Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-2071/2023

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: predsjednice vijeća Gordane Korotaj, te članova vijeća Roberta Završkog i Kristine Gašparac Orlić, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog ŽG, zbog prekršaja iz članka 39. stavka 1. točke 4. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“, broj 117/03, 71/06, 43/09 i 34/11), odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica, protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici od 16. veljače 2023., broj: 25. Pp-1459/2022, na sjednici vijeća održanoj 19. studenog 2025.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okrivljeni ŽG je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 39. stavka 1. točke 4. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima činjenično opisanog u izreci iste te mu je uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), izrečena novčana kazna 120,00 eura, dok je temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu 15,00 eura. Predloženu zaštitnu mjeru zabrane prisustvovanja nogometnim utakmicama sud prvog stupnja nije izrekao.

2. Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, konkretno zbog neizricanja zaštitne mjere zabrane prisustvovanja nogometnim utakmicama GNK „Dinamo“ i Hrvatske nogometne reprezentacije. Navodi u bitnom, da sud nije uzeo u obzir da je okrivljenik već ranije osuđivan zbog sličnog prekršaja, a da je tijekom godine došlo do povećanja nereda navijača, pa se postavlja pitanje može li se stati na kraj bezobzirnom i destruktivnom ponašanju, pri čemu žalitelj iznosi primjere nedavnih nasilnih ponašanja navijača. Žalitelj ukazuje da je okrivljenik izjavio da mu marama treba prilikom vožnje na motoru, a provjerom je utvrdio da isti nema takvih vozila prijavljenih na svoje ime, pa je takva obrana u najmanju ruku dvojbena, što sve ukazuje da nije bio iskren. Završno žalitelj citira odluke Ustavnog suda RH vezane uz zaštitne i preventivne mjere u športu ukazujući na velike materijalne i nematerijalne štete koje čine oni koji se nazivaju navijači a izazivaju nerede, predlažući da se presuda preinači i izrekne predložena zaštitna mjera u trajanju od jedne godine.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Što se tiče žalbenih navoda ovlaštenog tužitelja u odnosu na neizricanje zaštitne mjere zabrane prisustvovanja svim utakmicama GNK “Dinamo“ i nogometne reprezentacije Republike Hrvatske s obvezom javljanja u policijsku postaju, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud za svoju odluku dao valjane razloge.

5.1. Vrednujući razmjere i objektivnu težinu djela u smislu cjelovite koncepcije svrhe kažnjavanja i analitičkog postupka pri sudskom odmjeravanju sankcije, uzimajući u obzir ukupnost svih navedenih olakotnih okolnosti u njihovoj ukupnosti i kvaliteti, ovaj sud drži da će se i samo izrečenom novčanom kaznom postići kako opća svrha kažnjavanja iz članka 6. Prekršajnog zakona, tako i svrha kažnjavanja iz članka 32. istog Zakona.

5.2. Uvažavajući u cijelosti tužiteljeve navode o pogibeljnosti i društvenoj opasnosti navijačkog nasilja u društvu, ipak po ocjeni ovog suda u okrivljenikovom ponašanju nema onog stupnja agresivnosti, drskosti i upornosti u protupravnom ponašanju koji bi upućivao na potrebu izricanja predložene zaštitne mjere. Dodatno, ispitujući odluku u odnosu na žalbene navode da je dosadašnja kažnjavanost okrivljenika otegotnu okolnost koja bi upućivala na nužnost zaštitne mjere, iz spisa je vidljivo da je u konkretnom slučaju okrivljenik bio kažnjen za prekršaj odlukom pravomoćnom u rujnu 2022., dakle za djelo za koja je isti rehabilitiran te za koje se smatra nekažnjavanim - sukladno članku 8. Prekršajnog zakona.

5.3. Dakle, navedena otegotna okolnost nije ispunjena na strani okrivljenika, te ovaj sud prihvaća zaključak da bi izricanje zaštitne mjere bilo protivno čl. 51.a Prekršajnog zakona, koji propisuje zabranu izricanja zaštitnih mjera ako nisu u razmjeru s težinom počinjenog prekršaja i prekršaja koji se mogu očekivati kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti. Stoga, ocjena je i ovog suda da sve okolnosti počinjenog prekršaja i ličnosti okrivljenika ne upućuju na potrebu izricanja zaštitne mjere iz čl. 32. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima.

6. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 19. studenog 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v. r

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Velikoj Gorici u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.