REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-1794/2024-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužiteljice AE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Zvonimir Bodrožić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika INA MALOPRODAJNI SERVISI d.o.o., Zagreb, Avenija Većeslava Holjevca 10, OIB: 88722350183, kojeg zastupa punomoćnica Manda Jergović, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Orehovec, Vinger, Kiš, Šimunović d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. listopada 2025., u prisutnosti tužiteljice osobno, zamjenice punomoćnika tužiteljice Sabine Draganić, odvjetnice te punomoćnice tuženika Mande Jergović, odvjetnice, dana 19. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku INA MALOPRODAJNI SERVISI d.o.o. platiti tužiteljici AE iznos od 5.000,00 eura s osnova neimovinske štete sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 01.11.2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.662,50 eura sa zateznim kamatama tekućim od 19.11.2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se odbija zahtjev za naknadom troška za preostali iznos preko dosuđenog.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je zaposlena kod tuženika kao prodavač na benzinskim postajama te da je 05.12.2022. obavljajući poslove svog radnog mjesta za vrijeme radnog vremena doživjela ozljedu na radu na način da je došlo do napada odnosno prijetnje pištoljem prema tužiteljici. Tužiteljica je bila u radnom odnosu kod tuženika, slijedom čega tuženik odgovara za štetu. Nakon navedene nezgode tužiteljici je odmah pružena hitna liječnička pomoć u nadležnoj liječničkoj ustanovi te je daljnje liječenje nastavila sukladno uputama liječnika. Tužiteljica ističe kako se obratila tuženiku u mirnom postupku i to odštetnim zahtjevom kojeg je tuženik zaprimio 31.10.2024., a po kojem tuženik nije postupio. Tužbenim zahtjevom specificiranim u podnesku od 23.05.2025., a nakon provedenog medicinskog vještačenja, tužiteljica potražuje od tuženika naknadu neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti na duševno zdravlje od 5.000,00 eura, sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja odštetnog zahtjeva, uz naknadu parničnih troškova sa pripadajućim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Tuženik čini nespornim da je tužiteljica u trenutku nastanka štetnog događaja bila zaposlena kod tuženika, slijedom čega je izvršena prijava ozljede na radu, i to šoka od napada i prijetnji koja je potom priznata ozljedom na radu od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje pod šifrom F43.0 Reactio stressogenes acuta. Međutim, tuženik ukazuje na postojanje pretpostavki koje isključuju odgovornost tuženika kao poslodavca za nastalu ozljedu na radu, posebno uzimajući u obzir da je do nastanka nesretnog događaja, a onda i štete, došlo isključivo krivnjom treće osobe, na koje tuženik nije mogao utjecati niti je posljedice tog događaja mogao izbjeći, unatoč svim provedenim mjerama. Naime, prema saznanjima tuženika, 05.12.2022. u večernjim satima, točnije oko 21 sat, u prodajni prostor predmetne benzinske postaje ušla su dvojica razbojnika, izravno se uputivši prema blagajni za kojom se nalazila tužiteljica, s ciljem oduzimanja novaca iz blagajne. Istoj su zaprijetili na način da su joj uperili pištolj u glavu, nakon čega su iz blagajne uzeli sav novac koji se tada tamo nalazio i pobjegli, ostvarivši time sve elemente kaznenog djela razbojništva. Tužiteljica je potom aktivirala u benzinskoj postaji predviđeni alarm za uzbunu, što je rezultiralo dolaskom policije, a onda i hitne pomoći, koja je stigla na poziv policijskih službenika. Također, tužiteljica je kontaktirala i voditelja benzinske postaje, koji je tek po saznanju za isto pristigao na benzinsku postaju. Dakle, štetni događaj i šteta nastali su protupravnim radnjama nepoznatih trećih osoba, razbojnika, s ciljem postizanja imovinske koristi, a koje su radnje u svakom pogledu bile izvan kontrole tuženika, kao vlasnika benzinske postaje, a u konačnici i otuđenog novca. Tuženik nije mogao predvidjeti nastanak konkretnog štetnog događaja poput ovog niti je isti mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti opasnost od nastanka štetnog događaja kao ni posljedice takvog događaja. Neovisno o tome, isti je proveo sve mjere zaštite na radu, osigurao predmetnu benzinsku postaju, što potvrđuje među ostalim i činjenica da je u istoj postajala tipka za aktivaciju alarma te da je ista funkcionirala u trenutku potrebe, na način da je dodirivanjem iste bez odgode alarmirana tuženikova služba za sigurnost, koja je na lice mjesta poslala policiju. Navedeno također svjedoči tome da su radnici tuženika, pa tako i tužiteljica, bili upoznati s postupanjem u izvanrednim situacijama, kao što je bila ova. Slijedom navedenog, a kako je šteta neminovno nastala radnjom treće osobe koju tuženik nije mogao predvidjeti a onda ni utjecati na istu niti je posljedice štetnog događaja mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu, isključena je odgovornost tuženika i to sukladno odredbi čl. 25. st. 2. Zakona o zaštiti na radu i čl. 1067. st. 2. važećeg Zakona o obveznim odnosima. Osporava visinu zatražene štete te ističe kako je iz medicinske dokumentacije razvidno da tužiteljica nije pretrpjela tjelesne ozljede, te da je tužiteljici preporučen psihijatrijski tretman, za pohođenje kojeg ne dostavlja niti jedan dokaz, a onda terapija lijekovima, a što ni na koji način ne potvrđuje potrebu za tuđom pomoć i njegom. Obzirom da ishod ovog postupka može imati izravan utjecaj na pravni odnos između ovdje tuženika i osiguratelja, posebno ako se ipak utvrdi odgovornost tuženika, društvo Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. ima pravni interes za sudjelovanje u ovom postupku, slijedom čega se predlaže obavijestiti treću osobu o ovoj parnici i pozvati na miješanje. Slijedom svega iznijetoga, tuženik predlaže sudu da odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice, te da istu obveže na naknadu prouzročenog parničnog troška tuženiku, uvećano za pripadajuće zatezne kamate od donošenja prvostupanjske odluke sve do isplate.

3. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u svu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis, medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Branki Vidrih, te je saslušao svjedoka JE i tužiteljicu.

Odbijen je kao suvišan prijedlog tužiteljice za saslušanjem svjedokinje HE perdložene na okolnost nastanka štetnog događaja, jer ista prema navodima tuženika i navodima iz Prijave o ozljedi na radu nije bila očevidac štetnog događaja. Odbijen je kao suvišan i neekonomičan prijedlog tužiteljice za provođenjem financijskog vještačenja na okolnost cijene sata tuđe pomoći i njege te pribavom podataka o prosječnoj plaći NKV radnika od Državnog zavoda za statistiku jer sud navedenu činjenicu može utvrditi na temelju slobodne ocjene dokaza.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao radnice tuženika od tuženika kao poslodavca za naknadom neimovinske štete pretrpljene povodom ozljede na radu od 05.12.2022. kada je tužiteljica obavljajući poslove prodavačice na benzinskoj postaji doživjela napad i prijetnju pištoljem od strane nepoznatih počinitelja.

6. Nije sporan nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija tuženika kao poslodavca. Sporna je odgovornost tuženika s obzirom na navod tuženika kako postoje uvjeti da se tuženika oslobodi odgovornosti zbog radnje treće osobe.

7. Na temelju odredbe čl. 111. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19, dalje: ZR) poslodavac je dužan naknaditi štetu koju radnik pretrpi na radu i u svezi s radom po općim propisima obveznog prava.

8. Odredbom članka 25. stavak 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18 – u daljnjem tekstu: ZZR) propisano je da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koje je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti, a stavkom 2. je propisano da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

9. Radnik je obvezan i odgovoran obavljati poslove dužnom pažnjom te pri tome voditi računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja, kao i sigurnosti i zaštiti zdravlja ostalih radnika, koje mogu ugroziti njegovi postupci ili propusti na radu (članak 68. stavak 1. ZZR).

10. Smatra se da radnik radi s dužnom pažnjom kada poslove obavlja u skladu sa znanjem i vještinama koje je stekao tijekom osposobljavanja za rad na siguran način, te kada radi po uputama poslodavca.

