REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

ZAGREB

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: predsjednice vijeća Gordane Korotaj, te članova vijeća Roberta Završkog i Kristine Gašparac Orlić, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog ZE, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17, 126/19, 84/21 i 114/22), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Virovitici od 10. svibnja 2024., broj: Pp-2161/2023, na sjednici vijeća 19. studenog 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog ZE i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), okrivljeni ZE je dužan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu 50,00 EUR (pedeset eura) u roku 2 (dva) mjeseca od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenik je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji činjenično pobliže opisanog u izreci te presude, za koje djelo mu je primjenom odredbi o ublažavanju kazne, izrečena novčana kazna 120,00 eura u koju je uračunato vrijeme za koje je bio lišen slobode kao 39,82 eura novčane kazne, pa mu je preostalo za platiti 80,18 eura, dok je temeljem članka 138. stavka 2. točke 2. Prekršajnog zakona, obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu 20,00 eura.

2. Protiv te presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, zbog povrede materijalnog prekršajnog prava i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Žalitelj navodi u bitnom, da nije kriv i da je presuda donesena doslovno na iskazu privilegirane svjedokinje – tada njegove formalne supruge koju sud uopće nije upozorio da nije dužna svjedočiti niti na dužnost kazivanja istine. U zapisniku kao očito unaprijed pripremljenom obrascu su navedena upozorenja, ali niti jedno nije spomenuto na raspravi, što je on utvrdio tek po objavi presude kada je dobio presliku zapisnika. Stoga je taj dokaz nezakonit, a on nikakvo nasilje nije poduzeo, već je on bio stvarna i jedina žrtva psihičkog i fizičkog nasilja. U vrijeme događaja brak još samo formalno nije bio razveden iako je bračna zajednica davno prekinuta, pa u vrijeme događaja oni nisu bili obitelj. Psovka sama po sebi ne može biti okvalificirana kao psihičko nasilje, već se u kontekstu cijelog slučaja može raditi o uvredljivoj izjavi. Presuda se temelji na lažnoj prijavi i neistinitom iskazivanju, te bivša supruga na raspravi spominje njegovo ponašanje koje prije nije nikad spomenula niti prijavila, pa je očito da se radi o njezinoj namjeri da ga diskreditira i smjesti u policijsko zadržavanje. Žalitelj detaljno analizira postupanje prema njemu prilikom postupanja policije, te opisuje ponašanje liječnice hitne službe koja ga je ostavila u vrlo lošem stanju i sačinila neistinito liječničko izvješće, što je saznao nakon što je pušten u više nego lošem psihičkom stanju zbog uskrate terapije, a koja sva nezakonita postupanja su predmet posebne kaznene prijave, pa predlaže da se žalba prihvati i pobijana presuda ukine.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Što se tiče žalbenih navoda koji se odnose na bitnu postupovnu povredu uslijed korištenja nezakonitog dokaza, ovaj sud je utvrdio da nije došlo do bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 10. Prekršajnog zakona na koje upire žalitelj. Spisu prileži zapisnik o glavnoj raspravi (str. 31-36. spisa) na kojoj je ispitana kao svjedokinja ČE koja je prethodno potpuno i pravilno upozorena u smislu zakonskih odredbi koje se odnose na ispitivanje svjedoka kao i privilegiranog svjedoka, okrivljenik je bio nazočan njezinu ispitivanju i stavio je primjedbe na iskaz, te je potpisao zapisnik bez ikakvih primjedbi u smislu da bi izostala upozorenja koja se upućuju privilegiranom svjedoku, da bi način ispitivanja svjedokinje bio nepravilan ili da njegov iskaz ili primjedbe nisu točno uneseni. Takav zapisnik predstavlja valjani, kvalitetan i zakoniti dokaz, na kojem se može temeljiti odluka, pa je ovaj žalbeni navod žalitelja neutemeljen.

6. U odnosu na činjenično stanje, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te je zadovoljavajuće obrazložio odluku o krivnji okrivljenika.

6.1. Naime, prvostupanjski je sud u postupku ispitao okrivljenika i svjedokinju – bivšu suprugu ČE, proveo njihovo suočenje te pročitao dokumentaciju u spisu. Na temelju slobodne ocjene provedenih dokaza, sukladno članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, prvostupanjski sud je odluku temeljio na analizi iskaza ispitanih osoba, nalazeći da postupanje okrivljenika na način opisan u izreci pobijane presude ispunjava zakonsko biće djela.

