REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11
P-1448/2025-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Maji Hilje, u pravnoj stvari tužitelja outdoor akzent d.o.o., Zagreb, Krapinska ulica 27, OIB: 31759630177, kojeg zastupa punomoćnik Marin Domjanović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika GRAD ZAGREB, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene 4. studenog 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 19. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
I./ Utvrđuje se ništetnim Ugovor o plaćanju naknade za postavljanje reklama, šifra: 014435, Klasa: 363-2/2007-0016/0017, Urbroj: 251-13-31/4-7-06-2 od 6. ožujka 2007. zaključen između tužitelja, kao korisnika, i tuženika, kao Grada, pa stoga taj ugovor ne proizvodi nikakve pravne učinke za ugovorne strane.
II./ Nalaže se tuženiku GRADU ZAGREBU, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1 , OIB: 61817894937, isplatiti tužitelju outdoor akzent d.o.o., Zagreb, Krapinska ulica 27 , OIB: 31759630177, iznos od 9.629,12 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje se do 31. srpnja 2015. određuju po stopi koja se određuje za svako polugodište, u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje teku:
- na iznos od 40,61 EUR od 6. svibnja 2007. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 21. lipnja 2007. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 21. lipnja 2007. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 20. srpnja 2007. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 28. rujna 2007. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 20. studenog 2007. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 18. prosinca 2007. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 4. siječnja 2008. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 26. siječnja 2008. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 17. travnja 2008. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 18. travnja 2008. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 30. svibnja 2008. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 27. rujna 2008. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 27. rujna 2008. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 27. rujna 2008. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 10. listopada 2008. do isplate,
- na iznos od 4,67 EUR od 10. listopada 2008. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 22. siječnja 2009. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 10. veljače 2009. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 10. veljače 2009. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 10. veljače 2009. do isplate,
- na iznos od 7,71 EUR od 11. travnja 2009. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 11. travnja 2009. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 11. travnja 2009. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 16. svibnja 2009. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 16. svibnja 2009. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 16. svibnja 2009. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 17. srpnja 2009. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 20. kolovoza 2009. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 22. listopada 2009. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 22. listopada 2009. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 20. studenoga 2009. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 25. studenoga 2009. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 16. siječnja 2010. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 5. ožujka 2010. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 20. ožujka 2010. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 27. ožujka 2010. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 22. travnja 2010. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 1. lipnja 2010. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 8. srpnja 2010. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 13. kolovoza 2010. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 21. listopada 2010. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 28. listopada 2010. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 17. studenoga 2010. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 25. studenoga 2010. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 20. siječnja 2011. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 2. veljače 2011. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 21. travnja 2011. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 5. svibnja 2011. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 11. svibnja 2011. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 18. svibnja 2011. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 21. lipnja 2011. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 26. srpnja 2011. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 2. kolovoza 2011. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 4. listopada 2011. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 3. studenoga 2011. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 26. studenoga 2011. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 31. prosinca 2011. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 1. veljače 2012. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 24. veljače 2012. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 3. travnja 2012. do isplate,
- na iznos od 1,16 EUR od 3. travnja 2012. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 26. travnja 2012. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 22. svibnja 2012. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 1. lipnja 2012. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 7. lipnja 2012. do isplate,
- na iznos od 4,20 EUR od 7. lipnja 2012. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 14. kolovoza 2012. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 18. rujna 2012. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 16. listopada 2012. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 21. studenoga 2012. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 17. siječnja 2013. do isplate,
- na iznos od 2,68 EUR od 17. siječnja 2013. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 13. veljače 2013. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 26. veljače 2013. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 11. travnja 2013. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 18. travnja 2013. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 18. lipnja 2013. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 9. srpnja 2013. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 30. kolovoza 2013. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 13. rujna 2013. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 27. rujna 2013. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 27. rujna 2013. do isplate,
- na iznos od 10,59 EUR od 2. listopada 2013. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 25. listopada 2013. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 26. studenoga 2013. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 18. prosinca 2013. do isplate,
- na iznos od 0,64 EUR od 5. veljače 2014. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 5. veljače 2014. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 22. veljače 2014. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 18. ožujka 2014. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 18. travnja 2014. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 17. svibnja 2014. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 14. lipnja 2014. do isplate,
- na iznos od 1,03 EUR od 21. lipnja 2014. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 24. srpnja 2014. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 5. kolovoza 2014. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 19. rujna 2014. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 18. listopada 2014. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 13. studenoga 2014. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 17. prosinca 2014. do isplate,
- na iznos od 0,62 EUR od 31. prosinca 2014. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 20. siječnja 2015. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 13. veljače 2015. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 31. ožujka 2015. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 19. svibnja 2015. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 29. svibnja 2015. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 10. srpnja 2015. do isplate,
- na iznos od 1,47 EUR od 4. lipnja 2015. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 13. kolovoza 2015. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 17. rujna 2015. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 16. listopada 2015. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 29. listopada 2015. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 13. studenoga 2015. do isplate,
- na iznos od 2,06 EUR od 10. prosinca 2015. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 17. prosinca 2015. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 11. ožujka 2016. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 5. travnja 2016. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 14. travnja 2016. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 16. lipnja 2016. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 7. srpnja 2016. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 29. srpnja 2016. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 20. kolovoza 2016. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 27. rujna 2016. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 20. listopada 2016. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 10. studenoga 2016. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 16. studenoga 2016. do isplate,
