Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-125/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Branke Ježek Mjedenjak, predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Nataše Peršić Brleković članice vijeća, u pravnoj tužitelja CV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Medvedu, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, Trg Ljudevita Gaja 7, OIB: 52778515544, zastupanog po punomoćnici Margareti Krivić, odvjetnici iz Osijeka, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-351/2019-12 od 25. listopada 2021., u sjednici vijeća održanoj 19. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-351/2019-12 od 25. listopada 2021. potvrđuje.

Obrazloženje

1. Navedenom presudom u točki I. izreke odbijen je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 78.225,00 kn bruto sa zakonskom zateznom kamatom na iznose, za razdoblje i po stopi kako je o navedeno u izreci, u roku od 15 dana. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 6.875,00 kn u roku od 15 dana.

2. Protiv te presude tužitelj podnosi žalbu pozivajući se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) predlažući da se uvaženjem žalbe pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev usvoji te tuženika obveže naknaditi mu troškove prvostupanjskog i žalbenog postupka, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu poriče osnovanost žalbenih navoda te predlaže žalbu odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi.

4. Žalba nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja na naknadu štete s osnove izmakle koristi za akademske godine 2016/2017, 2017/2018 i 2018/2019 zbog neodržavanja predavanja i seminara izvanrednim studentima.

7. Sud prvog stupnja utvrđuje slijedeće:

- tužitelj je u tuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu ..., s time da je od 2007. bio zaposlen kao asistent a temeljem Ugovora o radu na neodređeno od 16. lipnja 2015. na radnom mjestu docenta iz područja društvenih znanosti.

- sveučilišni i stručni studiji koje izvodi tuženik ustrojeni su kao redoviti ili izvanredni, a tužitelj je držao kolegije: ... s time da je neke kolegije izvodio u suradnji sa drugim nastavnikom a neke kolegije sam

- kroz čitavo utuženo razdoblje tužitelj je imao puno nastavno opterećenje, odnosno 300 norma sati za redovite studije te određeni broj sati na izvanrednim studijima sukladno rasporedu, s time da su mu svi odrađeni sati isplaćeni

- prema odredbi čl. 44. Pravilnika o studijima i studiranju na sveučilištu Josipa Juraja Strossmayera u Osijeku određeno je da se sveučilišni i stručni studiji ustrojavaju kao redoviti ili izvanredni, da ukupne obveze redovitih studenata u pravilu mogu biti 48 sati tjedno, a ne manje od 40 sati tjedno, od toga aktivne nastave najmanje 15 a najviše 26 sati tjedno, te da ukupne obveze izvanrednih studenata ne mogu biti manje od 50% ukupnog broja sati utvrđenog za redovite studente u studijskom programu i izvedbenom planu nastave

– izvedbeni plan nastave donosi senat ili stručno vijeće koji se objavljuje prije početka nastave u odnosnoj akademskoj godini i dostupan je javnosti, istim se utvrđuju nastavnici koji će izvoditi nastavu prema studijskom programu, početak i završetak te satnica izvođenja nastave, oblici nastave (predavanja, seminari, vježbe, konzultacije, provjere znanja i slično), izvedbeni plan nastave donosi se prije početka nove akademske godine, odnosno najkasnije do 15 rujna i uvjet je za početak izvođenja nastave u toj akademskoj godini

- tužitelj se usmeno a potom i pismenim putem dopisom od 5. ožujka 2019. obratio dekanu tuženika uz zahtjev da mu pojasni na temelju kojih normativnih akata se radi plan i program izvođenja nastave za izvanredne studente ali mu pisani odgovor nije dostavljen

8. Sud prvog stupnja analizirajući iskaze tužitelja, z.z. tuženika ĆV i svjedoka CVU utvrđuje da je ista od 2013. prodekanica za nastavu i redovita profesorica kod tuženika tako da plan nastave kako za redovite tako i za izvanredne studente, izrađuje u suradnji s članovima uprave, o tome se sačini odgovarajuća tablica u koju su upisani svi predmeti odnosno studiji i studijski programi uz satnicu, sunositelji kolegija za predavanja, vježbe i seminare. Plan se dostavlja svim članovima fakultetskog vijeća kojeg čine svi nastavnici – izvanredni profesori, redoviti profesori, docenti, predstavnici asistenata, administrativnog osoblja i 15% studenata kako bi stavili primjedbe te se nakon toga usvaja finalna verzija. Iz plana su vidljivi termini i satnica održavanja nastave, nastavnici koji to odrađuju i nakon toga se u akademskoj godini počinje s nastavom, s time da se tužitelj kao član fakultetskog vijeća njoj osobno nikada nije požalio na satnicu određenu za izvanredne studente.

