusobnog nasilja, da je svjedok UK potvrdio da je vidio i čuo svađu okrivljenih, da je bilo potrebno cijeniti policijsko izvješće o neposrednom opažanju kao i činjenicu da je žrtva zatražila liječnički pregled. Kako okrivljenici zapravo u svojim iskazima nisu negirali sukob niti činjenicu da se događaj nasilja zbilja dogodio, a radi se o oglednom primjeru obiteljskog nasilja u obliku međusobnog tjelesnog sukoba, žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi ista prihvati i okrivljenici oglase krivima, te izrekne adekvatna kazna zatvora.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. U odnosu na utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud u postupku ispitao okrivljenika te proveo raspoložive dokaze - ispitao svjedoke DK (majka okrivljenika i svekrva okrivljenice) i UK (otac okrivljenika i svekar okrivljenice) i pročitao dokumentaciju u spisu.
5.1. Okrivljenici su se u postupku branili šutnjom, svjedokinja DK je prihvatila blagodat nesvjedočenja, a svjedok UK je naveo da je čuo svađu i verbalni sukob, ali da nije bilo međusobnog fizičkog nasrtanja između okrivljenih, odnosno da nije vidio da bi došlo do fizičkog sukoba. Na temelju slobodne ocjene provedenih dokaza, sukladno članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, prvostupanjski sud je našao da utvrđene činjenice ne daju osnova za zaključak o nespornoj krivnji okrivljenika.
6. U odnosu na žalbene navode žalitelja, ističe se da je sud donio odluku nakon analize i dovođenja u vezu dostupnih dokaza iz kojih ne proizlazi nedvojbeno da bi navedene prilike došlo do nasilja upravo na opisani način. Eventualni verbalni sukob povišenim tonovima pa i fizički kontakt, činjenica da je okrivljenica tražila liječnički pregled nakon događaja i zapažanja policijskih službenika koji su pristupili nakon događaja, kao i mogućnost da je svjedok UK svjedočio u korist okrivljenih, ipak nije dovoljno za nesporan zaključak o krivnji, niti u konkretnom slučaju ispunjava zakonska obilježja navedenog prekršaja. Eventualna službena zabilješka policije u izvješću o postupanju o onome što su okrivljenici izjavili, ne može biti osnova za utvrđivanje odlučnih činjenica i donošenja sudske odluke, jer se time na posredan i zaobilazan način u dokazni materijal unosi nešto što ne može biti dokaz u prekršajnom postupku.
7. Budući da je za osuđujuću presudu potrebno s potpunom izvjesnošću utvrditi da su okrivljenici počinli prekršaj upravo na način kako je to opisano u činjeničnom opisu djela, opravdano je sud prvog stupnja temeljem načela „u dvojbi u korist okrivljenika“ oslobodio oboje okrivljenih optužbe, te za svoju odluku dao zadovoljavajuće razloge.
8. Kako je s razlozima za oslobađajuću odluku suglasan i ovaj sud, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 19. studenog 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v. r
Gordana Korotaj, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.