- na iznos od 5,63 EUR od 6. prosinca 2016. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 21. prosinca 2016. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 10. ožujka 2017. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 13. travnja 2017. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 22. travnja 2017. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 19. svibnja 2017. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 15. lipnja 2017. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 5. srpnja 2017. do isplate,
- na iznos od 2,95 EUR od 6. srpnja 2017. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 30. rujna 2017. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 14. listopada 2017. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 7. studenoga 2017. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 15. studenoga 2017. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 30. studenoga 2017. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 23. prosinca 2017. do isplate,
- na iznos od 0,48 EUR od 23. prosinca 2017. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 17. veljače 2018. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 7. travnja 2018. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 21. travnja 2018. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 22. svibnja 2018. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 15. lipnja 2018. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 21. srpnja 2018. do isplate,
- na iznos od 2,09 EUR od 15. rujna 2018. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 9. kolovoza 2018. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 15. rujna 2018. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 15. rujna 2018. do isplate,
- na iznos od 3,29 EUR od 15. rujna 2018. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 18. listopada 2018. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 23. studenoga 2018. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 14. prosinca 2018. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 22. ožujka 2019. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 22. ožujka 2019. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 22. ožujka 2019. do isplate,
- na iznos od 1,36 EUR od 22. ožujka 2019. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 19. travnja 2019. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 29. svibnja 2019. do isplate,
- na iznos od 0,25 EUR od 29. svibnja 2019. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 16. srpnja 2019. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 24. srpnja 2019. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 5. rujna 2019. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 24. rujna 2019. do isplate,
- na iznos od 0,81 EUR od 18. listopada 2019. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 18. listopada 2019. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 26. studenoga 2019. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 21. prosinca 2019. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 16. siječnja 2020. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 22. veljače 2020. do isplate,
- na iznos od 0,30 EUR od 22. veljače 2020. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 14. ožujka 2020. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 26. lipnja 2020. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 23. srpnja 2020. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 8. rujna 2020. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 23. rujna 2020. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 12. prosinca 2020. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 31. listopada 2020. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 31. listopada 2020. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 12. prosinca 2020. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 12. prosinca 2020. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 23. prosinca 2020. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 6. veljače 2021. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 11. ožujka 2021. do isplate,
- na iznos od 5,16 EUR od 20. travnja 2021. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 20. travnja 2021. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 6. svibnja 2021. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 26. svibnja 2021. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 24. lipnja 2021. do isplate,
- na iznos od 1,37 EUR od 24. lipnja 2021. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 16. srpnja 2021. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 11. rujna 2021. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 23. rujna 2021. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 20. listopada 2021. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 13. studenoga 2021. do isplate,
- na iznos od 0,55 EUR od 13. studenoga 2021. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 24. prosinca 2021. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 18. siječnja 2022. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 11. veljače 2022. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 19. ožujka 2022. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 29. travnja 2022. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 14. svibnja 2022. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 15. lipnja 2022. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 14. srpnja 2022. do isplate,
- na iznos od 0,02 EUR od 14. srpnja 2022. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 3. rujna 2022. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 16. rujna 2022. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 21. listopada 2022. do isplate,
- na iznos od 0,90 EUR od 26. studenoga 2022. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 26. studenoga 2022. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 15. prosinca 2022. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 24. siječnja 2023. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 17. veljače 2023. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 21. ožujka 2023. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 4. svibnja 2023. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 12. svibnja 2023. do isplate,
- na iznos od 0,70 EUR od 16. svibnja 2023. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 19. srpnja 2023. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 6. rujna 2023. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 6. rujna 2023. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 28. rujna 2023. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 19. listopada 2023. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 22. studenoga 2023. do isplate,
- na iznos od 2,08 EUR od 1. prosinca 2023. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 13. prosinca 2023. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 17. siječnja 2024. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 14. veljače 2024. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 8. ožujka 2024. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 12. travnja 2024. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 17. svibnja 2024. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 12. lipnja 2024. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 11. srpnja 2024. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 10. kolovoza 2024. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 10. rujna 2024. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 8. listopada 2024. do isplate,
- na iznos od 40,61 EUR od 9. studenoga 2024. do isplate,
- na iznos od 914,42 EUR od 11. prosinca 2024. do isplate,
u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.267,76 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 19. studenog 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
IV. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 187,50 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 19. studenog 2025. do isplate.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 9. lipnja 2025. navodi da je s tuženikom sklopio Ugovor o plaćanju naknade za postavljanje reklama, šifra: 014435, Klasa: 363-2/2007- 0016/0017, Urbroj: 251-13-31/4-7-06-2 od 6. ožujka 2007., a kojim ugovorom je ugovoreno tužiteljevo plaćanje naknade tuženiku za postavljanje dva velika reklamna panoa ukupne reklamne površine 25,50 m2, na zemljištu u privatnom vlasništvu – kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u iznosu od 306,00 kn mjesečno (odnosno u iznosu od 40,61 EUR po tečaju konverzije nakon uvođenja EUR kao službene valute u RH od 1. siječnja 2023.).
1.1. Navedeni je ugovor sklopljen temeljem čl. 14. tada važeće Odluke o komunalnom redu ("Službeni glasnik Grada Zagreba" broj 20/05. – dalje u tekstu: Odluka o komunalnom redu). Ističe da je tuženik nakon sklapanja predmetnog ugovora izdao lokacijsku dozvolu br. [broj dozvole], Klasa: UP/I-350-05/07-01/36, Urbroj: 251-13- 21/116-07-7 od 4. travnja 2007. kojom je odobreno postavljanje reklamnih panoa.
1.2. Tužitelj navodi da odredba čl. 14. Odluke o komunalnom redu, koja predstavlja "ostali propis" kako ga naziva Ustav Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. - službeni pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - službeni pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - službeni pročišćeni tekst, 76/10., 55/01. - službeni pročišćeni tekst, 5/14., 85/10. - službeni pročišćeni tekst) u svom čl. 5., glasi: "Ako se natpisi i reklame postavljaju na zgrade, zemljište i druge prostore, za njihovo postavljanje plaća se naknada koju određuje Gradsko poglavarstvo. Podnositel j zahtjeva i gradonačelnik Grada Zagreba, odnosno osoba koju on ovlasti, sklapaju ugovor o plaćanju naknade. Ugovor iz stavka 2. ovoga članka sklapa se prije izdavanja odobrenja.".
