REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br: Pn-2904/2021-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Romani Hukelj, u pravnoj stvari tužitelja UDRUGA U IME OBITELJI (OIB 27741674988), Zagreb, Vankinina 2, kojeg zastupa punomoćnik Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika INDEX PROMOCIJA d.o.o. (OIB 37502434016), Zagreb, Radnička 41, kojeg zastupa punomoćnik Vanja Jurić, odvjetnica u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 6. listopada 2025. godine u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 19. studenoga 2025. godine,

p r e s u d i o j e:

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku INDEX PROMOCIJI d.o.o. (OIB 37502434016) isplatiti tužitelju UDRUZI U IME OBITELJI (OIB 27741674988) iznos od 2.654,46 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe do isplate, do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku INDEX PROMOCIJI d.o.o. (OIB 37502434016) naknaditi tužitelju UDRUZI U IME OBITELJI (OIB 27741674988) troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana dospijeća svakog pojedinog dužnog iznosa, pa sve do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.".

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eura, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj podnosi tužbu radi naknade štete prouzročene objavom članka dana 11.8.2021. godine na portalu tuženika pod naslovom: "WikiLeaks: Španjolski desničari davali novac udruzi ŠF i njenim ljudima", za koji naslov tužitelj tvrdi da je prvobitno imao sadržaj: "WikiLeaks: Španjolski desničari uplaćivali stotine tisuća eura udruzi ŠF", a koji je neko vrijeme bio dostupan posjetiteljima portala tuženika i ostao je dostupan u privremenoj memoriji internetske tražilice Google.

1.2. Tužitelj jasno naznačuje štetne informacije i nastavno tvrdi da je tuženiku uputio zahtjev za objavu ispravka informacije, a da po njegovom zahtjevu tuženik nije postupio, iako ga je dopisom obavijestio da po zahtjevu tužitelja neće postupiti.

1.3. Tužitelj tvrdi da je objavljenim tendencioznim, iskonstruiranim i klevetničkim informacijama tuženik grubo difamirao tužitelja, povrijedio mu pravo osobnosti i to ugleda, pravo na na dobar glas, čast i time prouzročio štetu koju tužitelj i dalje trpi. Tužitelj smatra da je objavom neistinitih informacija na vrlo čitanom portalu učinila iste dostupnima vrlo širokom krugu ljudi te se nanesena štete vrlo jasno očituje u povredi prava osobnosti, odnosno prava na čast, ugled i dobar glas.

1.4. Tužitelj potražuje naknadu neimovinske štete u iznosu od 2.654,46 eura (20.000,00 kn) sa kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate, uz naknadu parničnog troška.

1.5. Na okolnost svoj navoda tužitelj predlaže izvršiti uvid u članak, zahtjev, očitovanje tuženika i provesti dokaz saslušanjem tužitelja tj. odgovorne osobe ŠF.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor nepravovremenosti tužbe. U odnosu na dio za tužitelja sporne informacije tuženik ističe iste nisu tužitelju podobne nanijeti štetu, jer se ne odnose na tužitelja, a u odnosu da daljnje objavljene informacije tuženik ističe da su točne, odnosno utemeljene na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a i da je postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i da je postupano u dobroj vjeri.

2.1. Tuženik priznaje da nije objavio zaprimljeni zahtjev tužitelja za objavom ispravka informacije, ali tvrdi da je imao zakonske razloge odbiti objavu zahtjeva tužitelja.

2.2. Na okolnost svojih navoda tuženik predlaže saslušati autora članka, glavnu urednicu, izvršiti uvid u korespondenciju, dokumentaciju WikiLeaks-a.

2.3. Tuženik predlaže zahtjev odbiti u cijelosti i potražuje naknadu parničnog troška.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo sve po strankama predložene dokaze, osim dokaza saslušanjem odgovorne osobe tužitelja.

3.1. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza ovaj sud nalazi da tužbeni zahtjev nije osnovan.

4. Tuženik ne osporava da je utuženi članak objavljen dana 11.8.2021. godine, a iz dopisa upućenog tužitelju dana 17.9.2021. godine proizlazi da nije sporna pasivne legitimacija, jer se po zahtjevu tužitelja glavna urednica očituje na način da traži da se zahtjev tužitelja uskladi sa zakonom, jer zaprimljeni sadrži komentare i ispravak informacije koja se ne odnosi na tužitelja.