9. Nadalje utvrđuje u odnosu na način održavanja nastave za izvanredne studente da je tužitelj postao docent 2017. time da je na predmetima bio izvođač nastave uz profesore C, Ć i M, a oni se međusobno dogovore tko će održavati nastavu za izvanredne studente što ovisi o opterećenosti svakog od njih u toj nastavnoj godini. Prema tvrdnjama navedene svjedokinje izvanredni studenti trebali bi imati najmanje 50% ukupnih obveza redovnih studenata ali se to ne odnosi samo na nastavu već i sve ostale obveze koje student ima vezano uz polaganje ispita, tako da svaki nastavnik nakon što dobije satnicu planira sadržaj koji će isporučiti izvanrednim studentima. U prve dvije godine prediplomskog studija za izvanredne studente izvodi se 50% ukupne satnice redovnih studenata jer se radi o nastavi iz temeljnih predmeta, a kako nakon toga studenti biraju smjerove broj izvanrednih studenata po smjerovima i kolegijima se značajno smanjuje, tako da se radi ekonomičnosti poslovanja smanjuje i satnica, a ukoliko studenti smatraju da bi im trebalo više sati onda se obrate studentskom zboru ili direktno njoj, pa se tada u razgovoru s pojedinim nastavnikom satnica iz određenog predmeta poveća. U praksi se to dešavalo i bilo je takvih slučajeva ali ne u odnosu na predmete odnosno kolegije koje predaje tužitelj. Osim toga, veći broj izvanrednih studenata ne studira ju uz rad pa često nastavu slušaju sa redovnim studentima u punoj satnici što im se omogućava , tako da ostaje manji broj onih izvanrednih studenata koji studiraju uz rad. Zbog toga se i radi manji broj sati za takve grupe, pa ukoliko je grupa manja od 10 studenata nastava se ne organizira u punoj satnici nego individualnim ili grupnim konzultacijama s predmetnim nastavnikom jer se i na taj način postiže ishod učenja.

10. Utvrđuje nadalje kako je sve navedeno potvrdio u svom iskazu i z.z. tuženika ĆV uz daljnja utvrđenja da se izvanredni studij plaća a cijena koju propisuje Sveučilište nije tržišna tako da se iz školarina ne mogu pokriti svi troškovi pa se nasto ji racionalizirati pa se na trećoj godini određeni smjerovi podijele u grupe tako da jedan dio izvanrednih studenata odrađuje nastavu s redovnim studentima, da se u pravilu kod manjih grupa izvodi tzv. konzultativna nastava koju nastavnici sa studentima dogovaraju i upućuju ih na njihove obveze, s time da je pravilo isto za sve, dakle za tužitelja kao i za sve ostale nastavnike. Također utvrđuje kako su oboje naveli da prilikom opterećenja pojedinog nastavnika treba voditi računa o tome da ga se previše ne optereti s nastavom kako bi imao odgovarajuće vrijeme za znanost, pri čemu se rad sa izvanrednim studentima plaća dodatno ali se vodi računa o smanjenju opterećenosti svakog nastavnika kako bi se osiguralo kvalitetan nastavni i znanstveni rad. Uz to potvrđuju da svaki nastavnik nakon pet godina rada stječe uvjete na napredovanje kroz znanstveni rad o čemu kao institucija vode računa, ali da tužitelj nije uspio steći uvijete za više zvanje, pa da proizlazi kako bi ga trebalo još rasteretiti od nastave da bi više radio na znanstvenom radu, a ne kao što to on tvrdi više opteretiti radom izvanrednim studentima. Tužitelj nije napredovao tako da je ostao u istom znanstvenom pa time i znanstveno nastavnom zvanju, kao docent, makar je mogao da je ispunio uvijete postati izvanredni profesor, s time da do tada na fakultetu nisu imali takav slučaj neispunjena uvjeta za napredovanje, kao što je konkretno sa tužiteljem.

11. Iz iskaza tužitelja u bitnom utvrđuje da su mu doista odrađeni sati kako na redovnom tako i na izvanrednom studiju isplaćeni ali smatra da je način održavanja nastave na izvanrednim studijima nepravedno organiziran tako da je oštećen za odgovarajući broj sati. Smatra kako ukupan broj sati za izvanredne studente mora biti najmanje 50% od ukupnog broja sati za redovne studente u studijskom programu i izvedbenom planu nastave, pa tako ukoliko je za redovne studente predviđeno 60 sati predavanja, seminara i vježbi, tada je za izvanredne studente trebalo biti propisano pola nastavnog opterećenja za treću godinu preddiplomskog studija te prvu i drugu godinu diplomskog studija, ali nastava nije bila organizirana i predviđena na tako navedeni način, zbog čega se usmeno a potom i pismeno obratio dekanu. Ističe kako nastavnici koji su kao i on na prvoj i drugoj godini diplomskog i trećoj godini prediplomskog studija nisu radili pola radnog vremena od nastave predviđene za izvanredne studente, odnosno da su dobili svega pet sati za izvođenje nastave izvanrednim studentima, tako da je on samostalno izvodio dva kolegija a to su ..., na ... također pet sati a na kolegiju ... njih tri nositelja su podijelili pet sati dok se kolegij ... radio s kolegom M po dva i pol sata svaki, na kolegiju ... zajedno s profesoricom sa Pravnog fakulteta također po dva i pol sata, s time da su pojedini kolegiji izborni. Međutim, smatra da je sukladno odredbi čl. 44. Pravilnika o studijima i studiranju za izvanredne studente za navedene kolegije trebalo biti održano 50% norma sati pa da je zbog takvog organiziranja predavanja i seminara odnosno cjelokupne nastave oštećen, odnosno da trpi imovinsku štetu u vidu izmakle koristi zbog neodržanih predavanja i seminara izvanrednim studentima, uzimajući u obzir broj sati koji je prema njegovim tvrdnjama trebao biti održan s bruto cijenom sata predavanja, odnosno seminara i vježbi, u ukupnom iznosu od 78.225,00 kn bruto, čime da je stavljen u neravnopravan položaj.

12. Sud prvog stupnja iz navedenog utvrđuje da je tužitelj u čitavom utuženom razdoblju imao puno nastavno opterećenje te da su mu svi odrađeni sati kako na redovnom studiju tako i izvanrednom studiju uredno isplaćeni. Zaključuje kako se sukladno odredbi čl. 12. navedenog Pravilnika studiji izvode prema izvedbenom planu nastave koje donosi senat ili stručno vijeće, koje se objavljuje prije početka nastave u akademskoj godini i dostupan je javnosti, da ga utvrđuju nastavnici koji izvode nastavu prema studijskom programu a da u tome sudjeluje i sam tužitelj. Međutim, da se isti nije obraćao Povjerenstvu za osiguranje kvalitete radi utvrđ ivanja uvjeta potrebnih za rad kako to propisuje odredba čl. 26. st. 2. Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje ("Narodne novine" 9/2019, 122/2019, 52/2020 dalje: KU) već se u ožujku 2019. najprije usmeno a potom pismeno obratio dekanu. Utvrđuje nadalje da je nastava kako za redovne tako i za izvanredne studije za sve nastavnike pa tako i kolegije na kojima je sunositelj tužitelj, bila na isti način organizirana u odnosu na svih pa ne prihvaća osnovanim tvrdnje da je bio stavljen u neravnopravni položaj u odnosu na druge. Uz to da je tužitelj kao i osta li nastavnici obvezan izvoditi nastavu ali i znanstveni rad radi napredovanja pa da su tako u obvezi svakih pet godina podnijeti izvješće Matičnom odboru za znanost o znanstvenom radu radi biranja u više znanstveno zvanje što je temelj i za napredovanje u znanstveno -nastavnom zvanju, što tužitelj nije ispunio tako da nije napredovao u znanstveno-nastavnom zvanju a kakvih slučajeva do tada kod tuženika nije bilo. Zaključuje kako bi u takvoj situaciji bilo logično da ga tuženik rastereti od nastave kako bi više mogao raditi na znanstvenom polju a ne da ga još optereti nastavom kao što to tužitelj traži. Stoga utvrđuje da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 1045 st. 1. te čl. 1046 st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO) jer ne nalazi da bi tuženik organizacijom nastave na sveučilišnim i stručnim studijima postupao protupravno s obzirom da je izvedbenim planom utvrdio oblik i način njezina izvođenja (predavanja, vježbe, seminari, konzultacije, mentorstvo, provjera znanja i dr.), nastava se provodi u grupama čija je satnica propisana izvedbenim planom dostupnim na službenim mrežnim stranicama, koji je prihvaćen od svih nadležnih tijela tuženika, pa odbija zahtjev tužitelja kao neosnovan. Ujedno ga primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i 155. st. 1. ZPP-a obvezuje naknaditi tuženiku prouzročene parnične troškove.