1.3. Tvrdi da taj članak ne razlikuje situaciju kad se reklama postavlja na privatnom zemljištu (u vlasništvu fizičkih ili pravnih osoba) od situacije kad se reklama postavlja na zemljištu u vlasništvu tuženika, odnosno jedinice lokalne samouprave. U oba slučaja, budući da su nerazlikovani, plaća se naknada tuženiku koja se regulira ugovorom koji je preduvjet za izdavanje rješenja tuženika o odobrenju postavljanja reklame. Naime, nije sporno da je tuženik ovlašten donijeti podzakonski propis kojim će regulirati uređenje naselja, u što svakako spada i postavljanje reklama , kao niti da je ovlašten propisati da se za postavljanje reklama na površinama u njegovom vlasništvu plaća naknada, međutim tužitelj smatra da naplaćivanje naknade za postavljanje reklama na privatnu nekretninu ne može ući u djelokrug komunalnog reda jer takvo što ne proizlazi niti iz jedne odredbe Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj: 36/95., 109/95., 21/96., 70/97., 128/99., 57/00., 129/00., 59/01., 26/03. - službeni pročišćeni tekst, 82/04., 110/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 153/09., 49/11., 84/11., 90/11., 144/12., 56/13., 94/13., 153/13., 147/14., 36/15., 68/18.), Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine" br. 33/01., 60/01., 129/05., 109/07., 36/09., 125/08., 36/09., 150/11., 19/13. - službeni pročišćeni tekst, 144/12., 137/15. - službeni pročišćeni tekst, 123/17., 98/19., 144/20.) i Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ("Narodne novine" broj 117/93., 92/94., 69/97., 33/00., 73/00., 127/00., 59/01., 107/01., 117/01., 150/02., 147/03., 132/06., 26/07., 73/08., 25/12., 147/14., 100/15., 115/16., 127/17.).
1.4. Ističe da čl. 68. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi i čl. 3. st. 1. Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave uređuju prihode jedinica lokalne samouprave te da niti u jednoj odredbi nije propisano da bi jedinica lokalne samouprave bila ovlaštena kao svoj prihod propisati naknade za reklame postavljene na privatnoj nekretnini.
1.5. Stoga smatra da je odredba čl. 14. Odluke o komunalnom redu nesuglasna Zakonu o komunalnom gospodarstvu, Zakonu o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi i Zakonu o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave koji su bili na snazi u vrijeme njezina donošenja, s samim time je taj članak neustavan i nezakonit. S tim u vezi, tužitelj se poziva na sudsku praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (odluke Usoz-8/2016, Usoz-118/20 i Usoz- 43/2024) koja se odnosi na kasnije važeće odredbe Odluke o komunalnom redu, koje su po svom sadržaju identične spornom čl. 14. Odluke o komunalnom redu iz 2005. Pored navedenog, smatra da je sporna odredba i neustavna jer je protivna odredbi čl. 49. i 50. Ustava Republike Hrvatske jer ograničava poduzetničku slobodu (budući da tužitelj za postavljanje reklame već plaća naknadu vlasniku nekretnine, a ovaj komunalnu naknadu tuženiku), ali to ograničenje nije propisano zakonom u smislu čl. 50. st. 2. Ustava, već podzakonskim aktom (Odlukom o komunalnom redu), niti je opravdano zaštitom interesa i sigurnosti Republike Hrvatske, niti zaštitom prirode ili ljudskog okoliša i zdravlja ljudi.
1.6. Zaključno, tužitelj navodi da je i ugovor koji je sklopio sa tuženikom na temelju navedene Odluke o komunalnom redu protuzakonit i protuustavan i time u cijelosti ništetan te ne proizvodi pravne posljedice (čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. – dalje: ZOO), a u vezi čega se poziva na sudsku praksu ovog suda (P-3224/2023 i dr.) odnosno Visokog trgovačkog suda RH (presuda br. Pž- 4343/2024 i rješenje br. Pž-1736/2024). Predlaže da sud presudom utvrdi da je navedeni ugovor ništetan.
1.7. S obzirom da je tužitelj tuženiku temeljem ništetnog ugovora platio iznos od 9.037,41 EUR u osam različitih navrata, što s naslova redovne zakupnine, što s naslova kamata, tužitelj smatra da je tuženik navedeni iznos stekao bez pravne osnove pa temeljem odredbe čl. 1111. ZOO zahtijeva isplatu navedenog iznosa sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od sljedećeg dana od dana svake pojedine uplate do dana isplate. Glede zastarijevanja zahtjeva za plaćanje po ništetnom ugovoru, tužitelj se poziva na pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. po kojem zastarni rok potraživanja za iznose plaćene po ništetnom ugovoru teče od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovanost tužbenog zahtjeva u bitnom navodeći da ugovor koji je predmetom spora ne može biti utvrđen ništetnim jer je donesen temeljem tada važeće odredbe čl. 14. Odluke o komunalnom redu odnosno temeljem tada važećih propisa i tužitelj je po tom ugovoru sve do prosinca 2024. izvršavao svoje obveze. Samim time nije osnovan niti zahtjev za isplatu iznosa koje je tužitelj temeljem navedenog ugovora platio tužitelju, s time da navodi da je na osnovu navedenog ugovora tužitelj platio ukupan iznos od 9.629,12 EUR, a ne iznos od 9.037,41 EUR kako se to navodi u tužbi.
