Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-1002/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Tanje Novak-Premec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ivane Čačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ad 1) ZM pok. FM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad 2) LM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ad 3) HM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Braci Kušeta, odvjetniku u Supetru, protiv tuženika ad 2) ZMD (TM) OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], ad 3) FMD OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], ad 4) OM OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], ad 5) ŽM OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], ad 6) BM OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], ad 7) UM OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]/[adresa], ad. 2) do ad. 7) zastupani po punomoćnicima Miri Boban i Gordanu Loliću, odvjetnicima u ZOU u Splitu, ad 8) MM OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], ad 9) AM OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], ad 8) i ad 9) zastupani po punomoćniku Milanu Šariću, odvjetniku u Splitu, ad 10) IM OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], ad.11) RM OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući povodom žalbe tuženika ad 2) TM, ad 3) FMD, ad 4) OM, ad 5) ŽM, ad 6) BM i ad 7) CM izjavljene protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne služba u Supetru od 26. travnja 2024. poslovni broj: P-355/2020-38, nakon javne sjednice vijeća održane 19. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika ad 2) TM, ad 3) FMD, ad 4) OM, ad 5) ŽM, ad 6) BM i ad 7) CM Mike kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne služba u Supetru poslovni broj: P-355/2020-38 od 26. travnja 2024. u točkama I. i II. izreke te u dijelu točke III. izreke kojom je svaki od naprijed imenovanih tuženika obvezan tužiteljima naknaditi troškove postupka u iznosu od 298,89 EUR.

II. U dijelu točke III. izreke kojim su tuženici MM, NM, IM i RM obvezani tužiteljima naknaditi troškove postupka presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne služba u Supetru poslovni broj: P-355/2020-38 od 26. travnja 2024. nije ispitivana u žalbenom postupka te ista ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđeno je da su tužitelji ad. 1 ZM iz [adresa] i ad. 2 LM iz [adresa], u odnosu na tuženike isključivi vlasnici nekretnine u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, zemljišnoknjižni odjel [adresa] upisane u k. o [katastarska općina], ZU 2041, kao čest. zem. [katastarska čestica], i to baš u odnosu na tuženika ad. 2 TM, svaki za po 6/1728 dijela, u odnosu na tuženu ad. 3 LMD, svaki za po 6/1728 dijela, u odnosu na tuženika ad. 4 OM, svaki za po 3/1728 dijela, u odnosu na tuženika ad. 5 ŽM, svaki za po 3/1728 dijela, u odnosu na tuženu ad. 6 BM, svaki za po 6/1728 dijela, u odnosu na tuženika ad. 7 UM, svaki za po 6/1728 dijela, pa se isti ovlašćuju temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine, na svoje ime, uz istodobno brisanje tog prava sa imena tuženika. Točkom II. izreke utvrđeno je da je tužiteljica ad. 3 HM iz [adresa] u donosu na tuženike, isključiva vlasnica nekretnine u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru upisane u k. o [katastarska općina], ZU 2041, kao čest. zem. [katastarska čestica], i to baš u odnosu na tuženika ad. 2 TM za 36/1728 dijela, u odnosu na tuženu ad. 3 FMD za 36/1728 dijela, u odnosu na tuženika ad. 4 OM za 18/1728 dijela, u odnosu na tuženika ad. 5 ŽM za 18/1728 dijela, u odnosu na tuženu ad. 6 BM za 36/1728 dijela, u odnosu na tuženika ad. 7 UM za 36/1728 dijela, pa se ista ovlašćuje temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine, na svoje ime, uz istodobno brisanje tog prava sa imena tuženika. Točkom III. izreke naloženo je tuženicima ad 2) ZMD, ad 3) FMD, ad 4) KM, ad 5) VM, ad 6) ĐM i ad 7) SM da u roku 15 dana tužiteljima nadoknade parnični trošak u iznosu od po 298,89 EUR, tuženicima ad 8) MM, ad 9) ČM i ad 10) IM da u roku 15 dana tužiteljima nadoknade parnični trošak u iznosu od po 152,30 EUR i tuženici ad.11) RM da u roku 15 dana tužiteljima nadoknadi parnični trošak u iznosu od 22,73 EUR.

2. Navedenu presudu pravodobnom žalbom pobijaju tuženici ad 2) TM, ad 3) FMD, ad 4) OM, ad 5) ŽM, ad 6) BM i ad 7) UM (dalje u tekstu: tuženici) zbog svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH i 123/08 – ispravak koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju članka 52. stavka 1. uz izuzetke iz stavka 2. tog članka Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku objavljen u "Narodnim novinama" broj: 84/08 i 123/08 - ispravak, članka 53. stavka 1. uz izuzetke iz stavka 2., 3. i 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku objavljen u "Narodnim novinama" broj: 57/11, članka 102. stavka 1. uz izuzetke iz stavka 1., 2. i 3. tog članka Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku objavljen u "Narodnim novinama" broj: 25/13, članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj: 70/19 uz izuzetke propisane stavkom 2. i 3. istog članka i na temelju članka 107. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku

– „Narodne novine“ broj: 80/22 uz izuzetke propisane stavkom 2., 3., 4. i 5. tog članka

- dalje u tekstu: ZPP). Predlažu preinačiti pobijanu presudu na način da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije u cijelosti uz dosudu tužitelja na snošenje troškova parničnog postupka kao i troškova žalbenih postupaka.

3. Tužitelji nisu odgovorili na žalbu.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Prije svega valja navesti da su tužitelji tužbu radi utvrđenja prava vlasništva na nekretninama čkbr. [katastarska čestica] sada upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] podnijeli protiv svih, u vrijeme podnošenja tužbe upisanih suvlasnika pa tako i protiv tuženika MM, AM, RM, IM i GM. Tuženici MM, AM i RM priznali su tužbeni zahtjev pa je presuda i presuda na temelju priznanja prvostupanjskog suda poslovni broj P-4987/2015 od 22. studenog 2017. u odnosu na njih kao i u odnosu na tuženicu IM postala pravomoćna budući da ti tuženici nisu izjavili žalbu protiv naprijed citirane prvostupanjske presude. Tuženik EM umro je tijekom postupka te je u odnosu na njega prekinut postupak, a potom i nastavljen protiv njegovih nasljednika rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj: P-355/2020 od 15. rujna 2023. koje do donošenja prvostupanjske presude nije postalo pravomoćno zbog čega u odnosu na tog tuženika, odnosno njegovih nasljednika nije donesena presuda. Stoga je predmet postupka, a nakon što je ovaj sud rješenjem poslovni broj: Gž- 200/2018-2 od 15. siječnja 2020. djelomično ukinuo prvostupanjsku presudu poslovni broj: P-4987/2015 od 22. studenog 2017. zahtjev tužitelja ZM i LM za utvrđenje prava vlasništva na nekretnini kčbr. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] protiv tuženika TM, FMD, OM, ŽM, BM i CM u suvlasničkim omjerima navedenim u izreci prvostupanjske presude te zahtjev tužiteljice HM za utvrđenje prava vlasništva nekretnine čest. zem [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] protiv tih tuženika u suvlasničkim dijelovima u kojima su upisani u zemljišnim knjigama.

6. Tuženici u žalbi sadržajno ističu bitnu povredu odredaba parničnog postupka i s tim u vezi povredu načela jednakosti stranaka u postupku, načelo jednakosti oružja, odnosno, kako navode, načelo kontradiktornosti te da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Navedeno nalaze u činjenici da je sud prvog stupnja odredio provođenje dokaza saslušanjem tužiteljice HM i tuženice BM za dan 19. ožujka 2024., a da je na tom ročištu proveo dokaz saslušanjem te tužiteljice dok tuženica BM zbog zdravstvenih razloga nije mogla pristupiti te je njezin izostanak opravdan dostavljanjem liječničke potvrde, a da je sud prvog stupnja unatoč ustrajanju njihovog punomoćnika na provođenju dokaza njezinim saslušanjem, odbio provesti taj dokaz, a da o tome nije iznio razloge.

7. Ocijenivši naprijed iznesene žalbene navode osnovanim, ovaj sud je radi otklanjanja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP koju sadržajno ističu tuženici, na temelju članka 373.b. stavka 6. ZPP rješenjem poslovni broj: Gž-877/2024-2 od 17. srpnja 2024. odredio provođenje dokaza saslušanjem tuženice BM na sporne okolnosti. Provođenje tog dokaza je povjereno prvostupanjskom sudu koji je tuženicu BM saslušao na ročištu održanom 17. srpnja 2025. te je dostavio zapisnik s održanog ročišta ovom sudu zajedno s prvostupanjskim spisom.

8. Osnovanost tužbenog zahtjeva za utvrđenje prava vlasništva tužitelja ZM i LM na nekretnini kčbr. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] svakog u ½ dijela u zahtijevanim suvlasničkim omjerima tuženika i utvrđenje prava vlasništva tužiteljice HM na nekretnini kčbr. [katastarska čestica] upisanoj u isti zemljišnoknjižni uložak na suvlasničkim dijelovima tuženika upisanim u zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], prvostupanjski je sud utemeljio na slijedećim, ocjenom provedenih dokaza čitanjem pisanih isprava, saslušanjem svjedoka DM i ŠM, provedenim očevidom te saslušanjem tužiteljice HM, utvrđenim činjenicama:

- da prijavom za razrješenje agrarnog odnosa upućene Sreskom sudu u Supetru 28. srpnja 2039. prijavitelj PM pok. ĆM kao težak u odnosu na nekretnine čest. zem [katastarska čestica] i čest. zem [katastarska čestica] u vlasništvu ĆM pok. FM traži proglašenje razrješenje agrarnih odnosa na način da mu te nekretnine budu dosuđene u vlasnost i brisane s vlasnosti dosadašnjeg vlasnika, te se u prijavi navodi da težački odnos traje od 1875.

- da se odlukom Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju pod brojem reg. A.4913/47 priznaje obrađivaču Bradašić ud. Z pok. PM i članovima njene porodice sinovima JM i ZŽ na jednake dijelove vlasništvo zemlje označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] „Humčec“ u površini 3/8 ha kulture pašnjak uknjižene vlasnosti ĆM, uz obrazloženje da je na osnovu provedenog postupka komisija utvrdila da postoji odnos feudalnog karaktera, osobito stoga što je obrađivač tu zemlju radio od 1907. i davao 1/3 ploda vlasniku što je dokazano svjedokom te da je ta odluka postala pravomoćna 10. ožujka 1950.

- da se odlukom Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju pod brojem A.4873/47 priznaje obrađivaču Bradašić ud. Z pok. PM i članovima njene porodice sinovima JM i ZŽ na jednake dijelove vlasništvo zemlje označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] „Humčec“ kulture pašnjak uknjižene vlasnosti ĆM uz obrazloženje da je na osnovu provedenog postupka komisija utvrdila da postoji odnos feudalnog karaktera, osobito stoga što je obrađivač tu zemlju radio i davao 1/3 ploda vlasniku što je dokazano svjedokom te da je i ta odluka postala pravomoćna 10. ožujka 1950.

- da su rješenjem Područnog ureda za katastar Split, Ispostava Supetar od 04. studenog 2009. u katastarskom operatu za katastarsku česticu [katastarska čestica] mijenjani podaci na način da su umjesto dotadašnjeg posjednika FŽ upisani novi posjednici LŽ, EM, TM, HMD, HŽ, TŽ, OŽ, MM, AM, IM i RM.

- da su rješenjem Područnog ureda za katastar Split, Ispostava Supetar od dana 04. studenog 2009. u katastarskom operatu za katastarsku česticu [katastarska čestica] mijenjani podaci na način da su umjesto dotadašnje posjednice HM upisani novi posjednici LŽ, EM, TM, HMD, HŽ, TŽ, OŽ, MM, ZMDK i RM

- da su predmetom kupoprodajne pogodbe sklopljene 3. kolovoza 1970. između prodavatelja ŽŽ i kupca JM, između ostalih i predmetne nekretnine.

- da je rješenjem o nasljeđivanju pod poslovnim brojem O.2103/00 od dana 4. travnja 2001. iza pok. JM pok. PM njegovim nasljednikom za nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] proglašen sin FŽ za cijelo, a za nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] njegovom je nasljednicom za cijelo proglašena kći HM.

- da su rješenjem o nasljeđivanju pod poslovnim brojem O-2922/09 od dana 5. studenog 2009. iza pok. FM njegovim nasljednicima za vanknjižnu imovinu čest. zem. [katastarska čestica] zv. "[adresa] – maslinik – dio vinograd dio pašnjak sve k. o. [katastarska općina] proglašeni sin ZM i kći LM

- da iz geodetskog vještva stalnog sudskog vještaka za geodeziju Dražena Bušića zaprimljenog 9. studenog 2016. proizlazi da su nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] sa površinom u katastru od 23170 m2 u naravi većim dijelom šuma i pašnjak, te dijelom masline zaraštene u šumu i nisko raslinje u površini cca 4700 m2, a čest. zem. [katastarska čestica] sa katastarskom površinom od 2334 m2 u naravi pašnjak obje upisane u k. o. [katastarska općina] i identificirane na lokaciji [adresa], svaka omeđena sa svih strana suhozidom te svaka za sebe predstavlja jedinstvenu cjelinu

- da su obje predmetne nekretnine bile u posjedu tužiteljevih prednika JM i ZŽ koji su koristili cijelu nekretninu čest. zem. [katastarska čestica] time da je središnji njezin dio bio vinograd, a potom maslinjak dok su na okolnom pašnjaku napasali stoku (konja, kravu, magarca kozu, ovcu)

- da je čest. zem. [katastarska čestica] korištena kao pašnjak jer nije bila podobna za poljoprivrednu proizvodnju

- da tužitelje i njihove prednike nikad nitko nije uznemiravao u posjedu

- da svjedok BŽ koji je u vrijeme saslušanja (1917.) bio u dobi od 88 godina i koji u blizini predmetnih ima svoju nekretninu, nije nikad čuo bi ove nekretnine bile vlasništvo F niti bi itko u mjestu rekao da bi bile njihovo vlasništvo

- da je prema iskazu tužiteljice HM koji prihvaća ocijenivši ga vjerodostojnim, predmetne nekretnine obrađivala njezina nona UŽ (Z) sa suprugom PM i sinovima JM i ZŽ, da je nona umrla 1962., da je MŽ najprije darovao sve svoje nekretnine ZŽ radi dječjeg doplatka obzirom je imao troje djece dok ZŽ nije bio oženjen niti je imao djece, da je potom ZŽ sve svoje nekretnine pa i predmetne 1970. prodao bratu JM, njezinom ocu iako ih je nastavio obrađivati sve do svoje smrti, kao što je to činio i njezin otac, a po njegovoj smrti da su njegovu imovinu prema posjedovnom listu naslijedila njegova djeca i to sin FM, kćer PM i ona tako da je čest. zem. [katastarska čestica] pripala FŽ, njoj čest. zem. [katastarska čestica], dok su L pripale neke druge nekretnine te da čest. zem. [katastarska čestica] koju su tužitelji ZM i LM, naslijedili od pok. oca FŽ sada (ponovno saslušana 19. ožujka 2024. ops.. ovog suda) predstavlja uređeni maslinik omeđen suhozidom kojeg sada obrađuju treće osobe po ovlaštenju tih tužitelja.

9. U ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva s materijalnopravnog aspekta prvostupanjski sud polazi od članka 388. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99 – odluka USRH, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17 – ispravak pročišćenog teksta – dalje u tekstu: ZV) prema kojem se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene, prestanka prava i njihovih pravnih učinaka, pa posljedično i od odredbe članka 1. Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području [adresa] i Hrvatskog Primorja („Narodne novine“ broj 138/46 od 22. studenog 1946. godine, kada je taj Zakon i stupio na snagu), kojim se ukidaju svi agrarni odnosi feudalnog karaktera na području [adresa] i Hrvatskog Primorja i zemlja prelazi u slobodno vlasništvo obrađivača, a prema članku 2. istog Zakona, odnosima iz članka 1. smatraju se vječni liveli, feudalni, kmetski, emfiteutični, kolonatski, težački i svi slični trajni agrarni odnosi bez obzira na naziv, kod kojih vlasnik nije sam obrađivao zemlju, nego ju je pod raznim uslovima davao drugome na obrađivanje. Nastavno sud prvog stupnja iznosi stav da je za nastupanje pravnih posljedica po navedenom Zakonu odlučno jesu li između prednika stranaka faktički postojali agrarni odnosi i bez upisa kmetskog prava u zemljišnim knjigama, pa stoga zaključuje da se po tom Zakonu radi o originalnom stjecanju prava vlasništva po samom zakonu što znači da samo osoba koja ima svojstvo obrađivača, koja stvarno i faktično obrađuje zemlju, može steći pravo vlasništva, a da nije od odlučnog značenja je li i upisana kao obrađivač u zemljišnim knjigama, dok odluka agrarne komisije ima deklaratorno značenje jer samo deklarira stvarno zatečeno stanje tko obrađuje zemlju. Imajući u vidu naprijed utvrđene činjenice odlučne za predmet spora, a uz utvrđenje i da je MŽ od prve terenske revizije koja je na [adresa] izvršena 1948. upisan posjednikom obje sporne nekretnine za cijelo, a nakon njegove smrti sin FŽ na čest. zem. [katastarska čestica], a tužiteljica HM na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], konačno zaključuje da su tužitelji vlasništvo predmetnih nekretnina stekli razrješenjem agrarnih odnosa, pravnim poslom i nasljeđivanjem i zbog čega je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja.

10. Iznesena činjenična utvrđenja ovaj sud prihvaća pravilnim te ista nisu dovedena u sumnju iskazom tuženice BM, a niti žalbenim navodima tuženika.

10.1. Tuženica AŽ u svojem je iskazu navela da njezin pradjed IŽ od 1947. nije stupio na predmetne nekretnine jer je bio u visokoj životnoj dobi te je umro 1957. u 103. godini, da je njegova kći H, a njezina nona, imala tri kćeri RŽ, CŽ i NŽ, njezinu mamu i sina KŽ i da su oni obilazili sve nekretnine koje su imali u vlasništvu te šetali po istima, brali šparoge i smilje, da koliko zna na tim nekretninama nije bilo vinograda, da su bile neke masline uz suhozid ali da o tome nisu vodili računa već bi samo sjekli grane koje su im bile potrebne za ogrjev, da su obzirom su živjeli u [adresa] na [adresa] dolazili u proljeće 1. maja, tijekom ljeta i za praznik 29. novembra, da nikog nije viđala na nekretninama te da je za tužitelje saznala 2010. kad je podnesena predmetna tužba, da nije znala za postojanje predmetnih agrarnih odluka, da je kao i ostali suvlasnici upisana u zemljišne knjige na temelju rješenja o nasljeđivanju iza smrti svojih prednika te da su ZMD, FMD i HŽ njezine sestre, a UM njihov brat te da su svi oni zajedno obilazili predmetne nekretnine, a posljednji put da je bila ovo proljeće i brala šparoge, a VŽ, suprug njezine sestre da je nedavno brao gospinu travu.

11. Tuženici se u žalbi pozivaju na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U- III-408/2009 od 10. prosinca 2009. tvrdeći da prema toj odluci učinci o dodjeli zemljišta agrarnim subjektima mogu nastupiti tek donošenjem pojedinačne odluke i nastupom pravomoćnosti te odluke te da osobe kojim je temeljem odluke dodijeljeno zemljište postaju vlasnici tek u trenutku njezine pravomoćnosti, a da u konkretnom slučaju nema dokaza da bi predmetne agrarne odluke postale pravomoćne. Problematiziraju činjenicu da površina navedena u agrarnoj odluci ne odgovara onom suvlasničkom udjelu kojeg potražuju tužitelji tužbenim zahtjevom. Tvrde da tužitelji nisu dokazali da su vlasnici ili posjednici predmetnih nekretnina niti da po bilo kojoj osnovi imaju prava u odnosu na tuženike. Nadalje ukazuju da je došlo do promjene upisa posjeda nekretnina i to upravo na tuženike na koju činjenicu tužitelji nisu reagirali. Također ukazuju da su u spis dostavili presliku javnobilježničkog spisa iz 1933. iz kojeg je razvidno da je IŽ pok. FM podigao hipotekarni kredit i dao u zalog i predmetne nekretnine. Smatraju nejasnim kako je prvostupanjski sud zaključio da je pravo tužitelja koje proizlazi iz agrarnih odluka koje nisu provedene u zemljišnim knjigama jače od prava tuženika koje je upisano u zemljišnu knjigu. Tvrde i da tužitelji nisu dokazali svoj neprekinuti i nesmetani posjed jer je prema nalazu vještaka nekretnina čest. zem. [katastarska čestica] zapuštena i da je očito da ju dugo vrijeme nitko nije koristio, dok za nekretninu čest. zem. [katastarska čestica] na temelju iskaza tužiteljice HM zaključuju da ju je posljednji koristio njezin otac 1998, a da ju ona nikad nije osobno koristila, te da iz iskaza svjedoka OŽ i DM proizlazi da tužitelji nisu koristili nekretninu koja je predmet njihovog zahtjeva. Konačno ističu da su predmetne nekretnine uredno nasljeđivale njihove obitelji te da su oduvijek bili svjesni prava vlasništva na istima i da su ih smatrali svojima, a da se sada protivno ustavnim načelima o zaštiti i nepovredivosti prava vlasništva, to pravo prenosi na osobe koje nikad nisu bile u posjedu predmetnih nekretnina i koje vlasništvo nisu prenijele na sebe kao ni njihovi prednici sve pod pretpostavkom da su imali valjani pravni osnov obzirom da se vlasništvo na nekretninama stječe upisom u zemljišne knjige.

12. Prvostupanjski sud je iz Ureda državne uprave u Splitsko dalmatinskoj županiji, Službe za imovinskopravne poslove, Ispostave Supetar pribavio izvornike agrarnih spisa A-4913/47 i A-4873/47 te obje odluke na svojoj poleđini sadrže potvrdu pravomoćnosti koja glasi: „Prednja je odluka pravomoćna“, sadrži mjesto i datum izdavanja: „[adresa], 10. III. 1950.“, potpis i štambilj Narodne Republike Hrvatske, Kotarski Narodni odbor, Izvršni odbor. Stoga su žalbene tvrdnje da navedene odluke nisu nikad postale pravomoćne protivne naprijed iznesenom sadržaju potvrde pravomoćnosti tih odluka.

13. Iz izvornika naprijed navedenih agrarnih odluka kao i njihovih prijepisa razvidno je da su predmetne odluke donesene „u smislu propisa Zakona od 20. XI. 1946. “ pa se očito radi o Zakonu o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja („Narodne novine“, broj 138/46 i 111/47- dalje u tekstu: Zakon o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera) koji je objavljen 22. studenog 1046. te je na snagu stupio istog tog dana.

13.1. U odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-408/2009 od 10. studenog 2009. na koju se pozivaju tuženici, pitanje stjecanja vlasništva nekretnina prosuđivano je s aspekta Zakona o provođenju agrarne reforme i kolonizacije na području Narodne Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 111/47. i 25/58.), pa stoga ta odluka nije važna za ocjenu stjecanja prava vlasništva tužitelja čiji prednici su vlasništvo predmetnih nekretnina stekli na temelju Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja iz 1946. godine.

14. Člankom 1. Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera ukinuti su svi agrarni odnosi feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog Primorja te je zemlja prešla u slobodno vlasništvo obrađivača. Člankom 3. tog Zakona propisano je da pod Zakon spadaju i livade, pašnjaci i strane koje su davane na uživanje – ako su s posjedom obrađivača dio jedne gospodarske cjeline, a člankom 4. da zemlja sa svim gospodarskim zgradama i stablima prelazi u vlasništvo obrađivača (kmeta) bez ikakve odštete vlasniku i to, sukladno članku 5. tog Zakona, bez dugova i tereta koji su teretili vlasnika. Daljnjim člankom 9. Zakon o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera propisano je da se promjene u vlasništvu koje nastanu temeljem tog Zakona smatraju da su nastupile prije 28. kolovoza 1945. (prije stupanja na snagu nekog saveznog zakona o agrarnoj reformi).

14.1. Iz citiranih odredbi Zakon o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera proizlazi da su obrađivači na temelju samog zakona postali vlasnicima obradivog zemljišta kojeg su stvarno i obrađivali, uključivši samo one livade, pašnjake i strane koji s posjedom obrađivača čine gospodarsku cjelinu. S obzirom na to da je riječ o stjecanju prava vlasništva na temelju zakona, rješenja koja su donosila nadležna tijela na temelju prijave obrađivača imala su deklaratorni karakter. S tim u vezi je i Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici od 14. studenoga 1974. donio pravno shvaćanje koje glasi: „Propuštanjem podnošenja zahtjeva za ukidanje agrarnih odnosa ne sprječava sud u prosudbi da je sporno zemljište prešlo u vlasništvo F. V. kao obrađivača zemljišta, a temeljem odredaba Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja“.

15. Iz provedenih dokaza nedvojbenim proizlazi da su prednici tužitelja bili težaci i obrađivači koji težački odnos je na temelju članka 2. Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera obuhvaćen pojmom agrarnog odnosa feudalnog karaktera iz članka 1. tog Zakona. Tako se u Prijavi za razrješenje agrarnog odnosa koju je Sreskom sudu u Supetru 29. srpnja 1939. podnio PM u svojstvu težaka za čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu posjednika ĐŽ pok. FM navodi da težački odnos traje od prije 11. siječnja 1875. Ta prijava sadrži i zahtjev da mu te nekretnine pripadnu u vlasnost. Da su prednici tužitelja bili težaci, odnosno obrađivači proizlazi i iz agrarnih odluka Reg.A 4913/47 od 28. studenog 1047. i Reg. A 4873/47 od 27. studenog 1947. već prethodno iznijetog sadržaja. Tim odlukama prethodile su Izjave obrađivača Bradašić ud. Z pok. PM kojim zahtjeva da se njoj i njezinim sinovima JM i ZŽ prizna vlasništvo zemljišta 685 i 708 i u kojima se navodi da je obrađivač zemlju radio kao težak od 1907.

16. Protivno navodima žalbe, tužitelji su dokazali i da su u posjedu predmetnih nekretnina. Činjenica da su cijele predmetne nekretnine bile u posjedu prednika tužitelja MŽ utvrđena je revizijom posjeda od 1948. od koje godine je i bio upisan u katastru zemljišta kao posjednik, a nakon njegove smrti 2000. sin FŽ, otac tužitelja ZM i LM za nekretninu čest. zem. [katastarska čestica] te za nekretninu čest.zem. njegova kćer HM, ovdje tužiteljica. Posjedovanje predmetnih nekretnina po prednicima tužitelja prvostupanjski sud utvrdio je i provedenim dokazima saslušanjem svjedoka DM koji je još kao dječak u dobi od 10 godina dolazeći sa ocem na njihovu nekretninu koja je u blizini predmetnih, viđao ZŽ i SŽ koji su gornju (685 - ops.ovog suda) nekretninu obrađivali cijelu time da su se stabla maslina nalazila uglavnom na sredini parcele, dok je čest. zem. [katastarska čestica] oduvijek bila u naravi pašnjak. O posjedovanju cijelih predmetnih nekretnina po obitelji LM iskazivao je i svjedok ŠM koji je iskazao da je predmetna nekretnina oduvijek bila u obitelji LM te da su obrađivali cijelu površinu nekretnine jer im je osim plodne zemlje trebala zemlja gdje će staviti stoku, a isti su tamo držali kravu i konja kojima su i drugima radili usluge. O posjedovanju i korištenju predmetnih nekretnina iskazivala i tužiteljica HM time da ovdje valja naglasiti da tužitelji ZM i LM niti ne zahtijevaju utvrđenje prava vlasništva cijele čest. zem. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i na cijelim suvlasničkim dijelovima tuženika već samo ukupno na trećini njihovih suvlasničkih dijelova.

16.1. Odlučne činjenice za predmet spora prvostupanjski sud utvrdio je na način na koji mu to nalaže odredba članka 8. ZPP te je stečeno uvjerenje opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima koji imaju pravnu i činjeničnu osnovu i koji otklanjaju svaku razumnu sumnju u istinitost stečenog uvjerenja. Takvim razlozima opravdao je i zaključke o dokaznoj snazi pojedinog dokaznog sredstva povezujući ih s rezultatima cjelokupnog dokaznog postupka i zbog čega utvrđeno činjenično stanje nije dovedeno u dvojbu iskazom tuženice BM, a niti sadržajem žalbe tuženika.

17. Tužitelji su stekli su pravo vlasništva predmetnih nekretnina nasljeđivanjem iza svojih prednika koji su pak iste stekli na temelju Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera pa u vrijeme smrti ĐŽ pok. FM 1957. te nekretnine nisu bile više u njegovoj imovini, zbog čega ih ni prednici tuženika, a niti oni sami nisu mogli steći nasljeđivanjem u cijelosti.

18. U odnosu na tvrdnje da prednik tužitelja ZM i LM i tužiteljica HM nisu reagirali na izvršene promjene posjednika u katastru, valja navesti da su promjene u katastru za čest. zem. [katastarska čestica] s evidentiranom kulturom maslinjak sa 1500 m2, vinograd sa 1500 m2 i pašnjak sa 20170 m2 s FM [adresa] i za čest. zem [katastarska čestica] kulture pašnjak sa 2334 m2 s posjednice Mandalene Čule na tuženike kao posjednike izvršene rješenjima Područnog ureda za katastar Split, Ispostava Supetar od 4. studenog 2009. Prednik tužitelja ZM i LM FŽ je umro **.**.2009., dakle prije donošenja navedenog katastarskog rješenja dok su njegovi nasljednici zajedno s tužiteljicom HM predmetnu tužbu podnijeli 10. svibnja 2010. Stoga se ne mogu osnovanim prihvatiti tvrdnje tuženika da tužitelji nisu reagirali na izvršene promjene u katastru.

19. Činjenica da je prednik tuženika IŽ bio vlasnikom predmetnih nekretnine nije bila sporna pa stoga činjenica da je 1933. založio predmetne nekretnine, a koju činjenicu tuženici apostrofiraju u žalbi, samo dokazuje tu nespornu činjenicu.

20. Iz naprijed navedenih razloga žalba tuženika ocijenjena je neosnovanom, pa je, uz utvrđenje da donošenjem pobijane presude u dijelu kojim je odlučeno o glavnoj stvari nije ostvarena ni jedna bitna povreda odredaba na koje ovaj sud primjenom članka 365. stavka 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, valjalo na temelju članka 373.a stavka 1. točke 2. ZPP odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu u odluci o glavnoj svari sadržanoj u točki I. i II. izreke.

21. Uz osporavanje odluke o parničnom trošku posljedično osporavanju odluke o glavnoj stvari i zbog čega smatraju da je njima trebalo dosuditi trošak parničnog postupka, tuženici ističu da sud nije vodio računa o njihovoj žalbi koja je bila usvojena i sukladno kojoj je donesena odluka Županijskog suda u Varaždinu broj: Gž- 2000/2018. Nadalje tvrde da se čak i u slučaju usvajanja tužbe, prilikom odlučivanja o trošku u parnicama primjenjuje ona Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka bez obzira kada je postupak okončan. Pri tome se pozivaju na presudu Županijskog suda u Slavonskom Brodu posl.broj: Gž 36/2024 navodeći da je u istoj izraženo takvo najrecentnije stajalište. Osim toga smatraju da je bilo nužno u konkretnom slučaju razdvojiti dvije faze postupka i to onu koja je postojala prije ukidne odluke i sukladno kojoj je već popisan trošak te onu fazu nakon ukidne odluke.

22. Izneseni žalbeni navodi tuženika nisu osnovani.

23. Člankom 154. stavkom 1. ZPP propisano je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Tuženici su u konačnici u cijelosti izgubili parnici zbog čega su na temelju naprijed citirane zakonske odredbe dužni tužiteljima naknaditi sve troškove koje je prvostupanjski sud ocijenio potrebnim za vođenje parnice u smislu članka 155. ZPP.

23.1. Tarifnim brojem 52. stavkom 3. sada važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 – dalje u tekstu: Tarifa) određeno je da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Nema nikakve dvojbe da je odluka o trošku donesene kada i pobijana presuda, dakle u vrijeme važenja naprijed navedene Tarife. Zbog toga je prvostupanjski visinu troškova dosuđenu tužiteljima prosuđivao na temelju Tarife pravilnom primjenom odredbe Tbr.52. stavka 3. te Tarife. Takvo pravno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u niz svojih odluka pa tako i u odlukama broj: Rev 562/2024. Rev 1309/2024, Rev 920/2024, Rev 259/2024 i Rev 83/2025. koje po ocjeni ovog suda predstavlja recentnu sudsku praksu.

24. Obzirom na naprijed iznesene razloge, te uz utvrđenje da je svaki od tuženika pravilnom primjenom članka 154. stavka 1. u vezi članka 155. ZPP obvezan tužiteljima naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 298, 89 EUR i da je odluka valjano obrazložena, to je žalba tuženika i u tom dijelu primjenom članka 380. točke 2. ZPP odbijena kao neosnovana i u odnosu na tuženike potvrđena odluka o troškovima postupka sadržana u točki III. izreke

25. Budući prvostupanjska presuda u dijelu točke III. izreke kojim su tuženici MM, AM, RM i IM obvezani tužiteljima naknaditi troškove parničnog postupka nije pobijana žalbom to je primjenom članka 365. stavka 1. u vezi članka 381. ZPP ta činjenica utvrđena u točki II. izreke ove odluke.

U Varaždinu 19. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer