REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-2028/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A Z B O G O G L U H E

Trgovački sud u Zagrebu po sucu toga suda Sandri Rotar, na temelju pisanog prijedloga sudske savjetnice Matee Orešković, u pravnoj stvari tužitelja RV vl. KABLARIĆ AUTO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz Velike Gorice, Gornje Podotočje 30/2, kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, radi isplate, izvanraspravno, 19. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, isplatiti tužitelju OV vl. KABLARIĆ AUTO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz Velike Gorice, Gornje Podotočje 30/2, iznos od 283,13 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 14. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, naknaditi tužitelju OV vl. KABLARIĆ AUTO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz Velike Gorice, Gornje Podotočje 30/2 , troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 75,78 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom od 19. studenog 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 13,28 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 19. studenog 2025. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 12. rujna 2025. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj je naveo da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 1. travnja 2025. nastala šteta na vozilu TOYOTA AURIS, registarske oznake [registarska oznaka], koje je u vlasništvu oštećenika HV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. Tvrdi da je predmetnu štetu tuženik obvezan nadoknaditi sukladno polici kasko osiguranja, prema odredbama Zakona o osiguranju ("Narodne novine", broj: 30/15, 112/18, 63/2020, 133/20, 151/22, 152/24) i Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, 155/23; dalje u tekstu: ZOO). Nadalje, navodi da je oštećenik štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika dana 12. travnja 2025. pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 62-AK-13629/2025, te da visina štete sukladno izvidu šteta tuženika, ne obvezuje niti osiguranje niti oštećenika, a niti servis koji vrši popravak, što i sam tuženik navodi na svom izvidu štete, a isto nije sukladno niti pozitivnim propisima Republike Hrvatske. Prema tvrdnjama tužitelja, tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o izvršenoj uplati, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Naime, nakon štetnog događaja oštećenik je svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje). Tužitelj je predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika popravio, odnosno vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, a sve sukladno pravilima struke. Tužitelj navodi kako oštećenik kao potrošač ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba odabrati za popravak vozila onaj servis koji je ugovorni partner tuženika, a o čemu su jasno i decidirano svoja stajališta iznijeli i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja kao i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga. Ističe kako je oštećenik za svoj popravak odabrao tužitelja, koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi te da uvjetima police obveznog/kasko osiguranja nije (niti smije biti) određeno po kojoj cijeni će drugi poslovni subjekt izvršavati svoj rad, niti smije biti određeno gdje će se popravljati vozilo. Navodi da je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun br. 61/VP/1, a koji račun je u ukupnom iznosu od 3.750,39 EUR (PDV uključen). Također navodi da je tužitelj obračunao 4 sata više za popravak na računu br. 61/VP/1 nego što je predviđeno izvidom štete br. 62-AK-13629/2025, a procjenitelj tuženika je isto i odobrio. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e -maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od sveukupno 3.467,26 EUR. Razliku od 283,13 EUR po računu koji tuženik nije platio, isti opravdava razlogom da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju. Tužitelj ističe da je posebno indikativno što na izvidu štete (na koji se sam poziva tuženik) nije napisana cijena sata rada koju tuženik priznaje, a činjenica da je tužitelj likvidirao njegov rad na 40,00 EUR / sat (plus PDV) u ovoj šteti dokazuje kako tuženik priznaje cijene proizvoljno. Tužitelj nadalje ističe da je službena cijena sata rada njegove radionice 40,00 EUR sat (plus PDV). Oštećenik je kao vlasnik popravljenog vozila s ovlaštenom osobom tužitelja 15. svibnja 2025. sklopio ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 283,13 EUR na primatelja tj. tužitelja, o čemu je tuženik obaviješten. Slijedom svega navedenog, tužitelj zahtjeva plaćanje od tuženika iznosa od 283,13 EUR uz naknadu prouzročenih parničnih troškova.

2. Tužitelj je uz tužbu dostavio dokaze kojima potkrepljuje svoje navode i to : račun br. 61/VP/1 od 28. travnja 2025. (list 9-10 spisa), izvid štete br. 62-AK- 13629/2025 od 12. travnja 2025. (list 11 spisa), obavijest o isplati osigurnine od 13. svibnja 2025. (list 12-13 spisa), e-mail korespondencija (list 14 spisa), uplata od 28. travnja 2025. (list 15 spisa), uplata od 13. lipnja 2025. (list 16 spisa), uplata od 14. svibnja 2025. (list 17 spisa), cjenik tužitelja od 02. siječnja 2024. (list 18 spisa), preslika Ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 15. svibnja 2025. (list 19-20 spisa), notifikacija o ustupu tražbine radi ispunjenja (list 21-24 spisa), smjernice HANFE putem e-mail korespondencije od 03. srpnja 2015. (list 43-44 spisa), smjernice AZTN od 20. veljače 2020. (list 45-48 spisa).

3. Ovaj sud je na temelju odredbe čl. 284. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23; dalje u tekstu: ZPP), čl. 285. ZPP-a i čl. 331.b ZPP-a ovosudnim rješenjem poslovni broj: P- 2028/2025-2 od 15. rujna 2025. dostavio tuženiku tužbu s prilozima na odgovor, te ga pozvao na podnošenje pisanog odgovora na tužbu uz upozorenje na pravne posljedice nedavanja odgovora na tužbu (čl. 284. ZPP-a, u vezi čl. 331.b. ZPP-a). Tuženiku je navedeno rješenje s prilozima dostavljeno dana 18. rujna 2025. godine, te tuženik u danom roku od 45 dana nije podnio odgovor na tužbu.

4. Prema odredbi čl. 331.b stavak 1. ZPP-a, ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, sud će donijeti presudu zbog ogluhe ako je udovoljeno sljedećim uvjetima: 1) ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, 2) ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, 3) ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate te 4) ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

5. Ovaj sud našao je da je udovoljeno zakonskim uvjetima iz čl. 331.b ZPP-a, a osobito da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio i da ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

6. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude zbog ogluhe.

7. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tužitelju je obzirom na vrijednost predmeta spora priznat trošak zastupanja po odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/2023, dalje OT) za sastav tužbe u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 7/1 OT) što uvećano za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25 % u iznosu od 12,50 EUR (Tbr. 46. OT) iznosi 62,50 EUR. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 EUR te na presudu zbog ogluhe u iznosu od 6,64 EUR, pa je glede priznatog parničnog troška u ukupnom iznosu od 75,78 EUR s pripadajućim zateznim kamatama valjalo donijeti odluku kao u točki II. izreke ove presude.

8. Tužiteljev zahtjev odbijen je kao neosnovan u odnosu na zahtjev za naknadu troška u iznosu od 6,64 EUR koji predstavlja razliku između troška zatražene naknade za sudsku pristojbu na tužbu i dosuđenog iznosa uzevši u obzir dokaze o uplati sudske pristojbe na tužbu koja prileži spisu. Isto tako odbijen je i tužiteljev zahtjev kao neosnovan u odnosu na zahtjev za naknadu troška u iznosu od 6,64 EUR koji predstavlja razliku između troška zatražene naknade za presudu i troška naknade za presudu zbog ogluhe sukladno Uredbi o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj: 3/19, 92/21, 37/23) (Tar. br. 2. st. 2.), slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

Zagreb, 19. studenog 2025.

Sudac

Sandra Rotar

Prijedlog odluke izradila:

Matea Orešković, sudska savjetnica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od petnaest dana od dana dostave ove presude. Žalba se podnosi pisanim putem, Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, putem ovog suda u dva primjerka za Sud i po jedan za svaku protivnu stranku. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja (članak 353. stavak 2. ZPP-a).