2.1. Naime, predmetni je ugovor sklopljen u skladu s propisanim postupkom za postavljanje reklame temeljem čl. 14. tada važeće Odluke o komunalnom redu i temeljem odredbi tada važećeg Pravilnika o kriterijima za određivanje naknade za postavljanje natpisa, plakata, reklama i reklamnih panoa ("Službeni glasnik Grada Zagreba" broj 11/06. – dalje: Pravilnik). Ističe kako je navedeni ugovor tužitelj sa tuženikom sklopio svojevoljno i dobrovoljno, čime je iskazao volju za postupanje po istom u smislu korištenja reklame i prihvaćanje obveze na plaćanje naknade za istu sve dok se reklama nalazi na zemljištu.
2.2. Dodaje da je Odluka o komunalnom redu donesena u skladu sa čl. 16. Zakona o komunalnom gospodarstvu koji jasno upućuje na ovlaštenje i obvezu donošenja provedbenih propisa kojima se pobliže uređuju odnosi u komunalnom gospodarstvu (uređenje naselja, održavanje čistoće, čuvanje javne površine, korištenje javnih površina, skupljanje i odvoz komunalnog otpada i dr.). Navodi da nije bilo izričito propisano ovlaštenje jedinice lokalne i područne samouprave niti naplaćivati naknadu za klasično, neposredno, korištenje javnih površina pa je isto nedvojbeno zakonito, detaljno propisano provedbenim aktima jedinice lokalne i područne samouprave i navedeno nikad nije bilo dovedeno u pitanje bez obzira što u samom Zakonu o komunalnom gospodarstvu ne postoji decidirano propisano uporište za to. Ističe da se ovdje radi o korištenju javne površine u svrhe oglašavanja posredno, dakle, bez obzira što je reklama postavljena na površinu u privatnom vlasništvu, ona koristi javnu površinu budući da je upućena na korisnike javne površine te svoju svrhu postiže jedino u slučaju vidljivosti s javne površine. Navedeno je na ovaj način podrobnije uredio Zakon o komunalnim gospodarstvu iz 2018. Dalje navodi da su tuženikovi prihodi nedvojbeno naknade (čl. 68. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi), među kojima i naknade za uporabu javnih, općinskih ili gradskih površina (čl. 29. Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave). Prema tome, zakonitost naplate naknade za postavljanje reklama na površini u privatnom vlasništvu i posljedično tome zakonitost ovdje spornog ugovora proizlazi iz važećih propisa čije odredbe do danas nisu ukinute ni odlukom Visokog upravnog suda RH niti odlukom Ustavnog suda RH.
2.3. Tuženik smatra da parnični sud nije ovlašten ispitivati i ocjenjivati zakonitost općeg akta koji je prestao važiti stupanjem na snagu Odluke o komunalnom redu iz 2008.
2.4. Posebno tuženik osporava tijek kamata na utuženi novčani iznos jer isti nije u skladu s čl. 1115. ZOO.
3. Tijekom postupka, stranke su ustrajale kod svojih navoda i oprečnih pravnih shvaćanja. Tužitelj je podneskom od 3. studenog 2025. odredio kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva sukladno dokumentaciji koju je tuženik prethodno dostavio uz podnesak od 9. listopada 2025. i sukladno priznanju tuženika u pogledu iznosa koji je primio od tužitelja na osnovu predmetnog ugovora tako da potražuje isplatu iznosa od 9.629,12 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama (list 753.-759. spisa). Tuženik se nije protivio preinaci tužbe (list 760. spisa).
4. Sud je tijekom postupka pročitao isprave koje su stranke priložile u sudski spis. Na temelju ocjene navedenih dokaza, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08, 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka USRH i 70/19., 80/22., 114/22.
– dalje: ZPP), tužbeni je zahtjev ocijenjen osnovanim.
5. Naime, predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti Ugovora o plaćanju naknade za postavljanje reklama, šifra: 014435, Klasa: 363 - 2/2007-0016/0017, Urbroj: 251-13-31/4-7-06-2 od 6. ožujka 2007. i zahtjev za isplatu iznosa od 9.629,12 EUR koji je tužitelj platio tuženiku na osnovu tog ugovora, sa pripadajućim zateznim kamatama.
6. Između stranaka nije sporno da su sklopile navedeni ugovor i da je na osnovu tog ugovora tužitelj tuženiku isplatio utuženi iznos (dakle, nije sporna visina tužbenog zahtjeva).
7. Sporna je valjanost (zakonitost) navedenog ugovora s obzirom na tužiteljeve tvrdnje da je isti sklopljen na temelju Odluke o komunalnom redu iz 2005. koja, kao "ostali propis", prema tvrdnjama tužitelja, nije sukladna zakonu (Zakonu o komunalnom gospodarstvu, Zakonu o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi i Zakonu o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave) te Ustavu Republike Hrvatske. Posljedično tome, sporna je osnova tužbenog zahtjeva i to kako onog za utvrđenje ništetnosti ugovora od 6. ožujka 2007., tako i onog za isplatu stečenog bez osnove. Sporan je i tijek zateznih kamata.
8. Uvidom u isprave u spisu, utvrđene su slijedeće činjenice.
8.1. Ugovor o plaćanju naknade za postavljanje reklama, šifra: 014435, Klasa: 363-2/2007-0016/0017, Urbroj: 251-13-31/4-7-06-2 od 6. ožujka 2007. (list 11.-12. spisa) sklopljen je između tuženika kao Grada i tužitelja kao korisnika, a predmet tog ugovora je postavljenje dva samostojeća velika reklamna panoa površine 12,75 m2 po stranici, ukupno 25,50 m2 na zemljištu u vlasništvu ZČ označenom kao kčbr. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina], Zagreb, II. Anina 126, a za postavljanje koje je tužitelj dužan, temeljem čl. 14. Odluke o komunalnom redu, plaćati tuženiku naknadu koja je ugovorena u ukupnom mjesečnom iznosu od 306,00 kn.
