Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Gž-85/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Željka Marin, kao predsjednika vijeća, te suca izvjestitelja Vesne Vrkić Perak i Ane Bosančić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TPA uz ..., ..., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Nenadu Horvat, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupan po punomoćniku Toniu Smrček, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama stranaka, protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P-5506/2021. od 1. veljače 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 19. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, a žalba tužiteljice uvažava se osnovanom te se prvostupanjska presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P-5506/2021. od 1. veljače 2023. u pobijanom dijelu točke I. i II. izreke potvrđuje, a u točki III. izreke preinačuje tako da se tužiteljici dosuđuje i daljnji trošak postupka u iznosu od 518,45 EUR-a.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak sastava žalbe u iznosu od 311,07 EUR-a u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P-5506/2021. od 1. veljače 2023. utvrđena je ništetnom odredba članka 5. Ugovora o kreditu sklopljenog između tužiteljice i prednika tuženika dana 5. siječnja 2007. (točka I. izreke), te naloženo tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 542,31 EUR-a sa zateznom zakonskom kamatom kako je pobliže navedeno u izreci (točka II. izreke), kao i da tužiteljici nadoknadi trošak postupka u iznosu od 1.136,44 EUR-a (točka III. izreke).

2. Protiv navedene presude u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka (točka III. izreke) žalbu je podnijela tužiteljica odnosno prijedlog za ispravak presude a podredno žalbu navodeći da priznate radnje nisu odmjerene prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika prema kojoj vrijednost boda iznosi 15,00 kuna, pa da je onda ukupan dosuđeni trošak trebao iznositi 1.654,89 EUR-a. Predložila je da se pobijani dio presude u odluci o trošku (točka III. izreke) preinači te joj se dosudi i daljnji trošak uz naknadu i troška žalbenog postupka.

3. Protiv navedene presude žalio se i tuženik i to zbog bitne povrede odredaba postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troška ili ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalba tužiteljice je osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana.

6. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti osim u odluci o trošku jer je pogrešno primijenio materijalno pravo odnosno Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22.).

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti odredbe članka 5. Ugovora o kreditu sklopljenog između nje i prednika tuženika dana 5. siječnja 2007. a koja se odnosi na troškove obrade kredita u iznosu od 1,25% iznosa kredita, a slijedom toga i zahtjev za isplatom odnosno povratom plaćenog iznosa od 542,31 EUR-a na temelju ništetnih odredbi.

8. Prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev prihvatio jer je utvrdio da se radilo o unaprijed pripremljenom tipskom ugovoru tuženika, pa da se o sadržaju sporne odredbe nije niti moglo pojedinačno pregovarati, a što proizlazi iz iskaza tužiteljice kao i iz iskaza svjedoka TP djelatnice tuženika koja je iskazala da je dobila unaprijed pripremljeni ugovor i da nije objašnjavala zbog čega je to takva odredba, pa da je ista nepoštena jer se o njoj nije pojedinačno pregovaralo nego je ponuđeno tužiteljici kao dio unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika zbog čega je i prouzročilo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača.

9. Protivno stoga žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se o sadržaju sporne odredbe nije pojedinačno pregovaralo sa tužiteljicom niti je ona obaviještena na koje pružene usluge tuženika i za koje nastale troškove se naknada odnosi niti su joj iste protumačene.

Tuženik, na kojem je teret dokazivanja nije dokazao suprotno odnosno da se sa tužiteljicom o spornoj odredbi pregovaralo, pa se stoga u smislu odredbe članka 81. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03.) radi o nepoštenim ugovornim odredbama koje su suprotne načelu savjesnosti i poštenja i koje stvaraju znatnu neravnotežu u pravima o obvezama ugovornih strana na štetu ovdje tužiteljice koja ima svojstvo potrošača.

10. Naime, prema odredbi članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj a što u ovom slučaju proizlazi iz sklopljenog ugovora o kreditu pa je stoga takva odredba ništetna kako je i utvrdio prvostupanjski sud.

11. Pravilno je prema tome prvostupanjski sud primjenom odredbe članka 323., članka 1111. i članka 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. – u nastavku teksta: ZOO) prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu stečenog bez osnove na temelju ništetne odredbe ugovora o kreditu u odnosu na troškove naknade za obradu kredita te obvezao tuženika da tužiteljici vrati odnosno isplati utuženi iznos s pripadajućim zateznim kamatama koji je tužiteljici ustegnuo od iznosa ukupnog odobrenog kredita.

12. Protivno žalbenim navodima tuženika pravilno je prvostupanjski sud odbio i njegov prigovor zastare.

Naime, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020. zauzeto je pravno shvaćanje prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnih ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

Kako se u ovom slučaju radi o restitucijskom zahtjevu tužiteljice da joj tuženik vrati ono što je stekao temeljem ništetnih odredbi ugovora a kojem zahtjevu prethodi utvrđenje ništetnosti, zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost što znači da zastara nije nastupila.

13. Protivno žalbenim navodima tuženika vrijednost predmeta spora određena je sukladno odredbi članka 37. stavak 1. Zakona o parničnom postupku i članka 19. Zakona o sudskim pristojbama, a ne radi se o sporu male vrijednosti s obzirom da je tužbeni zahtjev postavljen radi utvrđenja ništetnom ugovorne odredbe i zatim kondemnatorni zahtjev za isplatom.

14. Žalba tuženika slijedom izloženog nije osnovana, pa je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku njegovu žalbu valjalo odbiti, a presudu prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu (točke I. i II. izreke) potvrditi.

15. Osnovana je međutim žalba tužiteljice u odnosu na odluku o trošku (točka III. izreke) jer je sud pogrešno primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika kada je uzeo vrijednost boda od 10,00 kuna jer je vrijednost boda sukladno Tbr. 50. Tarife iznosila 15,00 kuna kako je tužiteljica i zahtijevala u troškovniku.

Pravilno je stoga tužiteljici trebalo na ime naknade troška temeljem odredbe članka 154. stavak 1. i 155. Zakona o parničnom postupku dosuditi trošak u iznosu od 1.654,89 EUR-a a ne 1.136,44 EUR-a zbog čega je prvostupanjska presuda primjenom odredbe članka 380. točka 3. Zakona o parničnom postupku u odluci o trošku (točka III. izreke) preinačena te joj dosuđena razlika odnosno daljnji trošak u iznosu od 518,45 EUR-a.

16. Kako je tužiteljica uspjela sa žalbom dosuđen joj je zatraženi trošak žalbenog postupka.

17. O zahtjevu tuženika za naknadom troška žalbenog postupka odlučeno je temeljem odredbe članka 166. Zakona o parničnom postupku.

Vukovar, 19. studenoga 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Željko Marin