13. Ispitujući u povodu izjavljene žalbe pobijanu presudu nije utvrđeno da bi sud prvog stupnja provedenim postupkom i njenim donošenjem počinio koju od apsolutno bitnih procesnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a. Protivno žalbenim tvrdnjama tuženika nije počinjena niti apsolutno bitna procesna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer je sud prvog stupnja u odnosu na sve odlučne činjenice iznio jasne razloge tako da je presudu moguće u svemu ispitati.

14. I u fazi žalbenog postupka prijeporna je odgovornost tuženika za štetu koju prema navodima tužitelja kod kojih ustraje i u žalbi, trpi time što tuženik nije organizirao nastavu na izvanrednim studijima na način da bi on ostvario veći broj sati i time izgubio na zaradi. U odnosu na navedeno tužitelj i u žalbi ustraje kod tvrdnji da tuženik nije organizirao održavanje nastave i ostalih obveza studenata na način da ukupne obveze izvanrednih studenata nisu manje od 50% ukupnog broja nastavnih sati utvrđenih za redovne studente u studijskom programu. Odredbom čl. 44. Pravilnika o studijima i studiranju tuženika propisano je da ukupne obveze redovitih studenata u pravilu mogu biti 48 sati tjedno ali ne manje od 40 sati, od toga aktivne nastave najmanje 15 sati a najviše 26 sati tjedno te da ukupne obveze izvanrednih studenata ne mogu biti manje od 50% ukupnog broja sati utvrđenog za redovite studente u studijskom programu i izvedbenom planu nastave. Međutim, sud prvog stupnja iz rezultata provedenih dokaza utvrđuje da svakoj akademskoj godini prethodi donošenje plana nastave za redovite i izvanredne studente i to za sve predmete i studijske programe uz satnicu i nositelje kolegija za predavanja, vježbe i seminare kojeg svi članovi fakultetskog vijeća dobivaju na uvid kako bi mogli staviti primjedbe i usvojila se finalna verzija. Na taj način svi nastavnici koji su ujedno i članovi fakultetskog vijeća kao i sam tužitelj upoznati su s terminom i satnicom održavanja nastave i tek nakon što je takav plan usvojen počinje se s nastavom ali tužitelj nije imao primjedbi na takav plan. Nadalje je utvrđeno da velik broj izvanrednih studenata nisu oni koji studiraju uz rad već manji broj pa im se omogućuje pohađanje nastave s redovnim studentima u punoj satnici. Utvrđeni su i razlozi smanjenja satnice između ostalog iz razloga što se izvanredni studij plaća, a uz to velik broj studenata pohađa prve dvije godine preddiplomskog studija kada slušaju sve predmete, dok se na trećoj godini opredjeljuju za određene smjerove tako da se broj studenata po svakom kolegiju tada značajno smanjuje i dolazi najčešće do grupa ispod deset studenata pa se zbog tako manjih grupa umanjuje satnica i umjesto nastave može održavati i konzultativna nastava. Osim toga, izvedbenim planom i studijskim programom utvrđuje se i oblik izvođenja nastave što uključuje predavanja, vježbe, seminare, konzultacije, mentorstvo, provjere znanja i ostalo a tužitelj kao i ostali nastavnici su nastavu izvodili na način naveden u prethodno usvojenom izvedbenom programu od strane fakultetskog vijeća. Kako nije utvrđeno da bi studenti čiji predstavnici također sudjeluju donošenju izvedbenog plana i programa nisu imali primjedbi na način izvođenja nastave to i prema mišljenju ovoga suda, proizlazi pravilnim zaključak suda prvog stupnja da takvom organizacijom nastave od strane tuženika isti nije postupao protupravno. Naime, pohađanje izvanrednih studija zahtjeva posebno prilagođene termine i načine izvođenja studija u skladu sa izvedbenim planom nastave. Kako troškove studija snose studenti to su logične tvrdnje navedene svjedokinje i dekana tuženika da se radi ekonomičnosti poslovanja, po potrebi smanjuje satnica, odnosno organizira individualnim ili grupnim konzultacijama, ukoliko se na takav način postiže ishod učenja. Kako za naknadu štete pa tako i one s osnova izmakle koristi moraju biti kumulativno ispunjeni svi uvjeti iz odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO-a (protupravna štetna radnja, oštećenik te uzročno posljedična veza) to već zbog navedenog zahtjev nije osnovan.

15. Međutim, sve ukoliko bi u takvom postupanju tuženika bilo elemenata protupravnosti niti tada prema mišljenju ovoga suda ne bi bili ispunjeni uvjeti za prihvaćanje tužbenog zahtjeva. Naime, da bi tužitelj ostvario pravo na naknadu štete s osnova izmakle koristi na istom je teret dokaza da bi prema redovnom tijeku stvari on ostvario sve sate predavanja i seminara za kolegije koje je predavao odnosno na kojima je bio sunositelj na izvanrednim studijima kako je to precizirao u tužbi i prilikom postavljanja tužbenog zahtjeva te da bi mu sati predavanja bili isplaćeni po bruto 420,00 kn a sat seminara 315,00 kn pa da bi na takav način izgubio iznos od 78.225 ,00 kn. Međutim, iz iskaza svjedoka CVU i z.z. tuženika ĆV proizlazi da su svi nastavnici uz izvođenje nastave u obvezi se baviti i znanstvenim radom jer je to temelj za napredovanje, tako da su svakih pet godina u obvezi podnijeti izvješće Matičnom odboru za znanost o znanstvenom radu nakon čega se biraju u više znanstveno znanje, što je temelj i za znanstveno nastavno zvanje. Tužitelj u pet godina nije napredovao tako da je ostao u istom znanstvenom a time i znanstveno nastavnom zvanju, odnosno kao docent iako je mogao uz bavljenje znanstvenim radom biti biran u zvanje izvanrednog profesora te da takvog slučaja kod tuženika do tada nije bilo. Njihove tvrdnje tužitelj nije porekao niti njihova neosnovanost proizlazi iz rezultata dokaznog postupka pa je stoga logično da bi u takvoj situaciji isti trebao biti rasterećen nastave a više angažiran na znanstvenom radu. Stoga sve i za slučaj da je održavanje nastave i ostalih sadržaja studija bilo organizirano na način da to uključuje veći broj sati i angažmana na izvanrednom studiju, ne proizlazi da bi bio angažiran tužitelj a ne drugi nastavnici pored utvrđenja da su uz njega sunostitelji pojedinih kolegija bili i drugi nastavnici. Stoga iz navedenog ne proizlazi da bi prema redovnom tijeku stvari postojala objektivna potreba i mogućnost da tužitelj bude više angažiran u nastavi i ostalim sadržajima programa na izvanrednom studiju, za slučaj da su studij i programi bili organizirani na način da je to uključivalo veći broj nastavnih sati i seminara jer rezultati dokaznog postupka upućuju na suprotno. Stoga preostali žalbeni navodi tužitelja nisu od utjecaja na zakonitost pobijane presude.

16. Iz svega navedenog s obzirom na opisana utvrđenja proizlazi pravilnim zaključak suda prvog stupnja da tužitelj nije dokazao ispunjenost pretpostavki propisanih odredbom čl. 1089 st. 3. ZOO-a jer ne proizlazi utvrđenim da se utuženi iznos kao dobitak odnosno korist mogao osnovano očekivati prema redovnom tijeku stvari ili posebnim okolnostima, čije je ostvarenje spriječeno propuštanjem tuženika, pa je pravilnom primjenom materijalnog prava zahtjev tužitelja odbijen.

17. S obzirom na ovakav ishod postupka pravilna je i odluka o troškovima postupka koja se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. st. 1. ZPP-a.

18. Stoga je žalbu tužitelja valjalo odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

U Rijeci 19. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća

Branka Ježek Mjedenjak