8.2. Na temelju odredbe čl. 35 st. 1. Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine" broj: 30/94., 68/98., 61/00., 32/02.) Grad Zagreb, Gradski ured za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, izdao je lokacijsku dozvolu br. [broj dozvole], Klasa: UP/I-363350-05/07-01/36, Urbroj: 251- 13-21/116-07-7 od 4. travnja 2007., koja je postala pravomoćno 14. lipnja 2007., ista se odnosi na dva samostojeća reklamna panoa dimenzija 5,1 x 2,5 m, kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], II. Anina 16, uz sjevernu stranu Ljubljanske ulice (list 13.-16. spisa).
8.3. Nije sporno da je zemljište na kojem je tužitelju odobreno postavljanje reklamnog panoa u privatnom vlasništvu (navedeno je izrijekom navedeno u samom Ugovoru o plaćanju naknade za postavljanje reklamnog panoa od 6. ožujka 2007.).
8.4. Podaci o plaćanju, od strane tužitelja, naknade za postavljanje reklamnog panoa, u odnosu na predmetni ugovor, evidentirani su u knjigovodstvu tuženika (list 721.-745. spisa).
9. Glede stajališta tuženika da ovaj sud nije ovlašten ispitivati zakonitost Odluke o komunalnom redu koja je sporna među strankama, ukazuje se kako slijedi.
9.1. Odluka o komunalnom redu predstavlja opći akt (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci pod brojem U-II-5157/2005 i dr. od 5. ožujka 2012., "Narodne novine" broj 41/2012.). Navedeno proizlazi i iz odredbe čl. 73. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi kojim je propisano da predstavničko tijelo općine, grada i županije u svom samoupravnom djelokrugu donosi odluke i druge opće akte, u skladu sa svojim statutom. Prije nego što stupi na snagu opći akt obavezno se objavljuje u službenom glasilu jedinice. Ako općina i grad nema svoje službeno glasilo, opći akt općine i grada objavljuje se u službenom glasilu županije. Opći akt stupa na snagu najranije osmi dan od dana njegove objave. Iznimno, općim se aktom može iz osobito opravdanih razloga odrediti da stupa na snagu prvog dana od dana objave. Opći akt ne može imati povratno djelovanje.
9.2. Prema odredbi čl. 3. ("Narodne novine" br. 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., 110/21., 36/24.) predmet upravnog spora je i ocjena zakonitosti općeg akta jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe koja ima javnu ovlast i pravne osobe koja obavlja javnu službu. O Zakonitosti općih akata, u skladu čl. 12. navedenog Zakona, odlučuje Visoki upravni sud, s time da, prema odredbi čl. 83. Zakona o upravnim sporovima postupak ocjene zakonitosti općeg akta Visoki upravni sud pokreće na zahtjev fizičke ili pravne osoba ili skupine osoba povezanih zajedničkim interesom ako je pojedinačnom odlukom javnopravnog tijela koja se temelji na općem aktu došlo do povrede njihova prava ili pravnog interesa. Zahtjev se podnosi u roku od 30 dana od dostave odluke. Postupak ocjene zakonitosti općeg akta Visoki upravni sud može pokrenuti po službenoj dužnosti, na temelju obavijesti građana, pučkog pravobranitelja ili na zahtjev suda. Prema odredbi čl. 86. st. 3. i 4. ovog Zakona sud će presudom ukinuti opći akt, ili pojedine njegove odredbe, ako utvrdi da nije suglasan sa zakonom ili statutom javnopravnog tijela, s time da ukinuti opći akt prestaje važiti, odnosno ukinute odredbe općeg akta prestaju važiti danom objave presude Visokog upravnog suda u "Narodnim novinama". Kad prestanu postojati pretpostavke za vođenje postupka, sud će isti rješenjem obustaviti (čl. 88. st. 2. navedenog Zakona).
9.3. Dakle, s obzirom na sadržaj zakonskih odredbi kojima je reguliran postupak ocjene zakonitosti općeg akta od strane Visokog upravnog suda, nedvojbeno je da nisu ispunjene pretpostavke za vođenje navedenog postupka u situaciji kad je osporavani opći akt stavljen izvan snage, odnosno kad je prestao važiti. Navedeno proizlazi iz same svrhe i smisla navedenog postupka prema kojem njegov ishod, za slučaj prihvaćanja zahtjeva, može biti ukidanje općeg akta ili njegovih pojedinih odredbi s učinkom od objave u Narodnim novinama. Prema tome, ukoliko opći akt nije na snazi, nema pretpostavki za vođenje postupka ocjene njegove zakonitosti jer se taj opći akt više ne bi mogao ukinuti u skladu s čl. 83. st. 3. i 4. Zakona o upravnim sporovima.
9.4. Suprotno tvrdnjama tuženika, ovaj sud ima ovlaštenje (i dužnost) preispitati zakonitost općeg akta u situaciji kad navedeni opći akt više nije na snazi, kako je to slučaj u ovoj konkretnoj situaciji, odnosno u situaciji kad se opći akt ne može preispitivati pred nadležnim Visokim upravnim sudom prema odredbama Zakona o upravnim sporovima iz razloga što isti više nije na snazi, ali on i dalje proizvodi pravne učinke među parničnim strankama. Naime, radi se o općem aktu koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja spornog ugovora te njegov sadržaj ima učinka na valjanost pravnog posla koji je temeljem njega sklopljen.
9.4.1. O ovom je pitanju stajalište izraženo u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-949/2022 od 8. ožujka 2022. i Rev-2169/2019 od 1. ožujka 2023. te u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-4024/2019, U- III-4025/2019 i U-III-4026/2019 od 14. srpnja 2021., a na koje se poziva i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odluci pod brojem Pž-1736/2014 od 18. rujna 2024. Svako suprotno tumačenje dovelo bi do nerazmjernog ograničenja prava na pristup sudu (čl. 6. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, "Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10., 13/17.).