11. Obveza poslodavca je da radniku osigura uvjete za rad na siguran način i na način koji ne ugrožava zdravlje radnika (čl. 7. st. 3. ZR).

12. Sukladno odredbi čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 155/23, dalje: ZOO) tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju (čl. 1045. st. 3. ZOO).

13. U konkretnom slučaju, prema aktualnoj sudskoj praksi, oružana pljačka u trgovini ima se smatrati opasnom djelatnošću.

14. Sukladno čl. 1063. ZOO određeno je da se smatra da šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Nadalje, odredbom čl. 1064. ZOO propisano je da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.

15. Odredbom čl. 1067. st. 2. i 3. ZOO propisani su razlozi oslobođenja odgovornosti i to u slučaju da je šteta nastala radnjom oštećenika ili treće osobe što se nije moglo predvidjeti, niti spriječiti te u slučaju da je sam oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

16. Radi izbjegavanja nepotrebnih ponavljanja sud sadržaj iskaza svjedoka i tužiteljice nije prepisao u obrazloženje već će u nastavku navesti i istaknuti ključne dijelove prihvaćenih iskaza u korelaciji s ostalim materijalnim dokazima.

17. Iz suglasnih i prihvaćenih iskaza svjedoka JE i tužiteljice te dovodeći njihove iskaze u vezu s navodima iz Prijave o ozljedi na radu utvrđeno je da je do štetnog događaja došlo kada je tužiteljica radila na benzinskoj postaji, u večernjim satima bila je sama u trgovini kada su na stražnja vrata u trgovinu benzinske postaje ušla dva zamaskirana napadača od kojih je jedan u ruci imao pištolj, zaprijetili su tužiteljici oružjem i uzeli novce iz blagajne i otišli, tužiteljica je doživjela velik šok, pritisnula je alarm nakon čega je došla sigurnosna služba, policija i hitna, dali su joj lijek za smirenje, a nakon toga je bila na bolovanju oko tri i pol mjeseca, redovno je išla psihijatru svaka dva do tri tjedna i uzimala je na preporuku psihijatra lijekove za smirenje i spavanje jer je zbog toga imala i problema sa spavanjem.

18. Tuženik prigovara da nije odgovoran tužiteljici za štetu, jer smatra da je šteta nastala djelovanjem treće osobe. Takav prigovor je neosnovan. Naime, postupanje razbojnika ne smatra se djelovanjem treće osobe koje bi isključilo odgovornost poslodavca za štetu, jer postupanje i pojava razbojnika u prodavaonici tuženika u kojoj se posluje s gotovim novcem predstavlja rizik poslodavca, koji tuženik kao poslodavac mora uzeti u obzir u okviru svog poslovanja, i što spada u sferu njegove odgovornosti.

19. Šteta nije nastala niti krivnjom tužiteljice, jer je provedenim postupkom utvrđeno da je postupala na uobičajen način i u trenutku dok je obavljala redovan rad svog radnog mjesta prodavačice, te u postupanju tužiteljice nije bilo propusta u uobičajenoj metodi rada.

20. Prema tome, ocjenjujući pitanje odgovornosti za štetu sud je utvrdio postojanje odgovornosti tuženika u cijelosti, jer nisu ostvarene pretpostavke u smislu odredbe čl. 25. st. 2. ZZR i čl. 1067. ZOO koje bi tuženika oslobodili odgovornosti, pa u konkretnom slučaju tuženik kao poslodavac odgovara za štetu tužiteljici za štetu prouzročenu povredom na radu. Poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu prema načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti).

21. Na okolnost osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Branki Vidrih iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da tužiteljica u štetnom događaju nije zadobila tjelesne povrede. Zadobila je psihotraumu i dijagnosticirana joj je Akutna reakcija na stres. Nakon izvjesnog vremena dijagnosticiran joj je Poremećaj prilagodbe te Posttraumatski stresni poremećaj. Navedeni stresni poremećaj u direktnoj je vezi sa štetim događajem. Tužiteljica nije trpjela fizičke bolove. Tužiteljici nije bila potrebna pomoć druge osobe. U štetnom događaju pretrpjela je strah i to primarni strah koji je bio intenzivan i kratkotrajan u trenutku štetnog događaja, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od tri dana, srednjeg intenziteta u trajanju od sedam dana, te blažeg u trajanju do tri mjeseca, Zbog simptomatologije Poremećaja prilagodbe i Posttraumatskog stresnog poremećaja, ona u svakodnevnom životu i radu ulaže pojačane napore u omjeru od 10%.

22. Na nalaz i mišljenje vještakinje dr. Vidrih stranke nisu imale primjedbe te je sud u cijelosti prihvatio pisani nalaz i mišljenje vještaka dr. Vidrih jer je dan stručno, razumljivo i objektivno.

23. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da je tužiteljici uslijed štetnog događaja, povrijeđeno pravo osobnosti na duševno zdravlje, a čime joj je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. u vezi čl. 1046. ZOO). Po mišljenju ovog suda, utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100. st. 1. ZOO). Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužiteljica navela u tužbi i koje je vještak utvrdio u svom vještačenju i to pretrpljeni strah i trajne posljedice. One su u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Na dosuđenje naknade štete utječe okolnost da stopa inflacije od 2020. godine kada je VSRH povećao orijentacijske kriterije za 50% iznosi 28,4 %.

24. Treba reći da Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete koji su prihvaćeni na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a kako to već iz samog njihovog naziva proizlazi, jesu kriteriji orijentacijske naravi, koji sucima trebaju pomoći pri određivanju pravične novčane naknade za neimovinsku štetu u pojedinim predmetima. U pitanju je naknada koja nema za svrhu materijalno obeštećenje osobe zbog pretrpljene neimovinske štete (jer se takva šteta i ne može naknaditi), već je njezina svrha da se oštećenome dosudi određena naknada koja mu omogućava da donekle kompenzira neugodnosti kojima je bio izložen vezano za pretrpljenu neimovinsku štetu. Upravo zato bespredmetno je govoriti o preciznom korištenju novčanih iznosa navedenih u orijentacijskim kriterijima.

25. Imajući u vidu zadobivene ozljede, obzirom na trajanje i intenzitet pretrpljenog straha, te posljedice koje će zbog štetnog događaja morati trpjeti u daljnjem životu i radu, a kako to sve proizlazi iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka dr. Vidrih, sud je utvrdio da tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za nastalu neimovinsku štetu u iznosu od 5.000,00 eura i to po kriteriju pretrpljenog straha 2.000,00 eura i po kriteriju trajnih posljedica 3.000,00 eura.

26. Sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO tužiteljica ostvaruje pravo na zatezne kamate, koje temeljem čl. 1103. ZOO na neimovinsku štetu teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. S obzirom da je tužiteljica podnijela odštetni zahtjev 31.10.2024., to joj kamate teku od 1.11.2024. kako je to i tražila.

27. Ostali navodi stranaka kao irelevantni za odluku nisu posebno cijenjeni.

28. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i čl. 155. ZPP. Sukladno Tbr. 52. st. 1. u vezi s Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023) prema vrijednosti predmeta spora konačno postavljenog tužbenog zahtjeva od 5.000,00 eura tužiteljici je priznat trošak:

- sastava odštetnog zahtjeva od 200,00 eura (Tbr.32),

- sastava tužbe od 200,00 eura (Tbr. 7/1),

- sastava podneska od 26.2.2025. od 50,00 eura (Tbr. 8/4),

- pristupa na ročište 2.4.2025. od 200,00 eura (Tbr. 9/1),

- sastava podneska od 23.5.2025. od 200,00 eura (Tbr.8/1),

- pristupa na ročište 8.10.2025. od 200,00 eura (Tbr. 9/1),

što ukupno iznosi 1.050,00 eura, a uvećano za trošak PDV-a od 25% (Tbr. 46) i trošak vještačenja od 350,00 eura sveukupno trošak iznosi 1.662,50 eura.

29. Tužiteljica nema pravo na naknadu troška pristupa na ročište za objavu presude jer pristup na to ročište nije neophodan, te joj taj trošak nije niti nastao.

30. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.

31. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužiteljica je oslobođena obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu, 19. studenog 2025.

Sutkinja:

Petra Hertelendi Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi e-komunikacijom ili pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužiteljici po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku