REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Stalna služba u Trogiru

Poslovni broj: P-1611/2025-15

Obala bana Berislavića 1

21220 Trogir

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu- Stalna služba u Trogiru, po sutkinji ovog suda Daniri Vujević, u pravnoj stvari tužitelja INA – INDUSTRIJA NAFTE d.d. OIB: 27759560625 [adresa], zastupan po punomoćniku Lei Lukšić Acinger, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Stanić i partneri d.o.o. Rijeka, protiv tuženice pod 1) ČR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], tuženice pod 2) GR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], tuženika pod 3) ZR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], tuženice pod 4) HR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], tuženice pod 5) OR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], tuženice pod 6) ĆR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], tuženice pod 7) ŠR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], tuženika pod 8) KR iz [adresa], tuženice pod 9) TR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i tuženice pod 10) ER, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] (tuženici pod 9 i pod 10 kao nasljednici pok. SR), svi tuženici zastupani po Miri Boban i Gordanu Loliću, odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Mira Boban i Gordan Lolić u Splitu, Šegedinova 1, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 17. listopada 2025.g., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, te tuženika pod 3 osobno, dana 19. studenog 2025., na ročištu za objavu odluke,

p r e s u d i o  j e:

I. Utvrđuje se da je tužitelj INA-INDUSTRIJA NAFTE D.D. ZAGREB, [adresa], OIB: 27759560625, stekao pravo vlasništva na nekretnini:

[katastarska općina]

II. Ovlašćuje se tužitelj INA-INDUSTRIJA NAFTE D.D. ZAGREB, [adresa], OIB 27759560625, da temeljem ove presude nakon njezine pravomoćnosti i ovršnosti ishodi upis prava vlasništva na nekretnini:

- k. č. br. [katastarska čestica], neplodno soline od 261 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:

1." Utvrđuje se da je tužitelj INA-INDUSTRIJA NAFTE D.D. ZAGREB, [adresa], OIB: 27759560625, stekao pravo vlasništva na nekretninama:

- k. č. br. [katastarska čestica], neplodno od 197 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

2.Ovlašćuje se tužitelj INA-INDUSTRIJA NAFTE D.D. ZAGREB, [adresa], OIB 27759560625, da temeljem ove presude nakon njezine pravomoćnosti i ovršnosti ishodi upis prava vlasništva na nekretninama:

- k. č. br. [katastarska čestica], neplodno od 197 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]."

IV. Određuje se da svaka parnična strana snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1.U tužbi podnesenoj dana 9. travnja 2004., navodi se kako je tužitelj stvarni i izvanknjižni vlasnik nekretnine upisane u k. o. [katastarska općina] u z. k. ul [broj ZK uloška], č. zem. [katastarska čestica], neplodno, u površini od 458 m, koja u naravi predstavlja zemljište i skladište benzinske postaje. Nadalje, navodi se kako pravni prednik tužitelja predmetnu nekretninu koristi od 1961.godine, te ima status zakonitog, istinitog i poštenog posjednika u smislu odredbi članka 10. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, budući da posjeduje pravomoćnu građevnu i uporabnu dozvolu. Nadalje, tužitelj navodi kako je u odnosu na tužene tužitelj pravo vlasništva na navedenoj nekretnini stekao dosjelošću, odnosno temeljem članka 159. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Tužitelj nadalje navodi kako podnosi ovu tužbu jer ima pravni interes uskladiti stvarno stanje na predmetnoj nekretnini sa zemljišnoknjižnim stanjem.

1.1.Tužitelj je tužbom na pasivnoj strani prvotno obuhvatio kao tuženike: VR ud. Č, OR JR ženu UR, ČR G žena PR, GR Z, MR LR, FR pok. Č i ĐR pok. Č. Sud je tužbu više puta vratio tužitelju radi uređenja označavanjem adresa prebivališta kao i označavanjem nasljednika ranije preminulih tuženika, obzirom da se u tijeku postupka ustanovilo da su određeni tuženici već ranije preminuli i to tužena JR i FR.

1.2. Tužitelj je podneskom od dana 29. srpnja 2004. godine uredio tužbu na pasivnoj strani označavanjem kao tuženika nasljednike pok. RR, i to ZR (sada tuženik pod3), HR (sada tuženica pod 4), IR, sada DR, (tužena pod 5) i ĆR (sada tužena pod 6), sve to sukladno rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Trogiru, poslovni broj O- 224/97 od dana 14. siječnja 1999. godine. Također je tužba uređena u odnosu na nasljednika pok. FR pok. Č, tuženika koji tada označen pod rednim brojem 8) AR, sve to sukladno rješenju Općinskog suda u Trogiru poslovni broj O- 277/97, od dana 31.prosinca 1997. godine, koja rješenja o nasljeđivanju su sva dostavljena u spis.

1.3. Sud je u tijeku postupka ujedno obustavio postupak postavljanja posebnog skrbnika tuženicima CR, LR i ĐR, jer u tom postupku je utvrđeno da se radi o osobama koje su već ranije preminule, pa je sud u nastavku postupka pozvao tužitelja da dostavi podatke o njihovim nasljednicima.

1.4. Podneskom od dana 23. prosinca 2004. godine tužitelj je umjesto tužene VR koja je umrla 2002. g. označio kao njene nasljednike ČR i GR Z (sada tuženice pod 1 i pod 2), a za ĐR je dostavio rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Trogiru broj O- 90/87 iz kojeg proizlazi da su njeni nasljednici ČRE (majka ostaviteljice), DR JR (sestra), ĐR FR (brat), ČR G (sestra), GR Z (sestra) i mldb. KR ŠR kći KR iz [adresa], zastup. po ocu KR, pa je tužitelj podneskom od dana 3. siječnja 2005. godine uredio tužbu označavanjem na pasivnoj strani svih nasljednika, kao i podneskom od 7. ožujka 2005. godine.

1.5. Sud je rješenjem od dana 27. rujna 2005. godine, utvrdio da je tužiteljica povukla tužbu u odnosu na tuženu pod1) VR, pod 2) JR, pod 5) MR, pod 6) FR, i pod 7) ĐR, obzirom da se radi o umrlim osobama.

1.6. Tužitelj je uputio sudu podneske kojim uređuje tužbeni zahtjev dana 6. kolovoza 2007. godine i dana 19.listopada 2007. godine, a sve sukladno u međuvremenu izvršenoj parcelaciji kojim se cijepala čest. zem. [katastarska čestica] u čest. zem. [katastarska čestica], površine 261 m2 i čest. zem. [katastarska čestica], površine 197 m2, a sve obzirom da je u međuvremenu proveden prijavni list DGU Područnog ureda za katastar Trogir (Z- 400/03).

1.7. Valja kazati da je ovaj postupak bio u prekidu sukladno rješenju suda 22. prosinca 2008. godine, sve do pravomoćnog okončanja postupka pred nadležnim Upravnim tijelom Splitsko-dalmatinske županije, Ureda za imovinsko-pravne poslove, Ispostave u Trogiru koji se vodi pod poslovnim brojem UP/I-943-04/97-01/302-306, koji je pokrenut radi naknade, odnosno povrata oduzete imovine. Taj postupak je pravomoćno okončan rješenjem od dana 4. svibnja 2011. godine, te je sukladno navedenom djelomičnom rješenju Republike Hrvatske, Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, služba za imovinsko- pravne poslove, Ispostava u [adresa], klasa: UP/I-943-04/97-01/302-306, urbroj: 2181-05/09-11-11 od dana 4. svibnja 2011. godine, u izreci rješenja pod točkom I. odbačen zahtjev predlagatelja u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a sve uz obrazloženje da se radilo o nepotpuno podnesenom zahtjevu.

1.8. Konačno uređen tužbeni zahtjev tužitelj je postavio podneskom od dana 4. travnja 2019. godine.

1.9. Postupak je također bio u prekidu zbog smrti tuženika pod 8 SR, a koji je rješenjem suda o dana 29. kolovoza 2023. godine nastavljen prema nasljednicima TR i ER (sada tužene pod 9 i 10), sve sukladno rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu, po povjereniku suda javnoj bilježnici Tatjani Perić poslovni broj O- 3360/21, koji je dostavljen u spis.