4.1. Takvi navodi tuženika tj. glavne urednice su točni, jer se u zahtjevu dosita komentira naslov članka kao senzacionalistički, a dio zahtjeva se odnosi na informacije koje se ne odnose na tužitelja već na rad jedne španjolske udruge.

4.2. Međutim, u ovoj pravnoj stvari ne radi se o zahtjevu za objavom ispravka, već se isti samo cijeni u skladu s odredbom čl. 22 st. 2 Zakona o medijima (NN 59/04 - u daljnjem tekstu ZM). U skladu s citiranom odredbom stav je ovog suda da zahtjev koji je uputio tužitelj u potpunosti zadovoljava uvjeti koje je tužitelj morao zadovoljiti da bi stekao prava na tužbu za naknadu nematerijalne štete.

4.3. Konačno, tijekom postupka je utvrđeno da je tužitelj ovu tužbu preporučeno predao na poštu dana 11.11.2021. godine, dakle unutar tri mjeseca od dana objave članka, a kako je propisano čl. 23. ZM-a.

4.4. Dakle, ispunjene su sve procesne pretpostavke za odluku o (ne)osnovanosti zahtjeva tužitelja.

5. Sporne, utužene informacije su:

5.a) "U dokumentima se spominje Hrvatska u više navrata i iz njih je vidljivo kako je ova španjolska udruga posebno provjeravala hrvatski porezni sustav kako bi mogla financirati udruge i pojedince u našoj zemlji. Prije svega to se odnosi na udrugu U ime obitelji, predvodnicu dvaju referenduma.".

5.b) "U dokumentima je tako vidljiv niz financijskih transakcija prema udruzi U ime obitelji, a osim ŠF spominju se i druga poznata politička imena u Hrvatskoj, poput europarlamentarca OF ili NF iz Ministarstva branitelja te HF, koji su pohodili njihove konferencije i summite. U jednoj od brošura CitizenGO-a iz 2013. godine spominje se i trošak od 17.675 dolara za menadžera kampanje u Hrvatskoj. Upravo u to vrijeme održan je i tzv. referendum o braku.".

5.c) "U velikom broju dokumenata koje je objavio Wikileaks vezano za CitizenGO spominje se udruga U ime obitelji te posebno njeni čelnici ŠF, ZF i ŠFR. Razvidno je kako su često na njihovim konferencijama, summitima i panelima, što i nije previše čudno s obzirom na to da je već odavno dokazana veza između ovih španjolskih konzervativaca i hrvatskih predvodnika tzv. konzervativne revolucije; Vidljive su i navodne uplate prema tadašnjim članovima U ime obitelji i to u manjim iznosima prema ZF i ŠFR; Iz dva dokumenta vidljive su transakcije s računa u dijelu 2015. godine, gdje su opet vidljive manje uplate prema samoj udruzi U ime obitelji.".

5.d) "Kontaktirali smo, naravno, i udrugu koju vodi ŠF, a zanimala su nas također konkretna pitanja, od toga koliko je udruga CitizenGO do sada uplatila sredstava udruzi U ime obitelji i u kojem razdoblju pa do toga je li novac ove strane udruge korišten u kampanji pripreme dva referenduma. No konkretnih odgovora ponovno nije bilo.".

6. Prema preslici s portala proizlazi da je tuženik pod najaktualnijom vijesti objavio članka naslova: "WikiLeaks: Španjolski desničari uplaćivali stotine tisuća eura udruzi ŠF, uz naznaku da je objavljeno prije sat vremena. Podaci o tome kada je članak bio objavljen pod tim naslovom, kada je promijenjen i koliko je bio dostupna tužitelj nije naveo, odnosno tu činjenicu nije dokazao.