10. Nastavno na navedeno, sud je preispitao zakonitost Odluke o komunalnom redu na osnovu koje je sklopljen ugovor između stranaka, a koja je u međuvremenu prestala važiti stupanjem na snagu Odluke o komunalnom redu iz 2008.
10.1. Spornom Odlukom o komunalnom redu propisan je komunalni red i mjere za njegovo provođenje radi uređenja naselja, održavanja čistoće, čuvanja i korištenja javnih površina, skupljanja, odvoza i postupanja sa skupljenim komunalnim otpadom, uklanjanja snijega i leda te uklanjanja protupravno postavljenih predmeta na području Grada Zagreba (čl. 1. navedene Odluke).
10.2. Odluka o komunalnom redu donesena je na temelju odredbe čl. 16. st. 1. tada važećeg Zakona o komunalnom gospodarstvu kojom je propisano da je u cilju pobližeg uređenja odnosa u komunalnom gospodarstvu, predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave obvezno donijeti odluku o komunalnom redu i mjere za njezino provođenje. Prema st. 2. navedenog članka, odlukom o komunalnom redu iz st. 1. propisuju se naročito odredbe o: uređenju naselja, održavanju čistoće i čuvanju javnih površina, korištenju javnih površina, skupljanju, odvozu i postupanju sa skupljenim komunalnim otpadom, uklanjanju snijega i leda, uklanjanju protupravno postavljenih predmeta, mjere za provođenje komunalnog reda i kaznene odredbe.
10.3. Odlukom o komunalnom redu propisano je da se istom u cilju uređivanja naselja, održavanja čistoće, čuvanja i korištenja javnih površina, sakupljanja, odvoza i postupanja sa sakupljenim komunalnim otpadom, uklanjanja snijega i leda, te uklanjanja protupravno postavljenih predmeta na području Grada Zagreba propisuje komunalni red i mjere za njegovo provođenje (čl. 1.).
10.4. Nadalje, odredbom čl. 11. st. 1. predmetne Odluke propisano je da se na zemljištima i zgradama u vlasništvu mogu postavljati reklamne zastave, reklamna platna postavljena kao zaštita na građevinskim skelama, transparenti i drugi prigodni natpisi, reklamni ormarići, i drugi predmeti koji služe reklamiranju (u nastavku teksta: reklame, reklamni panoi), te jarboli za zastave, zaštitne naprave na izlozima (tende, roloi, platna i sl.) u skladu s odredbama ove odluke i propisa donesenih na temelju nje.
10.5. Način postavljanja, te vrste predmeta i naprava iz st. 1. tog članka određuje pravilnikom Gradsko poglavarstvo na prijedlog Gradskog ureda za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Gradskoga zavoda za prostorno uređenje i Gradskoga zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode (čl. 11. st. 2.). Na reklamne panoe primjenjuju se odredbe ove Odluke što se odnose na reklame, ako nije drugačije određeno Odlukom (čl. 11. st. 3.).
10.6. Nadalje, prema odredbi čl. 12. Odluke o komunalnom redu, za postavljanje natpisa, reklama, jarbola za zastave i zaštitnih naprava na izlozima potrebno je odobrenje gradskog upravnog tijela nadležnog za komunalne poslove, ako posebnim propisima nije određeno drugačije, a u kojem odobrenju će se odrediti mjesto i način postavljanja, izgled predmeta, vrijeme na koje se predmet postavlja i drugi uvjeti. Zabranjeno je natpis, reklamu, jarbol za zastavu i zaštitnu napravu na izlogu postaviti bez odobrenja, odnosno suprotno odobrenju.
10.7. Odredbom čl. 23. predmetne Odluke o komunalnom redu određeno je da je za namjeravano postavljanje reklamnog panoa površine 6 m2 i više na površini koja nije javna potrebno ishoditi prethodno odobrenje za zahvat u prostoru gradskog upravnog tijela nadležnog za komunalne poslove, kojim se utvrđuje namjena, veličina i površina panoa, smještaj na građevnoj čestici, odnosno unutar zahvata u prostoru, oblikovanje građevine, način i uvjete priključenja na komunalnu infrastrukturu, sanitarno-tehnički i higijenski uvjeti, i drugi elementi važni za zahvat u prostoru. Zahtjevu za izdavanje odobrenja za zahvat u prostoru prilaže se dokaz da se pano može postaviti na građevnoj čestici, odnosno unutar zahvata u prostoru, izvadak iz katastarskog plana u mjerilu 1:1000, tehnički opis, idejno rješenje o namjeravanom zahvatu u prostoru, posebne uvjeti priključenja na komunalnu infrastrukturu, te suglasnosti pravnih osoba s javnim ovlastima na mogućnosti provedbe zahvata u odnosu na postojeće objekte i uređaje komunalne infrastrukture. Dokazom da se građevinu može postaviti na građevnoj čestici, odnosno unutar zahvata u prostoru u smislu ove odluke, smatra se izvadak iz zemljišne knjige, ugovor na temelju kojega je investitor stekao pravo vlasništva na zemljištu, ugovor o zakupu, te pisana suglasnost vlasnika ako posebnim zakonom nije određeno drukčije.
10.8. Zaključno, odredbom čl. 14. Odluke o komunalnom redu čiju zakonitost spori tužitelj, određeno je da ako se natpisi i reklame postavljaju na zgrade, zemljište i druge prostore, za njihovo postavljanje plaća se naknada koju određuje Gradsko poglavarstvo. Podnositelj zahtjeva i gradonačelnik Grada Zagreba, odnosno osoba koju on ovlasti, sklapaju ugovor o plaćanju naknade, a koji se sklapa prije izdavanja odobrenja, dok je odredbom čl. 15. određeno da visinu naknade iz čl. 14. st. 1. te Odluke utvrđuje Gradsko poglavarstvo odnosno o zoni u kojoj se postavlja, o njihovoj veličini, tipu i namjeni.