2. U odgovoru na tužbu tužene pod 1 ČR G. PR i pod 2 GR Z. H (ranije tužene pod 3 i pod 4) iste su se protivile tužbi i tužbenom zahtjevu u svom odgovoru na tužbu, navodeći da tužitelj pogrešno u tužbi ističe dosjelost kao pravni osnov stjecanja prava vlasništva budući se radilo o nacionaliziranom zemljištu pa da tužitelj ni preko svojih prednika nije mogao steći vlasništvo predmetne nekretnine dosjelošću. Jedini dokazi na koje se tužitelj poziva u tužbi, a na okolnosti stjecanja prava vlasništva, da je preslik građevne i uporabne dozvole te vlasnički list koje isprave nisu tuženicima dostavljene uz tužbu i na koje se tuženici ne mogu očitovati.

2.1. U odgovoru na tužbu od dana 3. lipnja 2019. godine koju su podnijeli tuženici sada označeni po brojem 7 BR i pod 8 KR navodi se da tužitelj nije mogao dosjelošću steći pravo vlasništva nekretnina zk.č.br. 1007/1 i 1007/6, k. o. [katastarska općina], upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Zemljišnoknjižnog odjela Trogir Općinskog suda u Splitu. Tužitelj da se pogrešno se poziva na dosjelost kao pravnu osnovu stjecanja prava vlasništva obzirom da se u konkretnom slučaju radi o nacionaliziranom zemljištu, kao i da se pogrešno navodi navodi da je u trenutku podnošenja tužbe 2004. godine dosjelošću već stekao pravo vlasništva budući da je od 1991. godine pa do 2004. godine proteklo ukupno 13 godina. Međutim, da tužitelj zanemaruje činjenice da su predmetne nekretnine na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, pa da se iz navedenog razloga u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina ne računa i vrijeme proteklo prije tog datuma. Nadalje, tuženici su istaknuli da obzirom se u konkretnom slučaju radi o nacionaliziranom zemljištu, to da se primjenjuje dvostruko vrijeme dosjedanja iz čl. 159 st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, odnosno vlasništvo nekretnina tužitelj bi stekao tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao ukupno minimalno dvadeset godina. Dakle, u trenutku podnošenja tužbe 2004. godine, sve i da su bile ispunjene ostale pretpostavke za stjecanjem prava vlasništva dosjelošću predmetnih nekretnina, da nije bila ispunjena pretpostavka neprekidnog trajanja posjeda od 20 godina, slijedom čega da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan. Nadalje, da sukladno pravnom shvaćanju prihvaćenom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH dana 14. veljače 2019. godine pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje pojeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari, te sposobnost stvari da bude u vlasništvu) da moraju biti ispunjene već u vrijeme podnošenja tužbe, dok nije prihvaćeno suprotno pravno shvaćanje da pretpostavke za stjecanje prava vlasništva moraju biti ispunjene u vremenu do zaključenja glavne rasprave. Također navode da parnica u odnosu na njih nije započela teći (jer da je povučena u odnosu na njihova prednika), odnosno ne teče, a ukoliko naslovni sud ipak nađe da tome nije tako tuženici predlažu da naslovni sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan i naloži tužitelju naknaditi tuženicima parnični trošak.

2.2. Svi označeni tuženici su u tijeku postupka opunomoćili zajedničkog punomoćnika za zastupanje koji se podneskom od dana 23. srpnja 2025. godine, očitovao na dosadašnji tijek postupka i navode iz tužbe, u kojem se u bitnom navodi da iz dokumentacije koja prileži spisu nije razvidno po kojem pravnom osnovu tužitelj postavlja tužbeni zahtjev. Tužitelj da u tužbi navodi kako je vlasništvo stekao dosjelošću i građenjem, međutim da iz isprava koje su priložene u sudski spis od strane tužitelja razvidno je kako je prednik tužitelja ishodio 1961.g. rješenje kojim mu je dozvoljeno izgraditi benzinsku postaju, međutim ne i da bi stekao vlasništvo na nekretninama koje su predmet tužbenog zahtjeva. Također, prednik tužitelja nikada nije ishodio uporabnu dozvolu, a koju da je bio obvezan ishoditi sukladno Rješenju broj: 03-2232/1-61 od 13.III.1961.g. za benzinsku postaju pa da je zaključiti kako je ista radila godinama nezakonito. Samim tim i posjed tužitelja da je nezakonit pa nije moguće stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Stjecanje vlasništva dosjelošću moguće je samostalnim posjedom određene stvari, ako posjed takve stvari ima zakonom određenu kakvoću, neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom te stvari. U slučaju da posjednik ima kvalificirani posjed, odnosno ako je takav posjed zakonit, istinit, pošten i traje najmanje 3 godine za pokretne stvari i 10 godina za nepokretne stvari i u slučaju da samostalni posjednik ima barem pošteni posjed u trajanju od 10 godina za pokretne stvari i 20 godina za nepokretne stvari može steći stvar u vlasništvo dosjelošću. Za stjecanje vlasništva dosjelošću stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, samoupravnih jedinica i ostalih pravnih osoba koje služe u dobrotvorne svrhe potrebno je dvostruko vrijeme trajanja prije navedenih rokova. U konkretnom slučaju ukoliko bi se radilo o društvenom vlasništvu onda u svakom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke, posebno što vrijeme posjedovanja za dosjelost teče od 1991.g., a kako je prethodno navedeno posjed da je bio nezakonit. Tužba u ovom predmetu da je podnesena 13.05.2004.g., međutim tada da tužitelj više nije ni bio u posjedu nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] jer da je benzinska postaja otvorena na drugom mjestu, odnosno na istočnom ulazu u [adresa]-predio Brigi i za koje područje da je tužitelj ishodio koncesiju. U trenutku podnošenja tužbe posjed da je prekinut pa je to da je još jedan od razloga da nisu ispunjeni uvjeti za stjecanje vlasništva dosjelošću. Svjedoci predloženi od strane tužitelja da su potvrdili da je benzinska postaja preseljena na drugo mjesto, a to da je nesporno utvrđeno i tijekom očevida, odnosno da tužitelj nije na bilo koji način u posjedu predmetnih nekretnina. Tužitelj da je podneskom od 29.03.2019.g. uredio tužbeni zahtjev na način da je istim obuhvatio i čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] koja da je nastala parcelacijom osnovne čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]. Nadalje, kako područje koje obuhvaća čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] nikada nije bilo u posjedu tužitelja, odnosno njegovih prednika, već isključivo u posjedu i vlasništvu tuženika. Na toj nekretnini da se nalazi se i poljska kućica vlasništvo tuženika. Navedeno da je razvidno iz fotografija koje se prilažu kao i Uvjerenja Ispostave za katastar nekretnina Trogir od 08.08.2017.g. Također, a u posjedovnom listu broj: 378 navedena nekretnina kat. oznake 3763/1 (zk čest. 1007/6) upisana je na ime ŽRprednice tuženika. Nadalje, kako je 2020.g. došlo do parcelacije nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], te da je tada evidentirana nova čest. zem. [katastarska čestica] i koja je u potpunosti izvlaštena istim ovim tuženicima za potrebe rekonstrukcije Ulice kardinala Alojzija Stepinca. U tom postupku ovaj tužitelj nije sudjelovao na bilo koji način, niti da je polagao bilo kakva vlasnička prava na predmetnoj nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]. Kako je tužitelj napustio posjed predmetne nekretnine prije podnošenja ove tužbe, a osnov stjecanja vlasništva na koji se poziva u tužbi nije ničim dokazan, te kako se tužitelj već više od 20 godina ne nalazi u posjedu nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], a prethodni posjed je bio nezakonit, te kako nikada nije bio u posjedu čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], a niti se na bilo koji način ponaša kao vlasnik, to da je evidentno da je tužbeni zahtjev neosnovan pa se predlaže isti odbiti u cijelosti. U prilogu su dostavljene sve isprave na koje se tužitelj poziva.