7. Svjedok CF autor je spornog članka i on u svojem iskazu objašnjava okolnosti koje su dovele od objave članka, kao i radnje koje je poduzeo prije objave istoga. Jedna od odlučnih činjenica za rješenje ovog spora jest činjenica da iz spornog članka proizlazi da je autor kontaktirao i španjolsku udruge, a i tužitelja, a što svjedok potvrđuje u svojem iskazu. Tako sud prihvaća navode svjedoka da iz očitovanja španjolske udruge, za koju se iznose podaci o donacijama, u biti proizlazi da isti priznaje da su na WikiLeaks-u objavljeni podaci povezani s hakerskim napadom 2017. godine, ali da je objava ukradenih dokumenata dio klevetničke kampanje protiv svih koji se zalažu za pravo na život, zaštitu obitelji i za kršćane u cijelom svijetu. Nadalje, predstavnik španjolske udruge smatra da je prikupljanje i hakiranje dokumenata i/ili njihovih sadržaja mogao biti zločin prema nekim člancima španjolskog kaznenog zakona. Zbog toga, predstavnik udruge smatra da i onaj koji dalje objavljuje hakiranje dokumente čini prekršaj. Konačno, ostavlja se sumnja da, iako ima mnogo ukradenih podataka, koje zbog toga nije bilo moguće pregledati, udruga je svjesna da je došlo do izmjene nekih sadržaja i njihovo izvlačenje iz konteksta.

7.1. U odnosu na tužitelja u članku je objavljeno da je tražen podatak od tužitelja o tome koliko je tužitelj dobio sredstava od španjolske udruge, u kojem razdoblju i je li novac korišten u kampanji pripreme dva referenduma, ali, kako u članku sumira svjedok, konkretni odgovor nije dobio. Naime, svjedok prenosi ono što što je od tužitelja, potpisano po ŠF dobio. Uvidom u taj dio članka sud utvrđuje da tužitelj ne osporava inozemne donacije, koje se kreću u raspornu od 0 do 10-15% godišnjih prihoda tužitelja. Nadalje, tužitelj cijeni doprinos španjolske udruge CItizenGO demokraciji kroz uključivanje velikog broja građana u važna pitanja poput zaštite prava nerođenog djeteta na život, promicanje braka kao zajednice žene i muškarca, raskrinkavanje nebulozne rodne ideologije i sl. U dijelu odgovora se navodi da tužitelj nije upoznat sa sadržajem ukradenih dokumenata.

7.2. Povezujući utvrđeno, sud utvrđuje da španjolska udruga priznaje da je dokumentacija udruge bila predmet hakerskog napada, da su isti objavljeni na WikiLeaks-u. Nadalje, cijeneći navode odgovora španjolske udruge sud utvrđuje da iz odgovora ne proizlazi da se osporava autentičnost objavljenog, već se polemizira zašto je to učinjeno i je li daljnja obrada i objava takvih podataka kazneno ili prekršajno djelo. Ostavlja se sumnja da je kod daljnje objave ukradenih podataka došlo do izmjene sadržaja istih i izvlačenja istih iz konteksta. Vezano uz posljednje sud navodi da su u ovom konkretnom članku objavljeni dijelovi izlista prometa po računu španjolske udruge koji se odnose samo na tužitelja. Međutim, iz dokumentacije dostavljene po tuženiku utvrđeno je da je autor članka, pa time i tuženik raspolagao prometom po računu na kojima su vidljive uplate i drugim osobama, da tuženik je u članku sumarno objavio samo ono što se odnosi na tužitelja.

7.3. Prema tome, španjolska je udruga mogla provjeriti koliko je novaca donirano tužitelju i članovima udruge i/ili osobama koje su u javnim nastupima podržavale ideje za koje se zalaže tužitelj i dati točne podatke tuženiku. U spornom članku uopće se ne radi o izmjeni sadržaja, jer su navedeni podaci za koje udruga priznaje da su joj ukradeni, a sud iznose i osobe uplata povezuje s dokumentacijom objavljenom na WikiLeaks-u i nastavno objavljene u članku.

7.4. Tužitelj je na novinarski upit, koji je, kako proizlazi iz članka, ali i iz uvjerljivog iskaza autora, tražio podatke o tome koliko i kada je novca tužitelj dobio od španjolske udruge mogao i trebao dostaviti, jer iz neodgovarajućeg odgovora nesumnjivo proizlazi da tužitelj dobiva inozemne donacije. Zbog toga informacija pod 5.d) predstavlja logičan zaključak autora članka u kojem navodi da je informacije tražio, ali da ih, konkretne, nije dobio.

8. U odnosu na informaciju objavljenu pod 5.a) sud utvrđuje da se radi o informaciji koja se u pretežitom dijelu odnosi na radnje španjolske udruge, a nastavno se utvrđuje da nikako ne može biti štetna informacija da netko traži podatke o pravnom uređenju jedne zemlje. Kako iz dokumentacije objavljene na Wikileaks-u proizlazi da je španjolska udruga donirala rad tužitelja to ni nastavio dio sporne informacije nije podoban prouzročiti štetu. Da je pak tužitelj prevodio dva referenduma opće je poznata stvar.

9. I informacija pod 5.b) točna je, jer iz transakcija španjolske udruge dosita proizlazi da je financiran rad tužitelja, a i drugih osoba, koje nisu stranke u sporu. Cijeneći nastavno dio očitovanja koje ja autor teksta dobio od predstavnika španjolske udruge, time što se ponavlja, a kako je obrazloženo pod 7.2. da se autentičnost ne osporava, logično se prihvaća opažaje autora teksta u kojem povezuje potrošena sredstava španjolske udruge u vrijeme kada se u Hrvatskoj održavao referendum koji je organizirao tužitelj. To posebno iz razloga što su se u očitovanjima po zahtjevu autora teksta i tužitelj i španjolska udruga pozvali na iste vrijednosti (7. i 7.1.).

10. Dio informacije pod 5.c) također je točan, jer se iznose podaci o uplatama koje je španjolska udruga vršila prema fizičkim osobama i prema tužitelju.

10.1. U odnosu na dio informacije koji se odnosi na suradnju tužitelja i španjolske udruga autor članka u svojem je logičnom i uvjerljivom iskazu objasnio da je odlučio obraditi 17000 dokumenata koje je objavio Wikileaks, ali i dodatno provjeriti te dokumente. Tako je utvrdio da se u dokumentima navode osobe koje su bile na konferencijama, seminarima i sl, a koje financiraju udruge poput tužitelja ili španjolske udruge. Provjerom sudionika konferencija i seminara utvrdio je da su na njima dosita te osobe i bile pa je u tekstu to i napisao. Odnosno, kako u svojem iskazu pojašnjava, provjeravao je djeluju li osobe koje se u dokumentima spominju u radu tužitelja i kako je utvrdio da djeluju onda je uspostavo vezu između financiranja španjolske udruge, tužitelja i zajedničkih sudjelovanja na kongresima i seminarima.

10.2. Stavljajući u kontekst očitovanje koje je autor dobio i od tužitelja i od španjolske udruge sud smatra da je novinar za obje udruge mogao upotrijebiti riječ konzervatizam. Naime, obje u očitovanju apostrofiraju svoj rad i ciljeve (zaštita prava na život, zaštita obitelji, zaštita kršćana, promicanja braka kao zajednice žene i muškarca, raskrinkavanje nebulozne rodne ideologije) koji se ideološki doista smatra konzervativni (za razliku od liberalnog) i u ovom kontekstu uopće nije podoban prouzročiti štetu tužitelju.

11. Tužitelj u činjeničnim navodima tužbe tvrdi da su objavljene neistinite informacije. Nije sporno, a kako proizlazi iz članka, iskaza autora i glavne urednice tuženika, da je članak nastao nakon objave povjerljivih podataka na Wikileaks-u.

11.1. Način rada Wikileaks-a može biti predmet akademske rasprave, jer je nesporno da se objavljuju podaci do kojih se dolazi nelegalnim načinom. Međutim, vrijednost objavljenih podataka jest u tome da javnost dolazi do informacija koje subjekti žele zadržati u tajnosti. U ovom konkretnom slučaju očito je da ni tužitelj ni španjolska udruga nisu željeli potvrditi međusobnu suradnju (pa i financijsku) iako ih je autor teksta upravo o tome pitao, imao je i više nego dovoljno razloga vjerovati da veza postoji. S druge strane, pravilo „neka se čuje i druga strana“ autor je u potpunosti poštivao i u konačnici, objavio odgovor koji je dobio.

12. Ideološka pitanja dominiraju javnim prostorom u Republici Hrvatskoj. Iako ovaj sud smatra da postoje pitanja i ciljevi koja su puno važnija (uređeni radni odnosi, učinkovitost pravosuđa, ekonomski napredak zemlje i svakog građanina), opće je poznato i prihvaćeno da se o ideološkim pitanjima najviše raspravlja i to od samog vrha vlasti i to posebno izvršne i zakonodavne. U tom kontekstu ideološki ciljevi i ostvarivanje istih kroz rad tužitelja (zaštita prava na život, zaštita obitelji, zaštita kršćana, promicanja braka kao zajednice žene i muškarca, raskrinkavanje nebulozne rodne ideologije) moraju predstavljati javni interes. Nastavno na utvrđeno javnost ima pravo znati tko sve financira rad tužitelja, koji u svojem radu stavlja naglasak na ideološka pitanja (pitanje prava na prekid trudnoće, pitanje o odnosima spolova i dr.).

12.1. Sud utvrđuje da je tuženik tj. autor članka imao sve razloge vjerovati da objavljuje točne informacije. „Curenje“ dokumenata priznaje španjolska udruga, a ni ona ni tužitelj nisu dostavili podatke koje je novinar tražio, iako sud nalazi da isti podaci nisu bili pretjerano zahtjevni za pronaći ih i odgovoriti autoru teksta. Uz ocjenu suda (12.) da je postojao javni interes, sud nastavno utvrđuje i da je postupanje autora članka bio i dobroj vjeri.

13. Zbog svega utvrđenog u ovoj presudi, a nalazeći da je pozivanje tuženika na odredbu čl. 23. ZM-a osnovano, sud je zahtjev tužitelja odbio.

14. Točan je navod tužitelja da je članak barem jedan sat imao naslov: „WikiLeaks: Španjolski desničari uplaćivali stotine tisuća eura udruzi ŠF", jer tako proizlazi iz preslike stranice tuženika koji je dostavio tužitelj.

14.1. U odnosu na takav naslov sud utvrđuje da je isto mogao tužitelju prouzročiti štetu, jer iz provedenih dokaza ne proizlazi da je španjolska udruga uplaćivala stotine tisuća eura tužitelju. Dakle, objavljena je netočna informacija.

14.2. Međutim, netočna informacija sama po sebi nije dovoljna da bi sud nastavo utvrdio da je došlo do povrede prava iz čl. 19. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05), a niti je ta činjenica dovoljna sama po sebi da bi sud utvrdio da je tužitelju šteta nastala samom činjenicom da je pogrešno napisano da se radilo o donacijama u iznosu od stotina tisuća eura.

14.3. Na utvrđivanje daljnjih okolnosti sud je trebao provesti dokaz saslušanjem odgovorne osobe tužitelja, a po prijedlogu istoga to je trebala biti ŠF. Pozvana na glavnu raspravu radi saslušanja ista je nedolazak ispričala kroz navode punomoćnika tužitelja da je poslovno spriječena i da se moli odgoda glavne rasprave.

14.4. Sud nije prihvatio takav prijedlog cijeneći da se radi o odgovornoj osobi tužitelja, da je poziv za glavnu raspravu na kojoj je određeno saslušanje iste punomoćnik tužitelja zaprimio 27.5.2025. godine pa je odgovorna osoba imala i više nego dovoljno vremena da svoje obveze organizira na način da dana 8.10.2025. godine može pristupiti sudu i dati svoj iskaz. U slučaju hitnosti, na što se tužitelj ni ne poziva, trebalo je dostaviti dokaz o kakvoj se točno spriječenosti radi. Dakle, niti je dostavljen dokaz na okolnost spriječenosti, a nije niti obrazloženo da bi se radilo o hitnoj i nepredviđenoj obvezi, koja ima prioritet u odnosu dolaska na glavnu raspravu.

14.5. Zbog toga (14.4.) sud nije prihvatio prijedlog tužitelja za odgodom ročišta, a primjenom odredbe čl. 221.a Zakona o parničnom postupku (NN 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 – u daljnjem tekstu ZPP) sud utvrđuje da tužitelj nije dokazao da mu je samim time što je objavljena netočna informacija i kao takva bila dostupna javnosti barem jedan sat, nastala šteta, kako se ista manifestirala tj. kakve su bile sve okolnosti slučaja koje su i na koji način utjecale na tužitelja.

15. O trošku tuženika odlučeno je primjenom odredbe čl. 154. st. 1 ZPP-a, a trošak se odnosi na troškove zastupanja tuženika putem odvjetnika.

15.1. Tuženiku je prizna trošak sastava odgovora na tužbu i pristupa na tri ročišta po 200,00 eura što je uvećano za 200,00 eura PDV-a.

U Zagrebu, 19. studenoga 2025. godine

Sutkinja:

Romana Hukelj

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda Županijskom sudu.