Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-5944/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: predsjednice vijeća Gordane Korotaj, te članova vijeća Roberta Završkog i Kristine Gašparac Orlić, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog ĆO, zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90, 29/94 i 114/22), odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave osječko-baranjske, Policijske postaje Našice, protiv presude Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama od 4. lipnja 2024., broj: 16. Pp-494/24, na sjednici vijeća održanoj 19. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovana žalba ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave osječko-baranjske, Policijske postaje Našice i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom okrivljeni ĆO je na temelju članka 182. stavka 1. točke 1. (ispravno članka 182. točke 1.) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), oslobođen optužbe za počinjenje prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci iste s obrazloženjem da nakon cjelokupnog provedenog postupka nije sa sigurnošću mogao zaključiti da je mjesto počinjenja javno mjesto, jer se događaj odigrao u voćnjaku koji nije izložen pogledu javnosti, čime nisu ispunjeni svi zakonski elementi prekršaja.
2. Protiv te odluke ovlšteni tužitelj je pravodobno podnio žalbu, navodeći u bitnom, da je utvrđenje prvostupanjsko suda pogrešno, da je nedvojbeno da se radi o javnom mjestu jer voćnjak nije ograđen ogradom kao i parcele oko njega, pa je mjesto dostupno svima koji mogu prolaziti. Također, nije nužno da u trenutku događaja, odnosno vike i galame, mora treća osoba prolaziti ulicom da bi se vika i galama smatrala prekršajem, pa predlaže da se pobijana presuda ukine i okrivljenika proglasi krivim.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Uvodno se napominje da je u pravu tužitelj koji u žalbi navodi da za postojanje prekršaja nije nužno utvrditi da je događaj doista vidjela ili čula u svojstvu javnosti neka konkretna treća osoba koja nije sudionik (prolaznik i sl.). Naime, dovoljno je utvrditi da je objektivno gledano događaj mogao biti dostupan javnosti, a ne traži se nastupanje konkretne posljedice u vidu činjenice da je netko treći zaista vidio ili čuo događaj. Kod neograničenih javnih mjesta (ulice, trgovi) dostupnost postupanja javnosti je očita i ne utvrđuje se.
6. Treba napomenuti da je osnovno pitanje u postupku bilo ima li mjesto događaja svojstvo javnog mjesta ili barem fiktivnog javnog mjesta s kojeg se događaj reflektirao na javnom mjestu, da bi se uopće radilo o prekršaju protiv javnog reda i mira. U odnosu na to pitanje, iz cjelokupnog postupka prvostupanjski sud nije sa sigurnošću mogao donijeti nedvojben zaključak da bi postojao potreban element javnosti.
7. Iako zapravo i nije sporno da je predmetne zgode došlo do izvjesnog verbalnog i fizičkog sukoba, iz provedenog postupka proizlazi da se događaj odigrao u voćnjaku iza privatne obiteljske kuće koji je udaljen od ceste oko 50 m. Ako je prekršaj počinjen na fiktivnom javnom mjestu (u ovom slučaju privatnom voćnjaku), u činjeničnom opisu mora biti navedeno (opisano) da se ponašanje reflektiralo, znači da je bilo vidljivo ili čujno, na neograničenom javnom mjestu, bez koje okolnosti u činjeničnom opisu djelo nije prekršaj. Ovo iz razloga što je zakonski opis odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, pa sve odlučne činjenice moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja kod kojeg je javnost mjesta bitno i konstitutivno obilježje bića djela.
8. U odnosu na žalbene navode ističe se da djelo prekršaja može biti počinjeno na mjestu koje nije javno (npr. kao u ovom slučaju u voćnjaku), ali u opisu djela treba biti naznačeno da se galama mogla čuti na javnom mjestu odnosno sukob vidjeti s javnog mjesta (npr. ceste u naselju), dakle navedena okolnost mora biti navedena u činjeničnom opisu djela (i naravno utvrđena u postupku), što je u ovom slučaju izostalo.
9. S razlozima za oslobađajuću odluku suglasan je i ovaj sud, nalazeći da postojeći dokazi povezani u cjelinu, ne ukazuju nedvojbeno i sa sigurnošću na počinjenje djela na javnom mjestu.
10. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 19. studenog 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Gordana Korotaj, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Đakovu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