3. Sud je u tijeku postupka izveo sljedeće dokaze: preslik Potvrde Trgovačkog suda u Zagrebu pod posl.br. R3-7004/00 od dana 28. rujna 2000. ovjeren kod javnog bilježnika PR iz [adresa] pod brojem OV-21168/02 dana 30.8.2002., prijepis rješenja Narodnog odbora Općine Trogir, Odjela za privredne poslove, Ref. za građenje, urbanizam i komunalne poslove pod brojem 03-2232/1-61 od dana 13. ožujka 1961., Prijepis odluke Narodnog odbora kotara Split, Odjel za privredu, inspekcija rada pod brojem 03-10556/1-61 od dana 15.12.1961., prijepis iz zemljišne knjige za č. zem. [katastarska čestica], ZU 1361 k. o. [katastarska općina] od dana 10. svibnja 2002., rješenje iza pok. RR Beara ž. UR rođ. ŽR pok. Č pod posl.br. O-224/97 od dana 14. siječnja 1999., rješenje iza pok. FR pok. Č pod posl.br. O-277/97 od dana 31. prosinca 1997., zaključak Centra za socijalnu skrb Trogir KLASA: Upl-552- 02/04-04-9, Ur.br.: 2184-16-04-3 od dana 18.11.2004., rješenje o nasljeđivanju iza smrti NR pok. Č pod posl.br. O-90/87 od dana 30.6.1987., preslik zahtjeva za naknadu ili povratak oduzete imovine upućen SDŽ, Ured za imovnisko- pravne poslove, Ispostava Trogir od dana 30. lipnja 1997. ovjerenu kod javnog bilježnika Petra Žanka pod brojem OV-6554/04 dana 20.12.2004., izvadak iz zemljišne knjige za ZU 1361 k. o. [katastarska općina], preslik prijedloga za upis zabilježbe zabrane otuđenja ili opterećenja na temelju pravnog posla predlagatelja ČR rođ. NR zaprimljen kod Općinskog suda u Trogiru, Zemljišnoknjižni odjel u Trogir dana 17.12.2004. ovjeren kod javnog bilježnika Petra Žanka pod brojem OV-6556/04 dana 20.12.2004., Odobrenje Narodnog odbora kotara Split, Uprava za unutrašnje poslove broj II/5 – 10874/56 od dana 14. lipnja 1956., rješenje Općinskog suda u Trogiru Z-400/03 od dana 5.1.2007., prijavni list za zemljišnu knjigu sastavljen dana 10.5.2002. izrađen od dipl.ing. geodezije ČL br. UP I 932-07/02-02/337 pod posl.br.Z-400/03, djelomično rješenje Ureda državne uprave Splitsko-dalmatinske županije, Služba za imovinsko- pravne poslove, Ispostava Trogir Klasa: UP-I-943-04/97-01/302-306, Urbroj: 2181-05/09-11-11 od dana 4.5.2011., zk izvadak za ZU 6927 k. o. [katastarska općina], povijesni prikaz za ZU 1361 k. o. [katastarska općina], rješenje Općinskog suda u Trogiru posl. broj Z- 400/03, preslik presude Općinskog suda u Trogiru poslovn. broj P- 291/04 od dana 13. studenog 2006. godine, kao i pregled cijelog spisa P- 291/04 koji je priložen, preslik rješenja Općinskog suda u Trogiru, posl. broj Z- 1463/07, izvadak iz zemljišne knjige za čest. zem. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], parcelacijski elaborat izrađen od ovlaštenog inženjera geodezije ČL, od dana 10. svibnja 2002. godine, nalaz i mišljenje, stalnog sudskog vještaka Zvonimira Rubića, dipl. ing. geodezije, zaprimljen na sud dana 10. ožujka 2020. godine, povijesni izvadak iz zemljišne knjige za z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pismeno "Očitovanje na primjedbe tuženika", od Zvonimira Rubića. ovlašt. inž. i sudski vještak za geodeziju od dana 5. studenog 2020.g, pismeno "Očitovanje na primjedbe tuženika" od Zvonimira Rubića ovlašt. inž. i sudski vještak za geodeziju, od dana 1. ožujka 2021. godine, zk izvadak za z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj Z- 5167/2017, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka GL, rješenje o nasljeđivanju iza pok. SR Općinskog suda u Splitu poslov. broj O- 3360/21,uvjerenje DGU, Područni ured za katastar Split, Ispostava za katastar nekretnina Trogir, klasa: 935-08/17- 02/179, ur.broj 541-26-02-07/6-17-2, od dana 8. kolovoza 2017.g., uz kopiju snimke iz zraka, godina snimanja 1968.g., izvod iz katastarskog plana od 8.08. 2017., rješenje Splitsko-dalmatinske Županije, upravni odjel imovinsko –pravne poslove, klasa: UP/I 943-02/23-0901/0047, od dana 5. rujna 2023. godine, izvod iz katastarskog plana, od dana 23. srpnja 2025. godine, prijepis posjedovnog lista broj 378, povijesni izvadak iz zemjišne knjige za z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pregledan je članak sa portal index.hr "U [adresa] otvorena nova benzinska postaja", izveden je dokaz saslušanjem svjedoka ZL, HL, OL i tuženika pod 3 ZR.

4. Valja kazati kako se radi o parničnom postupku koji je započet 14. travnja 2004. godine (dakle prije 1. travnja 2013. godine), a u skladu s čl. 107. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" 80/22), postupci započeti prije stupanja na snagu ovog zakona dovršit će se primjenom odredbi Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08.,96/08. -Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske., 123/08., 57/11., 148/11- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14.,- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19).

5. Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

6. Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina].

7. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj tijekom ovog postupka istaknuo dosjelost kao temelj stjecanja.

8. Kako u ovom postupku valja utvrditi postojanje određenog stvarnog prava, sud je kao bitnu činjenicu dužan utvrditi, odnosno identificirati predmet spora, posebice što u ovom postupku treba utvrditi je li trenutni upis, odgovara stvarnom stanju nekretnine. Stoga je u predmetnom postupku izveden dokaz uviđajem na licu mjesta dana 25. listopada 2019.godine, uz pomoć stručnog znanja vještaka Zvonimira Rubića dipl. ing. geodezije, koji je potom dostavio pisani nalaz i mišljenje od dana 10. ožujka 2020. godine.

9. Sudski vještak u svom nalazu i mišljenju od dana 10. ožujka 2020. godine je identificirao predmet spora te utvrdio sljedeće:

- da lik A, B, C, D, E, F, A – je predmetna čest. zem. [katastarska čestica] K. o. [katastarska općina] koja je evidentirana u zemljišnoknjižnom ulošku br. [broj ZK uloška] Zemljišnoknjižnog odjela u Trogiru temeljem prijavnog lista br. 058/2002 od 10. svibnja 2002. godine, klasa br. 932-07/02- 02/337 upisane površine 261 m2 i u naravi predstavlja asfaltirani podest zapadnog dijela bivše benzinske postaje položene s južne strane ulice O [adresa] u [adresa].

-da lik D, E, F, G, D – je predmetna čest. zem. [katastarska čestica] K. o. [katastarska općina] koja je evidentirana u zemljišnoknjižnom ulošku br. [broj ZK uloška] Zemljišnoknjižnog odjela u Trogiru temeljem prijavnog lista br. 058/2002 od 10. svibnja 2002.godine, od 10. svibnja 2002.g. klasa:

932-07/02-02/337 upisane površine 197 m2 i u naravi predstavlja zemljani podest položen neposredno uz bivšu benzinsku postaju u [adresa].

9.1. Tužitelji nisu imali primjedbe na izrađeni nalaz i mišljenje, a tuženici nisu imali načelno primjedbe na nalaz i mišljenje, ali je predloženo da se vještak očituje na oklonosti jesu li čest. zem. [katastarska čestica] usklađene s novom geodetskom izmjerom i novim katastarskim brojem, odnosno je li se čest. zem. [katastarska čestica] sastoji od zemljišnoknjižnih čestica 10007/1 i 1007/6 sve k. o. [katastarska općina].

9.2. Sudski vještak je uputio sudu pisano očitovanje dana 5. studenog 2020. godine i dana 1. ožujka 2021. godine u odnosu na traženje tuženika, te u bitnom naveo da nakon izvršenog preklopa katastarske mape i zemljišnoknjižnog stanja, čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] nisu usklađene s katastarskom česticom [katastarska čestica], ali se katastarska čestica [katastarska čestica] sastoji od dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to onog dijela koji je u vještvu od 2.ožujka 2020. godine označen slovima D,E,F,G,D.

10. Stranke parničnog postupka nisu imale nikave daljnje primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, te njegove pisane dopune vještva, te ga ovaj sud prihvaća kao stručan, objektivan, argumentiran, koji sadržava sve podatke potrebne za pravilnu identifikaciju predmeta spora.

11. U svom iskazu svjedok GL djelatnik tužitelja navodi da već 36 godina radi u INI kao prodavač na benzinskoj stanici, da je dio na skici označen likom slova A-B- C-D-G-F-A bio prostor na kojemu se nalazila benzinska stanica, da crpi saznanja iz 1985.godine kada je na istoj počeo raditi kao prodavač. Tamo gdje je lik slova F-E-D- G-F da su se nalazila dva parkinga gdje da su oni ostavljali automobile, u hladovinu. Benzinska pumpa da je bila veća od ovog što je označeno likom slova i pokazuje rukom istočno od slova C gdje bi se nalazio njihov kiosk jugoistočno što na skici izgleda kao zemljani plato bi se nalazili tankovi. Prostor označen likom slova da je bio je ono što oni zovu „zeleni otok“ kojim da se koristila INA i njena benzinska pumpa u [adresa]. To da je operativna zona benzinske pumpe, oni da su zvali „otok“ na kojem da su se nalazili agregati za benzinsku pumpu. Navodi da je ta benzinska pumpa zatvorena 2004.godine, i osim u ACY Marini bila je jedina u [adresa]. 1985.god, kada da je počeo raditi, a radio je na istoj 3-4 godine, a nakon toga da je prešao u Kaštela, pa da se opet vratio nakon par godina. Benzinska pumpa da se nalazila na istom mjestu i prije nego što je tamo počeo raditi, u rujnu 1985.godine. Navodi da nitko nikada nije remetio vršenje djelatnosti te benzinske postaje. Vezano uz prostor gdje je rekao da su tu ostavljali automobile kao djelatnici INA-e, da drugi ljudi tamo uglavnom nisu ostavljali automobile znajući da oni to koriste kao parking. Ako bi se to i dogodilo da bi to bilo rijetko, netko da bi ostavio kakav motor. Nikada da ih nitko nije ometao u posjedu te benzinske pumpe dok je tamo bio i radio.

12. U svom iskazu svjedok ZL u tazbini sa tuženikom pod 3, navodi da njegov pokojni otac i pokojni otac od ĆL, zeta mu, da su zapravo obrađivali cijeli ovaj kompleks, ovo gdje je parkiralište i dio gdje je bila benzinska postaja, a u naravi da je to opet danas parkiralište. Inače ove nekretnine da su pripadale ovdje domicilnom stanovništvu, obitelji Ć, ZR, Š itd. Ovim obiteljima da je pripadala nekretnina sve od magistralne ceste pa do ulaza u parkiralište. Navodi da ima saznanja da je INA ušla u posjed, a to bi bio upravo ovaj dio prikazan na skici lica mjesta i omeđen točkama A-B-C-D-E-F, a dalje da se taj njihov posjed nastavljao na ovaj dio koji na slici nije označen točkama, a protezao bi se na istočnu stranu. Što se tiče ovog dijela označenog točkama D-E-F-G-H, a što bi prema prikazu sudskog vještaka bila ova druga čestica oznake 1007/6 da ona nikada nije bila u posjedu tužitelja jer da se na istoj nalazi i dan danas jedna poljska kućica koja pripada obitelji ZR, odnosno Š izvorno, a ta ista poljska kućica da je bila još i 1960-ih godina, što da se može vidjeti iz prikaza, odnosno snimka stanja prije 1968.g. i da taj cijeli potez dolje jug su zapravo bili posjedi obitelji, vrtovi, u to vrijeme da se to sve obrađivalo. Na ovom predjelu između točaka F i E da se nalazi betonski zid i cijela ta benzinska postaja da je u naravi bila podignuta metar iznad nadmorske visine u odnosu na ovaj posjed južno od nje. Inače ima saznanja da negdje 2000. i neke godine da je otvorena nova benzinska postaja, tako da je ova zatvorena, a grad [adresa] da je zapravo preuzeo posjed ove nekretnine, te da INA više nije držala posjed na istoj. Navodi da danas upravlja komunalna gradska tvrtka TROGIR HOLDING. Koliko da je njemu poznato prije nego što je ovdje INA izgradila benzinsku postaju cijeli ovaj predio da su bile obradive površine na kojoj da su već spomenute obitelji obrađivale određene kulture. Nadalje, navodi da INA u to vrijeme nije imala nikakve dozvole, pritom misleći na ove građevinske i uporabne dozvole, to da su bile takoreć načelne dozvole koje je izdavala država. Pošto da je bio djelatnik općine, poznato mu je kako je to funkcioniralo u onom ranijem sistemu, a dok je još radio u općini, da su krenuli radovi na asfaltiranju jednog dijela radi parkinga i da su radili na spojnoj cesti za ulaz u Dom zdravlja. Navodi da poznaje OL, GL, obojica da su bili djelatnici INE, a na daljnji upit jesu li isti parkirali svoja vozila i ako jesu na kojem točno dijelu da prikaže, navodi da jesu parkirali svoja vozila, ali da je to bilo na ovom dijelu gdje je i danas parkiralište, tu da su prije parkirali i autobusi, a to da je odmah do ceste, dok na ovom dijelu južno iza točaka F i E da nisu ni mogli zato što je taj dio ograđen zidom i predstavlja obradivu površinu. Navodi da je grad [adresa] u ovom razdoblju između 2005. i 2007.g. krenuo sa realizacijom parkirališta na ovom dijelu.

13. U svom iskazu svjedok HL navodi da mu je poznato o kojim nekretninama se radi i da su te nekretnine pripadale obitelji SR, ZR, i još nekim obiteljima i prije nego što je ova benzinska postaja izgrađena. Prema skici lica mjesta iz vještva Zvonimira Rubića da je INA ušla u posjed ovog gornjeg dijela koji je označena točkama A-B-C-D-E-F, a taj posjed INE da se protezao i na ovu istočnu stranu koja nije posebno označena točkama, a s tim kada me sud pita što je sa ovim dijelom označen točkama E-F-G-H, navodi da je to dio koji se nalazi iza zida, a da mu je poznato da je tu bio jedan trotoar, i da ima jedna kućica, koja je služila obitelji ZR, odnosno majka je bila iz obitelji SR i oni da su tu imali pumpu za vodu za obrađivanje, a da su imali i jedan bunar, ali on se kasnije kad se radio parking zatrpao. Navodi pošto da je imao tvrtku za asfaltiranje, kada se radio ovaj parking položen južno od ovih predmetnih nekretnina, da nije mogao izvršiti asfaltiranje u odnosu na ovaj kako predmetni dio označen točkama E-F-G-H, tako i u odnosu na ovaj južni dio ispod njega, jer da mu je bilo rečeno da tu vlasnički odnosi nisu riješeni i da se ne može asfaltirati, odnosno da su rekli da se radi o privatnom vlasništvu, a to da je tako rečeno od strane Grada Trogira. Nadalje, da je upravljanje preuzeo Grad Trogir, a to da je ovaj dio označen točkama A-B-C-D-E-F, tako da jedno vrijeme su se tu parkirali autobusi i bio je javni WC, a sada da je već to pretvoreno u zelenu površinu, a ovaj dio gdje je položena ova kućica, a radi se o dijelu označnom točkama E-F-G-D da nije nikad bio u posjedu INE, već da je posjed ostao u naravi kakav je bio i prije.