6.2. Činjenica da je sud prvog stupnja svoju odluku temeljio prvenstveno na iskazu žrtve nasilja ispitane kao svjedokinje, ne dovodi do nezakonitosti presude, jer pravilo koje bi se temeljilo na formalnoj ocjeni dokaza ne postoji, već se činjenice utvrđuju po načelu slobodne ocjene dokaza kojom je iskaz svjedokinje ocijenio uvjerljivim.

6.3. Sud nije postupio nezakonito, kada je na temelju slobodne ocjene dokaza donio odluku o krivnji žalitelja jer može temeljiti osuđujuću odluku samo na iskazu jednog svjedoka (žrtve nasilja koja je u pravilu zainteresirana za ishod postupka) u slučaju kada postoje međusobno protivne obrane okrivljenika i iskaz svjedoka, s obzirom da pravilo koje bi se temeljilo na formalnoj ocjeni dokaza ne postoji, već se činjenice utvrđuju po načelu slobodne ocjene dokaza. Naime, obiteljsko nasilje i jest pojava koja se često događa u intimnom okruženju, bez prisutnosti potencijalnih nepristranih svjedoka – očevidaca.

7. Što se tiče žalbenih navoda koji se odnose na povredu materijalnog prava, ukazuje se da ponašanje žalitelja, koji suprugu s kojom je u brakorazvodu vrijeđa psujući joj mater, ispunjava zakonska obilježja prekršaja. Naime, u smislu odredbe članka 10. točke 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, se nasiljem u obitelji između ostalog smatra verbalni napad, nazivanje pogrdnim imenima i vrijeđanje (izvršen neposredno ili preko sredstava za komuniciranje), pa bez obzira na stav žalitelja da se radi o uvredljivoj izjavi i da nije došlo do povrede oštečeničina dostojanstva, njegovo ponašanje u potpunosti ispunjava zakonsko biće prekršaja nasilja u obitelji. Naime, da bi određeno ponašanje predstavljalo oblik nasilja opisanog u 10. točki 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (dakle oblici nasilja počinjeni verbalno, te preko sredstava za komuniciranje), prosuđuje se kako po svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i po objektivnim kriterijima te se u ovom slučaju ne radi o kršenju uobičajenih pravila pristojnosti već o ponašanju koje ima obilježja obiteljskog nasilja. Pri ocjeni ponašanja počinitelja potrebno je uzeti u obzir cjelokupni kontekst, uvažavajući ukupnu obiteljsku situaciju i činjenicu da su odnosi među supružnicima bili poremećeni zbog razvoda, pa u tom kontekstu žaliteljevo ponašanje predstavlja nasilje, a ne čin zrele komunikacije.

8. S obzirom na sve navedeno, žalbeni navodi žalitelja da je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava, su također neosnovani.

9. Kako žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, sukladno odredbi članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona.

9.1. Razmotrivši odluku o novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud žalitelju izrekao odgovarajuću kaznu primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

9.2. Pritom treba istaknuti da je za prekršaj iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji u vrijemej počinjenja bila propisana novčana kazna u rasponu od 260,00 eura do visine općeg maksimuma od 6.630,00 eura, odnosno kao teža kazna, kazna zatvora u trajanju do 90 dana. Okrivljeniku je izrečena blaža vrsta kazne i to u iznosu znatno ublaženom ispod donje granice za to djelo prekršaja.

9.3. Imajući u vidu prirodu i težinu počinjenog djela prekršaja, kao i sve vidove zakonske svrhe kažnjavanja, novčana kazna u takvom ublaženom iznosu nije previsoka, pri čemu se ističe da je okrivljeniku kazna ublažena iako je već prethodno kažnjavan zbog istog prekršaja (presuda Općinskog suda u Virovitici od 10. ožujka 2023., broj: Pp-535/2023 koja je postala pravomoćna 6. travnja 2023.)

10. Također, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik se upozorava da, ako na način i u roku za plaćanje novčane kazne određenom u izreci pobijane presude, a računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.

11. Paušalni iznos troškova ovog žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/2013.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura), pa iznos od 50,00 eura predstavlja iznos bliže minimalno mogućoj visini paušalne svote, a time po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

12. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 19. studenog 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v. r

Gordana Korotaj, v.r

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Virovitici u 6 otpravaka: za spis, okrivljenika, oštećenicu, punomoćnicu oštećenice i tužitelja.