11. Iz citiranih odredbi proizlazi da je tuženik, kao jedinica lokalne samouprave, bio dužan donijeti Odluku o komunalnom redu kojom će urediti pitanje uređenja naselja. Stoga tuženik iz Zakona o komunalnom gospodarstvu crpi ovlaštenje da takvom odlukom u sklopu uređenja naselja uredi i pitanje postavljanja reklama i reklamnih panoa i s tim u vezi za navedeno izdaje odobrenja.
12. Međutim, ovdje se postavilo kao sporno pitanje prava odnosno ovlaštenja tuženika da navedenom Odlukom uredi pitanje plaćanja naknade za postavljanje reklama i reklamnih panoa na površinama koje nisu javne, odnosno koje su u privatnom vlasništvu i za koje korisnik, u pravilu, plaća naknadu vlasniku nekretnine, a ovaj komunalnu naknadu tuženiku.
12.1. Takvo ovlaštenje ovaj sud ne pronalazi u odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu, jednako kao što navedeno ne proizlazi niti iz propisa kojima je reguliran djelokrug i financiranje jedinica lokalne samouprave.
12.2. Prema tada važećoj odredbi čl. 29. Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave vlastiti izvori sredstava općine i grada jesu prihodi od vlastite imovine, u smislu čl. 68. st. 3. toč. 1., 2., 3. i 4. Zakona o lokalnoj samouprav i i upravi; općinski, odnosno gradski porezi u skladu s ovim Zakonom; novčane kazne i oduzeta imovinska korist za prekršaje koje sami propišu; upravne pristojbe u skladu s posebnim zakonom, boravišne pristojbe, u skladu s posebnim zakonom; komunalne naknade, doprinosi i druge naknade utvrđene posebnim zakonom; naknade za uporabu javnih, općinskih ili gradskih površina te drugi prihodi utvrđeni posebnim zakonom.
12.2.1. U primjeni odredbe čl. 68. st. 3. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, pored taksativno nabrojanih prihoda, jedinice mogu ostvarivati i druge prihode, što podrazumijeva prihode utvrđene zakonom.
12.3. Prema odredbi čl. 19. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu komunalna je naknada prihod proračuna jedinice lokalne samouprave , a sredstva komunalne naknade namijenjena su financiranju obavljanja djelatnosti odvodnje atmosferskih voda, održavanja čistoće u dijelu koji se odnosi na čišćenje javnih površina, održavanja javnih površina, održavanja nerazvrstanih cesta, održavanja groblja i krematorija i javne rasvjete.
12.3.1. Iz navedenih odredbi ne proizlazi da bi jedinica lokalne samouprave bila ovlaštena općim aktom urediti pitanje naplate naknade za postavljanje reklama i reklamnih panoa na nekretninama u privatnom vlasništvu odnosno na nejavnim površinama. U odnosu na ovlaštenje tuženika za plaćanje ovakve naknade i Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem pod brojem Revd-2054/2020 od 15. rujna 2020. dopustio podnošenje revizije.
12.4. Zakonom o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" br. 68/18., 110/18., 32/20.) na koji se tuženik poziva tijekom postupka propisano je da u svrhu uređenja naselja te uspostave i održavanja komunalnog reda u naselju predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave donosi odluku o komunalnom redu kojom se propisuje, između ostalih i 1. uređenje naselja, koje obuhvaća uređenje pročelja, okućnica i dvorišta zgrada u vlasništvu fizičkih ili pravnih osoba u dijelu koji je vidljiv površini javne namjene, te određivanje uvjeta za postavljanje tendi, reklama, plakata, spomen-ploča na građevinama i druge urbane opreme te klimatizacijskih uređaja, dimovodnih, zajedničkih antenskih sustava i drugih uređaja na tim zgradama koji se prema posebnim propisima grade bez građevinske dozvole i glavnog projekta (toč. 1.).
12.4.1. Međutim, iako je tužitelj Odlukom o komunalnom redu, u svrhu uređenja naselja te uspostave i održavanja komunalnog reda u naselju, ovlašten propisati i uređenje naselja koje uključuje i postavljanje reklama na nekretninama u vlasništvu drugih fizičkih i pravnih osoba u dijelu koji je vidljiv površini javne namjene, ovo ovlaštenje, koje proizlazi iz Zakona o komunalnom gospodarstvu, ne daje tuženiku i pravo propisati obvezu plaćanja naknade tužitelju za postavljenje reklame kada je postavljena na nekretnini u vlasništvu drugih.
12.5. Prema tome, propisivanjem obveze plaćanja naknade za reklame postavljene na nekretninama u vlasništvu drugih Odlukom o komunalnom redu tuženik je postupio protivno zakonu jer kao jedinica regionalne samouprave nije ovlašten kao vlastiti prihod propisati plaćanje naknade za reklame postavljene na površinama koje nisu u njegovom vlasništvu, odnosno za koje nema temelja u posebnim zakonima.
12.6. Obzirom na navedeno, stav je ovog suda da je Odluka o komunalnom redu u dijelu odredbe čl. 14. kojom je propisana obveza plaćanja naknade za postavljanje reklama i reklamnih panoa na zemljište i objekte (koji nisu javni) u suprotnosti sa zakonom.
12.7. Navedeno utvrđenje nije suprotno niti utvrđenjima i ocjeni Visokog upravnog suda Republike Hrvatske koji je odlučivao o zakonitosti općih akata drugih jedinica lokalne samouprave, a koji su po svom sadržaju bitno slični ovdje spornom općem aktu (odluke broj Usoz-8/2016 od 13. lipnja 2016. i Usoz-118/2020 od 25. travnja 2022.).