14. U svom iskazu svjedok OL djelatnik tužitelja navodi da je počeo raditi na ovoj staroj benzinskoj postaji 1975.g., a kada da je došao to da je već bila INA, a misli da je prije nje bila neka firma, ali da ne znam sad točno kako se zvala. Nadalje navodi prema skici vještaka Zvonimira Rubića da je na ovom predjelu između točaka C-D bio položen zid, a misli da je taj zid i danas tamo, međutim da ne može se točno snaći prema ovoj skici lica mjesta, na terenu da bi mu to sigurno bilo jasnije, do ovoga zida, a taj zid pokazuje sudu i na ovoj drugoj fotografiji na str. 163. spisa i navodi da je posjed INE bio do zida na zapadnoj strani, a na istočnoj strani da su bili rezervoari. Kasnije da se iza ovoga zida napravio jedan magazin, odnosno skladište za ulje i još neke druge stvari, a odmah iza skladišta da je bila poljska kućica koja da je imala bunar i pumpu za ispumpavanje vode, a zna da je to bila kućica od UR. Navodi da su oni njihova auto parkirali sa istočne strane, a da pritom pokazuje sudu koji je izvan točaka označenih u vještvu. Navodi da je INA napustila posjed ovog dijela 2003.g., kada se izgradila ova druga benzinska postaja. Navodi da je od trenutka kad je došao radio na ovoj benzinskoj postaji, sve do trenutka kada je ona zatvorila. Nadalje da odmah par metara od ovog zida da se sadilo i da je obitelj SR u to vrijeme sadila neke svoje kulture, kao i obitelj UR, i da je pok. UR znao s njima popiti kavu. Na upit zam. pun. tužitelja je li INA na neki način posjedovala ovaj dio označen točkama F-G-D-E prikazane na skici lica mjesta, svjedok navodi da mu se zaista teško orijentirati na ovoj skici, ali da potvrđuje ono što je već ranije rekao da je posjed sigurno bio do zida kojeg prepoznaje na ovoj drugoj fotografiji. Inače od ovoga zida sve južno, istočno i zapadno je bilo jedno polje koje da se u to vrijeme obrađivalo.

15. U svom iskazu tuženik pod 3 ZR, navodi da u odnosu na ovu skicu lica mjesta točke A-B-C-D-E-F (a to da nije ni sporno) da predstavlja posjed bivše benzinske postaje INA, ali da se radi o nezakonitom i nepoštenom posjedu, a to da će obrazložiti sudu u nastavku svog iskaza. Dio označen točkama D-G-F-E-D, a koji nosi i sasvim drugu katastarsku oznaku nikada da nije bio u posjedu bivše benzinske postaje [adresa], već u posjedu njegove obitelji SR, naime to da je prezime njegove majke. Inače ovaj dio koji da je sada pokazao se i visinski razlikuje u odnosu na ovaj gornji dio položen na ovoj drugoj čestici, tako da iz same konfiguracije terena da je jasno da oni nisu mogli posjedovati ovaj dio, a kao što je to i vještak naznačio u svom vještvu pošto da je ovaj dio označio kao zemljani podest. Poljska kućica da je položena upravo na ovom dijelu čestice 1007/6 u okviru ovih slovnih oznaka D-G-E-F-D i postoji potvrda je izgrađena prije 1968.,a što da bi značilo da je ona kao takva legalna. Navodi da je postojao od strane njegove obitelji i bunar koji da je služio za zalijevanje kultura koje da su se tu sadile, a ova kućica da je imala i struju i imala je priključak struje, ali kasnije da je bunar nestao i nakon što je izvršena deposedacija. Nadalje, navodi da se zid na ovoj skici lica mjesta nalazi na međi između ove dvije čestice, ali kako da je on dio posjeda tužitelja pretpostavlja da bi se nalazio na čestici 1007/1. Nadalje, navodi da mu je neshvatljivo da bi se u ovom postupku tek naknadno proširio zahtjev na dio koji je izvan posjeda kada da se zna da taj dio nikada nije bio u posjedu INE, niti funkcionalno, niti vlasničko niti materijalno, a posebice što da je vlasništvo jedna ustavno zaštićena kategorija. Nadalje, u odnosu na konstataciju da je posjed INE za čest. zem. [katastarska čestica] nezakonit, navodi da se sjeća svog pok. djeda gdje je govorio: "Evo oduzeli su nam imovinu, nitko ništa nije platio", a zna da kada se pokrenuo postupak za povrat oduzete imovine, da im je rečeno da nemaju što radit u tom postupku jer da su upisani kao vlasnici u zemljišnim knjigama, pa da smatra samim time da treba imati povjerenje u upis u zemljišnim knjigama. Nadalje, navodi da iz samog kat. plana je razvidno da je stara benzinska postaja INE bila položena na više kat. čestica, a da mu je poznato da su oni dobili određeni dokument u smislu da im je dozvoljena gradnja, međutim da zapravo oni tek naknadno rješavaju ovo zk stanje, a da je to pravno i tehnički neodrživo, da bi oni trebali jednim geodetskim elaboratom spojiti ove čestice koje pripadaju njihovom posjedu, a što da bi trebalo predstavljati jednu građevinsku česticu, a da se postavlja pitanje zašto se to nije dogodilo. Navodi da mu je poznato da INA inače nikad nije ni dobila uporabnu dozvolu za ovu benzinsku postaju od tijela koje je isto izdalo građevinsku dozvolu, a da nisu to ni mogli dobiti i nisu imali geodetski snimak izvedenog stanja gdje bi bile objedinjene sve njihove čestice, a to da je sve zbog samog neriješenog imovinsko pravnog odnosa. Nadalje, da pretpostavlja da i u ovom slučaju postoji neki dogovor između grada [adresa] i INE u kojem da bi oni kao vlasnici ove zemlje trebali opet izvisiti. INA da je napustila ovu česticu 1007/1, a tuženik pod 3 navodi da je ona negdje 2003.g. napustila ovu česticu, a na daljnje pitanje tko je sad u posjedu, tuženik navodi Grad Trogir, odnosno Holding Trogir. Navodi da je trenutno stanje takvo da je prilaz koji je postojao sa glavne ceste na benzinsku postaju sada ukinut, odnosno izgrađen je kameni zidić, tako da ovaj prostor zapravo ne služi ničemu. Navodi da je inače i radio u upravnim tijelima kako Grada Trogira tako i Grada Kaštela na izdavanju upravo akata za izgradnju i uporabu, tako da ima određena stručna znanja u pogledu toga.

16. Iz potvrde Trgovačkog suda u Zagrebu, sudski registar broj 7004/00 (str.3 -11. spisa) od dana 29.rujna 2000. godine, proizlazi da je prema toč. 23. temeljem Zakona o osnivanju javnog poduzeće INA –INDUSTRIJA NAFTE (NN 42/90) i rješenjem suda br. Fi-9536/90 od dana 30. listopada 1990.godine, u reg. ul. br. 1-9472 upisano je osnivanje javnog poduzeća INA-INDUSTRIJA NAFTE s p.o., sa sjedištem u [adresa], te je u javno poduzeće unesena imovina svih poduzeća iz točke 22. Nadalje, iz potvrde proizlazi da je dana 31. listopada 1990. godine, radi upisa osnivanja javnog poduzeća INA-INDUSTRIJA NAFTE, s potpunom odgovornošću, Zagreb, upisano je brisanje poduzeća iz točke 22, jer su poduzeća ušla u sastav Javnog poduzeća INA-INDUSTRIJA NAFTE, Zagreb. Nadalje, temeljem rješenja istog suda Tt- 95/131 od 2. svibnja 1995. godine, pod matičnim brojem MBS [matični broj subjekta] upisano je usklađenje općih akata INA industrija nafte d.d. Zagreb, sa Zakonom o trgovačkim društvima i pod tvrtkom INA industrija nafte dioničko društvo sa sjedištem u [adresa] (skraćeno INA d.d.), a navedenim rješenjem utvrđeno je da je INA-INDUSTRIJA NAFTE, d.d. [adresa], pravni slijednik svih navedenih pravnih subjekata od redn. broja 1- do 25 potvrde.

17. Iz pismena "Odobrenje" Narodne Republike Hrvatske, Narodni odbor kotara Split, Uprava za unutrašnje poslove broj II/5-1087/56, od dana 14. lipnja1956. odobrena je montaža 2 kom. pumpe za benzin i naftu koristeći postojeći rezervoar sadržine 5.000 lit i ugradbu novog rezervoara sadržine 5000 lit. u predjelu "Travarica" u [adresa] uz ispunjenje navedenih uvjeta iz točke a/b i c/, po zahtjevu poduzeća "Soline" Trogir, koja se dostavlja prema dostavnoj naredbi " Jugopetrolu" Solin (lokacijska dozvola).

18.Iz rješenja broj 03- 2232/I-61, od dana 13. ožujka 1961. godine, Narodnog odbora Općine Trogir, Odjel za privedne poslove, ref. za građ.urban i komunal. poslove, po zahtjevu "Jugonafte" poduzeća za uvoz i izvoz nafte, proizlazi da je navedenom poduzeću udovoljeno za izgradnju pumpne stanice na čest. zem. [katastarska čestica] k.o.

[adresa] pod navedenim uvjetima (građevinska dozvola).

19. Iz rješenja Narodnog odbora Kotara Split, Odjel za privredu, Inspekcija rada, Br. 03-10556/1-61, od 15. prosinca 1961. godine, proizlazi da je odobrena upotreba novoizgrađene benzinske pumpne stanice poduzeća" Interpetrol" smještene u [adresa] kraj Jadranske turističke ceste, prema zahtjevima koji se imaju izvršiti do 1. veljače 1962. godine, a u protivnom dozvola gubi vrijednost, a "Interpetrol" je sljednik "Jugopetrol" Solin (uporabna dozvola).

20. Iz očitovanja Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove, Ispostave u [adresa], klasa: 940-01/06-01/20, od dana 3. siječnja 2007. godine, proizlazi da su 30. lipnja 1997. godine, podnijeli zahtjev za naknadu ili povratak oduzete imovine, ŠL ud. Č, FR pok. Č, ČR pok. Č, GR pok. Č i BR kći KR za nekretnine položene na čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina].

21. Iz djelomičnog rješenja Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Služba za imovinsko-pravne poslove, Ispostava u [adresa], Klasa: UP/I-943-04/97- 01/302-306, urbroj: 2181-05/09-11-11 od dana 4. svibnja 2011. godine, proizlazi da je točki I. izreke rješenja odbačen zahtjev predlagatelja u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a sve uz obrazloženje da se radilo o nepotpuno podnesenom zahtjevu jer da isti nisu uz ostale potrebne isprave dostavili akt o podruštvovljenju odnosno podržavljenju za čest. zem. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina].

22. Iz pravomoćne presude ovog suda poslovni broj P- 291/04 (list 146-150 spisa) kao i spisa P- 291/04 koji je priložen ovom spisu, proizlazi da je tužitelj INA- Industrija nafte dioničko društvo iz [adresa], utvrđen kao vlasnik temeljem dosjelosti na čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 823 m2, koja u naravi predstavlja zemljište i skladište benzinske postaje tužitelja, budući da nekretninu tužitelj nesmetano koristi od 1961. godine, te ima status kvalificiranog posjeda. Temeljem navedene presude naloženo je tuženicima da izdaju tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva, a u suprotnom da izvrše upis prava vlasništva po pravomoćnosti presude.

23. Pregledom aktualnog zk stanja na čest. zem. [katastarska čestica] upisane u z.u. 6927k.o. [adresa], proizlazi da su se u međuvremenu od trenutka podnošenja tužbe upisali i nasljednici pok. prednika, pa su tako aktualno upisani: ČR G, GR Z, ĆL sin UR, HR, ZR DR, ĆR, BR mldb. BR kći KR, KR, TR, SR ER.

24. Pregledom aktualnog stanja na čest. zem. [katastarska čestica] upisane u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], proizlazi da su aktualno upisani: VR ud. Č, ČR G, GR Z, ĆL sin UR, HR, ZR DR, ĆR, ČRE ud. Č, KR mldb. BR kći KR, KR, TR, ČRE ER.

25. Gjirlić VR (ČRE) ud. Č je umrla 2004. godine, a naslijedile su je ČR i GR Z (tužene pod 1 i pod 2), tako da je u potpunosti opravdana pasivna legitimacija svih utuženih osoba.

26. Iz uvjerenja DGU, Područni ured za katastar Split, Ispostava za katastar nekretnina [adresa], klasa: 935/08/17-02/179, od dana 8. kolovoza 2017. godine, proizlazi da građevina označena kao A, locirana na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (katastarska oznaka), je prikazana na snimci iz zraka temeljem snimanja obavljenog 1968. godine, a u prilog uvjerenju prileži snimak broj snimka 9089.

27. Iz rješenje Splitsko- dalmatinske županije, Upravni odjel za imovinsko-pravne poslove, klasa: Up/I 943-02/23-0901/0047, od dana 5. rujna 2023.godine, proizlazi da je prihvaćen prijedlog za potpuno izvlaštenje zemljišta radi rekonstrukcije Ulice Kardinala Alojzija Stepinca, na čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] odnosno katastarske oznake 3764/4 PL 3649 površine 86 m2 koje se vode kao vlasništvo tuženika iz ovog postupka.

28. Iz prijepisa posjedovnog lista broj 378 DGU, Područni ured za katastar Split, Ispostava za katastar nekretnina [adresa], proizlazi da je na kat. čest. [katastarska čestica] (kao način uporabe opisana je kuća i vrt) upisana kao posjednica Đirlić Antica.

29. Odredbom članka 114. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14) pravo vlasništva se može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, dok je stavkom 2. određeno da pravo vlasništva je stečeno kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.

30. U postupku je valjalo utvrditi je li tužitelj ispunio pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelošću.

31. U konkretnom postupku mjerodavno je pravo koje je bilo na snazi u vrijeme nastanka tog odnosa, dakle pravna pravila bivšeg Općeg Građanskog zakonika (dalje OGZ-a).

32. Prema pravnom pravilu OGZ-a, paragrafu 1460 - za stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti zahtijevo se zakonit, pošten i istinit posjed. Prema Općem Građanskom zakoniku, pravo vlasništva se moglo steći, između ostalog, na temelju pravnog posla i to upisom u zemljišne knjige, ali i faktičnom realizacijom pravnog posla u naravi, odnosno, predajom i stupanjem u posjed. Nadalje, člancima 1461. do 1471. Općeg Građanskog Zakonika uređeno je pitanje stjecanja prava vlasništva dosjelošću. Tako je potrebno da je posjed zakonit (1461), pošten (1463), istinit (1464), te je potrebno i vrijeme dosjedanja.

33. Stjecanje vlasništva dosjelošću bilo je propisano i u članku 28. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, dalje ZOVO), te je propisano sad i u članku 159. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17- dalje u tekstu ZV). Odredbom članka 159. stavka 1. ZV-a propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom stvari ako posjed ima određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom stvari. Tako je stavkom 2. propisan rok od 10 (deset) godina za kvalificiranog posjednika (poštenog, istinitog i zakonitog), dok je stavkom 3. istog članka propisan rok od 20 (dvadeset) godina za poštenog posjednika.

34. Valja istaknuti da kod dosjelosti kao originalnog osnova stjecanja prava vlasništva moraju biti ispunjene određene zakonske prepostavke i to: sposobnost stjecanja (opća pravna sposobnost), sposobnost stvari (svaka stvar na koju može postojati pravo vlasništva), posjed određene kvalitete (kvaliteta posjeda) i vrijeme dosjelosti (zakonom određeno vrijeme). Za redovnu dosjelost potrebno je utvrditi da je posjed kvalificiran kao zakonit, pošten (savjestan) i istinit. Zakonit je onaj posjed koji se zasniva na pravovaljanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva. Savjestan (pošten) posjed postoji kada posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, dakle kada posjednik opravdano vjeruje da je stvar pribavio od vlasnika (s tim da se poštenje, savjesnost presumira). Istinit je onaj posjed koji nije stečen ni silom ni prevarom ili zlouporabom povjerenja. Da bi se mogla uvažiti dosjelost prava vlasništva na nekretnini dugotrajnim posjedovanjem treba utvrditi na nedvojben način ponašanje posjednika kroz čitavo vrijeme posjedovanja, jer "zla vjera" spriječava početak tijeka dosjelosti. Kako je dosjelost stjecanje prava vlasništva neke stvari neprekidnim samostalnim posjedovanjem kroz zakonom određeno vrijeme, to pravni učinci dosjelosti nastupit će po samom zakonu čim se ispune prepostavke stjecanja putem dosjelosti. Odlučna pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću je pošten (savjestan) posjed kroz zakonom određeno vrijeme i s tim da nije nužno da posjed bude i zakonit (odluka VSRH, Rev-1628/15).

35. Za stjecanje prava vlasništva izvanrednom dosjelošću posjed je trebao biti samo pošten, a izvanredno vrijeme dosjelosti je bilo trideset godina (pravno pravilo iz paragrafa 1477. bivšeg OGZ).

36. Dakle, za stjecanje vlasništva prema pravnom pravilu iz paragrafa 1460. OGZ-a, zahtijeva se pošten posjed. Pošten je prema pravnom pravilu iz paragrafa 328. bivšeg OGZ-a onaj tko iz vjerojatnih razloga drži stvar kao svoju. Mjerodavna je, dakle, dobra vjera u zakonitost izvršavanja posjeda, dakle, povjerenje u valjan naslov.

37. Dužnost je protivnika dosjedanja, a ne dosjedatelja, što proizlazi iz predmnjeve poštenja, kada je riječ o izvanrednoj dosjelosti iz pravnog pravila iz paragrafa 1477. OGZ-a o dokazanom nepoštenju, da dokaže da nije postojalo poštenje uzukapijskog posjednika za cijelo vrijeme dosjedanja. Poštenje koje je potrebno za dosjedanje otpada samo onda kada posjednik stekne pozitivno znanje da njegov posjed nije više zakonit, ili kada bi on barem trebao takve okolnosti steći koje daju povoda za sumnju u zakonitost njegova posjeda. Međutim, prema pravnom pravilu iz paragrafa 1463. bivšeg OGZ-a nepoštenje prijašnjeg posjednika ne smeta poštenom slijedniku ili nasljedniku da započne dosjelost od dana svojega posjeda. Tko se poziva na izvanrednu dosjelost nije, dakle, dužan dokazivati zakonitost svojeg posjeda.

38. U parnici u kojoj tužitelj traži utvrđenje prava vlasništva na temelju dosjelosti potrebno je utvrditi početak i završetak razdoblja za koje sud smatra da je razdoblje u kojemu je pravo vlasništva stečeno dosjelošću.

39. Iz iskaza saslušanih svjedoka i tuženika pod 3 kojima sud poklanja povjerenje iz razloga što su njihovi iskazi bili neposredno uvjerljivi, logični i sukladni ostalim izvedenim dokazima, te sukladno naprijed navedenim ispravama, utvrđena je činjenica kontinuiranog i neometanog posjedovanja predmetne nekretnine od strane tužitelja i njegova prednika. Povezujući iskaze svjedoka sa onim što proizlazi iz naprijed navedenih isprava, nije utvrđeno ništa suprotno od onog o čemu su svjedoci iskazivali, a što se tiče kontinuiteta posjeda.

40. Naime, svi svjedoci kao i tuženik pod3 ne spore niti negiraju činjenicu da predmetna nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koju je vještak geodet dodatno označio i slovima kao lik A-B-C-D-E-F-A, površine 261 m2, koji dio predstavlja asfaltirani podest, jest posjed nekadašnje bivše benzinske postaje INA d.d., a koja je bila i jedina stanica za naftu i benzin na području grada [adresa], dok se 2004. nije izgradila druga stanica, te nije sporno ni da je tužitelj te 2004. godine prestao izvršavati posjed ove nekretnine na dotadašnji način u smislu obavljanja djelatnosti pumpne stanice za naftu i benzin, tako da je tužitelj postrojenje premjestio na drugu lokaciju. Svi svjedoci su suglasni i ujednačeni u svom iskazu i svi jednako pokazuju na skici lica mjesta da je posjed tužitelja bio položen upravo na ovoj nekretnini, odnosno na dijelu koji je vještak označio slovima A-B-C-D-E-F-A, a koji upravo odgovara nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] za cijelo, odnosno da se protezao do zida na zapadnoj strani. Dakle objektivno je bilo zamjetljivo izvršavanje posjeda na spornoj nekretnini i svatko je mogao vidjeti i znati, da je prednik tužitelja u posjedu predmetne nekretnine.

40.1. Nadalje, svjedoci su suglasni u svojim konstatacijama da se posjed tužitelja nije protezao na drugu označenu nekretninu iz tužbenog zahtjeva, odnosno da tužitelj nije nikad bio u posjedu dijela koji je vještak označio kao lik D-E-F-G-D-, površine 197 m2, i koji u naravi predstavlja zemljani podest, a predstavlja upravo nekretninu oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za cijelo.

40.2. Dakle na ovoj drugoj nekretnini iz tužbenog zahtjeva oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (obje nekretnine su nastale parcelacijom iz matične čest. zem. [katastarska čestica] u čest. zem. [katastarska čestica], površine 261 m2 i čest. zem. [katastarska čestica], površine 197 m2, sve sukladno prijavnom listu provedenom pri Područnom uredu za katastar Trogir i u zemljišnu knjigu pod brojem Z- 400/03), temeljem rezultata dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi da tužitelj i njegov pravni prednik ovu drugu zemljišnoknjižnu česticu nije koristio niti su na istoj bili izgrađeni objekti benzinske postaje, niti su se držali agregati, ili bilo koji drugi sadržaji u funkciji obavljanja djelatnosti benzinske pumpne stanice. Jedan svjedok samo spominje ovaj prostor kao lokaciju gdje su se radnici parkirali vozila zbog hlada, dok ostali svjedoci i sam tuženik pod 3 navode da na ovoj drugoj čestici oznake čest. zem. [katastarska čestica] tada je postojala poljska kućica (koja je položena i danas), pumpa za vodu i bunar, i da se tu radilo o privatnom obradivom zemljištu u posjedu obitelji ZR (izvorno VR), a posjed benzinske postaje da je bio podignut iznad razine ove druge čestice koja je bila u posjedu obitelji ZR (VR). Kad se uzme u obzir nalaz i mišljenje sudskog vještaka geodeta, gdje je vidljiva različita konfiguracija terena (teren stare benzinske postaje je asfaltiran, dok je teren druge zk čestice zemljan) i nalazi se izvan dijela koji je omeđen zidom, što je sve utvrđeno i neposrednim opažanjem, ocjenjujući sve provedene dokaze posebno i u njihovoj ukupnosti, te poklanjajući punu vjeru iskazima svjedoka i tuženika pod 3 u pogledu korištenja i posjedovanja utuženih nekretnina, sud smatra kako je tužitelj u konkretnom slučaju dokazao da su se ostvarile sve pretpostavke koje zakon traži za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok te iste pretpostavke nisu ispunjenje u odnosu na nekretninu oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], jer nije ostvaren prvi preduvjet, a to je posjed odnosno korištenje nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] od strane tužitelja i njegova prednika.