13. Dakle, ovaj je sud kao prethodno pitanje utvrdio da je nezakonita Odluka o komunalnom redu u dijelu odredbe čl. 14., koja odredba, iako je prestala važiti, i dalje proizvodi pravne učinke među strankama jer je među njima u tijeku spor u pogledu pitanja valjanosti ugovora koji je sklopljen temeljem predmetne odredbe općeg akta, a razlozi ništetnosti su postojali u trenutku sklapanja ugovora (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-1051/2022).
14. S obzirom da je odredbom čl. 322. ZOO određeno da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo, a imajući u vidu naprijed navedene zaključke, ocijenjeno je da je Ugovor od 6. ožujka 2007. ništetan i da kao takav ne proizvodi pravne učinke. Stoga je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.
15. U slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje (čl. 323. st. 1. ZOO).
16. Kako je predmetni ugovor utvrđen ništetnim, tužitelj je ovlašten, po pravilima o stjecanju bez osnove (čl. 1111. ZOO), tražiti vraćanje svega što je na osnovu tog ugovora dao. Budući da nije sporna visina naknade koju je na ime ništetnog ugovora tužitelj isplatio tuženiku, valjalo je tuženika obvezati na isplatu tog novčanog iznosa i to sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od trenutka stjecanja jer je tuženik, prema ocjeni suda, nepošteni stjecatelj (čl. 1115. ZOO). Naime, tuženik je znao, odnosno morao znati, da kao jedinica lokalne samouprave nema, u relevantnim zakonima, uporište za propisivanje općim aktom obveze plaćanja naknade korisnicima s kojima sklapa ugovore za postavljanje reklama na nejavnim površinama.
17. Visina stope zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO koja se primjenjuje na ostale odnose jer se ovdje ne radi o odnosu iz trgovačkog ugovora, već o plaćanju s osnove stečenog bez osnove.
18. U odnosu na pozivanje tuženika na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Rev-2390/2019 od 22. ožujka 2019. ističe se kako se u tom predmetu ne radi o činjenično i pravno istoj situaciji kao u ovom sporu budući da se tužitelj iz tog postupka pozvao na ništetnost ugovora zbog njegove protivnosti Ustavu Republike Hrvatske i Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17.), dok se u ovom predmetu činjenični navodi tužbe odnose na protivnost ugovora i općeg akta na kojem se isti temelji Zakonu o komunalnom gospodarstvu, Zakonu o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi te Zakonu o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.
19. U odnosu na odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž - 2142/2024 od 21. siječnja 2025., ukazuje se da je ista u suprotnosti sa presudom istog suda pod brojem Pž-4343/2024 od 12. ožujka 2025. te odlukama Vrhovnog suda suda Republike Hrvatske pod brojem Rev-949/2022 od 8. ožujka 2022. i Rev-2169/2019 od 1. ožujka 2023., odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske pod brojem U-III- 4024/2019, U-III-4025/2019 i U-III-4026/2019 od 14. srpnja 2021. te odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-1736/2014 od 18. rujna 2024.
20. Međutim, potrebno je strankama ukazati da sudske odluke donesene u različitim postupcima i pred sudovima različitih stupnjeva, osim snagom pravne argumentacije, ne sprečavaju sud da u drugom predmetu zauzme drukčije pravno shvaćanje jer je prilikom odlučivanja o pojedinim pravnim pitanjima svaki sud prvenstveno vezan Ustavom, zakonom, međunarodnim ugovorima i drugim važećim izvorima prava (čl. 115. st. 3. Ustava Republike Hrvatske), a kako bi se izbjegla arbitrarnost u odlučivanju, sud je dužan argumentirano obrazložiti razloge svake pojedine odluke. Stoga je sud u ovom konkretnom postupku, unatoč postojanju različite sudske prakse u pogledu istog pravnog pitanja, razloge o prihvaćanju stava tužitelja argumentirao pod točkama 9. do 13. obrazloženja presude.
21. Obzirom na navedeno, odlučeno je kao pod točkama I. i II. izreke presude.
22. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredb i čl. 154. st. 1. ZPP.
22.1. Tužitelju su priznati troškovi sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. – dalje: Tarife), troškovi sastava podneska od 25. kolovoza 2025. kojim se očitovao na odgovor na tužbu u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife i troškovi sastava podneska od 20. listopada 2025. u iznosu od 50,00 EUR prema Tbr. 8. toč. 4. Tarife te troškovi zastupanja na ročištima 23. rujna 2025. i 4. studenog 2025. u iznosima od po 200,00 EUR za svako ročište prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife, što uvećano za PDV po stopi od 25% i za troškove sudskih pristojbi za tužbu u iznosu od 68,42 EUR i za presudu u iznosu od 136,84 EUR prema Tbr. 1. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih ("Narodne novine" broj 37/23.) i čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23.) te Tbr. 2. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi i čl. 164. st. 2. ZPP, ukupno iznosi 1.267,76 EUR.
22.2. Nisu mu priznati troškovi sastava podneska od 20. listopada 2025. preko iznosa od 50,00 EUR uvećano za PDV budući da se radi o ostalim podnescima, a ne o podnesku za koji je predviđena nagrada u Tbr. 8. toč. 1. ili 2. Tarife.
22.3. Odluka o zateznim kamatama na dosuđene troškove postupka određena je temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO koja se primjenjuje na ostale odnose.
22.4. Slijedom izloženog, odlučeno je kao pod točkama III. i IV. izreke ovog rješenja.
U Zagrebu 19. studenog 2025.
SUDAC
Maja Hilje
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana kada se smatra da joj je ostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se podnosi putem ovog suda.