41. Slijedom svega navedenog i utvrđenog valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica], dok odbiti kao neosnovan zahtjev u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina], sve sukladno točki I. i II. i III. izreke presude.

42. U odnosu na prigovor tuženika da posjed tužitelja nije zakonit, istinit i pošten, kao što je već navedeno kod izvanredne dosjelosti potrebno je samo da je ispunjena pretpostavka o poštenom posjedu. Mjerodavna je, dakle, dobra vjera u zakonitost izvršavanja posjeda, dakle, povjerenje u valjan naslov, a kod činjenice da su pravnom predniku tužitelja bila izdane sve tada važeće i potrebne dozvole za izgradnju i uporabu pumpne stanice u smislu lokacije, građevinske i uporabne dozvole (Odobrenje" Narodne Republike Hrvatske, Narodni odbor kotara Split, Uprava za unutrašnje poslove broj II/5-1087/56, od dana 14. lipnja 1956., rješenje broj 03- 2232/I-61, od dana 13. ožujka 1961. godine, Narodnog odbora Općine Trogir, Odjel za privedne poslove, ref. za građ.urban i komunal. poslove, rješenje Narodnog odbora Kotara Split, Odjel za privredu, Inspekcija rada, Br. 03-10556/1-61, od 15. prosinca 1961. godine), sud je stava da je prednik tužitelja, a kasnije i tužitelj imao puno povjerenje u zakonitost izvršavanja posjeda, te nije imao nikakav razlog posumnjati u istinitost i zakonitost svog posjeda. Na tuženicima je bio teret dokaza da dokažu da nije postojalo poštenje uzukapijskog posjednika cijelo vrijeme dosjedanja, odnoso da je posjednik znao da njegov posjed nije zakoniti ili bi trebao znati obzirom na okolnosti koje daju povoda za sumnju u zakonitost posjeda, a što tuženik nikakvim dokazima u ovom postupku nije uspio dokazati, odnosno oboriti presumpciju poštenja.

43. U konkretnom slučaju temeljem prednjih utvrđenja ispunjenja je dakle pretpostavka o savjesnosti i poštenju posjeda radi stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretnini čest. zem. [katastarska čestica] budući da tužitelj i njegov prednik kao posjednik kroz sve vrijeme dosjelosti smatraju da je stvar koju posjeduju njihova, a u prilog tom utvrđenju treba uvažiti i činjenicu da se posjed “bivše” benzinske postaje protezao i na česticu oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (za koju je također izdana građevinska dozvola 1961., istočno od predmetne čest. zem. [katastarska čestica]), i sa kojom česticom zajedno posjed tužitelja je predstavljao jednu jedinstvenu cjelinu u funkciji obavljanja djelatnosti pumpne stanice za benzin i naftu, za koju nekretninu je tužitelj već ishodio pravomoćnu presudu suda pod brojem P- 291/04, i za koju koju se po istoj presudi i upisao kao vlasnik u zemljišnoj knjizi.

44. Ujedno valja kazati da nije od pravno relevantnog značaja činjenica za ovaj postupak je li navedena nekretnina oduzeta tuženicima odnosno njihovim pravnim prednicima i po kojem osnovu kao prijašnjim vlasnicima, odnosno je li oduzimanje izvršeno temeljem nacionalizacije ili deposedacije (u spisu nije ni dostavljena isprava o podruštvovljenju ili neka druga odluka kojom se zemljište oduzima), pa u tom kontekstu valja kazati da ukoliko je i došlo do oduzimanja prema ranijim propisima, očigledno je da je nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] privedena namjeni zbog koje bi bila oduzeta, ali opet ta činjenica ne spriječava da tužitelj u ovom postupku traži utvrđenje prava vlasništva dosjelošću, jer kod dosjelosti kao originarnog načina stjecanja prava vlasništva, pravni učinci nastupaju ipso iure, odnosno kada su ispunjene sve pretpostavke za dosjelost.

45. Također činjenica da je predmetna nekretnina danas asfaltirani plato uz cestu bez posebne namjene, nije od odlučnog značaja za osnovanost tužbenog zahtjeva, i to stoga što okolnost da je benzinska postaja preseljena na drugu lokaciju 2004. godine samo po sebi ne dovodi do gubitka prava vlasništva koje je već ranije stečeno, jer pravo vlasništva ovlašćuje svog nositelja da sa stvari, koja je njegovo vlasništvo, čini što ga je volja, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima (članak 30. ZVDSP-a).

46. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sud zaključuje da navedene okolnosti ukazuju da su tužitelj i njegovi prednici u mirnom, istinitom i poštenom posjedu predmetne nekretnine svakako dulje od 40 godina (računajući posjed od 1961.g., do 2004.g), da je prednik tužitelja posjedovao navedenu nekretninu i u vrijeme kada se primjenjivao Opći građanski zakonik (OGZ) koji se primjenjivao na temelju Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije ("Službeni list FNRJ" broj 86/46, 105/46, 96/47), sve do rujna 1. rujna 1980., kada je stupio na snagu Zakon o osnovnim vlasničko pravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" broj 6/80, 36/90, "Narodne novine" broj 53/91, 91/96), koji je bio na snazi do 1. siječnja 1997., kada je stupio na snagu Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 - službeni pročišćeni tekst, 94/17

- službeni pročišćeni tekst, dalj: ZV) te da je prednik tužitelja cijelo to vrijeme neprekidno posjedovao predmetnu nekretninu za cijelo, pa tako i nakon 1. siječnja 1997. kada je na snazi ZV koji u svojoj odredbi 159. ZV propisuje pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, koje su u cijelosti ispunjene u ovom slučaju, sve to u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

47. Dodatno se napominje da je Republika Hrvatska kao članica Europske unije i Vijeća Europe dužna primjenjivati odredbe (Europske) Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda (MU 18/97,6/99,14/02,13/03, 9/05,1/06 i 2/10, dalja u tekstu Konvencija) i njezinih protokola kao i pravna stajališta prihvaćena odlukama Europskog vijeća suda za ljudska prava.

48. Odlučne činjenice u smislu zauzetih pravnih stajališta u spomenutoj recentnoj praksi Europskog suda za ljudska prava predstavljaju utvrđenja o neprekinutom posjedu određene kvalitete tužitelja ili njegovih pravnih prednika u propisanom trajanju, u koje se uračunava i posjed prije 8. studenog 1991. godine (i kada je riječ o nekretninama u društvenom vlasništvu), pod uvjetima navedenim u tim odlukama Europskog suda za ljudska prava: da je stjecanje nastupilo prije ili za vrijeme važenja odredbe čl. 388.st.4. ZV-a, ukinute odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999., kao i da se ne radi o nekretninama u odnosu na koje polažu treće osobe (nacionaliziranim, konfisciranim i sl.) obzirom na stečena subjektivna građanska prava.

49. Stoga je sud na temelju svih provedenih dokaza i rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, osnovom odredbi čl. 7. st. 1., čl. 8. i čl. 219. st.1 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08 , 123/08 , 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23- nastavno ZPP-a, koji se Zakon ima primijeniti u ovom postupku), ocjenom svakog dokaza zasebno i svih izvedenih dokaza zajedno u njihovoj međusobnoj vezi, odlučio kao u izreci presude.

50. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. st.1. ZPP-a, prema kojoj je propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, zbog čega je valjalo odlučiti kao u točki IV. izreke presude.

U Trogiru, 19. studenog 2025.

Sutkinja

Danira Vujević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u pisanom obliku u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- pun.tužitelja Lei Lukšić Acinger, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Stanić i partneri d.o.o. Rijeka,

- tuženicima od 1 do 10 svi i zastupani po Miri Boban i Gordanu Loliću, odvjetnicima Zajedničkom odvjetničkom uredu Mira Boban i Gordan Lolić u Splitu, Šegedinova 1

- u spis